REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: PR-677/2020-59
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupana po punomoćniku Tončiu Ravliću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužiteljice CK, odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženika ĐK, odvjetničke vježbenice, 23. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I./ Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, da tužiteljici MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati bruto iznos od 7.284,81 eura sa zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim kako slijedi, na iznos od:
187,74 EUR teku od 11.03.2015. pa do isplate,
187,72 EUR teku od 11.04.2015. pa do isplate,
187,72 EUR teku od 12.05.2015. pa do isplate,
187,72 EUR teku od 11.06.2015. pa do isplate,
187,72 EUR teku od 11.07.2015. pa do isplate,
187,74 EUR teku od 11.08.2015. pa do isplate,
187,72 EUR teku od 11.09.2015. pa do isplate,
187,72 EUR teku od 10.10.2015. pa do isplate,
187,72 EUR teku od 10.11.2015. pa do isplate,
188,60 EUR teku od 11.12.2015. pa do isplate,
188,56 EUR teku od 12.01.2016. pa do isplate,
188,60 EUR teku od 11.02.2016. pa do isplate,
188,60 EUR teku od 11.03.2016. pa do isplate,
188,56 EUR teku od 09.04.2016. pa do isplate,
188,60 EUR teku od 11.05.2016. pa do isplate,
188,60 EUR teku od 10.06.2016. pa do isplate,
188,60 EUR teku od 09.07.2016. pa do isplate,
188,60 EUR teku od 10.08.2016. pa do isplate,
188,56 EUR teku od 10.09.2016. pa do isplate,
188,60 EUR teku od 08.10.2016. pa do isplate,
188,60 EUR teku od 10.11.2016. pa do isplate,
189,43 EUR teku od 10.12.2016. pa do isplate,
189,43 EUR teku od 11.01.2017. pa do isplate,
193,20 EUR teku od 11.02.2017. pa do isplate,
193,23 EUR teku od 10.03.2017. pa do isplate,
193,23 EUR teku od 11.04.2017. pa do isplate,
193,23 EUR teku od 11.05.2017. pa do isplate,
193,23 EUR teku od 10.06.2017. pa do isplate,
193,20 EUR teku od 11.07.2017. pa do isplate,
193,19 EUR teku od 11.08.2017. pa do isplate,
197,08 EUR teku od 12.09.2017. pa do isplate,
197,08 EUR teku od 11.10.2017. pa do isplate,
197,09 EUR teku od 11.11.2017. pa do isplate,
201,91 EUR teku od 12.12.2017. pa do isplate,
201,93 EUR teku od 11.01.2018. pa do isplate,
201,93 EUR teku od 10.02.2018. pa do isplate,
201,91 EUR teku od 10.03.2018. pa do isplate,
201,91 EUR teku od 11.04.2018. pa do isplate,
po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II./ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.842,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u Zavodu za hematologiju. U vremenskom razdoblju od 02.12.2013, do danas, na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15, 29/18, dalje KU13), a čl. 31 utvrđeno je: "Na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja, radno vrijeme skraćuje se razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika." Poslovi iz stavka 1. ovoga članka su poslovi: -s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja, -intravenozna aplikacija citostatika, pod uvjetom da se obavljaju 2/3 radnog vremena. Za poslove iz stavka 1. ovoga članka određuje se opseg skraćenoga radnog vremena na 35 sati tjedno." Tužiteljica je kao medicinska sestra obavljala upravo poslove intravenozne aplikacije citostatika od kada je zaposlena na Zavodu za hematologiju te joj je tjedno radno vrijeme iznosilo 40 sati. Nadalje, tužiteljica i tuženik sklopili su u travnju 2018. II. Aneks Ugovora o radu kojim je uređeno pitanje trajanja tjednog radnog vremena te je čl. 1. određeno da puno radno vrijeme tužiteljice iznosi 35 sati, tjedno. Već iz navedenog je jasno da je tuženik naknadno ispravio svoje nezakonito postupanje uvidjevši da zaposlenici Zavoda za hematologiju tuženika godinama rade prekovremeno. No, usprkos upitima radnika, tuženik nije isplatio razlike plaća za razdoblje prije potpisivanja Aneksa. Dakle, u razdoblju od veljače 2015. pa do travnja 2018. tužiteljica je za tuženika radila 5 sati tjedno prekovremeno, a ti sati joj nikada nisu obračunati niti je za njih dobila plaću koja joj temeljem Ugovora o radu, Kolektivnog ugovora te Zakona o radu pripada. Sukladno navedenome, razvidno je da je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici i razliku u plaćama, odnosno naknadama za prekovremeni radi i u razdoblju prije potpisivanja Aneksa Ugovora o radu. Sukladno svemu navedenome, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 24.10.2025. zahtijeva da joj tuženik isplati iznos od 7.284,81 euro bruto sa zakonskim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Nesporno je kako je tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno na radnom mjestu medicinske sestre. U konkretnom predmetu za određivanje plaće ključne odredbe čl. 47 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/2013, 143/2013, 29/2018 dalje KU). Po istom članku plaća se utvrđuje kao: plaća u diferenciranom dijelu osnovne plaće te plaća s dodacima na osnovnu plaću. Pri tome osnovnu. plaću radnika čini umnožak koeficijenata složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto, osnovice za izračun plaća, i to uvećane za 0,5 za svaku navršenu godinu radnoga staža, a pod pojmom osnovna plaća označava ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, te se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. Nesporno je kako su Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje u tekstu KU13) određeni poslovi na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja te se radno vrijeme skraćuje se razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika. Odnosno određen je opseg skraćenoga radnog vremena na 35 sati tjedno. Stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se isti primjenjuje dužne su u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe. Kod tuženika je postojala dobra vjera, kako kod kolektivnog pregovaranja, tako i kod samog ispunjavanja njegovih odredbi, no nismo sigurni da je isto postojalo ili postoji kod druge ugovorne strane. Naime, tuženik ne može prihvatiti da je druga strana KU postupala u dobroj vjeri jer potpisati KU u 2013. godine, a isti tumačiti par godina kasnije i s osnove istog zahtijevati nešto što mu ne pripada ne proizlazi da je životno da je postupala u dobroj vjeri. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj ničim nije dokazao da je u vremenskom razdoblju od veljače 2015. godine pa do travnja 2018. godine radio prekovremeno. Nadalje, tuženik ističe kako je upravo s tužiteljicom potpisao II. Aneks Ugovora o radu dana 10. travnja 2018. u kojem je utvrdio da vrijeme radnika iznosi 35 sati tjedno te se smatra punim radnim vremenom kod radnik ovdje tužiteljica obavija poslove stručne prvostupnice sestrinstva na Zavodu za hematologiju. Navedeni Aneks se primjenjuje od 1. travnja 2018. godine, sukladno tome cijeli tužbeni zahtjev je neosnovan. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dopise zaposlenika i tuženika kao poslodavca i zapisnik od 29.5.2020. iz predmeta PR-661/2020 (list 14-24 spisa), presliku tužbe iz predmeta PR-5851/2018 (list 33-37 spisa), isplatne liste i evidencije o radnom vremenu na CD-u (list 39 spisa), Nalaz i mišljenje iz predmeta PR- 660/2020 (list 43-50 spisa), sudsku praksu (list 62-135 spisa), izračun utuženog potraživanja (list 139-140 spisa), Aneks Ugovora o radu od 15.4.2005., Odluku tuženika od 9.6.2001., Aneks ugovora o radu od 23.10.2020., II. Aneks Ugovora o radu od 10.4.2018., Rješenje o prijemu u djelatni odnos na neodređeno vrijeme od 24.3.1993., Rješenje o prijemu u djelatni odnos na određeno vrijeme od 7.11.1992., Aneks Ugovora o radu od 23.6.2014., Ugovor o radu iz 1996. (list 147-155 spisa), nalazi i mišljenje, presuda od 21.6.2022. i II° presuda Županijskog suda u Rijeci od 12.10.2023. i presudu Vrhovnog suda RH od 17.9.2024. sve iz predmeta PR- 672/2020 (list 184-207 spisa), te ostale presude, vještačenja iz istovrsnih predmeta (list 208-246 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 165-170 spisa), dopunsko vještačenje po Zrinku Ručeviću (list 265-268 spisa), te su saslušani svjedoci TK i UK, te tužiteljica (list 297-299 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
5. Na ročištu 11.12.2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće na ime prekovremenog rada u razdoblju od veljače 2015. do travnja 2018.
7. Uvidom u presliku tužbe ovog suda poslovni broj Pr-5851/18, kao i u cjelokupni spis putem e-spis, ovaj sud je utvrdio da se navedeni spor vodi između istih stranaka, te se isti vodi radi isplate dodataka na plaću za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, dok u ovom predmetu tužiteljica potražuje isplata prekovremenog rada. Slijedom navedenog, nije ostvaren objektivni identitet (isti predmet tužbenog zahtjeva) već samo subjektivni (iste stranke), a isti moraju kumulativno biti ispunjeni da bi se radilo o dvostrukoj litispendenciji pa je neosnovan tuženikov prigovor litispendencije.
8. Iz priložene dokumentacije u spisu, kao i iz navoda stranaka, ovaj sud je utvrdio, a što među strankama niti nije sporno, da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Zavodu za hematologiju na temelju Rješenja i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2.11.1992. i i pripadajućih Aneksa ugovora o radu 15.4.2005. i 23.6.2014. u kojem su stranke ugovorile da će tužiteljica raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, a koji Ugovor o radu je II. Aneksom od 10.4.2018. izmijenjen u odnosu na radno vrijeme tako da je određeno da radno vrijeme tužiteljice iznosi 35 sati tjedno koje se smatra punim radnim vremenom (list 150).
9. Sukladno odredbi čl. 31. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15 dalje u tekstu: KU/13) na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja, radno vrijeme skraćuje se razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika. Poslovi iz st. 1. ovoga članka su poslovi s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja te intravenozna aplikacija citostatika, pod uvjetom da se obavljaju 2/3 radnog vremena. Prema odredbi čl. 31. st. 3. KU/13 za poslove iz st. 1. ovoga članka određuje se opseg skraćenoga radnog vremena na 35 sati tjedno. Istovjetno je propisano i odredbom čl. 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18, dalje u tekstu: KU/18) koji se primjenjuje od 1.3.2018.
10. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da 2/3 svog radnog vremena radi na poslovima intravenozne primjene citostatika te da joj stoga za čitavo vrijeme važenja Kolektivnog ugovora pripada pravo na razliku plaće na temelju činjenice što je rad obavljala u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, iako je ostvarila pravo na skraćeno radno vrijeme od 35 sati tjedno, te je stoga svaki tjedan odradila pet sati prekovremenog rada. 12. Tuženik je tijekom postupka isticao da tužiteljica nije radila prekovremeno, da nije dokazala da je prije travnja 2018. radila u skraćenom radnom vremenu od 35 sati tjedno te da je svaki sat preko 35 sati tjedno prekovremeni rad kao i da je uopće obavljala poslove intravenozne aplikacije citostatika 2/3 radnog vremena.
11. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je tijekom utuženog razdoblja radila kod tuženika kao medicinska sestra na Zavodu za hematologiju. Oni rade sa lijekovima koje daju pacijentima, a to su citostatici, te im se isti nekada daju par sati, a nekada 24 sata na dan, te ti pacijenti često povraćaju, a oni moraju cijelo vrijeme biti uz njih i tijekom davanja citostatika i njihovog povraćanja, te ih moraju presvlačiti itd. Radi u smjeni 12 sati na dan, te se pola vremena odnosi na pripremu citostatika, a pola na aplikaciju citostatika, a kako na odjelu imaju teške bolesnike koji 24 sata primaju terapiju citostaticima, isti su cijelo vrijeme u zraku na odjelu, te tako dolaze sa istima u kontakt cijelo vrijeme. Tijekom utuženog razdoblja je radila 40 sati tjedno, iako su zbog rada sa citostaticima trebali raditi 35 sati tjedno, ali budući ih je bilo malo, prema rasporedu su morali raditi 40 sati tjedno, te im ovi prekovremeni 5 sati tjedno nisu isplaćeni. Isplaćena im je plaća za odrađenu satnicu, ali im nisu plaćeni prekovremeni. Liječnici sastavljaju dokument u kojem pišu bolest pacijenta i terapiju koju mu treba dati, odnosno sastavlja temperaturnu listu, a medicinska sestra koja radi u smjeni to preuzima i prema tome postupa tako da pacijentu daje propisanu terapiju, tj. kemoterapiju koja se daje na odjelu.
12. Svjedok TK je izjavio da je tjekom utuženog razdoblja bio pročelnik Zavoda za hematologiju, te je tamo radila tužiteljica kao medicinska sestra. Tužiteljica je na odjelu radila sa onkološkim bolesnicima koji boluju od agresivne bolesti, te im je često potreba kemoterapija 24 sata na dan. Tužiteljica je trebala imati radno vrijeme od 35 sati tjedno iz razloga što je radila sa citostaticima kojima je izložena i tijekom pripreme i tijekom boravka uz pacijenta koji dobiva lijekove, a tijekom cijelog vremena su isti prisutni u zraku, tako da je ona izložena citostaticima sigurno više od 2/3 radnog vremena. Međutim, kako je nedostajalo ljudi, ona je morala raditi 40 sati tjedno. Kod tuženika postoji knjiga službe i popis pacijenata sa njihovim dijagnozama i terapijama iz kojih se vidi da je tužiteljica obavljala upravo ove poslove.
13. Svjedok UK je izjavila da je tijekom utuženog razdoblja bila glavna sestra na Zavodu za hematologiju, te je tamo radila i tužiteljica kao medicinska sestra. Tužiteljica je radila u smjenama 12-24-12-48, te je radila 40 sati tjedno. 2015. godine je doznala da bi trebali imati radno vrijeme od 35 sati tjedno, jer rade sa citostatičkom terapijom, te je to pitanje pokrenuto i kod uprave, ali je tek od travnja 2018. kolektivnim ugovorom i aneksom ugovora o radu određeno da imaju radno vrijeme od 35 sati tjedno. Oni su na odjelu pa tako i tužiteljica, skoro cijelo vrijeme izloženi citostaticima, jer se kod njih liječe maligni bolesnici koji dobivaju kemoterapiju, a oni sudjeluju i u pripremi citostatika i u davanju citostatika, a koji se često kao terapija daju i u 24 sata na dan. Također pacijenti koji dobivaju terapiju ima izlučevine, kao npr. urin, mokraća, znoj, povraćaju i sl., tako da su isti cijelo vrijeme zapravo u zraku, te i na taj način dolaze u kontakt sa istima. Tuženik im nije isplaćivao 5 sati prekovremenih tijekom utuženog razdoblja, jer je smatrao da je 40 sati tjedno normalno radno vrijeme. Iz sestrinskih dokumenata kao i iz liječničke dokumentacije može se vidjeti da je tužiteljica obavljala ove poslove sa citostaticima.
14. Sud je prihvatio kao istinite iskaze tužiteljice i saslušanih svjedoka budući su jasni i međusobno suglasni, te su suglasni i sa materijalnim dokazima u spisu. Temeljem navedenih dokaza, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica tijekom utuženog razdoblja radila kod tuženika kao medicinska sestra na Zavodu za hematologiju, gdje radi u smjeni 12 sati na dan te otprilike pola vremena radi na pripremi citostatike, a pola vremena radi na aplikaciji citostatika, tako da skoro cijelo radno vrijeme, a zasigurno više od 2/3 radnog vremena obavljala poslove intravenozne primjene citostatika.
15. Budući da je utvrđeno da je tužiteljica kontinuirano skoro cijelo radno vrijeme, a zasigurno više od 2/3 radnog vremena, radila na poslovima intravenozne primjene citostatika, to su ostvareni uvjeti propisani odredbom čl. 31 KU/13 odnosno iz čl. 29. KU/18 za radom u skraćenom radnom vremenu, pa tužiteljici za sav rad koji je odrađen iznad 35 sati tjedno pripada pravo na dodatak na plaću za prekovremeni rad u visini koji je određen čl. 51. st. 1. KU/13 odnosno čl. 49. st. 1. KU/18.
16. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, u postupku je izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da na temelju pregledane dokumentacije, te utvrđenjima i izračunima iz nalaza, mišljenja je da dodatak za prekovremeni rad nije isplaćen za prekovremene sate rada koji su premašili 35 sati tjedno, te visina neisplaćene bruto plaće za utuženo razdoblje od veljače 2015. do zaključno travnja 2018. iznosi ukupno 2.495,55 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa), pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘j1’ Tabele 1 nalaza, a odnosi se na dodatak za prekovremeni rad. Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu ‘k’ Tabele 1 nalaza.
17. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik nije imao primjedbi , dok je istom prigovorila tužiteljica navodeći da vještak nije primijenio pravilnu metodu izračuna te je utvrdio samo dodatak za prekovremeni rad, dok je ispravno trebalo izvršiti izračun plaće za prekovremene sate odnosno one koji su premašili 35 sati tjedno pa do 40 sati tjedno, uvećano za dodatak za prekovremeni rad pa sukladno tome predlaže dopunsko vještačenje, a u prilog toga je dostavila presude iz drugih činjenično i pravno istovjetnih predmeta, kako i nalaz i mišljenje vještaka iz tih predmeta, a u kojima je visina utvrđena na taj način (list 184-245 spisa).
18. Obzirom na iznesene prigovore tužiteljice, izveden je dokaz dopunskim financijskim vještačenjem. Vještak je u dopunskom nalazu i mišljenju naveo da ako sud utvrdi kako se u konkretnom slučaju prilikom obračuna neisplaćenih sati prekovremenog rada treba primijeniti koeficijent 1,50, a ne samo koeficijent dodatka za prekovremene sate rada od 0,50, tada je vještak mišljenja kako visina neisplaćene bruto plaće za utuženo razdoblje od veljače 2015. do zaključno travnja 2018., iznosi:
- ukupno 6.550,65 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa), ako se bruto satnica obračunava u odnosu na mjesečni fond sati obračunat na temelju radnog vremena od 40 sati rada (pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘l1’ Tabele 1a iz ovog dopunskog nalaza), ili
- ukupno 7.486,74 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa), ako se bruto satnica obračunava u odnosu na mjesečni fond sati obračunat na temelju radnog vremena od 35 sati rada (pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘n1’ Tabele 1a iz ovog dopunskog nalaza). Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu ‘o’ Tabele 1a iz ovog dopunskog nalaza.
19. Tuženik je naveo da je ispravan izračun iz osnovnog nalaza i mišljenja vještaka, dok nije ispravan izračun iz dopunskog nalaza i mišljenja jer bi se u tom slučaju tužitelju isplatilo ono što je već isplaćeno.
20. Tužitelj pak navodi da je vještak pravilno utvrdio cijenu sata primjenom fonda na bazi 35-satnog radnog tjedna te je dobivenu cijenu 1 sata osnovne plaće pomnožio s neobračunatim satima prekovremenog rada i s 1,5, za svaki mjesec u utuženom razdoblju. Tužiteljica na primjeru jednog mjeseca pojašnjava zašto je njen stav u odnosu na izračun primjenom fonda na bazi 35-satnog radnog tjedna, a time i izračun vještaka ispravan; Naime, u jednom mjesecu u kojem postoji 20 radnih dana (od ponedjeljka do petka, neovisno pada li blagdan na radni dan) tuženik je obračunavao fond radnih sati na način da je broj radnih dana pomnožio s dnevnim radnim vremenom – 8 h. Tako je utvrđen fond radnih sati u trajanju od 160 sati (20 x 8 = 160). Sukladno tome, ugovorena plaća koja je tužiteljici isplaćena, u platnim listama naznačena je kao plaća za odrađenih 160 sati taj mjesec, dakle platna lista tvrdi da je tužiteljici isplaćeno 160 sati rada. Međutim, tuženik je propustio utvrditi da tužiteljica ima pravo na rad u skraćenom radnom vremenu, koje je u pogledu plaće i ostalih prava izjednačeno s punim radnim vremenom na temelju čl. 65. st. 4. Zakona o radu pa je zapravo plaća tužiteljici isplaćena za odrađenih 140 sati taj mjesec, a ne 160 (20 dana x 7 sati dnevno = 140 sati ukupno). Navedeno znači da platna lista krivo navodi da je tužiteljica primila plaću za odrađenih 160 sati jer je ista plaću primila za 140 sati rada. Dakle, tužiteljica je plaću primila za 140 sati s obzirom na to da je radila u skraćenom radnom vremenu, dok za preostalih 20 sati ona nije bila plaćena shodno čemu joj pripada i cijena osnovnog sata i uvećanje za prekovremeni rad. Prema tome, u odnosu na dvije varijante izračuna, u obzir je potrebno uzeti drugu u kojoj je za razdoblje od veljače 2015. do ožujka 2018. visina potraživanja tužiteljice po osnovi prekovremenog rada iznosi 7.284,81 EUR bruto (umanjen ukupni iznos za travanj 2018.) pri čemu se bruto satnica obračunava u odnosu na mjesečni fond sati obračunat na temelju radnog vremena od 35 sati rada, primjenjujući koeficijent 1,50 prilikom obračuna.
21. Tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev sukladno dopunskom nalazu i mišljenju, druga varijanta prema kojoj ako se bruto satnica obračunava u odnosu na mjesečni fond sati obračunat na temelju radnog vremena od 35 sati rada, tada visina utuženih potraživanja iznosi 7.486,74 eura, a kako je vještak izvršio izračun i za travanj 2018. koji nije predmet ovog spora, to tužiteljica zahtijeva ukupni iznos od 7.284,81 eura.
22. Tuženik je na ročištu 4.11.2025. izjavio da su izneseni prigovori na dopunski nalaz i mišljenje isključivo pravne prirode o kojima odlučuje sud, pa nije potrebno dopunsko očitovanje vještaka, a i na slijedećem ročištu 11.12.2025. punomoćnici stranaka su izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i predložili su zaključenje3 glavne rasprave, to sud nije pozivao vještaka na dopunsko očitovanje.
23. Sud je prihvatio matematičke izračune iz nalaz i mišljenje financijskog vještaka i dopunskog nalaza i mišljenja vještaka, budući su isti sačinjeni stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.
24. Međutim, po ocjeni ovog suda, ispravan je izračun iz dopunskog nalaza i mišljenja, druga varijanta, prema kojem ako se prilikom obračuna neisplaćenih sati prekovremenog rada treba primijeniti koeficijent 1,50, a ne samo koeficijent dodatka za prekovremene sate rada od 0,50, te ako se bruto satnica obračunava u odnosu na mjesečni fond sati obračunat na temelju radnog vremena od 35 sati rada, tada visina neisplaćene bruto plaće za utuženo razdoblje od veljače 2015. do zaključno travnja 2018., iznosi ukupno 7.486,74 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa), (pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘n1’ Tabele 1a iz ovog dopunskog nalaza).
25. Naime, odredbom čl. 64. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR) propisano je da pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, skraćeno radno vrijeme se izjednačuje se punim radnim vremenom. Obzirom na citiranu odredbu, nije odlučno da je tuženik obračunao i isplatio tužiteljici plaću za 40 sati tjedno, pa da joj je dužan isplatiti samo razliku po pitanju dodatka za prekovremeni rad od 50% (kako je to utvrđeno u osnovnom nalazu i mišljenju), s obzirom da bi tužiteljica primila isti iznos plaće i da je radila samo 35 sati tjedno koliko je trebala. Iz navedenog je razvidno da se zasebno treba obračunati i osnovni sat za svih 5 sati tjedno uvećano za dodatak za prekovremeni rad, a kako je to vještak učinio u dopunskom nalazu i mišljenju, druga varijanta, koju je ovaj sud ocijenio ispravnom, objektivnim i stručnim te je na temelju iste utvrdio visinu potraživanja tužiteljice. Ovakvo mišljenje je zauzeto i u drugim činjenično i prano istovjetnim predmetima na koje se i tužiteljica poziva tijekom postupka)
26. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi ukupni iznos od 7.284,81 eura (sukladno drugoj varijanti izračuna iz dopunskog nalaza i mišljenja, umanjeno za izračun za travanj 2018.)
27. Tužiteljici su na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene zatezne kamate tekuće od dana kada je tuženik tužiteljici isplatio nesporne plaće, a koje dospijeće je navedeno i u nalazu i mišljenju vještaka, kao i izreci presude, sukladno čl. 92. st. 3. ZR i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), a sukladno odredbi čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.).
28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, podnesak od 9.6.2020., 30.7.2020. i 17.12.2024. po Tbr. 8/1 – po 100 bodova za svaki, podnesak od 28.1.2021., 26.10.2022., 23.3.2023., 27.4.2023. i 26.5.2023. po Tbr. 8/4 – po 25 bodova za svaki, ročište 8.7.2020., 21.3.2023., 4.11.2025. i 11.12.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 2.025,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 2.562,50 eura. Tome valja dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 280,00 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 2.842,50 eura. Valja reći da tužiteljici nije priznat trošak podneska od 23.2.2021., 4.3.2024., 5.6.2024. i 21.1.2025. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP-a. Naime, nisu potrebni podnesci kojima tužiteljica dostavlja uplatnice jer je iste mogla poslati i bez podneska, te nisu potrebni podnesci kojima tužiteljica više puta uređuje tužbeni zahtjev, već je dovaljan jedan podnesak kojim konačno uređuje zahtjev (koji joj je i priznat), te nije potreban podnesak kojim iznosi navode i dokaze koji nisu odlučni u ovom postupku. Isto tako, tužiteljici nije priznat trošak ročišta za objavu presude jer isti nije niti dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je isti zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne. Također, tužiteljici nije priznat trošak dopunskog vještačenja u iznosu od 100,00 eura jer vještak taj trošak nije tražio niti mu je isplaćen, već će se neiskorišteni trošak vještačenja koji su platili tužiteljica (100,00 eura) i tuženik (50,00 eura) vratiti. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12) i čl. 29. st. 2. ZOO.
U Zagrebu, 23. prosinca 2025.
Sudac:
Monika Ferić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
3. spis
