Poslovni broj: Us I-288/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ĆŽ, [adresa], zastupana po opunomoćeniku Juraju Magudu, odvjetniku u Dubrovniku, Gruda 146, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po opunomoćeniku CŽ (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjenice suda), radi utvrđivanja prestanka statusa osigurane osobe, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 27. studenog 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenika tuženika, 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-503-01/24- 01/171, Urbroj: 338-01-06-05-25-02 od 10. siječnja 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Dubrovnik, Klasa UP/I-503-01/24-01/107, Urbroj: 338-19-02-24-02 od 29. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobno podnesenoj tužbi tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II-503-01/24-01/171, Urbroj: 338-01-06-05-25-02 od 10. siječnja 2025. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Dubrovnik, Klasa UP/I-503- 01/24-01/107, Urbroj: 338-19-02-24-02 od 29. listopada 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje, kojim je tužiteljici, utvrđen prestanak statusa osiguranika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao osobe u radnom odnosu zaposlenoj kod poslodavca Amoret Dubrovnik d.o.o. uspostavljen 17. srpnja 2017., te je istoj obustavljeno korištenje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (točka I. i II. izreke), točkom III. izreke određeno je da Zavod ima pravo po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovi kojih je osobi priznao status. Točkom IV. izreke određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Tužiteljica u tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja iz svih zakonom propisanih razloga navodi da predmet ovog upravnog spora jest utvrđenje prestanka statusa tužiteljice ĆŽ u obveznom zdravstvenom osiguranju kao osobi u radnom odnosu u pravnoj osobi, a koji prestanak statusa je utvrđen sa danom 10. siječnja 2019., a koje rješenje je doneseno 29. listopada 2024., dakle sa retroaktivnim učinkom. Niti jednim propisom (niti Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, niti podzakonskim propisima) nije propisana mogućnost retroaktivnog utvrđivanja prestanka statusa osigurane osobe. Niti Zakon niti navedeni Pravilnici ne propisuju mogućnost poništavanja statusa što bi imalo za posljedicu pravno djelovanje unazad, odnosno učinak da se poništavaju i sve pravne posljedice statusa koji je bio priznat. Naime, utvrđenje prestanka i osporavanje ovog statusa ne mogu djelovati retroaktivno jer Zakon ne predviđa tu mogućnost, a Pravilnik propisuje mogućnost ukidanja koje djeluje samo ubuduće pri čemu pravne posljedice koje su u međuvremenu proizvedene ne gube učinak. Prema članku 122. Zakona o zdravstvenom osiguranju, Zavod ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena odnosno na osnovi kojih je osobi priznao taj status (stavak 1.). Ako zavod ne prihvati podnesenu prijavu ili utvrdi status osigurane osobe po nekoj drugoj osnovi, odnosno ospori status osiguranoj osobi u obveznom zdravstvenom osiguranju zbog nepostojanja okolnosti na osnovi kojih je taj status utvrđen, o tome donosi rješenje koje dostavlja podnositelju prijave i zainteresiranoj osobi (stavak 3.). Stoga jasno proizlazi da Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, nigdje nije predviđeno retoroaktivno utvrđenje prestanka statusa osigurane osobe. Prema članku 7. st. 5. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, ako Zavod ne prihvati prijavu ili utvrdi status osigurane osobe po nekoj drugoj osnovi osiguranja, odnosno ukida status osiguranoj osobi u obveznom zdravstvenom osiguranju zbog nepostojanja okolnosti na osnovi kojih joj je taj status utvrđen, o tome donosi rješenje koje dostavlja podnositelju prijave i zainteresiranoj osobi. Dakle, Pravilnik propisuje jedino mogućnost ukidanja statusa osigurane osobe, koje ukidanje može djelovati samo ubuduće, a nikako retroaktivno. U konkretnom slučaju, ukidanje bi značilo da se za tužiteljicu novi status utvrđuje od dana 29. listopada 2024., kao dana donošenja prvostupanjskoga rješenja, a ne čak 5 godina i 10 mjeseci unatrag. Postavlja se osnovano pitanje što je sa tužiteljičinom zdravstvenim osiguranjem u navedenom periodu od siječnja 2019. pa do listopada 2024. Upravo ovakvim nezakonitim postupanjem Zavoda, tužiteljica je bila onemogućena podnijeti pravovremenu prijavu za utvrđivanje statusa osigurane osobe po nekoj drugoj zakonskoj osnovi, iz kojeg razloga propisi iz obveznog zdravstvenog osiguranja niti ne predviđaju mogućnost takvog retroaktivnog prestanka nečijeg statusa. Sve i kada bi se prestanak statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju i mogao utvrditi retroaktivno tada bi nadležno tijelo jednako tako retroaktivno trebalo prihvatiti i prijavu osigurane osobe po nekoj drugoj zakonskoj osnovi, a ne osiguranoj osobi uskraćivati to pravo. U konkretnom slučaju, a što je tužiteljica i navela u svojoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, tada je trebalo omogućiti i tužiteljici takvu prijavu te joj sa danom 11. siječnja 2019. utvrditi status osiguranika preko člana obitelji - supružnika FŽ, a koji status je imala prije zasnivanja radnog odnosa. U cijelosti je neosnovano da nadležno tijelo sebi daje za pravo retroaktivno i na štetu tužiteljice i to nakon 5 godina i 10 mjeseci od događaja, tužiteljici utvrđivati prestanak osiguranja, a istodobno joj ne omogućiti jednako takvu prijavu. U ovom konkretnom slučaju bitno je navesti da je tužiteljica čitavo vrijeme prije zasnivanja svojeg radnog odnosa kod Amoret Dubrovnik d.o.o. bila osigurana preko člana obitelji – supruga FŽ te i dalje ima istu zdravstvenu iskaznicu i nikada niti nije dobila bilo kakvu drugu. Iz uvida u eHZZO prijave je utvrđeno da je tužiteljica bila osigurana preko supruga sve od 1. travnja 2004., pa do 16. srpnja 2017., kada je počelo osiguranje kao osobe u radnom odnosu kod Amoret Dubrovnik d.o.o. Opravdano je tužiteljica smatrala da joj je i dalje obvezno zdravstveno osiguranje nastavljeno preko njezinoga supruga, jer je tako bilo i prije zaposlenja, a Zavod je nije pozvao na provjeru bilo kakvih okolnosti, baš nikada. Tužiteljica se u dobroj vjeri oslonila na činjenicu da je cijeli svoj bračni život osigurana preko supruga koji je ratni invalid i branitelj, te nije imala nikakvog razloga sumnjati da to pravo nema i dalje i to odmah nakon prestanka radnog odnosa s obzirom da u tom slučaje ne plaća nikakvu naknadu. Upravo je smisao odredbe članka 122.st.1. Zakona, ustanovljenje obveze Zavoda da provjerava postojanje okolnosti na osnovi kojih je nekoj osobi priznat status, a ne da nakon 5 godina i 10 mjeseci od prekida radnog odnosa tužiteljice u pravnoj osobi Amoret Dubrovnik d.o.o., utvrđuje retroaktivan prestanak osiguranja. Tužiteljica baš nikada nije pozvana očitovati se o svom statusu kao osiguranika, osim poziva koji je došao za dan 20. rujna 2024. i kada se očitovala čim je pozvana. Nikada ranije, a riječ je o periodu od siječnja 2019., pa do rujna 2024., joj nije dana prilika iznijeti činjenice ili predložiti dokaze koji bi joj išli u korist, već je potpuno nezakonitim donošenjem pobijanoga rješenja istoj retroaktivno utvrđen prestanak statusa osiguranika. Tužiteljica se poziva i na sudsku praksu te predlaže sudu izvršiti uvid u dvije pravomoćne presude Upravnog suda u Zagrebu, posl.br.Usl-2993/17 od 20. ožujka 2019., te posl.br.Usl-3569/2021 od 8. rujna 2022., kojim presudama su sudovi pravomoćno utvrdili zabranu retroaktivnog utvrđivanja prestanka statusa osigurane osobe. Obzirom na navedeno, predlaže se sudu donijeti presudu kojom se poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Suprotno tužbenim navodima, tuženik da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odnosno donio osporeno rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku, te da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo, a čime je posljedično osporeno rješenje potpuno na zakonu osnovano. Potom tuženik citira i poziva se na relevantne zakonske i podzakonske propise te u bitnom ostaje pri navodima iz obrazloženja osporenog drugostupanjskog rješenja. U odnosu na tužbene navode kojima tužiteljica ističe kako niti jednim propisоm, u obveznom zdravstvenom osiguranju nije propisana mogućnost retroaktivnog utvrđivanja prestanka statusa osigurane osobe jer to nije predviđeno Zakonom a o čemu postoji pravomoćna sudska praksa iskazana dvama pravomoćnim presudama Upravnog suda, tuženik isto cijeni bez utjecaja na drukčije rješavanje pri čemu ističe kako je dana 17. ožujka 2023. Hrvatski sabor na 15. sjednici donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji je objavljen u Narodnim novinama, broj 33 od 24. ožujka 2023., sa svojim stupanjem na snagu dana 1. travnja 2023. S tim se u vezi nadalje ukazuje kako je člankom 47. navedenog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju intervenirano u članak 119. Zakona na način da su istim preciznije uređene odredbe kojima se regulira stjecanje i prestanak statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju - pa je tako u konkretnom slučaju, taksativno navedeno kako osiguranoj osobi prestaje status osigurane osobe prema pojedinoj osnovi osiguranja danom prestanka okolnosti na temelju kojih je stekla status osigurane osobe prema toj osnovi osiguranja, odnosno u konkretnom slučaju danom prestanka radnog odnosa. Slijedom tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja čije je gore opisano tumačenje - u istovjetnom činjeničnom predmetu retroaktivno utvrđenog prestanka radnikova radnog odnosa kod poslodavca potvrđeno upravo recentnom sudskom praksom izraženom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž-296/2023-3 od 18. travnja 2024., nije nađena pravna osnova za usvajanje žalbe pa je primjenom članka 116. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 1110/21) valjalo odlučiti kao u dispozitivu osporenog rješenja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže donošenje presude kojom se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. U sporu je održana rasprava 27. studenog 2025., a čime je, kao i dostavom podneska, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je opunomoćenik tužiteljice naveo da u cijelosti ustraje u svim navodima tužbe i u tužbenom zahtjevu kakav je postavljen u tužbi. Činjenica je da je tuženo tijelo retroaktivno odlučilo o statusu tužiteljice kao osiguranika za obvezno zdravstveno osiguranje i to nakon razdoblja od 5 godina. Niti zakonom niti pravilnikom nije predviđena takva mogućnost, štoviše pravilnik kojim se uređuje način ostvarenja prava iz zdravstvenog osiguranja previđa mogućnost ukidanja statusa osiguranoj osobi u kojem slučaju prava i obveze se uređuju profuturo, za ubuduće. Tužiteljica nikada do listopada 2024. nije bila niti obaviještena niti pozvana eventualno razjasniti svoj status, a što je bila obaveza tuženog tijela koja je propisana člankom 122. Zakona. U svakom slučaju postavlja se pitanje što je sa tužiteljičinom statusom osiguranja u periodu od siječnja 2019. do listopada 2024. Tužiteljica još jednom ukazuje na pravomoćne presude Upravnog suda u Zagrebu, a to je navela u točki 5. tužbe u identičnim činjeničnim i pravnim predmetima. Tužiteljica danas nije mogla pristupiti na ročište jer je spriječena drugim obvezama pa se odustaje od dokaznog prijedloga njenim saslušanjem jer je riječ o pravnom pitanju, odnosno od dokaznog prijedloga saslušanjem stranaka.

5.1. Opunomoćenik tuženika je na ročištu za raspravu naveo da izlaže i predlaže kao u tijeku dosadašnjeg postupka

6. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledan je cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8. Tužiteljica je zatražila i popisala troškove upravnog spora, dok tuženik nije zatražio i popisao troškove upravnog spora.

9. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

11. Prema odredbi članka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23; dalje: Zakon) na obvezno zdravstveno osigurarnje prema jednoj od osnova osiguranja utvrđenih Zakonom obvezne su se osigurane sve osobe s prebivalištem u [adresa] te stranci s odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u [adresa] ako međunarodnim ugovorom odnosno posebnim zakonom nije drugačije određeno.

12. Odredbom članka 7. stavka 1. točke 1. Zakona propisano je da se na obvezno zdravstveno osiguranje obvezno osiguravaju i stječu status osiguranika osobe u radnom odnosu, službenici ili namještenici i s njima, prema posebnim propisima izjednačene osobe zaposlene na državnom području Republike Hrvatske.

13. Sukladno odredbi članka 119. stavka 1. Zakona status osigurane osobe utvrđuje Zavod, a osigurana osoba prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja stječe, u pravilu, danom stjecanja statusa osigurane osobe, ako Zakonom, odnosno općim aktom Zavoda kojim se uređuje ostvarivanje prava osiguranih osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja te obveze osiguranih osoba u ostvarivanju tih prava nije drukčije određeno.

13.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da osiguranoj osobi prestaje status osigurane osobe prema pojedinoj osnovi osiguranja danom prestanka okolnosti na temelju kojih je stekla status osigurane osobe prema toj osnovi siguranja, odnosno:

- danom prestanka radnog odnosa ili obavljanja gospodarske, odnosno profesionalne djelatnosti,

- danom brisanja poslodavca iz sudskog registra,

- danom prestanka statusa osiguranika u mirovinskom osiguranju na osobni zahtjev samostalnog obveznika doprinosa na osnovi odobrene privremene obustave odnosno odobrenog mirovanja obavljanja djelatnosti i sl. - gubitkom statusa osobe na prebivalištu, stalnom boravku ili dugotrajnom boravištu u [adresa], odnosno

- u slučaju prijave privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske, ako je njezin status osigurane osobe uvjetovan prebivalištem, stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem [adresa] te ako Zakonom, propisima Europske unije i međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno,

- smrću osigurane osobe.

14. Prema odredbi članka 120. Zakona status osigurane osobe utvrđuje Zavod na osnovi prijave na obvezno zdravstveno osiguranje koju prema odredbama Zakona podnosi obveznik plaćanja doprinosa, osigurana osoba kada je ona obveznik plaćanja doprinosa, odnosno pravna ili fizička osoba za osiguranu osobu.

14.1. Stavkom 4. je propisano da se prijava na obvezno zdravstveno osiguranje, prijava promjene u obveznom zdravstvenom siguranju te odjava s obveznoga zdravstvenog osiguranja podnose u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje satus osigurane osobe.

14.2. Stavkom 5. je propisano da će osobi za koju obveznik plaćanja doprinosa ne podnese prijavu, odnosno odjavu s obveznoga zdravstvenog osiguranja Zavod rješenjem utvrditi status, odnosno prestanak statusa osigurane osobe po službenoj dužnosti.

15. Prema odredbi članku 122. stavka 1. Zakona zavod ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena odnosno na osnovi kojih je osobi priznao taj status.

15.1. Prema stavku 3. istog članka ako zavod ne prihvati podnesenu prijavu ili utvrdi status osigurane osobe po nekoj drugoj osnovi, odnosno ospori status osiguranoj osobi u obveznom zdravstvenom osiguranju zbog nepostojanja okolnosti na osnovi kojih je taj status utvrđen, o tome donosi rješenje koje dostavlja podnositelju prijave i zainteresiranoj osobi.

16. Člankom 5. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 49/14, 51/14, 11/15, 17/15, 123/16, 129/17, 9/21, 90/22, 147/22, 156/22 i 76/23; dalje: Pravilnik) je propisano da status osigurane osobe utvrđuje Zavod, a osigurana osoba prava i obveze iz obveznog zdravstvenog osiguranja stječe, u pravilu, danom stjecanja statusa osigurane osobe.

17. Člankom 6. stavkom 1. Pravilnika je propisano da osigurana osoba kod koje su prestale okolnosti na osnovi kojih joj je utvrđen status osigurane osobe Zavoda, gubi taj status danom prestanka tih okolnosti.

18. Člankom 7. stavkom 5. Pravilnika, prema kojem, ako Zavod ne prihvati prijavu ili utvrdi status osigurane osobe po nekoj drugoj osnovi osiguranja, odnosno ukida status osiguranoj osobi u obveznom zdravstvenom osiguranju zbog nepostojanja okolnosti na osnovi kojih joj je taj status utvrđen, o tome donosi rješenje koje dostavlja podnositelju prijave i zainteresiranoj osobi.

18.1. Člankom 7. stavkom 6. Pravilnika je propisano kako osobi za koju obveznik plaćanja doprinosa ne podnese prijavu, odnosno odjavu s obveznog zdravstvenog osiguranja, Zavod će rješenjem utvrditi status, odnosno prestanak statusa osigurane osobe po službenoj dužnosti na osnovi podataka koje po službenoj dužnosti Zavodu dostavljaju nadležna tijela, odnosno na osnovi zahtjeva same osobe.

19. Nadalje, prema članku 12. stavku 1. Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja te stjecanju statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 82/14, 17/15, 99/07 i 129/17; dalje: Pravilnik o načinu prijavljivanja i odjavljivanja) početak stjecanja statusa osigurane osobe i njegov prestanka utvrđuje Zavod.

19.1. Stavkom 2. istog članka je određeno da se status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju stječe nastankom okolnosti temeljem kojih se u skladu sa Zakonom utvrđuje status u obveznom zdravstvenom osiguranju, ako istim pravilnikom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka Pravilnika je određeno da su datum sjecanja i datum prestanka statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, sukladno zakonskim osnovama osiguranja, utvrđeni Popisom osnova osiguranja u obveznom zdravstvenom osiguranju (u daljnjem tekstu: Popis), koji je Popis sastavni dio navedenog Pravilnika.

19.2. Člankom 5. Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja je propisano da se prijava na obvezno zdravstveno osiguranje, prijava promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te prijava prestanka statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju podnosi u roku od 8 dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe.

19.3. U rednom broju 1. Popisa osnova osiguranja - koji je sastavni dio navedenog Pravilnika za osobe u radnom odnosu zaposlene kod pravne ili fizičke osobe sa sjedištem u [adresa] je kao obveznik podnošenja prijave na obvezno zdravstveno osiguranje određen - pravna ili fizička osoba poslodavac za radnika, kao datum stjecanja statusa osiguranika Zavoda je propisan - datum zasnivanja radnog odnosa dok je kao datum prestanka statusa osiguranika naveden - datum prestanka radnog odnosa.

20. Prema odredbi članka 112. stavka 1. točkom 7. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) je propisano da, između ostalog, ugovor o radu prestaje sporazumom radnika i poslodavca.

21. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je prvostupanjsko tijelo uvidom u službene podatke Sudskog registra utvrdilo da je poslovni subjekt Amoret Dubrovnik d.o.o. dana 8. svibnja 2024. brisan iz sudskog registra;

- da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je za tužiteljicu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dana 23. kolovoza 2019. proveo njezinu odjavu s radnog odnosa zasnovanog s poslodavcem Amoret Dubrovnik, d.o.o. s danom 10. siječnja 2019. radi činjenice utvrđenog sporazumnog prekida radnog odnosa utvrđenog između radnice i poslodavca;

- da je u spis predmeta pribavljena potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: 034-04/20-03/6, URBROJ: 341-5-05/8-24-16082 od 19. rujna 2024. izdana osnovom podataka evidentiranim u matičnoj evidenciji navedenog Zavoda, iz koje je razvidno da je tužiteljica ĆŽ u razdoblju počevši od 17. srpnja 2017. pa do 10. siječnja 2019. pravo na mirovinsko osiguranje ostvarivala kao osoba u radnom odnosu zaposlena kod poslodavca Amoret Dubrovnik, d.o.o., a temeljem kojeg je radnog odnosa zasnovanog na jedan sat ista ostvarila pravo na staž mirovinskog osiguranja.

22. Prvostupanjskim rješenjem koje je doneseno po službenoj dužnosti tužiteljici s danom 10. siječnja 2019. utvrđuje se prestanak statusa u obveznom osiguranju kao osobi u radnom odnosu u pravnoj osobi Amoret Dubrovnik d.o.o. uspostavljen 17. srpnja 2017. iz razloga jer poslodavac tužiteljice nije u propisanom roku podnio odjavu radnika s obveznog zdravstvenog osiguranja, a radi novih okolnosti koje utječu na stjecanje statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, sada tužiteljici s danom 10 siječnjem 2019. na način istovjetan odjavi izvršenoj od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđuje prestanak statusa osiguranika Zavoda kao osobe u radnom odnosu zaposlene kod poslodavca Amoret Dubrovnik, d.o.o. radi činjenice utvrđenog sporazumnog prekida radnog odnosa utvrđenog između tužiteljice i poslodavca.

23. Drugostupanjsko rješenje kojim je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje se u bitnom obrazlaže time da je prvostupanjsko tijelo postupajući po službenoj dužnosti u smislu članka 7. Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenilo materijalno pravo kada je tužiteljicu s danom 10. siječnja 2019. utvrdilo prestanak statusa osiguranika u radnom odnosu zaposlene kod poslodavca - Amoret Dubrovnik d.o.o., a koja je takva promjena statusa odnosno njegovog utvrđenog prestanka istovjetno evidentirana i kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na način da je tužiteljici s istim danom utvrđen prestanak svojstva osiguranika mirovinskog osiguranja. Iz navedenog da slijedi da je zasnivanje radnog odnosa okolnost na temelju koje je tužiteljica stekla status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, pa je, stoga prestankom radnog odnosa s danom 10. siječnja 2019. prestala i okolnost na temelju koje je stekla svojstvo osigurane osobe, slijedom čega je istoj s navedenim datumom osnovano utvrđen prestanak predmetnog statusa. S obzirom na to da je Zavod, postupajući po službenoj dužnosti, tužiteljici osporio taj status nakon 10. siječnja 2019. zbog nepostojanja okolnosti na osnovi kojih joj je isti utvrđen, imajući na umu članak 120. stavak 4. Zakona za odlučivanje u predmetnoj upravnoj stvari nije relevantno to što njezin poslodavac za nju nije podnio odjavu s obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno što nije obavijestio Zavod o prestanku radnog odnosa na osnovu kojeg joj je bio priznat status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju.

24. Prema ocjeni ovog Suda, a polazeći od podataka spisa predmeta, te imajući u vidu naprijed citirane zakonske i podzakonske odredbe, osporenim drugostupanjskim i prvostupanjskim rješenjem, uz obrazloženje koje je njima dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

25. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 17. srpnja 2017. stekla status obvezno zdravstveno osigurane osobe na temelju radnog odnosa kod pravne osobe AMORET DUBROVNIK d.o.o., a radni odnos joj je prestao dana 10. siječnja 2019. U tom smislu upravna tijela su se pozvala na potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: 034-04/20-03/6, URBROJ: 341-5-05/8-24-16082 od 19. rujna 2024. izdana osnovom podataka evidentiranim u matičnoj evidenciji navedenog Zavoda, iz koje je razvidno da je tužiteljica ĆŽ u razdoblju počevši od 17. srpnja 2017. pa do 10. siječnja 2019. pravo na mirovinsko osiguranje ostvarivala kao osoba u radnom odnosu zaposlena kod poslodavca Amoret Dubrovnik, d.o.o., a temeljem kojeg je radnog odnosa zasnovanog na jedan sat ista ostvarila pravo na staž mirovinskog osiguranja.

26. Dakle, iz navedenog je razvidno da je zasnivanje radnog odnosa okolnost na temelju koje je tužiteljica stekla status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, pa je prestankom navedenog radnog odnosa s danom 10. siječnja 2019. prestala je okolnost na temelju koje je stekla svojstvo osigurane osobe, slijedom čega joj je osporenim rješenjima s navedenim datumom osnovano utvrđen prestanak prestanak predmetnog statusa u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 6. stavka 1. Pravilnika i članka 119. stavka 2. Zakona.

27. Vezano uz tužbene navode u kojima tužiteljica ističe kako niti jednim propisоm u obveznom zdravstvenom osiguranju nije propisana mogućnost retroaktivnog utvrđivanja prestanka statusa osigurane osobe jer to nije predviđeno Zakonom niti Pravilnikom, te da niti Zakon niti podzakonski propisi ne propisuju mogućnost poništavanja statusa što bi imalo za posljedicu pravno djelovanje unazad, odnosno učinak da se poništavaju i sve pravne posljedice statusa koji je bio priznat, te da Pravilnik propisuje mogućnost ukidanja koje djeluje samo ubuduće pri čemu pravne posljedice koje su u međuvremenu proizvedene ne gube učinak za navesti je sljedeće.

28. Naime, iako članak 7. stavak 5. Pravilnika predviđa „ukidanje“ statusa osiguranoj osobi, koji zakonski termin bi prima facie ukazivao na regulaciju pravnog odnosa sa učinkom počevši od dana donošenja tog rješenja (ex nunc), mora se navedenu odredbu smisleno tumačiti uzevši u obzir cjelokupnu zakonsku i podzakonsku regulaciju koja, prema shvaćanju ovog Suda, navodi na zaključak da se, u ovom konkretnom slučaju, prilikom utvrđivanja prestanka statusa osigurane osobe sa danom koji prethodi danu donošenja samoga rješenja kojim se to utvrđuje, ne radi o slučaju retroaktivnosti, nego o utvrđenju (već nastupilog) dana nastupa okolnosti temeljem kojih je došlo do promijene pravnog statusa.

29. Tumačenjem cjelokupne gore navedene regulative dolazi se do zaključka da osigurana osoba kod koje su prestale okolnosti na osnovi kojih joj je utvrđen status osigurane osobe gubi taj status danom prestanka tih okolnosti što proizlazi iz članka 6. stavka 1. Pravilnika, kao i iz članka 119. stavka 2. Zakona, kojim je određeno u bitnom isto odnosno da osiguranoj osobi prestaje status osigurane osobe prestankom okolnosti na temelju kojih je stekla taj status.

30. Dakle, iako se u citiranim propisima, u pogledu prestanka statusa osiguranika, upotrebljava izraz „ukidanje“ (a ne termin koji bi bio bliži pojmu „poništenje“), jasno je da cjelokupna (pod)zakonska regulacija predviđa da se prestanak prava iz tog osiguranja veže uz dan kada su prestale okolnosti na temelju kojih je osigurana osoba stekla taj status, pa tako i uz dan kada su nastale okolnosti zbog kojih osiguranik gubi to pravo. To već samo po sebi podrazumijeva da će se u mnogim slučajevima upravnim rješenjima kojim će se utvrđivati osiguranički status morati konstatirati nastup tih okolnosti sa danom koji prethodi danu donošenja samoga rješenja, slijedom čega će osiguranoj osobi „prestati status osigurane osobe prestankom okolnosti na temelju kojih je stekla taj status“ (u tom smislu članak 6. stavak 1. Pravilnika, kao i članak 119. stavka 2. Zakona).

31. Nadalje, iako je pravo i obveza tuženika, sukladno članku 122. stavku 1. Zakona, po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe, provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, neažurnost u takvom postupanju ne može imati za posljedicu utvrđenje drugačijeg dana prestanka okolnosti. Ovo osobito stoga što se ne može zanemariti obveza osiguranika po članku 121. stavku 1. Zakona na dostavu (Zavodu) svih podataka u vezi s prijavom, promjenom i odjavom osiguranih osoba, a radi ostvarenja prava i obveza iz obveznog zdravstvenog osiguranja (…), odnosno na osnovi kojih je osobi priznao taj status.

32. Ovakvo pravno shvaćanje izneseno je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-zpz-20/2024 od 16. siječnja 2025.

33. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju je upravo propust same tužiteljice da postupi na zakonit način i prijavi promjene u svom osiguraničkom statusu, kao i neefikasnost tuženika u utvrđivanju tog statusa, po inerciji dovela do opstanka prava tužiteljici u okolnostima kada su zapravo nastupile okolnosti po kojima ona to pravo više nema, sukladno odredbi članka 119. Zakona i članka 6. stavka 1. Pravilnika.

34. U svemu izloženom, po ocijeni ovog Suda, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje je zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, 110/21), a na koje ovaj Sud, pazi po službenoj dužnosti.

35. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

36. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je valjalo pozivom na odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora, a kako je i riješeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 23. prosinca 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćeniku,

- tuženiku,

- u spis.