Poslovni broj: Ovr-2866/2025-4

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Stipi Masli, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO PRAVOSUĐA, UPRAVE I DIGITALNE TRANSFORMACIJE, zast. po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, protiv ovršenika 1. TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. FT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obojica zast. po pun. Ani Jadrić, odvjetnici u Splitu, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 23. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se obustavlja ovršni postupak pokrenut u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom povodom zahtjeva ovrhovoditelja od 6. studenog 2025., a temeljem ovršne isprave – presude Općinskog suda u Splitu broj K-1610/12 od 3. rujna 2012., ovršne 5. listopada 2013., i to u odnosu na troškove kaznenog postupka koji iznose 66,36 eura (500,00 kuna).

II. U preostalom dijelu odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koji se vodi pred Financijskom agencijom povodom zahtjeva ovrhovoditelja od 6. studenog 2025., a temeljem ovršne isprave – presude Općinskog suda u Splitu broj K-1610/12 od 3. rujna 2012., ovršne 5. listopada 2013., kao neosnovan.

III. O naknadi troškova odlučit će se u daljnjem tijeku postupka.

i

z a k l j u č i o j e

Upućuju se ovršenici, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog Zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

O b r a z l o ž e n j e

1. Kod ovog suda je 1. prosinca 2025. zaprimljen prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika.

2. Ovršenici u svom prijedlogu navode da su 21.11.2025. obaviješteni od strane FINA-e za izravnu naplatu/ovrhu u korist ovrhovoditelja temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu sa ovršnom ispravom na temelju koje se provodi ovrha, presudom OS ST broj K-1610/12 od 03.09.2013., koja je postala ovršna 05.10.2013. Radi navedenog, ovršenici smatraju da je nastupila zastara predmetnog potraživanja u cijelosti. Slijedom navedenog, ovršenici ističu prigovor zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom i predlažu da sud donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika proglasiti nedopuštenim.

2.1. U odnosu na odgodu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenici navode da su podnijeli žalbu protiv rješenja o ovrsi (točnije Zahtjeva za izravnu naplatu) zbog žalbenih razloga opisanih u čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, čime je ispunjena zakonska pretpostavka za odgodu ovrhe odnosno usvajanje prijedloga za donošenje rješenja koji će se naložiti Agenciji da odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Dalje navode da bi provođenjem predmetne ovrhe odnosno prijenosom zaplijenjenih sredstava trpjeli nenadoknadivu štetu budući da ostaju bez osnovnih sredstava za život i uzdržavanje. Ovršenici također navode da će se spriječiti nasilje, i to nasilje kojeg provodi Agencija uzimanjem ovlasti koje joj u ovom slučaju ne pripadaju jer je Agencija u konkretnom slučaju otpočela s provođenjem ovršnih radnji temeljem isprave koja nije podobna za izravnu naplatu budući se radi o rješenju o ovrsi donesenom 2013., za tražbinu koja je zastarila i da bi se opisani čin nasilja kojeg nad ovršenikom provode ovrhovoditelj i Agencija spriječio usvajanjem podnesenog prijedloga ovršenika. Nadalje ističu kako visina iznosa koji je zaplijenjen, govori dovoljno o tome da bi ovršenik daljnjim provođenjem ovrhe pretrpio nenadoknadivu štetu i ostao bez osnovnih sredstava za život i uzdržavanje svoje tročlane obitelji.

3. Sud je zaključkom pozvao ovrhovoditelja očitovati se na prijedlog ovršenika. Ovrhovoditelj u svom očitovanju navodi da se prijedlogu protivi u cijelosti jer ne postoje zakonske osnove za navedena pravna sredstva. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, ovrhovoditelj navodi da povlači prijedlog u odnosu na troškove kaznenog postupka jer je na iste zaista nastupila zastara (500,00 kn / 66,36 eura), međutim, u odnosu na dosuđenu imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom prednika ovršenika, smatra da zastara nije nastupila obzirom da se radi o potraživanju koje ne zastarijeva.

3. Zahtjev ovršenika je djelomično osnovan.

4. U odnosu na zaplijenjeni iznos koji se odnosi na troškove kaznenog postupka, a koji iznose 66,36 eura (500,00 kuna) ovrhovoditelj je povukao prijedlog pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

5. Člankom 210. stavcima 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

6. Vezano uz prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, čl. 65. st. 1. OZ propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je kumulativno ispunjenje obiju pretpostavki, i subjektivnih i objektivnih.

6.1. U odnosu na objektivni razlog za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da su ovršenici podnošenjem predmetnog prijedloga ispunili objektivnu pretpostavku za odgodom ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe, jer ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje već navode da će pljenidbom ostati bez osnovnih sredstava za život i uzdržavanje. Ovršenici moraju biti svjesni da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenici i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati. Naime, pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenik trpio predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onoga koji je na tu isplatu obvezan. Ukoliko bi pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja čl. 65. st. 1. OZ-a. Ujedno, bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikova računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ispitivanje treba usmjeriti i na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi.

6.2. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

7. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim valja na odgovarajući način primijeniti odredbe članaka 50. i 53. OZ., pa je tako člankom 53. OZ propisano kako ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Ovršenik se u svom prijedlogu poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 11.

7.1. Obzirom da ovršenici ističu žalbene razloge sadržane u čl. 50. st. 1. toč. 11., to sud nema ovlasti proglasiti pljenidbu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu pa je temeljem čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a odlučeno kao u izreci zaključka.

U Splitu, 23. prosinca 2025.

S U D A C

Stipe Masle

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem članka 11. stavka 5. OZ-a. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe.

DNA:

- ovrhovoditelju po z.z.,

- ovršenicima po pun.,

- FINA-i,

- u spis.