Poslovni broj: P-2076/2023-18

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Opatija, M. Tita 4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice Općine Matulji, OIB: 23730024333, Matulji, Trg M. Tita 11, zastupana po pun. OD Orlić i suradnici d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika RŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po sinu NŽ, prema specijalnoj punomoći, radi predaje nekretnine u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 12. studenog 2025. godine u nazočnosti zamjenice pun. tužitelja SŽ odvjetnički vježbenik kod odvjetnice Jelene Blagović Pleše iz Delnica, tuženika osobno u nazočnosti punomoćnika sina DŽ, temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP), dana 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku da tužiteljici preda u posjed nekretninu kč. [katastarska čestica] pašnjak od 205 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slobodnu od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku ,da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1320,18 Eur-a ,u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnik kč. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da tuženik duži vremenski period istu drži u posjedu, na kojoj je sagradio drvenu baraku i odlaže građevinski otpad, bačvu za motorno ulje, derutnu autoprikolicu i slične bezvrijedne stvari. Tužitelj dalje navodi da je tuženik 12.prosinca 2022. zahtijevao otkup prijeporne čestice jer da se nalazi do nekretnine koja je u njegovom vlasništvu pa da bi se izvršenom kupoprodajom ostvarila smislena cjelina svih nekretnina, međutim, da je tužiteljica odbila tuženikov zahtjev za prodaju nekretnine dopisom od 15.3.2023. i zahtijevala da tuženik preda nekretninu slobodnu od osoba i stvari, što nije učinio do današnjeg dana stoga je tužiteljica ustala tužbom i predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.

U odgovoru na tužbu tuženik je osporio činjenice u tužbi i tužbenom zahtjevu, navodi da je u nesmetanom posjedu duži niz godina i da ga nikada nitko nije smetao, s obzirom na takvo stanje činjenično predlaže odbit tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Tužiteljica u podnesku od 2.11.2023. osporava navode činjenične iz odgovora na tužbu kako to navodi tuženik, pri čemu tužitelj navodi da tuženik nema nikakav pravni temelj za posjedovanje nekretnine bez obzira na navode da ga nikad nitko nije smetao u posjedu, međutim, da tuženik nije osporio postojanje bitnih činjenica za pravilnu odluku suda te predlaže da sud temeljem odredbe čl. 332.a) stavak 2. ZPP-a usvoji tužbeni zahtjev tj. da sud donese presudu na temelju odricanja.

Sud nije donio presudu na temelju odricanja na prijedlog punomoćnika tužitelja, jer prema odredbi čl. 332. a) stavak 2. ZPP-a ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev. S obzirom na čl. 332. a) stavak 2. ZPP-a ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev, sud može bez zakazivanja ročišta donijet presudu ako ne postoje druge smetnje za njezino donošenje, jer prema odredbi čl. 3. st. 3. ZPP-a, sud neće uvažiti raspolaganje stranaka koja su u suprotnosti sa pisanim propisima i pravilima javnog morala, stoga je sud nastavio vodit ovaj parnični postupak.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u neslužbenu kopiju zk izvadka, zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za prijepornu kč. [katastarska čestica] (list 4 spisa), saslušan je svjedok OŽ (list 40 spisa), svjedok ĐŽ (list 40 spisa), tuženik kao stranka RŽ (list 40 i 41 spisa), tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga provođenjem očevida i vještačenje po vještaku geodetske struke.

Iz iskaza svjedoka EŽ u bitnom proizlazi da su mu okolnosti posjeda nekretnine od strane tužitelja poznate jer je zaposlen u Općini [adresa] kao komunalni redar i često obilazi nekretnine u vlasništvu Općine, sporna nekretnina nalazi se uz cestu u naselju Obadi na kojoj se nalazi jedna baraka i nešto otpada koju je sagradio tuženik unazad 7-8 godina, po nalogu Općine odlazio je više puta kod tuženika s upozorenjem da uklonio baraku i otpad jer Općina nije dopustila na njihovom zemljištu takvo postupanje.

Iz iskaza svjedoka ĐŽ u bitnome proizlazi da je zaposlen u Općini Matulji kao komunalni redar i iz tog razloga i znade da je tuženik na općinskom zemljištu podigao baraku po njegovom saznanju Općina to nije dopustila. Vidio je ispred barake i nešto odloženog materijala, sušilo za veš, crijepove od gline, drvene palete, neku metalnu konstrukciju i sl. Osobno nije tražio da se ukloni sve to i nema saznanja da je tražio netko od komunalnih redara. Poznato mu je da tuženik ima svoje zemljište u vlasništvu.

Iz iskaza tuženika kao stranke u bitnome proizlazi da je 1983. počeo gradit kuću na svojem zemljištu pored kojeg se nalazi i sporno zemljište koje je bila šikara, isto zemljište je očistio od raslinja i odložio materijal za gradnju kuće, nije imao saznanja čija je to čestica, na istoj čestici sagradio je baraku u kojoj drži i uzgaja perad i pored barake odložio je nešto materijala-cigla i kamen, kada su došli kod njega komunalni redari možda unazad 5 godina, tada je saznao da je vlasnik čestice Općina Matulji, kako je zainteresiran za to zemljište pa bi želio s Općinom Matulji isto riješit na miran način, kada je ušao u posjed nije razmišljao čije je zemljište, jer mu je bilo potrebno za materijal a bilo je zapušteno, stoga je isto očistio kako bi mu poslužilo za odlaganje materijala za gradnju kuće, a to zemljište je malene površine svega 200 m2 i Općini Matulji ne može poslužiti u nikakve svrhe, 40 godina teren održava, te navodi da i on može tražit naknadu od Općine [adresa] za održavanje zemljišta za taj cijeli vremenski period od 40 godina, želio bi sagradit baraku od čvrstog materijala pa bi stoga želio rješavat spor sa Općinom sporazumno.

Pun. tužitelja predložio je zaključit raspravu i usvojit tužbu i tužbeni zahtjev, bez obzira na prijedlog tuženika za mirno rješenje spora.

Ocjenom provedenih dokaza, svakog posebno i svih zajedno, sud utvrđuje, da je tužitelj dokazao osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu. Uvidom u neslužbenu kopiju zk. izvatka za spornu kč. [katastarska čestica] sud utvrđuje, da ima površinu od 205 m2 i u vlasništvu je Općine Matulji. Uvidom u dopis Općine Matulji od 15.3.2023. sud utvrđuje, da je Općina Matulji odbila zahtjev punomoćnika tuženika za otkupom predmetnog zemljišta i naložila istom, da u roku od 15 dana ukloni stvari sa zemljišta.

Po stavu ovog suda,predmetni pravni odnos između stranaka, treba promatrati kroz primjenu odredbe čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV), stavkom 1.cit.članka 162 ZV-a, propisano je, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Kroz primjenu citirane zakonske odredbe na naprijed iznesena utvrđenja ,sud utvrđuje, da je tužitelj dokazao da je nekretnina u vlasništvu tužitelja i da se nalazi u posjedu tuženika. Prema odredbi čl. 163.st.1 ZV-a, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njenom vlasniku koji ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed),na koju odredbu se tuženik poziva.

Po stavu ovog suda tuženik nije dokazao pravo na posjed, iako se poziva na institut dosjedanja, jer, da se nalazi u posjedu nekretnine više od 40 godina. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema stavku 2. cit. članka 159. ZV-a, samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo nekretninu protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. cit. članka 159. ZV-a propisano je da je samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten, stječe posjed dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

Odredbom čl. 18. St. 1. ZV-a propisano je, da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja. Stavkom 2. cit.čl.ZV-a,propisano je, da je posjed istinit, ako nije pribavljen ni silom, ni potajno, ni prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Stavom 3. Cit. članka 18. ZV-a ,propisano je, da je posjed pošten, ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

Iz iskaza tuženika u bitnome proizlazi,da nije imao saznanja čije je zemljište kada je stupio u posjed,ali, kako je to bila šikara a bilo mu je potrebno za odlaganje građevinskog materijala ,stoga je isto zemljište očistio i ušao u posjed. Kroz primjenu naprijed cit. odredbe čl.18 st.3 ZV-a, posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Međutim, tuženik je iskazao,da je znao od samog početka da sporna nekretnina nije njegovo vlasništvo, pa s obzirom na osnovnu pretpostavku za stjecanje vlasništva dosjedanjem a to je poštenje, odnosno savjesnost posjeda, koju tuženik nije dokazao, sud utvrđuje neosnovanim prigovor tuženika, kroz primjenu naprijed citirane odredbe čl. 163. st. 1. ZV-a, da bi imao pravo na posjed ,bez obzira što isto koristi više od 40 godina. Tužitelj je dokazao kako je već naprijed obrazloženo,da je vlasnik zemljišta i da se zemljište nalazi u posjedu tuženika, pa stoga je i osnovan njegov vlasnički zahtjev za povrat nekretnine, jer prema odredbi čl. 161. St. 1. ZV-a, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

Na temelju svega naprijed iznesenog sud je presudio kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i 155 ZPP-a. Sud je tužiteljici dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, prema troškovniku na listu 43 spisa i to: trošak sastava tužbe po pun. odvj. 200,00Eur-a,Tbr.7/1 Tarife, trošak sastava 2 obrazložena podneska po pun. odvjetniku, sukladno Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(Tarifa), svaki podnesak 200,00 Eura (podnesak od 30.10.2023,6.2.2025.,), trošak pristupa na 2 ročišta po pun. odvjetniku, Tbr. 9/1 Tarife, 200,00 EUR za pristup na svako ročište (16.6.2025,12.11.2025), uvećano za 25% PDV-a, za iznos od 250,00 Eur-a, trošak pristojbe na tužbu od 53,09 Eur-a, Tbr,1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi i 53,09 Eur-a na presudu ,Tbr,2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, odnosno ukupno 1320,18 Eur-a.

U Opatiji 23. prosinca 2025.

S U D A C:

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika