REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2, Pazin
Poslovni broj Povrv-49/2024-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj PŠ, vlasnik obrta za ostale završne građevinske radove „ [obrt]“, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Meničanin, odvjetnik u Puli, Flanatička 11/II, i tuženica PŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Leo Peruško, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, radi isplate, nakon održanog pripremnog ročišta i glavne rasprave zaključene 27. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nansi Kopić, Pula, Anticova 9/I, posl. br. Ovrv-68/2023 (sudski predmet: Ovrv-750/2023) od 26. travnja 2023., u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju u roku osam dana od dostave rješenja o ovrsi namiri tražbinu u iznosu 2.345,40 eura sa zateznim kamatama od 27. srpnja 2022. do isplate, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.
r i j e š i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nansi Kopić, Pula, Anticova 9/I, posl. br. Ovrv-68/2023 (sudski predmet: Ovrv-750/2023) od 26. travnja 2023., u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju u roku osam dana od dostave rješenja o ovrsi namiri tražbinu u iznosu 723,66 eura sa zateznim kamatama od 27. srpnja 2022. do isplate, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nansi Kopić, Pula, Anticova 9/I, posl. br. Ovrv-68/2023 (sudski predmet: Ovrv-750/2023) od 26. travnja 2023., u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju u roku osam dana od dostave rješenja o ovrsi naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 224,00 eura sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.
III. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom 2.032,77 eura (dvije tisuće trideset dva eura i sedamdeset sedam centi) sa zateznim kamatama od 23. prosinca 2025. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Povodom prijedloga ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja („otvorene stavke“) od 30. siječnja 2023., javni bilježnik Nansi Kopić, [adresa], donijela je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv- 68/2023 (sudski predmet: Ovrv-750/2023) od 26. travnja 2023., kojim je ovršenici, ovdje tuženici, naloženo da tužitelju u roku osam dana od dostave rješenja namiri 3.069,06 eura / 23.123,83 kn (prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 korištenom u cijelom tekstu ove odluke) sa zateznim kamatama od 27. srpnja 2022. do isplate (t. 1.), kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 224,00 eura sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate (t. 3.), a radi ostvarenja tih tražbina određena je ovrha (t. 2.).
1. 1. To je rješenje, budući da je tuženica izjavila dopušten i pravodoban prigovor u kojem je osporila predmetno potraživanje tužitelja u cijelosti, rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. Povrv-127/2023-2 od 6. listopada 2023., stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom su pogledu ukinute sve provedene radnje, dok je u odnosu na ostali dio određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (sukladno čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020., 114/2022.).
2. Rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola, Ureda predsjednika suda, broj 31 Su 83/2024-3 od 9. veljače 2024., ispravljeno rješenjem broj Su-83/2024-5 od 13. veljače 2024., predmet (posl. br. Povrv-127/2023) je ustupljen ovome sudu na rješavanje.
3. Odlučujući o postavljenom tužbenom zahtjevu za isplatu, ovaj je sud u dokaznom postupku pročitao i razgledao isprave koje se nalaze u spisu, i to: otvorene stavke od 30. siječnja 2023., račun br. 7/1/1 od 19. srpnja 2022. (str. 46), opomenu od 21. srpnja 2022. (str. 48–49), procjenu / elaborat br. 50/21 od 1. prosinca 2021. izrađen po Brnić istarski vještak d. o. o. za vještačenje i procjene, [adresa], (str. 72–88), i ručno napisani troškovnik („prepisanu ponudu“, str. 90–93).
3. 1. Nadalje, saslušao je stranke (zapisnik od 11. veljače 2025., str. 94–100), i svjedoke FŠ i UŠ, i to na uviđaju koji je održan (na adresi [adresa]) 13. svibnja 2025. (zapisnik na str. 113–116), uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Suada Kadrića, iz SULEK d. o. o. [adresa], (koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 29. svibnja 2025., str. 122–147, te je nalaz i mišljenje usmeno iznio na ročištu održanom kod ovog suda 27. studenog 2025., str. 164–166).
4. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmetno potraživanje tužitelja odnosi se na nepodmireni račun br. 7/1/1 izdan 19. srpnja 2022. (s dospijećem 26. srpnja 2022.), na ukupan iznos od 23.123,80 kn / 3.069,06 eura, za izvršene građevinske radove („obavljene usluge/radove prema zahtjev naručitelja“).
5. 1. U podnesku od 23. studenog 2023. (str. 42–45) tužitelj je pojasnio utuženo potraživanje i opisao kronologiju događaja. Naveo je da je na temelju usmenog dogovora s tuženicom (koju poznaje dugi niz godina) kao naručiteljem i prema njezinom zahtjevu, izvršio građevinske radove u stanu tuženice (na adresi [adresa]), koji radovi su detaljno opisani u predmetnom računu tužitelja (skidanje laminata, postava keramike, gletanje zidova, farbanje zidova, ličenje, žbukanje, razne manje radove i popravke i dr.) i to u vremenskom periodu od početka kolovoza do kraja rujna 2021., za ukupnu vrijednost izvršenih radova u visini od 30.123,80 kn / 3.998,12 eura, koji iznos je umanjen za iznos predujma od 7.000,00 kn / 929,056 eura koji je tuženica platila tužitelju za troškove nabavke materijala. Tužitelj je napomenuo da je predmetni račun izdao u srpnju 2022. iz razloga što mu tuženica na njegov zahtjev nije htjela dati podatke koji se odnose na njezin OIB, pa je tužitelj izdao račun tek nakon što je utvrdio OIB tuženice. Istaknuo je i da je tuženici prije početka radova u njenom stanu, pa i po završetku radova, pisanim putem prezentirao radove (troškovnik) koji su u konačnici i izvršeni u stanu, te da je tuženica usmenim putem potvrdila tužitelju da su radovi, koji su navedeni u prezentiranom troškovniku i računu tužitelja, u cijelosti izvršeni, a tuženica tada nije imala nikakvih primjedbi na izvedene radove.
6. Nakon u ovom postupku provedenog građevinskog vještačenja, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje na ime izvedenih radova 2.345,40 eura sa zateznim kamatama od 27. srpnja 2022. do isplate, te je predmetni platni nalog predložio održati na snazi u tom dijelu. Na specifikaciju tužbenog zahtjeva, tuženica se nije očitovala.
6. 1. Budući da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, došlo je do djelomičnog povlačenja tužbe iz čl. 193. ZPP-a, za kojeg je, budući da je do smanjenja došlo nakon što se tuženica upustila u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban pristanak tuženice. Tuženica se na smanjenje tužbenog zahtjeva nije očitovala, pa je sud smatrajući da je tuženica time pristala na djelomično povlačenje (čl. 190. st. 4. ZPP-a), utvrdio djelomično povlačenje tužbe kao u t. I. izreke rješenja.
7. Tuženica nije osporila poslovni odnos stranaka. Međutim, njezina je tvrdnja da je izvršene radove od strane tužitelja, za ugovorenu cijenu od 16.300,00 kn / 2.163,38 eura, u cijelosti platila. Tužitelj da ugovoreni posao nije dovršio, a ono što je, da je izveo nekvalitetno. Osim toga, tužitelj da joj nikada nije dao troškovnik radova. Osporila je da bi se suglasila s dodatnim radovima.
8. Predmetni ugovorni odnos između stranaka normiran je odredbama čl. 590. do 619. Zakona o obveznim odnosima, koje reguliraju ugovor o djelu.
8. 1. Odredbom čl. 590. ZOO-a propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Obveza je izvođača prilikom obavljanja posla da djelo izvrši kako je ugovoreno i po pravilima struke (čl. 597. st. 1. ZOO-a) i da preda popravljenu stvar naručitelju (čl. 603. ZOO-a), a obveza je naručitelja primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravilima struke (čl. 612. ZOO-a). Izvršeno djelo naručitelj je dužan pregledati čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača (čl. 604. st. 1. ZOO-a). Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju. Sukladno odredbi čl. 623. ZOO-a za svako odstupanje od projekta građenja, odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja, te da ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izveo bez takve suglasnosti.
9. S obzirom na citirane zakonske norme, iz rezultata dokaznog postupka, kao relevantno, utvrđeno je da je između stranaka sklopljen (usmeni) ugovor o djelu kojim se tužitelj obvezao izvesti (soboslikarske, keramičarske i druge zidarske radove) na stanu u [adresa], na adresi [adresa], u kojem stanuje tuženica (i nesporno). Tužitelj je radove (i nesporno) izvodio u ljeto 2021., a tuženica je tužitelju na ima obavljanja predmetnih radova „na ruke“ dala 7.000,00 kn / 929,06 eura, što su potvrdile obje stranke u svojim iskazima. Tuženica, kako je to sama iskazala, tužitelju nije prigovorila na izvedene radove.
9. 1. Nadalje, tuženica je tužitelju, osim 7.000,00 kn / 929,06 eura, također „na ruke“, dala daljnjih 9.300,00 kn / 1.234,32 eura, što proizlazi iz njezinog iskaza, kojeg je sud u tom dijelu, budući da je u bitnome suglasan iskazima svjedoka čije je saslušanje na tu okolnost predložila, pozitivno cijenio. Tako je FŠ, tužiteljičina kćer, potvrdila da je tuženica isplatila ugovorenu cijenu od 16.300,00 kn / 2.163,38 eura, a UŠ, dugogodišnji poznanik tuženice, u svom je iskazu pak potvrdio navod tuženice da je, kako bi podmirila ugovorenu cijenu radova („za isplatiti majstora“), tuženica od njega posudila novce (9.000,00 kn sada 1.194,51 eura). Vjerodostojnost iskaza navedenih svjedoka ovome sudu nije dovedena u pitanje samo zbog činjenice što oni osobno nisu svjedočili primopredaji novca. Riječ je o svjedocima bliskima tuženici, koji su upozoreni na dužnost kazivanja istine, i u čije iskaze ovaj sud nije našao razloga sumnjati. Da su stranke ugovorile cijenu radova u iznosu 16.300,00 kn / 2.163,38 eura, ni tužitelj (svojim iskazom da je ugovorena cijena radova iznosila 16.400,00 kn / 2.176,65 eura), nije osporio. Osim toga, u „prepisanoj ponudi“ o kojoj je iskazivao i koju je tužitelj dostavio u spis (str. 91) navedena je cijena od 16.327,60 kn / 2.167,04 eura, što govori u prilog vjerodostojnosti iskaza tuženice.
9. 2. Iako je tužitelj u svom iskazu naveo da tuženica njemu nije dala 16.300,00 kn / 2.163,38 eura, već samo 7.000,00 kn / 929,06 eura, sud njegov iskaz u tom dijelu nije prihvatio, već je vjerovao navodima protivne stranke, odnosno tuženice, koja je u prilog svojih tvrdnji sudu pružila više dokaza. Kraj činjenice da je tužitelj „na ruke“ primio „avans“ neosnovani su njegovi navodi da za plaćanje preostalog dijela ugovorene cijene tuženica nije dostavila nikakvu potvrdu.
9. 3. Iz istog razloga, sud nije prihvatio ni navode tužitelja da je razlika u ugovorenoj cijeni i onoj u utuženom računu nastala jer da su se pojavili dodatni troškovi, a da se tuženica suglasila s povišenjem cijene i pristala na dodatne radove.
9. 4. Pisana suglasnost za izvedene „dodatne“ radove nesporno ne postoji, a izuzev iskaza tužitelja, niti jedan drugi dokaz izveden u postupku, ne ukazuje na to da je tuženica usmeno odobrila izvođenje radova koji su doveli do skoro pa duplog povišenja ugovorene cijene. Tužitelj je u računu naveo radove koje je obavio i naznačio je vrijednost tih radova, kao i u „prepisanoj ponudi“ (str. 91), ali, osim što iz njih ne proizlazi odobrenje tuženice, ne proizlazi ni koji su to točno osnovni, a koji dodatni radovi, koje bi tuženica odobrila. Ni sam tužitelj u svom iskazu nije obrazložio točne elemente i cijenu tih „dodatnih“ radova. Izuzev iz njegovog iskaza, iz niti jednog drugog izvedenog dokaza ne proizlazi da je tuženica izričito usmeno pristala na izvođenje „dodatnih radova“, time i na dodatne troškove.
10. Na okolnost izvedbe spornih radova izveden je dokaz uviđajem i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku graditeljske struke Suadu Kadriću, iz SULEK d. o. o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju, kojeg je sud prihvatio u cijelosti jer je potpun i obrazložen, detaljan, objektivan i stručan, u konačnici kvalitetan i pouzdan, te sadrži analizu i ocjenu relevantnih činjenica, početno izvršio identifikaciju predmetne nekretnine, potom je nekretninu detaljno pregledao i izvršio sva potrebna mjerenja prostorija, te je sve fotografirao, a na temelju čega je (sukladno zadatku suda) utvrdio radove koje je tužitelj izveo (odgovaraju li radovima navedenima u utuženom računu), kao i njihovu vrijednost odnosno cijenu (odgovara li cijeni navedenoj u utuženom računu), sve u vrijeme izvođenja radova (kolovoz – rujan 2021.), pri čemu je ocijenio i kakvoću radova odnosno prikazao odvojeno nedostatke i njihovu vrijednost. Primjedbe tuženice vještak je uspješno otklonio u usmenom iznošenju nalaza i mišljenja na ročištu održanom 27. studenog 2025. (str. 164–166).
10. 1. Prema mišljenju vještaka ukupna vrijednost izvedenih radova iznosi 3.315,01 eura / 24.976,95 kn bez uključenog PDV-a (PDV nije obračunat jer tužitelj nije u sustavu PDV-a i isti nije obračunao u računu). Jedinične cijene koje je prikazao tuženik u utuženom računu od 19. srpnja 2022. u rasponu su prosječnih cijena iz perioda izvođenja radova kolovoz/rujan 2021. Vještak je utvrdio određene količine koje odstupaju u odnosu na izdan račun. Vrijednost radova po računu tužitelja iznosi 3.998,12 eura / 30.123,80 kn. Razlika iznosa izdanog računa i utvrđene vrijednosti u nalazu i mišljenju iznosi 683,11 eura / 5.146,85 kn. Glede nedostataka u izvođenju, utvrdio ih je u iznosu 40,55 eura, a onda u konačnom izračunu prikazao utvrđenu vrijednost radova koje je tužitelj izveo u iznosu 3.274,46 eura (3.315,01 eura – 40,55 eura). U odnosu na dodatne radove, upitan mogu li se iz prikaza obračuna razabrati dodatni radovi, izjavio je da ne, a ustvrdio je da pitanje jesu li uobičajeno određeni radovi dodatni ili ne, ovisi o tome jesu li ih stranke ugovorile ili nisu.
10. 2. Iako je vještak utvrdio da je tužitelj radove prema računu izveo, niti se iz njegovog nalaza i mišljenja može zaključiti koji su radovi izvedeni kao osnovni, a koji kao naknadni odnosno dodatni (na što tužitelj nije ni upirao predlažući vještačenje), a niti je sam tužitelj detaljno pojasnio, pa da bi sud mogao izvesti zaključak da se razlika od ugovorene cijene od 16.300,00 kn / 2.163,38 eura pa do utužene vrijednosti izvedenih radova odnosi na dodatne radove.
11. Zaključak da stranke nisu zaključile dopunu ugovora o izvođenju dopunskih radova koji bi opravdali povišenje ugovorene cijene, proizlazi i iz činjenice da nikakva usmena komunikacija između stranaka nije ni vršena nakon što je tužitelj započeo s predmetnim radovima (tuženica je prema vlastitom iskazu kojeg sud i u tom dijelu pozitivno vrednuje, jer je smislen i uvjerljiv, bila izvan [adresa], u [adresa]), stoga ni obavljanje dopunskih radova (količinu i konkretne cijene pojedinih dopunskih radova) nisu mogle ni usmeno dogovoriti, a ne proizlazi da se radilo o hitnim nepredviđenim radovima u smislu odredbe čl. 624. ZOO-a. Tuženici, protivno navodima tužitelja, nije prezentirana ni ponuda prije početka izvođenja radova, već tek nakon izvedenih radova (kada je prema iskazu tuženice tužitelj tuženici prezentirao koje sve radove je izvršio).
12. Zbog svega navedenog, a budući da je tužitelj zapravo utužio dopunske radove koji su skoro pa dvostruko povećali cijenu prvotno ugovorenih radova, tužitelj je kao građevinar trebao zastati s radovima i obavijestiti tuženicu o potrebi izvođenja dodatnih radova i poslati adekvatno sastavljenu ponudu. Kako je izostala i usmena obavijest o cijeni dodatnih radova, nisu ispunjeni ni uvjeti iz članka 294. ZOO-a, pa da bi se eventualna usmena komunikacija stranaka mogla smatrati usmenim ugovorom koji su ugovorne strane izvršile u cijelosti ili u pretežitom dijelu obveze koje iz njega nastaju, stoga je tužbeni zahtjev kako glede plaćanja dodatnih radova, tako i osnovnih iznad nesporno plaćenog iznosa od 7.000,00 kn / 929,06 eura, za koje je sud utvrdio da su plaćeni, odbijen kao neosnovan, a platni nalog ukinut, kao u izreci presude.
13. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužitelj u sporu nije uspio pa mu ne pripada ni zatražena naknada troškova postupka (ni ovršnog ni parničnog). Stoga je (budući da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka smatraju se troškovima parničnog postupka) ukinut platni u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupka te je odbijen njegov zahtjev u pogledu ukupnih troškova, sve kao u t. II. izreke rješenja.
13. 1. Tuženici pripada zatraženi trošak nagrade odvjetniku za sastav prigovora i zastupanje na ročištima održanim 7. studenog 2024., 11. veljače 2025., 13. svibnja 2025. i 27. studenog 2025., te za sastav podneska od 7. studenog 2024. (očitovanje na odgovor na tužbu) i 14. srpnja 2025. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka), po 100 bodova, odnosno prema vrijednosti boda od 2,00 eura po 200,00 eura, ukupno 1.400,00 eura, te za podnesak od 29. siječnja 2024. (zahtjev za odobrenje podneska) 25 bodova odnosno 50,00 eura, ukupno 1.450,00 eura, uvećano za PDV po stopi 25 % (362,50 eura), odnosno 1.812,50 eura, sve prema tbr. 11. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1., tbr. 9. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1., tbr. 46., tbr. 52. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.). Tuženici pripada i trošak plaćene pristojbe na prigovor u iznosu 77,14 eura i trošak vještačenja u iznosu 143,13 eura. Sveukupno tuženici pripada 2.032,77 eura, isplata kojeg iznosa, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl. 29. st. 2. ZOO- a) u roku 15 dana od dostave presude (čl. 328. ZPP-a), je naložena tužitelju kao u t. III. izreke rješenja.
U Pazinu 23. prosinca 2025.
Sutkinja
Mihaela Kaligari Hek
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.
DNA:
1. tužitelj po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu,
2. tuženica po pun.