Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-876/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jadranka Čuljak Duvnjak odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Porsche mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB:36514183925, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6088/2021-21 od 3. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6088/2021-21 od 3. svibnja 2023., u točki

I. i točki II. izrijeke.

II Preinačava se navedena prvostupanjska presuda u točki III. izrijeke i u tom dijelu sudi:

"1. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.014,34 EUR u roku od 15 dana.

2. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška i isplatom zakonskih zateznih kamata na parnični trošak tekućim od 2. svibnja 2023. pa do isplate, kao s neosnovanim."

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu od 401,86 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-6088/2021-21 od 3. svibnja 2023. suđeno je:

" I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu br. [broj kredita] zaključenog dana **.**.2007. između tužitelja EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Porsche mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB:36514183925, kao davatelja kredita, u dijelu glave II., III. i toč.5.1. (uvjeti ugovora o kreditu) u kojima se ugovara da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti od 25.406,55 CHF po prodajnom tečaju davatelja kredita važećem na dan plaćanja te da se iznos kredita otplaćuje u jednakim mjesečnim obrocima od 371,15 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB:36514183925 da isplati tužitelju EN iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.544,15 EUR1 / 34.237,88 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:

- 1,65 EUR / 12,43 kn od 27.01.2008.

- 2,60 EUR / 19,60 kn od 22.02.2008.

- 7,36 EUR / 55,43 kn od 28.03.2008.

- 1,29 EUR / 9,74 kn od 30.04.2008.

- 0,61 EUR/ 4,63 kn od 25.09.2008.

- 25,32 EUR/190,81 kn od 28.10.2008.

- 8,41 EUR/ 63,39 kn od 29.11.2008.

- 16,40 EUR/123,57 kn od 25.12.2008.

- 23,58 EUR/177,64 kn od 28.01.2009.

- 26,16 EUR/197,13 kn od 28.02.2009.

- 21,20 EUR/159,71 kn od 24.03.2009.

- 22,42 EUR/168,94 kn od 01.05.2009.

- 19,26 EUR/145,12 kn od 02.06.2009.

- 14,65 EUR/110,35 kn od 30.06.2009.

- 18,64 EUR/140,41 kn od 04.09.2009.

- 15,95 EUR/120,18 kn od 10.10.2009.

- 15,04 EUR/113,34 kn od 29.10.2009.

- 15,05 EUR/113,42 kn od 29.10.2009.

- 18,58 EUR/139,98 kn od 26.11.2009.

- 21,96 EUR/165,47 kn od 30.12.2009.

- 24,68 EUR/185,97 kn od 28.01.2010.

- 24,82 EUR/187,03 kn od 29.02.2010.

- 30,77 EUR/231,83 kn od 30.03.2010.

- 29,25 EUR/220,39 kn od 04.05.2010.

- 29,70 EUR/223,75 kn od 26.05.2010.

- 46,57 EUR/350,86 kn od 07.07.2010.

- 39,38 EUR/296,71 kn od 11.08.2010.

- 56,78 EUR/427,83 kn od 27.08.2010.

- 52,93 EUR/398,79 kn od 23.09.2010.

- 44,52 EUR/335,43 kn od 30.10.2010.

- 61,95 EUR/466,77 kn od 02.12.2010.

- 71,30 EUR/537,22 kn od 04.01.2011.

- 61,90 EUR/466,41 kn od 29.01.2011.

- 64,37 EUR/485,03 kn od 03.03.2011.

- 59,93 EUR/451,54 kn od 01.04.2011.

- 62,50 EUR/470,90 kn od 28.04.2011.

- 78,10 EUR/588,41 kn od 28.05.2011.

- 82,35 EUR/620,44 kn od 01.07.2011.

- 95,35 EUR/718,38 kn od 22.07.2011.

- 99,93 EUR/752,95 kn od 02.09.2011.

- 83,09 EUR/626,02 kn od 29.09.2011.

- 83,04 EUR/625,69 kn od 29.10.2011.

- 81,25 EUR/612,20 kn od 25.11.2011.

- 85,79 EUR/646,41 kn od 30.12.2011.

- 90,32 EUR/680,55 kn od 28.01.2012.

- 90,90 EUR/684,88 kn od 25.02.2012.

- 88,41 EUR/666,15 kn od 27.03.2012.

- 89,10 EUR/671,36 kn od 01.05.2012.

- 91,65 EUR/690,51 kn od 26.05.2012.

- 89,12 EUR/671.47 kn od 28.06.2012.

- 89,04 EUR/670,86 kn od 24.07.2012.

- 87,12 EUR/656,40 kn od 28.08.2012.

- 82,57 EUR/622,13 kn od 22.09.2012.

- 88,02 EUR/663,22 kn od 01.11.2012.

- 90,47 EUR/681.66 kn od 27.11.2012.

- 89,01 EUR/670,62 kn od 01.01.2013.

- 83,72 EUR/630,79 kn od 02.02.2013.

- 87,77 EUR/661,33 kn od 28.02.2013.

- 87,25 EUR/657,39 kn od 30.03.2013.

- 86,51 EUR/651,81 kn od 04.05.2013.

- 79,96 EUR/602,49 kn od 29.05.2013.

- 79,01 EUR/595,27 kn od 29.06.2013.

- 89,37 EUR/605,58 kn od 20.07.2013.

- 84,04 EUR/633,21 kn od 30.08.2013.

- 86,13 EUR/648,95 kn od 26.09.2013.

- 85,09 EUR/641,09 kn od 31.10.2013.

- 86,65 EUR/652,85 kn od 28.11.2013.

- 88,43 EUR/666,31 kn od 31.12.2013.

- 89,36 EUR/673,25 kn od 01.02.2014.

- 91,05 EUR/686,04 kn od 01.03.2014.

- 90,20 EUR/679,61 kn od 01.04.2014.

- 88,86 EUR/669,50 kn od 23.04.2014.

- 87,89 EUR/662,14 kn od 23.05.2014.

- 87,70 EUR/660,77 kn od 24.06.2014.

- 89,97 EUR/677,91 kn od 24.07.2014.

- 92,05 EUR/693,53 kn od 28.08.2014.

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.450,54 EUR / 18.463,59 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. svibnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak, te traži trošak sastava žalbe s PDV-om u iznosu 311,07 EUR i pristojbe na žalbu u iznosu 90,79 EUR, što sveukupno iznosi 401,86 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba tuženika protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, no djelomično je osnovana u pogledu odluke o trošku.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe o kreditu koja se odnosi na primjenu valutne klauzule vezane za tečaj švicarskog franka (u daljnjem tekstu: CHF) na dan plaćanja, te zahtjev za povrat preplaćenih iznosa.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka i može se ispitati, izrijeka presude je neproturječna razlozima presude, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Odlučne činjenice za predmet spora prvostupanjski sud je utvrdio na temelju savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, dakle na način određen člankom 8. ZPP-a, te je stečeno uvjerenje o odlučnim činjenicama opravadao, uvjerljivim i logičnim razlozima pa u tom smislu nije počinjena žalbom isticana povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 8. ZPP-a. Tuženik u žalbi iznosi vlastitu ocjenu iskaza svjedoka i iskaza tužitelja, koja se međutim ne može s uspjehom usprotiviti pravilnoj ocjeni dokaza suda prvog stupnja.

8. Pošavši od utvrđenja:

- da je Ugovor o kreditu broj [broj kredita] od **.**.2007. i Ugovor o prodaji od **.**.2007. zaključen radi financiranja troškova kupnje vozila marke Škoda, tip Fabia, s ugovorenim iznosom kredita od 25.406,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema prodajnom tečaju CHF na dan plaćanja,

- da tužitelj ima status potrošača jer je kao fizička osoba sklopio pravni posao s tuženikom i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti,

- da tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je tužitelj mogao utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi definiranih od strane tuženika kao trgovca,

- da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom oko valutne klauzule niti mu je tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasnio spornu odredbu ugovora kako bi tužitelj mogao predvidjeti posljedice koje iz toga proizlaze, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo odredbu članka 96. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007., 125/2007., 75/2009, 79/2009, 89/2009., 133/2009., 78/2012. i 56/2013. – dalje: ZZP/07), članka 100. i članka 102. ZZP/07, te odredbe članka 270. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO), članka 295. ZOO-a, 269. stavak 2. ZOO-a, članka 323 ZOO-a i članka 328. ZOO-a, kad je u točki I. i točki II. izrijeke pobijane presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je u odlomku 12. obrazloženja pobijane presude pravilno utvrdio da svjedok LN nema neposrednih saznanja o okolnostima sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, već je načelno iskazao o onome što je prezentirao i o čemu je educirao trgovce, te je pravilno sud ocijenio iskaze saslušanog svjedoka i tužitelja navodeći u odlomku 12. obrazloženja razloge koje prihvaća i ovaj sud prvog stupnja kao pravilne, a koji nisu dovedeni u pitanje žalbenim navodima tuženika.

10. Uzimajući u obzir da je sporna ugovorna odredba sadržana u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru o kreditu tuženika kao trgovca, u smislu odredbe članka 96. stavak 2. tada važećeg ZZP/07 vrijedi zakonska presumpcija da je riječ o odredbi o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku sukladno odredbi članka 96. stavak 4. ZZP/07. S obzirom na to da se o postojanju pojedinačnog pregovaranja nije moglo zaključiti na temelju isprava koje je u spis dostavio tuženik, a tužitelj u svom iskazu negira ikakvo pregovaranje, zakonska presumpcija članka 96. stavak 4. ZZP/07 nije dovedena u pitanje. Naime, tom odredbom propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

11. Prema odredbi članka 100. ZZP/07 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive.

11.1. Prema odredbi članka 102. ZZP/07 nepoštena ugovorna odredba je ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

12. Prema pravilno utvrđenom činjeničnom stanju tužitelju nije bilo omogućeno pregovarati s tuženikom prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, a niti je tuženik njemu dao bilo kakve obavijesti o rizicima sklapanja ugovora s valutom obveze vezanoj uz tečaj CHF na temelju kojih bi tužitelj mogao steći mogućnost sagledati moguće posljedice ugovaranja takve odredbe na njegove ekonomske mogućnosti tijekom otplate u kojem slučaju bi se tek moglo govoriti o urednoj informiranosti.

13. Sporna ugovorna odredba ima učinak da valutni rizik snosi isključivo korisnik kredita bez ograničenja, što suprotno odredbi članka 4. ZOO stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka proizašlih iz predmetnog ugovora o kreditu na štetu tužitelja kao potrošača i zbog toga je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi prema odredbi članka 96. stavak 1. ZZP/07, koja je kao takva ništetna prema odredbi članka 102. ZZP/07.

14. Primjenom sporne ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na "cijenu", što je suprotno odredbi članka 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena. Tako jednostrano određena ugovorna odredba protivna je načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a jer je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač ima obvezu vratiti banci, a time i cijena.

15. Prema odredbi članka 3. stavak 1. alineja 1. ZZP/07 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti djelatnosti slobodnog zanimanja. Suprotno žalbenim navodima tuženika u odlomku 10. obrazloženja pobijane presude sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužitelj ima status potrošača. Na tuženiku je teret dokaza da tužitelj nema status potrošača, no tuženik na te okolnosti nije ponudio niti jedan dokaz.

16. U odnosu na postojanje negativnih tečajnih razlika, u odlomku 17. obrazloženja pobijane presude sud se valjano izjasnio o razlozima zašto ne postoji obveza vraćanja nečeg što tuženik nije primio, a koje razloge prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne. U konkretnom slučaju nema procesnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika s osnova restitucije u vezi s negativnom razlikom na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Vrhovni sud Republike Hrvatske u proširenom vijeću je u revizijskoj odluci broj Rev-549/2023 od 18. veljače 2023. naveo da se u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o CHF u valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. preplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlika koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.

17. Sudska praksa na koju se tuženik u žalbi poziva nije primjenjiva u konkretnom predmetu jer nije činjenično identična niti usporediva.

18. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja navesti da je riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a. Pravilno je pozivanje suda na shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sadržano u zapisniku broj Su-IV-47/2020-2, te objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Treba istaknuti da je navedeno pravno shvaćanje reafirmirano i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojem je među ostalim istaknuto da "sudsko tumačenje domaćih pravila o zastari nije dovelo do njihova dokidanja jer su sudovi primijenili postojeći zakonom propisani rok, ali na način da se računa od onog trenutka koji tužitelju omogućuje da ostvari pravo na pristup sudu". Imajući na umu da je zahtjev za isplatu podnesen prije nego što je odluka iz točke I. izrijeke prvostupanjske presude postala pravomoćna, to u trenutku podnošenja tog zahtjeva petogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 225. ZOO-a evidentno nije počeo teći.

19. Prilikom odlučivanja o naknadi parničnog troška pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a i odredbu članka 155. ZPP-a, no pogrešno je primijenio Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023. – dalje: Tarifa) kada je tužitelju priznao trošak sastava podneska od 15. ožujka 2022. kojim je dostavio uplatnicu kao dokaz o uplaćenom predujmu, obzirom je riječ o podnesku za kojeg tužitelju primjenom Tbr. 8.4. Tarife pripada 25% nagrade odnosno 25 bodova, te kada je pozivom na Tbr. 8.1. Tarife tužitelju priznao sastav podneska od 25. veljače 2022. u iznosu od 100 bodova, jer taj podnesak ne prileži u spisu predmeta.

19.1. Neosnovano tuženik u žalbi osporava nagradu koja je tužitelju priznata za zastupanje na ročištu 9. ožujka 2022., obzirom iz spisa predmeta proizlazi da je riječ o pripremnom ročištu koje je provedeno i određeno provođenje predloženih dokaza, dakle riječ je o ročištu za koje tužitelju primjenom Tbr. 9.1. Tarife pripada nagrada od 100 bodova.

19.2. Tužitelju pravilnom primjenom Tarife pripada nagrada prema Tbr. 7.1. Tarife za sastav tužbe 100 bodova, prema Tbr. 8.1. Tarife za sastav podneska od 4. ožujka 2022. i 12. svibnja 2022. – za svaki po 100 bodova, prema Tbr. 8.3. Tarife za sastav podneska od 15. ožujka 2022. u visini 25 bodova, prema Tbr. 9.1. Tarife za zastupanje na ročištima 9. ožujka 2022., 21. prosinca 2022. i 30. ožujka 2023. – za svako po 100 bodova, prema Tbr. 9.3. Tarife za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova, što ukupno iznosi 675 bodova i uvećano je za vrijednost boda 1,99 EUR i prema Tbr. 49. Tarife PDV 25% u iznosu od 335,81 EUR pa trošak zastupanja tužitelja iznosi 1.679,06 EUR. Pored toga, u trošak tužitelja ulazi pristojba na tužbu 45,40 EUR i presudu 90,79 EUR i predujam za financijsko vještačenje 199,09 EUR. Stoga parnični trošak tužitelja iznosi 2.014,34 EUR.

19.3. Budući da tužitelj do zaključenja glavne rasprave 30. ožujka 2023. prema troškovniku na listu 153 spisa, nije zatražio plaćanje zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, pogrešno je sud prvog stupnja u točki III. izrijeke pobijane presude dosudio tužitelju zatezne kamate na parnični trošak tekuće od 2. svibnja 2023. pa do isplate.

20. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi odluku o glavnoj stvari u točki I i točki II izrijeke ove presude, te odlučiti kao u točki I izrijeke ove presude. Odluku o troškovima postupka u točki III. izrijeke pobijane presude valjalo temeljem odredbe članka 166. stavak .2 ZPP-a preinačiti na način da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.516,80 EUR u roku od 15 dana i odbiti tužitelja s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška i isplatu zateznih kamata od 2. svibnja 2023. pa do isplate, te odlučiti kao u točki II izrijeke ove presude.

21. Tuženik nije uspio sa žalbom u pogledu odluke o glavnoj stvari i tek u neznatnom dijelu je uspio sa žalbom protiv odluke o troškovima postupka, pa je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 401,86 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u točki III izrijeke ove presude.

U Karlovcu 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec