Poslovni broj: Us I-67/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mislavu Poliću, odvjetniku u Splitu, Tolstojeva 35 A, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) SP, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 28. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika, Klasa: UP/II-560-01/24-01/37, Urbroj: 511-01- 149-24-1 od 13. prosinca 2024.

II.Poništava se rješenje Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Klasa: UP/I-560- 01/24-01/350, Urbroj: 511-12-15-24-2 od dana 17. srpnja 2024. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke o trošku naknaditi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-560-01/24-01/37 Urbroj: 511- 01-149-24-1 od dana 13. prosinca 2024. (dalje osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Policijske uprave splitsko-dalmatinske, UP/I-560-01/24-01/350, Urbroj: 511-12-15-24-2 od 17. srpnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova za razdoblje od 20. ožujka 1991. do 12. rujna 1994. i od 13. siječnja 1995. do 01. rujna 1996.

2.Tužitelj tužbom pobija navedeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje navodeći da je u rješenju tuženika nepravilno primijenjen zakon i drugi propisi utemeljeni na zakonu, da je došlo do povrede pravila postupka, da je činjenično stanje nepravilno utvrđeno te da su izvedeni nepravilni zaključci iz utvrđenih činjenica. Tužitelj da je tijekom cijelog upravnog postupka do podnošenja žalbe na prvostupanjsko rješenje bio neuka stranka a koja okolnost da bi opravdavala primjenu načela pomoći stranci iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21.) (dalje: ZUP). U postupku da je povrijeđeno i načelo utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. ZUP-a, a to prvenstveno iz razloga što da u cijelom postupku nije provedeno saslušanje niti jednog svjedoka pa tako ni tužiteljevog tadašnjeg zapovjednika OP te njegova zamjenika HP na okolnosti upućivanja na područje ratnih djelovanja i to kao policajac III policijske postaje Split, te zadaće obrane zračne luke Split, uspostave Ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske u Lišanima Ostrovačkim, obrane M i drugih borbenih zadataka. Tužitelj da je samo pozvan te da je upravni postupak u odnosu na njega „obavljen“, bez da bi ga se upozorilo da bi bilo potrebno njegovo očitovanje ili njegovi dokazi ili prijedlozi. Tuženik da ne uzima u obzir i da ne cijeni dovoljno nespornu činjenicu kako je tužitelj na planini Svilaji sudjelovao u izvlačenju onesposobljenog oklopnog vozila UNPROFOR-a koje da je potom obojao u plavu Policijsku boju te zajedno s kolegama iz specijalne policije iz Splita doteglio na Rudu, gdje da je predmetno vozilo korišteno za potrebe obrane, jer da u tom periodu policija nije imala takvih vozila, a da se nije smjelo znati da je vozilo UNPROFOR-ovo. Ističe se da je neživotan zaključak tuženika kojim gore opisane radnje ničim ne potpadaju pod niti jedan stavak članka 3. Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 121/17., 98/19., 84/21., 156/23 – dalje ZHBDR). Uz prethodno navedeno, tuženik da u obrazloženju drugostupanjskog rješenja pogrešno odnosno nigdje ne navodi te ne obrazlaže dostavljena Priznanja i Spomenice koje je tužitelj dostavio uz svoju žalbu. Takva Priznanja i Spomenice da su od velike važnosti za utvrđenje činjeničnog stanja, štoviše, samom činjenicom što o takvim dokaznim prijedlozima nema riječi u obrazloženju, da posljedično dolazi do nepravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja te izvođenje nepravilnih zaključaka. Ove podatke tužitelj da nije dostavljao u tijeku upravnog postupka jer da mu na to nije bila niti skretana pažnja od strane nadležnog prvostupanjskog tijela, a što da je trebalo biti budući se radilo o neukoj stranci. Naime, Zakon o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 20/95., 57/06., 141/06., 118/19.) svojim člankom 22. propisuje sljedeće: „Spomenica domovinskog rata dodjeljuje se hrvatskim i stranim državljanima za sudjelovanje u domovinskom ratu kao dragovoljci, borci Hrvatske vojske ili na drugi djelatni način.“ Štoviše, tužitelj da je odlikovan i medaljom „Oluja“ sukladno Odluci o ustanovljenju medalja za sudjelovanje u vojno-redarstvenim operacijama i u iznimnim pothvatima, a koja odluka da je donesena na temelju članka 92. Ustava Republike Hrvatske i članka 93. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske. Nadalje, tuženik da u obrazloženju drugostupanjskog rješenja nije uzeo u obzir ni činjenicu kako je tužitelj sukladno dvama rješenjima Ministarstva unutarnjih poslova radio odnosno da je te godine zatečen u zvanju „mlađi policajac“ pa da je potom proveden u zvanje referent odnosno viši referent. Jednako tako tuženik da ne uzima u obzir ni presliku Općih podataka s opisom poslova i radnih zadaća na koje je raspoređen tužitelj od 2. rujna 1996. godine, a koji dokument da je izdan izdan od PU Split, gdje je razvidno u točki 18. kako je tužitelj radio kao policajac, preciznije kao mlađi policajac, te da je dužio kratko i dugo oružje te službenu iskaznicu. Iz svega prethodno navedenog, da je razvidno kako tužitelj udovoljava uvjetima propisanim u članku 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, da je jasno kako je tužitelj bio na borbenim položajima, odnosno borbenim redovima adekvatan broj dana, te da je sudjelovao u aktivnom otporu agresoru, odnosno da je kao hrvatski policajac organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske. Nadalje, u upravnom postupku i prvostupanjskom rješenju da se u obrazloženju referira na pismeno odnosno dopis Policijske uprave splitsko dalmatinske, Sektora pravnih, financijskih i tehničkih poslova, Odjel za tehniku: 511-12-17-480/023-2008-DL od 14. studenog 2008. koje da tijekom postupka nije dostavljeno tužitelju na uvid, te da mu posljedično nije ostavljena nikakva mogućnost očitovanja na takav dopis koji da sadrži netočnosti. U odnosu na ovaj propust tužitelj da je prigovarao u svojoj žalbi, ali da nije dobio nikakvo očitovanje u drugostupanjskom rješenju. Ističe se da prema članku 58. stavku 1. ZUP-a službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid. Tužitelj da na navode nadležnih upravnih tijela nije imao mogućnost uvida, a kamoli očitovanja na iste. Štoviše, neki od dokaznih prijedloga tužitelja iz originalnog zahtjeva i žalbe tužitelja, da su podaci koje je upravno tijelo moglo, a i trebalo prema gore citiranom članku, kao i načelima upravnog postupka, pribaviti. Usprkos svemu prije navedenom, u odnosu na tužitelja, da ostaje i ta činjenica da tuženik ničim nije tužitelju kao neukoj stranci pomogao pri ostvarivanju svojeg prava stjecanja statusa branitelja, a kojeg da je prema svemu navedenom trebao ostvariti. Slično postupanje tuženika da je u predmetu Upravnog suda u Osijeku, poslovnog broja 4 Us I-1027/2023-7, u pravomoćnoj presudi od dana 21. veljače 2024., rezultiralo poništavanjem rješenja upravnog tijela. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora sa pripadajućim kamatama.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba neosnovana. Napominje da je za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata sukladno odredbama članka 3. ZHBDR-a potrebno da su ispunjena oba kumulativna zakonska uvjeta, odnosno da je tužitelj bio pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova i da je u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine, sudjelovao u izravnom oružanom otporu agresoru ili da je djelovao u izravnoj svezi s tim otporom. Uvidom u pismeno Policijske uprave splitsko dalmatinske od 14. studenog 2008. da je utvrđeno da je tužitelj, u razdoblju za koje traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, stvarno radio kao automehaničar, odnosno obavljao poslove koji su bili vezani za održavanja službenih vozila, te da nije sudjelovao izravno ili neizravno u borbenim akcijama ili aktivnostima vezanim za obranu suvereniteta Republike Hrvatske. Tužitelju da je sukladno članku 30. ZUP-a omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje ove upravne stvari, a što da je vidljivo iz zapisnika koji je sastavljen u Policijskoj upravi splitsko - dalmatinskoj dana 06. rujna 2023. S tim u svezi, tuženik ukazuje da je uvidom u raspoloživu dokumentaciju razvidno da tužitelj u spornom periodu od 20. ožujka 1991. do 12. rujna 1994. i od 13. siječnja 1995. do 01. rujna 1996., nije sudjelovao u izravnom oružanom otporu agresoru, niti je djelovao u vezi tog otpora, te da stoga nisu ispunjeni kumulativni uvjeti da bi mu se u spornom periodu priznao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. U odnosu na ostale tužbene navode, tuženik radi izbjegavanja ponavljanja ističe da u cijelosti ostaje kod iznesenoga u pobijanom rješenju. Slijedom svega iznesenog, tuženik smatra da je postupak donošenja pobijanog rješenja pravilno proveden te da je rješenje na zakonu osnovano. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane u cijelosti

4.Tužitelj se u podnesku od 29. kolovoza 2025. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu ponavljajući u bitnome navode iz tužbe.

5.U sporu je održavanjem rasprave 28. studenog 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6.Tužitelj je po svom opunomoćeniku ostao kod navoda tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe kako je razvidno da tuženik ne raspolaže cjelokupnom dokumentacijom koja je možebitno zagubljena ili zametnuta. Predlaže saslušati tužitelja i svjedoke navedene u tužbi a na okolnost upućivanja tužitelja na borbene zadatke odnosno na „prvu liniju obrane“.

7.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.

8.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava kao i spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te tom spisu priležećih isprava dok je odbijen prijedlog tužitelja za saslušanjem istog u svojstvu stranke te svjedoka HP i OP, kao suvišne i nepotrebne, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

9.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da j e tužbeni zahtjev osnovan.

11.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja kao i prvostupanjskog rješenja. 12.Odredbom članka 3. stavak 1. točke a) ZHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga). Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. 13.Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

14.Spisu tuženog tijela prileži pismeno Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora pravnih, financijskih i tehničkih poslova, Odjela za tehniku od 14. studenog 2008. U istom se navodi da je prema dostupnim evidencijama Odjela za tehniku te obavljenim razgovorima sa djelatnicima koji su tijekom 1991. i kasnije bili zaposlenici u automehaničarskoj radionici PU SD utvrđeno da je tužitelj bio zaposlenik u automehaničarskoj radionici PU SD od 20. ožujka 1991. do 12. rujna 1994. te od 13. siječnja 1995. do 1. rujna 1996., da je u tadašnjem Odjelu prometne tehnike radio kao automehaničar, da nije imao zadaća na terenu u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, da poslovi koje je u tom razdoblju obavljao (održavanje službenih vozila) nisu u vezi sa obranom suvereniteta Republike Hrvatske, da za vrijeme zaposlenja u Odjelu prometne tehnike nije ni izravno ni neizravno sudjelovao u akcijama ili aktivnostima vezanim za obranu suvereniteta Republike Hrvatske te da je u razdoblju prekida radnog odnosa u PU SD bio na izdržavanju kazne zatvora.

15.Nadalje, spisu tuženog tijela prileži zapisnik prvostupanjskog tijela od 06. rujna 2023. o usmenoj izjavi tužitelja. Isti u svojoj izjavi navodi da je zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja podnio budući je u vremenskom razdoblju od 20. ožujka 1991. do 12. rujna 1994. i od 13. siječnja 1995. do 01. rujna 1996. bio zaposlenik Policijske uprave Splitsko-dalmatinske. U razdoblju od 20. ožujka 1991. do 12. rujna 1994. da je bio policijski službenik III policijske postaje. U tom razdoblju da je obavljao poslove pozorničko-patrolne djelatnosti. Krajem kolovoza mjeseca 1991. da je upućen na teren u Lišane Ostrovičke (zadarsko područje) gdje da je bio otprilike dva tjedna, da je sudjelovao u borbenim zadaćama na prvoj crti bojišnice a kojom prilikom da je zajedno s ostalim kolegama bio izložen životno ugrožavajućim situacijama i stresovima, otvorenoj vatri kao i lošim smještajnim i vremenskim uvjetima. Nakon toga da je upućen na teren u mjesto Maljkovo. U to vrijeme nakon pada Vrlike i Otišića, policijske snage da su držale položaje prema liniji razgraničenja sa neprijateljem gdje da su također bila borbena djelovanja, izloženost otvorenoj vatri, životno ugrožavajućim situacijama. U razdoblju od 13. siječnja 1995. do 01. rujna 1996. da je bio raspoređen u Odjelu prometne tehnike gdje da je obavljao poslove automehaničara. U tom periodu da je bio angažiran u mjestu Vrlika gdje da je sa kolegama održavao agregate. Nadalje, da je bio upućen na planinu Svilaju gdje se nalazilo oklopno vozilo UNPROFORA, kojeg da je prepiturao u plavu boju te ga odšlepao do Splita (Vila [adresa]) gdje je bila smještena Specijalna jedinica policije. Ističe i da je te prigode bio izložen opasnosti te da je bio životno ugrožen.

16.Prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja je odbijen uz obrazloženje u bitnome, da iz zahtjeva tužitelja, njegove izjave te uvida u službene evidencije proizlazi da je u traženom razdoblju obavljao redovne poslove radnog mjesta na koje je bio raspoređen te da je razvidno da nije obavljao poslove koji se smatraju sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te da stoga nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje istom statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata propisani odredbama članka 3. stavak 1. i 2. ZHBDR-a.

17.Tužitelj je na navedeno prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu. U toj žalbi je popisana dokumentacija koja je istoj priložena i to preslika rješenja Ministarstvu unutarnjih poslova, broj: 511-01-62-30828/625-96 od 01. siječnja 1996., preslika rješenja Ministarstvu unutarnjih poslova, broj: 511-01-62-30828/626-96 od 01. siječnja 1996., preslik Općih podataka s opisom poslova i radnih zadaća na koje je raspoređen osiguranik od 2. rujna 1996. izdano od PU Split, preslika Spomenice Domovinskog rata broj PA 7 81/1-93 od 29. rujna 1993. te preslik odluke predsjednika [adresa] dr. ŽP kojom je tužitelj odlikovan medaljom Oluja od 26. rujna 1995. Navedena dokumentacija nije priložena spisu tuženog tijela, no, tužitelj je istu priložio uz predmetnu tužbu.

18.U navedenoj žalbi tužitelj je, kao i u predmetnoj tužbi, između ostalog naveo da je sukladno zapovijedima njegovog zapovjednika OP i njegovog zamjenika HP upućivan 1991. na područje ratnih djelovanja i to kao policajac III policijske postaje Split.

19.Tužiteljeva žalba je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena. U obrazloženju tog rješenja se, između ostalog, navodi da je u provedenom postupku izvršen uvid u cjelokupan spis predmeta, da je utvrđeno da je imenovani zasnovao službu u Ministarstvu unutarnjih poslova dana 20. ožujka 1991., da je bio raspoređen u PU splitsko-dalmatinsku u svojstvu vježbenika, da je u vremenu od 01. kolovoza 1991. do 27. rujna 1992. bio je raspoređen u Policijsku postaju za granicu i more Split, da je u vremenu 28. rujna 1992. do 12. rujna 1994. i od 13. siječnja 1995. do 31. prosinca 1995. u III. PP Split raspoređen na radno mjesto operativni radnik za pozorničko-patrolnu djelatnost i od 01.01.1996. do 01.09.1996. u Odjel prometne tehnike, na radno mjesto automehaničar. Služba u ovom Ministarstvu da mu je prestala dana 01. rujna 1996., sukladno članku 75a. tadašnjeg Zakona o unutarnjim poslovima, zbog nesavjesnog obavijanja službe. Nadalje je navedeno da je uvidom u pismeno Policijske uprave splitsko-dalmatinske od 14. studenog 2008. utvrđeno je da je imenovani, u razdoblju za koje traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, radio kao automehaničar, odnosno obavljao poslove održavanja službenih vozila, te da nije upućivan na posebne zadaće u vezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske. Navedeno je i to da izjava tužitelja iz zapisnika od 6. rujna 2023. nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari jer da je iz svih raspoloživih evidencija vidljivo da je u spornom periodu obavljao redovne policijske poslove te da nije sudjelovao u izravnom oružanom otporu agresoru niti je djelovao u vezi tog otpora pa da stoga nisu ispunjeni kumulativni uvjeti da bi mu se u spornom periodu priznao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

20.S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda, osporavanim drugostupanjskim i prvostupanjskim rješenjem, uz obrazloženje koje je njima dano, ne može ocijeniti pravilnim i zakonitim, niti otkloniti prigovore tužitelja iznesene u tužbi.

21.Naime, odredbom članka 8. ZUP-a propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

22.Člankom 9. stavkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a stavkom 2. istog članka propisano je da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

23.Odredbom članka 47. stavka 1. ZUP-a propisano je da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari. Stavkom 2. istog članka je propisano da će službena osoba pribaviti po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud. Stavkom 3. istog članka je propisano da je stranka dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev. Kad se ne radi o općepoznatim činjenicama, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako stranka tako ne postupi, službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku.

24.Člankom 52. ZUP-a je propisao da stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima. Stavkom 2. istog članka je propisano da je službena osoba dužna omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe, a uz dopuštenje službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima.

25.Odredbom članka 58. stavka 1. ZUP-a propisano da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.

26.U konkretnom slučaju, po ocjeni ovoga suda, nije postupljeno sukladno citiranim odredbama ZUP-a.

27.U smislu citiranih odredbi ZUP-a javnopravna tijela su u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu i ispravama i saslušavanjem stranke i svjedoka, a što ovdje nije slučaj.

28.Naime, iz prvostupanjskog rješenja proizlazi da je odluka temeljena, između ostalog, na zahtjevu tužitelja. Međutim, spisu tuženog tijela ne prileži zahtjev tužitelja pa se ne može zaključiti da li je isti u svom zahtjevu eventualno predložio saslušanje svjedoka ili neke druge dokazne prijedloge. Nadalje, u prvostupanjskom postupku je uzeta izjava tužitelja. Međutim, iz zapisnika od 06. rujna 2023. o uzimanju izjave tužitelja ne proizlazi da je isti upozoren sukladno citiranim odredbama ZUP-a a ne proizlazi ni da su tužitelju postavljena jasna i precizna pitanja po kojima bi tužitelj mogao dati konkretan odgovor o načinu njegove angažiranosti u Domovinskom ratu (tko su mu bili zapovjednici, koje zadaće je obavljao, sa kojim kolegama je, kako navodi, bio izložen životno ugrožavajućim situacijama i sl.). Osim toga iz zapisnika o uzimanju izjave tužitelja nije razvidno da je tužitelju dano na uvid radi očitovanja pismeno Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora pravnih, financijskih i tehničkih poslova, Odjela za tehniku od 14. studenog 2008.

29.Nadalje, tuženik u osporavanom drugostupanjskom rješenju navodi da je izvršio uvid u cjelokupan spis predmeta. No, isti nije odgovorio na žalbene navode i prigovore niti se na bilo koji način očitovao o dokumentaciji koju je tužitelj priložio uz žalbu. Osim toga spisu tuženog tijela nije priložena dokumentacija vezano za raspored tužitelja za vrijeme zaposlenja u PU Splitsko-dalmatinskoj, a o kojem rasporedu tuženik govori u obrazloženju svog rješenja.

30.Stoga je, budući iz svega gore navedenog proizlazi da osporavana rješenja nisu pravilna i zakonita, valjalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, a postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva u skladu s odredbom članka 47. stavka 1. ZUS-a, poništiti osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je odlučeno u izreci presude.

31.U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje svim raspoloživim dokaznim sredstvima, osobito je pri tome dužno saslušati svjedoke HP i OP, po potrebi saslušati i druge svjedoke, ponovno saslušati tužitelja kao stranku, na način da tužitelju i svjedocima postavi jasna i precizna pitanja na sve sporne okolnosti, omogućiti tužitelju izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima, te nakon tako provedenog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odluči o zahtjevu tužitelja pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

32.Odredbom članka 144. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS) propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. je određeno da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom. Stavkom 4. istog članka propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.

33.Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

34.Obzirom na postignuti uspjeh u ovom sporu tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama članka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27., 46., 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) valjalo priznati trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu od 28. studenog 2025., i to za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura, odnosno ukupno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 500,00 eura, sveukupno iznosi 2.500,00 eur sa pripadajućim zateznim kamatama. Navedenim je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 23. prosinca 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju, po opunomoćeniku

-tuženiku, uz spis upravnog tijela,

-u spis.