REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2063/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB 15907062900, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, protiv tuženika AURORA d.o.o., [adresa], OIB 48570258916, zastupanog po punomoćnici Tajani Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Babić & Babić, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o je

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-29473/2022 od 25. lipnja 2022. te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 800,20 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 1. ožujka 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine, temeljem kojeg je javni bilježnik Lada Draškić dana 25. lipnja 2022. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 29473/2022 kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 5.050.74 kn/670,35 eura sa pripadajućim zateznim kamatama po dospijećima svakog pojedinog računa i to prvog dospjelog na iznos od 115,09 eura do posljednjeg dospjelog na iznos od 21,23 eura, svi iznosi sa istim danom dospijeća dana 29. siječnja 2021., sve uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi ističući kako nema grijanja na predmetnoj adresi niti je predmetni poslovni prostor priključen na toplu vodu čime navodi kako ne koristi uslugu tužitelja kao i da je o navedenom obavijestio tužitelja, navodi kako u navedenom prostoru nema radijatora čime opetovano ističe kako uslugu tužitelja ne koristi niti ima mogućnosti korištenja iste.

3. Tužitelj u nastavku postupka navodi kako se tuženik nije izdvojio iz sustava toplinske energije sukladno čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije niti je prigovarao izdanim računima.

4. Sud je ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-2063/2022-2 dana 27. rujna 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ).

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 7. veljače 2022., Odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjerilu toplinske energije, izvadak iz zemljišnih knjiga, obavijest sa lista 47 spisa, suglasnost sa lista 48-53 spisa, ispis utuženih računa sa lista 54-93 spisa, te je proveden dokaz očevidom na adresi tuženika [adresa], te dokaz saslušanjem tuženika kao stranke.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za poslovni prostor na adresi [adresa] za razdoblje od svibnja 2019. do uključujući prosinca 2020.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluge isporuke toplinske energije te da je tuženik vlasnik predmetnog poslovnog prostora, a koje činjenice nisu osporene po tuženiku te je iste sud utvrdio i uvidom u spisu priležeću dokumentaciju (izvadak iz zemljišnih knjiga).

8. Među strankama je sporno postojanje ugovornog odnosa, pasivna legitimacija, je li u utuženom razdoblju tužitelj pružao tuženiku uslugu isporuke toplinske energije, te visina tužbenog zahtjeva.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim kao u točki I. izreke.

10. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 7. veljače 2022., sud je utvrdio da je kao krajnji kupac, odnosno, korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za poslovni prostor na adresi [adresa] prema šifri krajnjeg kupca 2697389 dok je uvidom u prijepise računa sa lista 54-93 spisa sud utvrdio kako tužitelj vodi tuženika kao krajnjeg kupaca na navedenoj adresi pod brojem 2697316 te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od svibnja 2019. do uključujući prosinca 2020. u ukupnom iznosu od 670,35 eura.

11. Uvidom u obavijest sa lista 47 spisa, sud je utvrdio kako suvlasnici zgrade na adresi u [adresa] (sada [adresa] - sud utvrdio uvidom u povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga), traže od tužitelja da izvrši preraspodjelu troškova toplinske energije za navedenu zgradu obzirom korisnik pod šifrom 2697389 nema radijatore u predmetnom prostoru, a isti su uz navedenu obavijest dostavili tužitelju i suglasnost suvlasnika koji su istu potvrdili svojim potpisom te pečatom (kod pravnih osoba). Navedenu obavijest je tužitelj zaprimio 20. veljače 2023.

12. Nadalje, sud je na ročištu održanom dana 20. siječnja 2025. proveo dokaz saslušanjem tuženika kao stranke koji je tom prilikom istaknuo kako u prostoru u kojem posluje tvrtka tuženika nema grijaćih tijela (radijatora), a na što je usmenim putem upozorio tužitelja odlaskom u poslovne prostorije istog gdje je razgovarao sa službenicom koja mu je dala informaciju da je netko bio na predmetnoj adresi kao i da zna da u navedenom poslovnom prostoru nema radijatora, no o navedenom mu nije dala ništa u pisanom obliku. Prikupljao je potpise od stanara predmetne zgrade radi izdvajanja iz sustava zajedničkog grijanja te nije uspio skupiti dovoljan broj potpisa budući je veći dio njih u najmu čime nije dobio dovoljan broj potpisa vlasnika navedenih nekretnina. Također napominje kako je službenici tužitelja naveo kako će podmiriti paušalni iznos, ali ne i potrošnju budući navedenu uslugu ne koristi te da će takve račune podmirivati kada mu isti budu ispostavljeni. Tužitelj nikada nije postupio po njegovoj zamolbi te kontinuirano računi dolaze uz naznaku iznosa koje nije podmirio i novog dugovanja. Napominje da ne osporava kako utuženo potraživanje nije podmirio iz gore navedenih razloga. U navedenom prostoru koristi toplu vodu preko bojlera na struju, a ne preko usluge koju pruža tužitelj. Nije prema tužitelju uputio nikakav službeni pisani zahtjev, a vezano za preraspodjelu toplinske energije. Nema saznanja je li predstavnik stanara dao suglasnost za preraspodjelu toplinske energije. Smatra kako nije bio dužan podmiriti utuženo potraživanje obzirom je ušao u navedeni poslovni prostor u kojemu nije bilo grijaćih tijela niti tople vode. Nitko nikada nije pristupio radi postavljanja grijaćih tijela (radijatora).

13. Osim saslušanja tužitelja kao stranke, sud je proveo i dokaz očevidom na adresi poslovnog prostora u [adresa], kojom prilikom je utvrdio kako u predmetnom prostoru od 37m2 nema vidljivih grijaćih tijela već se na ulazu u prostor sa lijeve i desne strane nalaze po dvije cijevi koje idu iz poda u strop na sljedeći kat u zgradi, a da je na samom kraju prostora vidljivo da dvije cijevi izlaze iz poda i završavaju na visini prve dvije pločice i kao da na istima nema spojenih grijaćih tijela. Prostor se sastoji od jedne prostorije i WC-a sa umivaonikom i sanitarnim čvorom, uz napomenu da se u WC-u nalazi električni bojler. Na zidovima nema vidljivih rupa kao priprema za spajanje bilo kakvih grijaćih tijela te su vidljive utičnice za električnu energiju. Cijevi koje se nalaze sa lijeve i desne strane u kutu prostorije na ulazu tople su na dodir i to po jedna sa svake strane dok je druga cijev hladna.

14. Sud je slijedom navedenog, u cijelosti prihvatio iskaz tuženika kao stranke jer je isti iskazivao životno, logično i u suglasnosti sa utvrđenim stanjem na lokaciji predmetnog poslovnog prostora gdje je nedvojbeno utvrđeno kako u istom nema grijaćih tijela niti pripremljenih instalacija za spajanje istih.

15. Odredbom čl. 3. toč. 6. Zakona o energiji (Narodne novine br. 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15) propisano je kako se pod energijom smatra primarni energent i/ili transformirani oblik energije, električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, dok je točkom 12. istog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju.

16. Odredbom čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14, 129/15; dalje Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Dakle, obveza na ispunjenje predmetne tražbine proizlazi iz činjenice ukoliko je isti krajnji kupac u smislu citirane odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta.

17. Odredbom čl. 2. st. 2. točka 2. i 3. propisano je da su instalacije krajnjeg kupca – instalacije grijanja u samostalnoj uporabnoj cjelini od radijatorskog ventila, odnosno ventila trošila i samog trošila, u slučaju vertikalnog razvoda (uključujući radijatorski ventil, odnosno ventil trošila), odnosno instalacije grijanja za samostalnu uporabnu cjelinu od zasebnog mjerila toplinske energije (uključujući zasebno mjerilo toplinske energije), a da se isporuka toplinske energije – regulacija i razvod toplinske energije provodi unutarnjim instalacijama u zgradi/građevini, zagrijavanje potrošne tople vode do izlaza iz spremnika potrošne tople vode. Nadalje, odredbom istog članka, točke 6. i 7. Općih uvjeta propisano je da obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije za krajnje kupce koja, ovisno o vrsti toplinskog sustava, obuhvaća sljedeće usluge: stručno upravljanje, rukovanje, održavanje unutarnjih instalacija, obračun toplinske energije i izdavanje računa krajnjem kupcu, izvještavanje krajnjeg kupca, upravljanje kotlovnicom i nabavu energenta za proizvodnju toplinske energije, a da su unutarnje instalacije zajedničke instalacije grijanja u zgradi/građevini, odnosno cijevi, uređaji i oprema instalacije grijanja od obračunskog mjernog mjesta u toplinskoj podstanici do radijatorskog ventila, odnosno ventila trošila u samostalnoj uporabnoj cjelini u slučaju vertikalnog razvoda, odnosno do zasebnog mjerila toplinske energije.

18. Slijedom svega navedenog, sud ukazuje kako u slučaju kada nema grijaćih tijela, a čemu je ovdje slučaj, tada nema potrošnje i nema obveze plaćanja te je stav ovog suda da obveza plaćanja toplinske energije postoji samo ako je toplina stvarno isporučena ili kada je barem postojala mogućnost isporuke. Kako je sud utvrdio da u poslovnom prostoru nema grijaćih tijela, time predmetna nekretnina nije mogla koristiti toplinsku energiju, nije postojala mogućnost potpisa topline preko radijatora, te time ne nastaje obveza plaćanja troškova energije.

19. Također je za istaknuti kako površina grijanog prostora koja je navedena u ispostavljenim računima za utuženo razdoblje nije dovoljna ako grijanje faktično nije moguće pa iako toplane nerijetko obračunavaju energiju prema kvadraturi, vežući isto za tvrdnju da je zgrada priključena na toplinski sustav, sud ukazuje kako navod da je zgrada priključena na sustav grijanja nije dovoljan dokaz da je toplina isporučena pojedinom stanu budući bez grijaćih tijela, nema ni potrošnje. Nadalje, ako korisnik ima radijatore, ali ih je isključio, i dalje može postojati određena obveza plaćanja „fiksnog dijela“ no navedeno nije slučaj u ovom predmetu obzirom je sud očevidom utvrdio kako predmetni poslovni prostor nema grijaćih tijela - radijatora. No ako radijatora uopće nema, smatra se da niti varijabilni niti fiksni dio ne mogu biti naplaćeni, jer nema mogućnosti preuzimanja energije, gdje korisnik bez grijaćih tijela ne koristi sustav, te gubici u sustavu mogu biti naplaćeni samo onima koji su korisnici sustava. Također, ovaj sud smatra kako naplata usluge koja nije izvršena, jer nije postojala mogućnost da se izvrši s obzirom na činjenicu da u poslovnom prostoru ne postoje radijatori nije u skladu s načelima savjesnosti i poštenja. Vezano za ishođenje pisane suglasnosti suvlasnika za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava valja istaknuti da se u ovom postupku ne radi o sporu između suvlasnika zgrade niti o sporu vlasnika posebnih dijelova zgrade te stoga nema mjesta primjeni odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 96/91, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 152/14 i 81/15; dalje ZV) kojima su regulirani međusobni odnosi vlasnika/suvlasnika zgrade, kao i vlasnika zajedničkih dijelova zgrade. Sud ukazuje kako se ovdje radi o sporu koji proizlazi iz obvezno-pravnog odnosa tužitelja kao trgovca, pružatelja usluge isporuke toplinske energije i tuženika kao potrošača toplinske energije. Slijedom navedenog, sud navode tužitelja da izdvajanje nije izvršeno na odgovarajući propisani način, smatra irelevantnim za ovaj spor obzirom je u ovom postupku relevantno je li tuženik u utuženom razdoblju koristio uslugu tužitelja ili ne.

20. Teret dokazivanja da je nekretnini stvarno isporučena toplina ili da je postojao tehnički uvjet da toplina uopće uđe u taj prostor je upravo na isporučitelju topline, ovdje tužitelju, a tužitelj u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a isto ničime nije dokazao, niti je predložio izvođenje dokaza na navedene okolnosti.

21. Sud smatra kako obzirom tuženik nema grijaćih tijela u predmetnom poslovnom prostoru te da time isti nije korisnik usluge opskrbe toplinskom energijom, usluge koju pruža tužitelj, čime sud smatra kako tužitelj nema pravo tražiti naknadu za uslugu koju tuženiku nije pružio te bi svako drugo tumačenje bilo protivno općim odredbama ZOO-a, načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu jednake vrijednosti davanja te načelu savjesnosti i poštenja i za tuženika nepravično. Nametanje tuženiku obveze da bude priključen na sustav toplinske energije, bez mogućnosti korištenja usluge i slijedom čega bi trebao u evidenciji tužitelja biti isključen iz zajedničkog sustava grijanja, a kada takvo isključenje ne šteti ostalim korisnicima, predstavljalo bi nerazmjeran teret za potrošača i kao takvo imalo karakter nepoštenog postupanja prema potrošaču, a što je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev x-670/11 od 10. studenog 2011.

22. Sud smatra kako bi navedeno pitanje dopuštenosti isključenja iz toplinskog sustava moglo biti predmet eventualno pokrenute parnice radi naknade štete, gdje bi suvlasnici stambene zgrade morali dokazati postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu (štetna radnja, šteta, štetnik, oštećenik, protupravnost i uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete).

23. Nadalje, sud ukazuje i na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske (U- III/2774/03), prema kojoj isključenjem iz sustava zajedničkog centralnog grijanja nije automatski povrijeđeno pravo vlasnika drugih stanova niti su povećani troškovi njihovog centralnog grijanja.

24. Odredbom čl. 24. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14) propisano je da se distribucija toplinskom energijom smatra javnom uslugom te se prodaja takve usluge potrošačima mora obračunavati prema stvarnoj potrošnji čim je tuženik dužan plaćati potrošnju toplinske energije prema stvarno pruženoj usluzi isporuke toplinske energije.

25. Kako ovaj sud smatra kako tuženiku nije isporučena usluga toplinske energije u utuženom razdoblju, odnosno da isti nije ni koristio navedenu uslugu budući isti u svom poslovnom prostoru nema grijaćih tijela i valjanih instalacija za dotok i protok toplinske energije, to tuženik nije u obvezi podmiriti utuženog potraživanje čime nije dokazana osnova potraživanja tužitelja.

26. Slijedom navedenog, sud je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti čime je odlučeno kao u točki I. izreke.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te zatraženom trošku na ročištu dana 10.11.2025., a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 670,35 eura, pa je tako tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu prema Tbr. 9/1 dana 7.10.2024., 20.1.2025., 9.5.2025. i 10.11.2025. za svaku radnju u iznosu od po 150,00 eura uz pripadajući PDV od 25% kao i trošak izlaska sudske komisije na očevid u iznosu od 50,20 eura što ukupno iznosi ukupno 800,20 eura, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke.

28. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

29. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući navedeni trošak nije niti naložen tuženiku na plaćanje jer se isto naplaćuje prema uspjehu u sporu po pravomoćno okončanom postupku, a u kojoj fazi ovaj postupak još nije, te time navedeni trošak nije niti nastao u ovoj fazi postupka.

30. Odluka o trošku tužitelja temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a čime je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

Zagreb, 23. prosinca 2025.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

- tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 23. prosinca 2025. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja