REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ž 5

Poslovni broj: Us I-1946/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljice ŽA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Maša Milardović Jakovljević, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kojić&Partneri d.o.o., Mali Lošinj, Lošinjskih brodograditelja 23, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi rješenja o izvedenom stanju, 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/23-26/515, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 25. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Malom Lošinju, KLASA: UP/I-361- 03/12-14/16, URBROJ: 2170-03-05/10-23-23 od 9. listopada 2023. odbijen je zahtjev tužiteljice i RA za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu jednostavnu zgradu izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/23-26/515, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 25. rujna 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

3. Upravna tijela utemeljila su odluke na utvrđenju da za ozakonjenje predmetne zgrade postoji zapreka iz čl. 6. st. 1. al. 4. Zakona o postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ), budući da se ista nalazi na području izdvojenog građevinskog područja izvan naselja koje je prostornim planom predviđeno za gospodarsku namjenu (proizvodnja, ugostiteljstvo, turizam, sport), a po svojoj namjeni (stambenoj) nije u skladu sa planiranom namjenom, kao i zapreka iz čl. 6. st. 3. al. 2. ZPNIZ-a, naime da je predmetna zgrada izgrađena na način i od materijala kojima se ne osigurava sigurnost i dugotrajnost korištenja.

4. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužiteljica u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da ni ona ni njezin prednik u postupku nisu bili upoznati sa sadržajem uvjerenja - urbanističke identifikacije od 27. ožujka 2023., iz kojeg proizlazi da se zgrada nalazi u izdvojenom građevinskom području izvan naselja gospodarske namjene- poslovne oznake K1-3, odnosno da im nije bilo omogućeno da se očituju o sadržaju istoga. Osim toga, s obzirom na datum tog uvjerenja, nije razvidno odnosi li se isto na namjenu zemljišta na dan izdavanja uvjerenja ili na dan podnošenja zahtjeva za ishođenje rješenja o izvedenom stanju. Nastavno ističe da se u osporenim rješenjima navodi da se zahtjev odnosi na ozakonjenje jednostavne zgrade na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te ukazuje na sadržaj obveznih priloga za ozakonjenje jednostavne zgrade odnosno zgrade za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti čija građevinska-bruto površina nije veća od 400 m2 propisanih odredbom čl. 13. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisani. Međutim, nastavno se upravna tijela pozivaju na to da je očevidom utvrđeno da je predmetna zgrada stambene namjene, kao i to da se radi o zgradi koja je izgrađena od drveta odnosno od materijala kojima se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja (baraka), pa smatra upitnim kako to da donositelj rješenja isti objekt tretira na više načina. Smatra nelogičnim zaključak upravnih tijela da se radi o zahtjevu za ozakonjenje jednostavne zgrade, koja je istovremeno i stambene namjere i izgrađena od materijala koji nisu adekvatni da ju čine dugotrajnom i sigurnom za stanovanje. Nastavno ukazuje da je u postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pri čemu navodi da je Prostornim planom uređenja Grada Malog Lošinja propisano da je građevina stambene namjene ona građevina koja je namijenjena stanovanju, a gradi se u tri vrste građevina: kao obiteljska kuća, kao manja višestambena građevina i kao višestambena građevina. Ističe da se iz obrazloženja pobijanog rješenja ne može utvrditi temeljem čega je donijet zaključak da je predmetni objekt stambene namjene, pri čemu ističe da iz fotografija koje dostavlja uz tužbu vidljivo da isti služi za potrebe obavljanja obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva stranke RA, kojem je glavna djelatnost pčelarstvo, te koja je djelatnost registrirana u sklopu OPG-a RA. Smatra da je stoga predmetna zgrada u skladu s namjenom propisanom prostornim planom, te da stoga nije bilo zapreke za ozakonjenje iz čl. 6. st. 1. al. 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama. Također osporava zaključak upravnih tijela o postojanju zapreke za ozakonjenje iz čl. 6. st. 3. al. 2. Zakona, ističući se da sama okolnost što je neki objekt izvana drven ne čini isti barakom ili objektom koji je nesiguran za korištenje, te da su konkretnom objektu podovi prekriveni parketom, a unutrašnji zidovi sagrađeni od knauf ploča, pa stoga nije riječ o objektu sačinjenom od materijala kojima se ne osigurava sigurnost korištenja, već upravo suprotno, u što se upravno tijelo moglo o objektu osvjedočiti na provedenom očevidu. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela te obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora tužiteljici.

5. Tuženik u odgovor na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 27. studenog 2025., u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužiteljice, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice (saslušanje tužiteljice kao stranke, saslušanje RA kao svjedoka, očevid na licu mjesta), držeći da su sve pravno relevantne činjenice utvrđene u tijeku postupka na razini izvjesnosti na temelju materijalne dokumentacije, očevida na licu mjesta te navoda same stranke.

8. Razmatrajući sva sporna, činjenična i pravna pitanja ovoga spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom prednika (djeda) tužiteljice, BA, podnesenim prvostupanjskom tijelu 5. listopada 2012., za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Nerezine, te je nastavljen u odnosu na tužiteljicu i RA (kćer podnositelja i majku tužiteljice), temeljem ugovora o darovanju nekretnine, dostavljenog temeljem postupka. U tijeku postupka prvostupanjsko je tijelo sačinilo urbanističku identifikaciju uvidom u Prostorni plan uređenja Grada Malog Lošinja ("Službene novine Primorsko-goranske županije" broj 13/08, 13/12, 26/13, 5/14, 42/14, 25/15, 32/15, 32/16, dalje: PPUG Malog Lošinja), čime je utvrdilo da se predmetna nekretnina nalazi unutar područja planske oznake K1

– gospodarska namjena – poslovna, te je potom provelo očevid na licu mjesta, u prisutnosti prednika tužiteljice BA i RA. Po provedenom postupku prvostupanjsko je tijelo citiranim rješenjem od 9. listopada 2023. odbilo zahtjev tužiteljice i RA za donošenje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu zgradu, utvrdivši postojanje zapreka za ozakonjenje iz čl. 6. st. 1. al. 4. ZPNIZ-a, kao i iz čl. 6. st. 3. al. 2. ZPNIZ-a.

10. Citirana odredba čl. 6. st. 1. al. 4. ZPNIZ-a propisuje da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je Prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili Generalnim urbanističkim planom, koji je važio na dan stupanja na snagu ovog zakona, odnosno dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja, određeno kao izdvojeno građevinsko područje izvan naselja koje je prostornim planom predviđeno za gospodarsku namjenu (proizvodnja, ugostiteljstvo, turizam, sport) i groblja, osim nezakonito izgrađene zgrade unutar tog područja koje su u skladu sa tom namjenom.

11. Nastavno, odredba čl. 6. st. 1. al. 4. ZPNIZ-a propisuje da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako je izgrađena kao sklop trajno povezan s tlom (kamp-kućica, kontejner i sl.), odnosno na način i od materijala kojima se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja (baraka i sl.).

12. Glede navoda tužiteljice o nepoznavanju sadržaja prostornih planova, kao i obveze upravnih tijela da tužiteljicu upozna sa sadržajem istih (odnosno sa urbanističkom identifikacijom), ističe se da prostorni planovi po svojoj pravnoj naravi predstavljaju opći akt, koji se javno objavljuje u službenom glasilu jedinice lokalne i/ili područne (regionalne) samouprave, te stoga nije riječ o činjeničnoj okolnosti o kojoj strankama treba pružiti mogućnost očitovanja, već o primjeni prava, za koju postoji zakonska presumpcija o poznavanju. U konkretnom slučaju, prvostupanjsko je tijelo prednika tužiteljice BA i RA na očevidu provedenom u njihovoj pristupnosti 29. svibnja 2023. i upoznalo sa sadržajem prostornog plana za navedeno područje (izdvojeni dio građevinskog područja izvan naselja, gospodarsko-poslovne, pretežito uslužne namjene, planske oznake K13 – gospodarska zona) kao i da građevina koja je predmet ozakonjenja po svojoj namjeni (stambenoj) nije u skladu s namjenom propisanom prostornim planom, pa je stoga i u tom dijelu prigovor tužiteljice neosnovan.

13. Nastavno, ne mogu se prihvatiti kao osnovani ni prigovori tužiteljice glede pravilnosti utvrđenja namjene predmetne građevine kao stambene zgrade, odnosno njezini navodi da se radi o zgradi gospodarske namjene (OPG, proizvodnja meda), u prilog čemu dostavlja fotografije koje prikazuju (kako to tužiteljica navodi) opremu za proizvodnju meda, te upis supodnositeljice zahtjeva RA u Evidenciju pčelara dana 7. travnja 2023.

14. Naime, namjena zgrade za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju odnosno koja je predmet ozakonjenja, ne utvrđuje se prema nekoj budućoj planiranoj namjeni za koju stranka jednog dana istu eventualno namjerava koristiti, već se namjena zgrade sukladno čl. 16. st. 2. ZPNIZ-a, jednako kao i veličina i stupanj završenosti, utvrđuju prema stanju prikazanom u arhitektonskoj snimci, odnosno snimci izvedenog stanja i stanju utvrđenom na očevidu. U snimci izvedenog stanja iz rujna 2012., dostavljenoj uz zahtjev, navedena građevina opisana je kao "zgrada za povremeno stanovanje" (navedeno na naslovnici Snimke), pri čemu je u tekstualnom dijelu te Snimke navedeno da se radi o zgradi stambene namjene, koja se zgrada sastoji od kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, kupaonice, dvije spavaće sobe, dva spremišta i natkrivene terase. Nastavno, da se radi o zgradi stambene namjene utvrđeno je i na očevidu 29. svibnja 2023., te konstatirano na zapisniku koji su stranke potpisale bez isticanja primjedbi. Zaključno, tužiteljica je u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja dodatno istaknula i da za predmetnu zgradu plaća porez na kuće za odmor.

15. Stoga zaključak upravnog tijela da se radi o zgradi stambene namjene prihvaća i ovaj Sud, budući da se temelji na očevidu provedenom u nazočnosti prednika tužiteljice, kojom su prilikom sačinjene i fotografije navedenog prostora iz kojih je razvidno postojanje kuhinje s uređajima, kreveta i kupaonice, iz čega se nedvojbeno može potvrditi pravilnost zaključka upravnog tijela da je u vrijeme provođenja očevida bila riječ o zgradi stambene namjene. Nisu osnovani navodi tužiteljice kojima upire da joj nije pružena mogućnost očitovanja o ovako utvrđenim činjenicama, budući da je očevidu bio prisutan tadašnji podnositelj zahtjeva (BA), kao i kasnija supodnositeljica (RA), koji su zapisnik sa provedenog očevida potpisali bez isticanja primjedbi, a ni naknadno sve do donošenja prvostupanjskog rješenja nisu dostavili primjedbe.

16. S tim u svezi valja istaknuti da, a imajući u vidu da se namjena zgrade za koju se donosi rješenje utvrđuje prema stanju utvrđenom u provedenom na očevidu u vrijeme vođenja postupka ozakonjenja, a ne prema nekoj budućoj planiranoj namjeni, koji je očevid proveden i na kojem je očevidu prednik tužiteljice sudjelovao, to Sud nije smatrao svrsishodnim niti potrebnim ponovno provoditi očevid na licu mjesta, kao niti na tu okolnost provoditi daljnjeg dokaze (saslušanje tužiteljice i RA) budući da eventualna naknadna promjena namjene te zgrade, do koje je došlo donošenja odluke o zahtjevu, nije od utjecaja na zakonitost rješenja upravnih tijela.

17. Slijedom navedenog, s obzirom da su upravna tijela pravilno utvrdila da sporna zgrada ima stambenu namjenu, te kao takva nije u skladu sa gospodarsko - poslovnom namjenom područja na kojem je izgrađena (izdvojeno građevinsko područje izvan naselja oznake K13 – gospodarska zona), a koja je namjena za predmetno područje bila propisana kako Prostornim planom uređenja Grada Malog Lošinja važećim na dan stupanja na snagu ZPNIZ-a i podnošenja zahtjeva, tako i onim važećim u vrijeme donošenja rješenja kojim je odlučeno o zahtjevu, to je zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju pravilno i zakonito odbijen kao neosnovan, a iz istih razloga i žalba protiv navedenog rješenja.

18. Imajući u vidu da je već iz navedenog razloga zahtjev za ozakonjenje pravilno i zakonito odbijen, to se tuženik osnovano iz razloga ekonomičnosti nije upuštao u ispitivanje pravilnosti i zakonitosti utvrđenja prvostupanjskog tijela o postojanju razloga za odbijanje zahtjeva iz čl. 6. st. 3. al. 2. ZPNIZ-a (neadekvatni materijal i način izgradnje), pa se iz istih razloga u taj dio obrazloženja prvostupanjskog tijela nije upuštao ni ovaj Sud.

19. Stoga je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

20. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, prema kojoj tužiteljici, koja je u cijelosti izgubila predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

21. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 23. prosinca 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Maši Milardović Jakovljević, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kojić&Partneri d.o.o., Mali Lošinj, Lošinjskih brodograditelja 23

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,

Ulica Republike Austrije 20