Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-622/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mersihi Mulalić odvjetnici u Sisku, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6869/2021-38 od 11. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6869/2021-38 od 11. travnja 2024.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu od 398,08 EUR kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-6869/2021-38 od 11. travnja 2024. suđeno je:
"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe točke III. i čl. 5.1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji je zaključen dana **.**.2008. između tužitelja ĐE, kao korisnika kredita, i tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., kao davatelja kredita, a kojim odredbama se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za valutu ugovora (CHF) odnosno primjena valutne klauzule (otplata mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF) na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate, te navedene odredbe ne proizvode pravni učinak za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. da tužitelju ĐE isplati iznos od 3.723,92 eur zajedno sa zateznim kamatama i to na iznos od:
- 5,58 eur od 8. prosinca 2008.,
- 8,27 eur od 20. siječnja 2009.,
- 2,09 eur od 25. veljače 2009.,
- 17,55 eur od 25. veljače 2009.,
- 18,75 eur od 26. veljače 2009.,
- 12,23 eur od 12. svibnja 2009.,
- 14,10 eur od 17. lipnja 2009.,
- 14,71 eur od 15. srpnja 2009.,
- 11,75 eur od 17. kolovoza 2009.,
- 11,22 eur od 17. rujna 2009.,
- 12,59 eur od 17. listopada 2009.,
- 11,22 eur od 18. prosinca 2009.,
- 9,67 eur od 21. siječnja 2010.,
- 12,79 eur od 16. veljače 2010.,
- 11,87 eur od 18. ožujka 2010.,
- 15,36 eur od 16. travnja 2010.,
- 16,61 eur od 18. svibnja 2010.,
- 17,62 eur od 14. lipnja 2010.,
- 19,60 eur od 17. lipnja 2010.,
- 23,26 eur od 14. srpnja 2010.,
- 25,76 eur od 14. srpnja 2010.,
- 29,69 eur od 11. kolovoza 2010.,
- 31,93 eur od 15. rujna 2010.,
- 35,02 eur od 15. listopada 2010.,
- 33,88 eur od 16. studenog 2010.,
- 35,58 eur od 14. siječnja 2011.,
- 43,92 eur od 15. veljače 2011.,
- 43,56 eur od 15. ožujka 2011.,
- 43,09 eur od 6. travnja 2011.,
- 47,25 eur od 18. svibnja 2011.,
- 42,16 eur od 15. lipnja 2011.,
- 47,07 eur od 15. srpnja 2011.,
- 55,16 eur od 1. kolovoza 2011.,
- 67,03 eur od 6. rujna 2011.,
- 74,99 eur od 12. listopada 2011.,
- 60,19 eur od 8. studenog 2011.,
- 54,85 eur od 23. studenog 2011.,
- 54,91 eur od 16. siječnja 2012.,
- 58,89 eur od 15. veljače 2012.,
- 62,48 eur od 15. ožujka 2012.,
- 63,22 eur od 27. travnja 2012.,
- 61,65 eur od 30. travnja 2012.,
- 61,05 eur od 15. svibnja 2012.,
- 63,10 eur od 14. lipnja 2012.,
- 63,26 eur od 14. srpnja 2012.,
- 61,69 eur od 14. kolovoza 2012.,
- 60,54 eur od 15. rujna 2012.,
- 56,32 eur od 15. listopada 2012.,
- 61,56 eur od 15. studenog 2012.,
- 62,21 eur od 15. prosinca 2012.,
- 61,64 eur od 15. siječnja 2013.,
- 55,45 eur od 15. veljače 2013.,
- 58,31 eur od 14. ožujka 2013.,
- 58,85 eur od 15. travnja 2013.,
- 62,11 eur od 15. svibnja 2013.,
- 55,08 eur od 15. lipnja 2013.,
- 55,56 eur od 17. lipnja 2013.,
- 56,53 eur od 15. srpnja 2013.,
- 56,06 eur od 16. kolovoza 2013.,
- 57,91 eur od 16. rujna 2013.,
- 59,56 eur od 16. listopada 2013.,
- 59,66 eur od 18. studenog 2013.,
- 61,68 eur od 17. prosinca 2013.,
- 59,66 eur od 16. siječnja 2014.,
- 62,43 eur od 18. veljače 2014.,
- 64,09 eur od 17. ožujka 2014.,
- 62,72 eur od 16. travnja 2014.,
- 60,48 eur od 19. svibnja 2014.,
- 61,50 eur od 18. lipnja 2014.,
- 62,81 eur od 16. srpnja 2014.,
- 63,62 eur od 18. kolovoza 2014.,
- 63,68 eur od 17. rujna 2014.,
- 64,88 eur od 16. listopada 2014.,
- 66,73 eur od 19. studenog 2014.,
- 66,73 eur od 17. prosinca 2014.,
- 62,91 eur od 30. siječnja 2015.,
- 62,91 eur od 18. veljače 2015.,
- 62,91 eur od 7. svibnja 2015.,
- 62,91 eur od 5. lipnja 2015.,
- 62,85 eur od 5. lipnja 2015. te na iznos od
- 62,85 eur od 1. srpnja 2015., sve do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu daljnjih 189,36 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.
IV. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. da tužitelju ĐE nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.501,18 eur u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbaci tužbu odnosno odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred prvostupanjskim sudom, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 62,50 EUR i pristojbu na žalbu iznosu 85,58 EUR, što ukupno iznosi 398,08 EUR.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj švicarskog franka (u daljnjem tekstu: CHF).
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka i može se ispitati, izrijeka presude je neproturječna razlozima, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
7. Odlučne činjenice za predmet spora prvostupanjski sud je utvrdio na temelju savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, dakle na način određen člankom 8. ZPP-a, te je stečeno uvjerenje o odlučnim činjenicama opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, pa nije počinjena žalbom isticana bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 8. ZPP-a.
8. Pošavši od utvrđenja:
- da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita sklopljen Ugovor o kreditu broj [broj kredita] od **.**.2008. za iznos od 17.734,22 CHF u kunskoj protuvrijednosti primjenom valutne klauzule vezane za tečaj CHF na dan plaćanja,u svrhu kupnje osobnog automobila,
- da tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te odredbe niti je mogao valjano odlučiti hoće li takav ugovor sklopiti jer mu je uručen ugovor koji je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika, pri čemu se od tužitelja kao prosječnog potrošača nije moglo očekivati da prati sve što se u medijima tada objavljivalo o valuti CHF u smislu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj iste, posebno imajući u vidu da je zaposlenik tuženika saslušani svjedok RE jasno naveo da se prodavačima u auto kućama o valuti CHF nije ništa posebno govorilo u usporedbi s kreditima vezanim uz valutu EUR, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo odredbu članka 96. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007. – dalje: ZZP/07) i članka 102. ZZP/07, zatim odredbu članka 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO), članka 247. ZOO-a, članka 295. stavak 1. ZOO- a, članka 323. stavak 1. ZOO-a i članka 1111. ZOO-a, kada je u točki I. izrijeke pobijane presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe točke III i članka 5.1. Ugovora o kreditu broj 02526 od 26. lipnja 2008., a kojim odredbama se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za valutu ugovora (CHF) odnosno primjena valutne klauzule (otplata mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF) na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate, te u točki II. izrijeke naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.723,92 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavak 2. i 8. ZOO-a tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate.
9. Osporavajući utvrđenja prvostupanjskog suda da tužitelj ima svojstvo potrošača, tuženik u žalbi citira odredbu članka 3. stavak 1. alineja 1. ZZP/07 prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti djelatnosti slobodnog zanimanja, te ističe da je protivno stavu prvostupanjskog suda upravo na tužitelju teret dokaza da ima status potrošača jer se taj status ne presumira i da je u svakom konkretnom slučaju takav status potrebno utvrditi pri čemu je teret dokaza na tužitelju.
9.1. Tužitelj u tužbi sadržajno upućuje na svoje svojstvo potrošača (npr. pozivanjem na općepoznatu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 donesenu u pravnoj stvari tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih Banaka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača), dok tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio tužitelju status potrošača niti dokazuje da tužitelj takav status ne bi imao. Iz spisa predmeta ne proizlazi da bi tužitelj imao kakvu poslovnu djelatnost u svrhu koje bi koristio osobno vozilo kupljeno sredstvima pribavljenim ugovorenim ugovorom o kreditu, a niti to tuženik tvrdi. Tuženik, na kojem je teret dokaza o tome da tužitelj nema status potrošača, na tu okolnost nije ponudio niti jedan dokaz.
10. Teret dokaza da se o spornoj odredbi ugovora o kreditu pregovaralo je prema odredbi članka 96. stavak 4. tada važećeg ZZP/07, na tuženiku. S obzirom na to da se o postojanju pojedinačnog pregovaranja nije moglo zaključiti na temelju isprava koje je u spis dostavio tuženik, a tužitelj je u svom iskazu negirao ikakvo pregovaranje, zakonska presumpcija iz članka 96. stavak 2. ZZP/07 nije dovedena u pitanje. Naime, tom odredbom propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
11. U odlomku 14., 15. i 16. obrazloženja pobijane presude sud prvog stupnja je naveo valjane razloge o tome kako je utvrdio da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je u konkretnom slučaju riječ o standardnom obrascu ugovora o kreditu, da svjedok RE ne poznaje tužitelja niti je s njim razgovarao, a koje razloge prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne, dok tuženik u žalbi iznosi vlastitu ocjenu iskaza saslušanih svjedoka i iskaza tužitelja kao i pravna shvaćanja, koja se ne mogu prihvatiti kao pravilna jer ne proizlaze iz dokaza u spisu predmeta.
12. Prema odredbi članka 100. ZZP/07 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive.
12.1. Prema odredbi članka 102. ZZP/07 nepoštena ugovorna odredba je ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.
13. Zahtjev (materijalne) transparentnosti propisan odredbom članka 100. ZZP/07 obvezuje tuženika da korisniku ugovora o kreditu pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku primjene valutne klauzule potrošač mora razumjeti ne samo na formalnoj i gramatičkoj razini već i u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću može predvidjeti sve posljedice koje za njega proizlaze, primjenom valutne klauzule, a što je u konkretnom slučaju izostalo.
14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sporna ugovorna odredba ima učinak da valutni rizik snosi isključivo korisnik kredita bez ograničenja, što stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka proizašlih iz predmetnog ugovora o kreditu na štetu tužitelja kao potrošača i zbog toga je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi prema odredbi članka 96. stavak 1. ZZP/07, koja je kao takva ništetna prema odredbi članka 102. ZZP/07. Pritom ovaj sud ocjenjuje neodlučnim pozivanje tuženika na to da se i sam zaduživao u švicarskim francima. Sudska praksa na koju se tuženik u žalbi poziva nije primjenjiva u konkretnom predmetu jer nije činjenično identična niti usporediva.
15. Slijedom iznijetoga, ne mogu se prihvatiti žalbene tvrdnje da je pobijana odluka donesena arbitrarno, da predstavlja povredu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990., 135/1997., 08/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 05/2014. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/1997., 06/1999., 14/2002., 13/2003., 09/2005., 01/2006., 02/2010. i 13/2017. – dalje: Konvencija). Pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms - "jednakost oružja"). Prema tom načelu svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Iz spisa predmeta razvidno je da je tijekom postupka tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje, pa stoga u postupku pred sudom prvog stupnja nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužitelja.
16. Odluka o parničnom trošku pravilna je kako u pogledu osnove (članak 154. stavak 2. ZPP-a), tako i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023.).
17. Zbog svega navedenoga, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u točki I izrijeke ove presude.
18. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 398,08 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u točki II izrijeke ove presude.
U Karlovcu 23. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Britvec
