1

             Poslovni broj Gž-2414/2021-3

 

Poslovni broj Gž-2414/2021-3

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

       Županijski sud u Rijeci

          Žrtava fašizma 7

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Vlade Skorupa, predsjednika vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. I. M., P., O., OIB ..... kao nasljednice pok. N. M. iz  P., P., K. P.i 2. N. B. iz N. M., zastupani po punomoćniku T. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Općine P., P., zastupane po punomoćniku G. N., odvjetniku u P., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika M. P., OIB: ....., iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. T. i J. T., iz  Z., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zadru pod posl br. P-1421/12 od  6. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada  2023.

 

 

r i j e š i o        j e

 

 

I Prihvaća se žalba tužitelja te se ukida  presuda Općinskog suda u Zadru pod posl br. P-1421/12 od  6. lipnja 2018. u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke u odnosu na dosuđeni parnični trošak tuženiku i umješaču na strani tuženika, te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

II O  troškovima žalbenog postupka tužitelja  odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Presudom suda prvog stupnja  u točki I. izreke  odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su tužitelji suvlasnici nekretnine i to svaki u ¼ dijela, koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru dolazi upisana u zk. ul. . k.o. V., kat. čest. ... zgr. u naravi kuća stojna s avlijom, površine 88 m2 i da se naloži tuženiku da  tužiteljima izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretninu u roku od  15 dana, jer da će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.

 

1.1.U točki  II. izreke naloženo je tužiteljima da tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.187,87 eur/8.950,00 kn, te umješaču na strani tuženika parnični trošak u iznosu od 912,47 eur/6.875,00 kn, sve u roku od  15 dana, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan.

 

2. Protiv citirane presude žalbu podnose tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati  tužbeni zahtjev i da se tužiteljima nadoknade troškovi parničnog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno  suđenje te traže i naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Navode tužitelji da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava.

 

4. Naime tvrdi da je tužba u ovom predmetu podnesena  20. lipnja 2012. i da  iz povijesnog z.k. izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da je u vrijeme podnošenja tužbe  tuženik bio upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine u  ½ dijela a da se je A. Ž. kao suvlasnik uknjižila 15. studenoga  2012.  temeljem sudske nagodbe s tuženom od  13. studenoga 2012., a da se je umješač upisao  kao suvlasnik  15. srpnja 2014. Stoga smatra da je sud prvog stupnja trebao utvrditi da je tuženik bio uknjižen u vrijeme podnošenja tužbe, te da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer da su tužitelji rješenjem suda prvog stupnja od 11. srpnja 2012. pod posl. brojem Z-7871/2012 ishodili zabilježbu ovog spora na predmetnoj nekretnini i to na suvlasničkom dijelu tuženika, a što je vidljivo iz priloženog povijesnog izvatka te da je ova činjenica odlučna u ovom postupku jer da o njoj ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva. Stoga smatra da sud prvog stupnja nije utvrdio relevantne činjenice niti je primijenio odredbu čl. 81. Zakona o zemljišnim knjigama jer da je zabilježba spora upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnog prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava te da zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje  protiv onih osoba koji su stekli knjižna prava pošto je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu. Nadalje navode, da kada je zabilježeni spor dovršen odlukom po kojoj stranci pripada pravo, dosuđeno pravo dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo  osigurano zabilježbom spora.

 

5. Nadalje navode da su tužitelji ishodili zabilježbu spora  prije uknjižba prava suvlasništva A. Ž.15. studenoga 2012. i umješača  15. srpnja 2014. pa da je stoga pogrešan zaključak suda prvog stupnja da  zbog promašene  pasivne legitimacije je u cijelosti neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja jer da su tužitelji podnijeli tužbu protiv tuženika  zemljišnoknjižnog suvlasnika u vrijeme podnošenja tužbe i da su ishođenjem zabilježbe spora ostvarili učinak da eventualna pravomoćna presuda u ovom predmetu djeluje protiv svih osoba koje su upisane kao vlasnici.

 

6. U odgovoru na žalbu umješač na strani tuženika osporava u cijelosti navode iz žalbe tužitelja predlažući da se ista odbije kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrdi. Navodi da tužitelji nisu dokazali da su zakonski nasljednici i pravni sljednici ranije upisanog N. ., te da Općina P. nema nikakve veze s ovom nekretninom budući da se je upisala kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini temeljem presude suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-1840/99 od 16. veljače 2000. koja je u odnosu na  A.Ž. stavljena izvan snage povodom prijedloga za ponavljanje postupka te da je u nastavljenom postupku pod brojem P-830/12 prednica umješača A. Ž. zaključila sudsku nagodbu i postala suvlasnicom predmetne nekretnine nakon čega je taj dio nekretnine  prodala umješaču M. P..

 

7. Nadalje umješač navodi da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka  proizlazi  da je kupio  ½ predmetne nekretnine od  A. Ž. koja je tu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza smrti svojih roditelja Maše Veršić i Jure V., a da je  prethodno J.V. svoju ½ dijela predmetne nekretnine naslijedio iza smrti B. M. ud. pok. Š., pa da je vidljivo da   jedna ½ predmetne nekretnine oduvijek pripada obitelji J.V. i njegovim nasljednicima među kojima nisu tužitelji.

 

8. Smatra nadalje umješač da bi tužitelji mogli eventualno ostvarivati pravo protiv druge upisane suvlasnice J. M. koja je stekla pravo suvlasništva u ½ temeljem presude suda prvog stupnja pod posl. brojem P-2698/08 od  10. lipnja 2010. s time da je sada  ta osoba upisana u zemljišnim knjigama kao J. V..

 

9. Tvrdi  umješač da sud prvog stupnja nije vodio računa da su rješenjem suda prvog stupnja pod posl. brojem Z-7871/2012 tužitelji ishodili zabilježbu ovog spora ali da je 2005. pod poslovnim brojem Z-3786/05 zabilježen spor pod posl. brojem P-1840/99 koji se vodio između prednice umješača A. Ž. i Općine P.vezano za  njezinu  jednu ½ dijela, odnosno da je  A. Ž. 24. svibnja  2012. podnijela prijedlog za uknjižbu pod posl. brojem Z-6033/12. Stoga smatra da su tužitelji u vrijeme podnošenja tužbe znali za prava  A. Ž. s obzirom da su podnijeli prijedlog za zabilježbu ovog spora 11. srpnja 2012. odnosno u vrijeme kada je glede predmetne nekretnine već egzistirala  zabilježba spora između A. Ž. i Općine P.koja je zabilježena 11. svibnja 2005., rješenjem suda prvog stupnja pod posl. brojem Z-3786/05 a koja je brisana rješenjem pod poslovnim brojem Z-13138/12 temeljem zahtjeva dostavljenog  15. studenoga 2012.  Smatra da je njegovo vlasništvo predmetne nekretnine zaštićeno činjenicom ranije zabilježbe spora.

 

10. Žalba tužitelja je osnovana.

 

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su suvlasnici svaki u  ¼ dijela k.č. br. 30/5 zgr. u naravi kuća stojna s avlijom, površine 88 m2 i da tužbeni zahtjev temelje na činjenici da su taj dio nekretnine naslijedili od  djeda pok. N. M.sina J. i I. V. koji je rođen  18. studenoga 1875., a umro 16. studenoga 1916. i da su njegovi nasljednici bili njegova supruga  A. M., baka tužitelja,  sin N. M. otac tužitelja i sin iz prvog braka Š. M. , stric tužitelja.  Supruga A. M. je umrla  28. travnja 1962., a njezin nasljednik je  N. M., otac  tužitelja, dok je Š. M. umro 28. kolovoza 1935. i naslijedio ga je brat N. M..

 

12. Nakon provedenog dokaznog postupka  sud prvog stupnja je utvrdio da iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka  (na listu 75) proizlazi  da su suvlasnici predmetne nekretnine  P. M. i  J. V..

 

13. Nadalje je tijekom postupka utvrđeno da su nasljednici B.M. ud. pok. Š., N. M. sin J. i J.V. pok. J., te da je   dosudnicom Kotarskog suda u Zadru  A.394/12 od  31. siječnja 1916. ostavinu  A.-B. M. ud. Š. i to predmetnu nekretninu dosudio N.M.u pok. Jure i J. V. pok. J., da je N. M. umro  16. studenoga 1916., te da je  sin N.M. umro  11. lipnja 2008., a  iza smrti pok. N.le M.a su upisani nasljednici  tužitelji N. B. i N. M., a  N. M. je sin Jure  i djed tužitelja.

 

14. Nadalje je utvrđeno da je A. Ž. stekla  jednu ½ predmetnih nekretnina nasljeđivanjem iza smrti svojih roditelja M. V. i  J. V. sina J..

 

15. Sud prvog stupnja navodi iskaze svjedoka E.G,  D. M., A.Ž, Ž., D. K., M. K. i K. D..

 

16. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da pravo na vođenje parnice priznaje se na osnovu toga što tužitelji tvrde da su stranke subjekti spornog odnosa, ovlaštenici, odnosno obveznici spornog prava jer se time ujedno dokazuje njihovo ovlaštenje za vođenje konkretne parnice te da od aktivne odnosno pasivne legitimacije  ne zavisi dopustivost raspravljanja o istaknutom zahtjevu već sadržaj odluke o osnovanosti zahtjeva.

 

17. Nadalje tvrdi da pasivna legitimacija postoji  ako je zahtjev za pružanje pravne zaštite prema propisima materijalnog prava osnovano upravljen protiv tuženika,  a da iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu na listu  34 i 75 spisa proizlazi da su kao suvlasnici u ½ dijela upisani P. M. i V. J., a ne kako to tvrde tužitelji da je u ½ dijela upisana Općina P.. Stoga sud prvog stupnja smatra da zbog promašene pasivne legitimacije je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, pa ga stoga u cijelosti odbija, dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a smatrajući da su tužitelji koji su izgubili parnicu dužni tuženiku i umješaču na strani tuženika nadoknaditi troškove parničnog postupka.

 

18. Osnovani su žalbeni navodi  tužitelja da je sud prvog stupnja zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo jer da ne utvrđuje relevantnu činjenicu da su tužitelji ishodili zabilježbu ovog spora rješenjem suda prvog stupnja pod posl. brojem Z-7871/2012 od 11. srpnja 2012.  i da su tužitelji podnijeli tužbu protiv tuženika koji je bio zemljišnoknjižni suvlasnik u vrijeme podnošenja tužbe te da su ishođenjem zabilježbe spora ostvarili  učinak da eventualno pravomoćna presuda u ovom predmetu djeluje protiv svih osoba koje su se upisale kao vlasnici nakon zabilježbe spora.

 

19. Stoga zbog pogrešnog pravnog pristupa  ne može se ispitati pravilnost primijenjenog materijalnog prava da je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti zbog nedostatka pasivne legitimacije.

 

20. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je zabilježen ovaj spor rješenjem suda prvog stupnja pod posl. brojem Z-7871/2012 dok je odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama koji je vrijedio u vrijeme donošenja rješenja  o zabilježbi spora ("Narodne novine" broj 91/96, 137/99, 73/00,114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 53/13,60/13- dalje ZZK) propisano  da je zabilježba spora upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnog prava  vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi  ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje  tog prava, a da je u stavku  2. istog članka propisano da zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena  povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava pošto je prijedlog za zabilježbu stigao zemljišnoknjižnom sudu, te je u stavku  3. istog članka propisano da kad je zabilježen spor dovršen odlukom kojoj stranci pripada pravo,  dosuđeno pravo dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora.

 

21. Stoga u parnicama tijekom kojih se  otuđi nekretnina trećoj osobi a u zemljišnoj knjizi je zabilježen spor ta promjena vlasnika ne utječe na osnovanost  tužbenog zahtjeva temeljem citirane odredbe čl. 81. ZZK-a. Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka utvrditi od kakvog je utjecaja navedena zabilježba spora koja se navodi pod posl. brojem Z-7871/12 te da li je i kada  upisana zabilježba spora koju navodi  umješač na strani tuženika u odgovoru na žalbu pod posl. brojem  Z-3786/05 i da li je tom zabilježbom zabilježen prethodni spor pod posl. brojem P-1840/99 te kada je i je li ta zabilježba brisana, a sve kroz primjenu odredbe čl.  81. ZZK-a.

 

22. Ukoliko sud prvog stupnja u nastavku postupka utvrdi da je postojala tijekom ovog postupka samo zabilježba spora za ovaj postupak ta  činjenica bi značila da promjena vlasnika tijekom ove parnice ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva na način da bi postojao nedostatak pasivne legitimacije pa je potrebno u nastavku postupka ocijeniti ostali provedeni dokazni postupak, odnosno iskaze saslušanih svjedoka i utvrditi da li su osnovane tvrdnje tužitelja da su oni na predmetnoj nekretnini stekli pravo suvlasništva u  ½ dijela nasljeđivanjem iza svojih prednika pri čemu će sud prvog stupnja voditi računa o dosadašnjim navodima stranaka i umješača na strani tuženika koji su iskazivali o tome tko su bili pravni prednici stranaka.

 

23. Nakon što sud prvog stupnja upotpuni dokazni postupak na način da utvrdi relevantne činjenice koje su navedene u ovom rješenju ponovno će odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

24. Stoga je primjenom odredbe čl.  370.  ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

25. Presuda suda prvog stupnja u ne pobijanom dijelu u točki II. izreke  kojom je odbijen preostali dio  zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, ostaje neizmijenjen. O troškovima  žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci, pa je  primjenom odrede čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog  rješenja.

 

U Rijeci, 25. listopada 2023.

Predsjednik vijeća

                                                                                                                         dr. sc. Vlado Skorup v.r.