REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] I 5
Poslovni broj: Us I-8/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja Općine Kostrena, OIB 32131316182, Kostrena, Sv. Lucija 38, kojeg zastupa opunomoćenica IZF, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi šutnje uprave – izdavanja građevinske dozvole, 23. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-03/24-02/449, URBROJ: 531-03-4-24-5 od 19. studenog 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-03/24-02/449, URBROJ: 531- 03-4-24-5 od 19. studenog 2024. obustavljen je postupak po žalbi, podnesenoj od tužitelja zbog šutnje uprave - nedonošenja odluke o zahtjevu investitora za izdavanje građevinske dozvole podnesenom 7. prosinca 2015., a temeljem utvrđenja da je nakon podnesene žalbe tužitelja prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje od 17. listopada 2024. kojim je odlučeno o zahtjevu stranke.
2. Tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora (na održanom ročištu za raspravu) osporava zakonitost pobijanog rješenja tuženika, ističući da je tuženik pogrešno protumačio podnesak tužitelja kao žalbu zbog šutnje uprave. Ističe da je po izvršenom uvid u spis upravnog postupka izdavanja građevinske dozvole pokrenut zahtjevom investitora Zidar d.o.o., prvostupanjskom tijelu dostavio podnesak od 30. kolovoza 2024. kojim se kao stranka u postupku očitovao na utvrđeno činjenično stanje te sve proceduralne pogreške i nezakonitosti, a koje je očitovanje na znanje dostavio i tuženiku kao tijelu koje je po službenoj dužnosti dužno provoditi nadzor nad prvostupanjskim tijelom. Tužitelj se u navedenom podnesku, prvenstveno usmjerenom prvostupanjskom tijelu, nije pozvao na čl. 119. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP), a predmetni podnesak niti po svom sadržaju ne predstavlja žalbu zbog šutnje uprave. Navedeni podnesak nikako nije predstavljao žalbu zbog šutnje uprave budući da se u istom jasno daje do znanja kako se tužitelj protivi nastavku vođenja upravnog postupka koji traje već punih 9 godina. Također smatra nezakonitim i odluku tuženika da obustavi postupak po žalbi, ističući da tuženik po primitku rješenja prvostupanjskog tijela od 17. listopada 2024. nije ispitao zakonitost tog rješenja, već se isključivo vodio zadovoljavanjem forme na način da je rješenje u postupku izdavanja građevinske dozvole doneseno, bez obzira što se isto temelji na nezakonito provedenoj proceduri te pogrešno primijenjenom materijalnom pravu. Dodatno napominje da je tužitelj protiv navedenog rješenja od 17. listopada 2024. podnio novu žalbu od 5. studenoga 2024. Tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da sud poništi, podredno oglasi ništavim pobijano rješenje tuženika, kao i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je zaprimio žalbu tužitelja izjavljenu radi šutnje uprave prvostupanjskog tijela, te je odmah po zaprimanju iste dopisom od 10. rujna 2024. pozvao nadležno prvostupanjsko tijelo da ga u smislu odredbe čl. 119. ZUP-a izvijesti o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku. Ističe da je 8. studenoga 2024. zaprimljeno očitovanje prvostupanjskog tijela od 4. studenoga 2024., uz koje očitovanje je tuženiku dostavljena preslika rješenja KLASA: UP/I-361- 03/19-06/352, URBROJ: 2170-03-01/2-24-15 od 17. listopada 2024. kojim je odlučeno o zahtjevu investitora Zidar d.o.o. za izdavanje građevinske dozvole. Vezano uz navod tužitelja da je iz podneska od 30. kolovoza 2024. vidljivo da se tužitelj protivi nastavku vođenja upravnog postupka te da je tuženik po vlastitom nahođenju došao do zaključka da se radi o žalbi radi šutnje uprave, navodi da u trenutku zaprimanja tog podneska tužitelja u predmetnom postupku nije bila donijeta odluka o postavljenom zahtjevu, te da je donošenje odluke o zahtjevu u izvornom djelokrugu prvostupanjskog tijela, pa da se stoga tuženik i nije mogao upuštati u pokrenuti postupak po zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole niti prejudicirati donošenje odluke u prvostupanjskom postupku, a iz razloga što je tuženik ovlašten postupati u žalbenom postupku kao drugostupanjsko tijelo. Vezano uz novo zaprimljenu žalbu tužitelja protiv rješenja od 17. listopada 2024., ističe da će se o istoj odlučiti u novom žalbenom postupku. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.
4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 27. studenoga 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.
5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.
6. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja (saslušanje zakonskog zastupnika - načelnika tužitelja, kao stranke) smatrajući da se za provođenje navedenog dokaza nije potrebno radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, te da je činjenično stanje u provedenom upravnom postupku utvrđeno na pravilan i potpun način.
7. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Među strankama ovoga spora nije sporno da je tužitelj tuženiku dana 30. kolovoza 2024. uputio podnesak KLASA: 361-01/24-02/01, URBROJ: 2170-07-03-24- 4 od 30. kolovoza 2024., sa prilozima, već je sporno je li pravilno tuženik ocijenio da je riječ o žalbi zbog šutnje uprave, kao i da li je posljedično donio zakonitu odluku o toj žalbi.
9. Sukladno čl. 101. ZUP-a, službena osoba dužna je u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva (st. 1.). Službena osoba dužna u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva (st. 2.). Ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor (st. 3.).
10. Sukladno članku 119. ZUP-a, drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi izjavljenoj zbog toga što prvostupanjsko tijelo nije u roku donijelo rješenje na zahtjev stranke, dužno je bez odgode zatražiti obavijest o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno propisanom roku (st. 1.). Kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje iz opravdanih razloga, odredit će prvostupanjskom tijelu novi rok za donošenje rješenja koji ne može biti duži od 30 dana (st. 2.). Kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da razlozi za nedonošenje prvostupanjskog rješenja nisu opravdani, samo će riješiti upravnu stvar ili naložiti prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana donese traženo rješenje (st. 3.).
11. Sukladno čl. 46. stavak 5. ZUP-a, kad se tijekom postupku utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak.
12. Iz spisa upravnog postupka te dokumentacije dostavljene od samog tužitelja proizlazi, a što i nije sporno među strankama, da je tužitelj tuženiku uputio citirani podnesak od 30. kolovoza 2024. Iz sadržaja navedenog podneska proizlazi da se tuženiku u predmetu upravnog postupka izdavanja građevinske dozvole dostavlja na znanje očitovanje tužitelja dostavljeno prvostupanjskom tijelu nadležnom za odlučivanje o zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole, pri čemu se u navedenom podnesku navodi „ovim se putem na znanje dostavlja postupanje nadležnog tijela (…) u upravnom postupku ishođenja građevinske dozvole (…) koji se vodi punih 9 godina, s pregršt proceduralnih pogrešaka i nezakonitosti, slijedom čega se traži postupanje Naslova u okvirima vaše nadležnosti".
13. Uz navedeni podnesak tuženiku je, između ostalih priloga, dostavljeno i očitovanje tužitelja upućeno prvostupanjskom tijelu, a u kojem tužitelj iznosi tijek prvostupanjskog postupka. Između ostalog, tužitelj u tom podnesku navodi da je prvostupanjsko tijelo rješenjem KLASA: UP/I-361-03/15-06/158, URBROJ: 2170/1-03- 01/15-18-3 od 13. ožujka 2018. odbilo zahtjev investitora za izdavanje građevinske dozvole, protiv kojeg je rješenja investitor 30. ožujka 2018. podnio žalbu, a po kojoj žalbi prvostupanjsko tijelo nastavlja postupati i voditi predmet pod oznakom nove KLASE, no već punih 9 godina ne odlučuje o žalbi. Nastavno tužitelj citira sadržaj odredbe čl. 113. ZUP-a, te ističe da je istom propisano da će prvostupanjsko tijelo, ukoliko ocijeni da je žalba osnovana u cijelosti ili djelomično, zamijeniti pobijano rješenje novim, a ukoliko ne odbaci žalbu, odnosno ne zamijeni pobijano rješenje novim, tada će bez odgode dostaviti žalbu sa spisom predmeta drugostupanjskom tijelu. Tužitelj u predmetnom očitovanju nastavno ističe da niti jedna od zakonom propisanih radnji od strane prvostupanjskog tijela nije učinjena, te ukazuje na propuste i nezakonitosti u postupanju. U nastavku očitovanja tužitelj ponovno skreće pozornost na neodlučivanje prvostupanjskog tijela o žalbi, te u zaključnom paragrafu navedenog podneska predlaže da prvostupanjsko tijelo donese rješenje kojim se zahtjev za izdavanje građevinske dozvole odbacuje odnosno odbija, te isto dostavi tužitelju kao stranci u postupku.
14. Iako u navedenom podnesku upućenom tuženiku uistinu nije navedeno da je riječ o žalbi, čitajući navedeni podnesak zajedno sa očitovanjem prvostupanjskom tijelu dostavljenom u privitku podneska, razvidno je da tužitelj istima ukazuje da je u tijeku postupka protivna strana još 2018. podnijela žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, da o toj žalbi još uvijek nije odlučeno, niti je ta žalba dostavljena na očitovanje tuženiku, te stoga tužitelj predlaže da se donese odluka o žalbi odnosno odbijajuće rješenje. Također se u navedenom podnesku od tuženika izričito traži „postupanje Naslova u okvirima vaše nadležnosti“.
15. S obzirom da nije sporno da je upravo u nadležnosti tuženika odlučivanje o žalbama stranaka u upravnom postupku izdavanja građevinske dozvole, a u trenutku podnošenja navedenog podneska tuženiku o žalbi protivne strane već dugi niz godina nije bilo odlučeno, vezano uz koju okolnost tužitelj kao protivna stranka u postupku izražava nezadovoljstvo i smatra takvo postupanje nezakonitim, pravilno je tuženik zaključio da se podnesak tužitelja ima tretirati kao žalba zbog šutnje uprave u navedenom postupku te s tim u svezi poduzeo daljnje radnje.
16. Nastavno, budući da je nesporno da je nakon podnesenog navedenog podneska tužitelja (žalbe), u tijeku postupanja tuženika po istome, prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje KLASA: UP/I-361-03/19-06/352, URBROJ: 2170-03-01/2-24-15 od 17. kolovoza 2024. kojim je ranije rješenje od 13. rujna 2018. (protiv kojega je bila izjavljena žalba investitora) u cijelosti zamijenilo novim - građevinskom dozvolom, proizlazi da je prestala šutnja prvostupanjskog tijela odnosno da je donošenjem tog rješenja postupljeno po žalbi protivne stranke. Budući da je time odlučeno o žalbi protivne stranke time su prestale pretpostavke za vođenje daljnjeg postupka o žalbi tužitelja zbog šutnje uprave, pa je stoga pravilno i zakonito tuženik pobijanim rješenjem postupak po toj žalbi tužitelja obustavio. Pritom tužitelj nije bio niti ovlašten upuštati se u zakonitost rješenja od 17. listopada 2024., budući da je za prestanak šutnje uprave dostatno da je isto donijeto i dostavljeno strankama, a zakonitost tog rješenja bit će predmet zasebnog žalbenog postupka pokrenutog po žalbi tužitelja.
17. Zaključno valja istaknuti da tužitelj niti ne obrazlaže na koji način bi, ako ne kao žalbu zbog šutnje uprave, trebalo tretirati sporni podnesak od 30. kolovoza 2024. niti koje bi to druge mjere bile u nadležnosti tuženika osim postupanja po žalbi, a niti ne obrazlaže kako je donošenjem pobijanog rješenja tuženika povrijeđeno njegovo pravo odnosno pravni interes u predmetnoj upravnoj stvari.
18. Slijedom navedenog, proizlazi da je pobijano rješenje tuženika pravilno i na zakonu utemeljeno, te da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju zakonitost istoga, pri čemu isto nije opterećeno ni kojim od čl. 128. ZUP-a taksativno navedenih razloga ništavosti, pa je stoga na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev i riješiti kao u izreci ove presude.
19. Budući da tužitelj nije uspio u ovome sporu, a niti je specificirao zatraženi trošak spora, to je na temelju čl. 147. st. 1. u svezi čl. 148. st. 3. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev za naknadu troškova spora.
U Rijeci 23. prosinca 2025.
Sutkinja
Daria Pugel
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).
Dostaviti:
- tužitelju Općini Kostrena, Kostrena, Sv. Lucija 38
- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,
Ulica Republike Austrije 20