Poslovni broj: P-72/2021-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Medaku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati-Tomislavu Perošu, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu određenom radi objave presude, 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 140.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno sa kamatom koja na iznos od 60.000,00 Eura teče od 01.09.2011. do isplate po stopi od 10% godišnje, a na iznos od 80.000,00 Eura teče od 15.04.2016. do isplate po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

2. Nalaže se tuženoj da trpi namirenje tražbine tužitelja iz vrijednosti založenih nekretnina dobivenih prodajom ½ dijela čest. zem [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 60.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, zajedno sa kamatom koja od 01.09.2011. do isplate teče po stopi od 10% godišnje."

II Nalaže se tuženoj da trpi namirenje tražbine tužitelja iz vrijednosti založenih nekretnina dobivenih prodajom čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 40.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, zajedno sa zateznom kamatom koja od 15.04.2016. do isplate teče po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

III Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana isplatiti tuženici trošak postupka u iznosu od 5.786,64 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 5.786,64 eura, a do zatraženog iznosa.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi kako je je u razdoblju od 2003. godine do 2014. godine tuženoj dao zajam u ukupnom iznosu od 140.000,00 eura, sve isplaćeno u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajma. Temeljem sklopljenog Ugovora o zajmu i zasnivanju hipoteke od 19.09.2005. godine u korist tužitelja je uknjiženo založno pravo na čest. zem. [katastarska čestica] (ranije čest. zem. [katastarska čestica]) Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] radi naplate iznosa od 40.000,00 Eura, a na temelju Ugovora o zajmu i zasnivanju hipoteke od 23.08.2011. godine u korist tužitelja je zatražen upis založnog prava na ½ dijela čest. zem [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] radi naplate tražbine u iznosu od 60.000,00 Eura s kamatom po stopi od 10% godišnje i dospijećem 01.09.2011. Tužitelj i tužena su dana 5. rujna 2014. godine sklopili Predugovor o prodaji suvlasničkog dijela od ½ nekretnine označene kao čestica zemljišta 4208, Vinine površine 1026 m2 Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je danas upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Unatoč sklopljenom Predugovoru tužena nije pristupila sklapanju glavnog ugovora o prodaji, pa je tužitelj dana 31. ožujka 2016. godine protiv tužene podigao tužbu radi utvrđenja da Predugovor o prodaji od 5. rujna 2014. godine ima značenje i pravnu važnost ugovora o kupoprodaji, ali je Općinski sud u Splitu pravomoćnom presudom posl.br. P-1634/16 od 17.07.2017. odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da je navedeni Predugovor ništetan i bez pravnog učinka, jer je riječ o prividnom ugovoru s obzirom da, prema mišljenju suda, nije postojala volja za sklapanje takvog ugovora, već da je prava volja ugovornih strana bila osiguranje povrata zajma. Tužitelj je u naprijed navedenoj tužbi od 31.03.2016. tuženoj dao ponudu da može u roku od 15 dana vratiti dužni iznos i osloboditi se obveze sklapanja glavnog ugovora o prodaji (facultas alternativa), čime je de facto i de iure predmetni ugovor o zajmu učinio dospjelim dana 15.04.2016. godine. Zbog navedenog, a kako tuženica odbija vratiti predmetni iznos, tužitelj predlaže provesti postupak i prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela kako se istoj protivi te dodala kako je temeljem ugovora o zajmu i zasnivanju hipoteke od 19.09.2005.god. u zemljišnim knjigama uknjiženo založno pravo radi osiguranja tražbine u iznosu od 40.000,00 Eura na čest. zem. [katastarska čestica] (ranije čest. zem. [katastarska čestica]) Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u vlasništvu tužene u korist tužitelja, dok temeljem Ugovora o zajmu i zasnivanju hipoteke od 23.08.2011.god. na 1/2 idealnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] založno pravo radi osiguranja tražbine u iznosu od 60.000,00 Eura u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu nije uknjiženo. Ističe zastaru svih potraživanja tužitelja kako u odnosu na tražbine koje proizlaze iz citiranih ugovora, tako i u odnosu na tražbine koje proizlaze iz dostavljenih izjava iz 2003.god., 2005.god. i 2012.god. od strane tužitelja. Neosnovani da su navodi tužitelja da bi stavljanjem ponude tuženoj u tužbi od 31.03.2016.god. u predmetu koji se vodio između istih parničnih stranaka pred naslovnim sudom pod br P-1634/16 da može u roku 15 dana vratiti dužni iznos i osloboditi se obveze sklapanja glavnog ugovora o prodaji predmetni ugovor o zajmu učinio dospjelim dana 15.04.2016.god. U ugovoru o zajmu i zasnivanju hipoteke od 19.09.2005.god. u članku 2. ugovoren je povrat zajma do 31.12.2005.god., dok je u Ugovoru o zajmu i zasnivanju hipoteke od 23.08.2011.god. u čl. 2. ugovoren povrat zajma do 01.09.2011.god., Izjavom od 28.07.2003.god. tužena se obvezala iznos od 6.300-eura vratiti do 01.09.2003.god., izjavom od 21.03.2005.god. ista se obvezala iznos od 11.100 eura vratiti do 01.04.2005.god., dok izjavom od 20.03.2012.god. obvezuje se iznos od 15.000 eura vratiti do 08.04.2012.god. Dakle, tužiteljeva tražbina je temeljem gore citiranih ugovora o zajmu i priloženih izjava u cijelosti zastarjela, a sukladno čl. 222. Zakona o obveznim odnosima kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz vrijednosti opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, dok zastarjela tražbina kamata i drugih davanja ne može se namiriti ni iz opterećene stvari. Tužiteljevo založno pravo temeljem Ugovora o zajmu i zasnivanju hipoteke od 23.08.2011.god. radi osiguranja tražbine u iznosu od 60.000. - Eura u trenutku podnošenja tužbe nije niti upisano u javnoj knjizi. Predugovor o prodaji od 05. rujna 2014.god. na koji se također poziva tužitelj da je ništavi pravni posao i ne proizvodi nikakve prave učinke, a kako je to sve utvrđeno u postupku koji se vodio pred naslovnim sudom između istih parničnih stranaka pod posl.br. P-1634/16 koji je pokrenut po tužbi JU protiv tužene RU radi utvrđenja da je ugovor sklopljen. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu pod posl.br. P- 1634/16 tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti odbijen kao neosnovan. U tom postupku sud je iskaz tužene cijenio uvjerljivijim od iskaza tužitelja te je presudu temeljio na zaključku da je tužena predugovor potpisala samo zato što se bojala tužitelja jer je prijetio deložacijom iz kuće i da će joj sin ostati bez ičega. Tužitelj i tužena su bili susjedi. Tuženoj je 2003.god. umro suprug s kojim je bila formalno razvedena, ali u dobrim odnosima. U tom trenutku tužena se zatekla u teškoj materijalnoj situaciji i posudila je 2004.god. od tužitelja iznos od 3.000 Eura. Od 2006.god. do 2012.god. na traženje tužitelja tužena je vratila iznos između 40.000-50.000 Eura, međutim o istom nema nikakvih priznanica. Kako je tužitelj uporno i stalno zahtijevao više i više novca, to je tužena u strahu za svoj život i život svoje obitelji, potpisivala ugovore i izjave koje je tužitelj unaprijed pripremao, a prethodno ih nije niti pročitala, jer se tužena bojala tužitelja. Ističe da je točka 1. tužbenog zahtjeva kontradiktorna toč. 2 tužbenog zahtjeva, ne može tužitelj istovremeno zahtijevati isplatu cjelokupnog navodnog duga i naplatu hipotekarne tražbine, iznosi koje tužitelj potražuje su različiti kako u točkama tužbenog zahtjeva tako i u odnosu na narativni dio tužbe. Datume dospijeća, odnosno isplate kamata tužitelj postavlja sasvim proizvoljno, sve kako bi pokušao isključiti zastaru tražbine.

3. U postupku je sud izvršio uvid u izjave potpisane od tuženice kod javnog bilježnika 28. srpnja 2003. i 21. ožujka 2005. ( l.s. 4 i 5), ugovore o zajmu i zasnivanju hipoteke od 20. rujna 2005. i 24. kolovoza 2011. ( l.s. 6-9), izjavu u povratu zajma od 20. ožujka 2012. ( l.s. 10,11), predugovor o prodaji ( l.s. 12-14), izvadak iz zemljišne knjige ( l.s. 15,16), uvid u spis ovog suda P-1634/16 ( l.s. 19-28, 35-38 i u prilogu ovog spisa), saslušao stranke ( l.s. 49-53). Tuženica je odustala od prijedloga za saslušanjem NU. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Prema čl. 17. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO/91) sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje. Navedeni članak odgovara čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je izvršiti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Prema čl. 361. st.1. ZOO/91 zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedina slučajeve nije što drugo propisano. Ovaj članak odgovara čl. 215. st.1. ZOO/05.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica potpisala isprave koje su priložene. Među strankama je sporno koliko novca je tužitelj pozajmio tuženici, je li tuženica taj iznos vratila i je li nastupila zastara potraživanja.

7. Ovaj sud zaključuje kako je do zastare potraživanja došlo s obzirom da su isprave koje su priložene potpisane 2003., 2005., 2011., 2012. i 2014. godine. U predugovoru o prodaji od 05. rujna 2014. je u članku 4., između ostalog, navedeno da je iznos od 140.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, prilikom zaključenja tog predugovora o prodaji pa da tuženica svojim potpisom potvrđuje da joj je taj iznos i isplaćen. Međutim, kako je i sam tužitelj u svom iskazu u predmetu P-1634/16 naveo da je prije tog predugovora tuženici dao 120.000,00 eura, a prilikom potpisivanja istog još 20.000,00 eura, onda je očito kako taj članak predugovora ( u tom dijelu) ne odgovara istini jer tuženica ( i po tvrdnji tužitelja) iznos od 140.000,00 eura nije primila tada već je 120.000,00 eura ( po tvrdnji tužitelja) primila ranije ( u razdoblju od 2002. do 2014., ali prije potpisivanja predugovora), a 20.000,00 u vrijeme potpisivanja predugovora. U iskazu u ovom predmetu tužitelj je naveo kako je tuženica od tužitelja "posuđivala" novac u razdoblju od "20-ak godina" i da je on tuženici dao ( pozajmio) iznos od 140.000,00 eura ( kao cjelokupan iznos duga) prije nego su uopće sačinili prvu potvrdu. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da su stranke produljile bilo koji rok isplate ( vraćanja zajma) poslije 2012. godine. U postupku vođenim pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-1634/16 pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev i utvrđeno je da se u slučaju predmetnog Predugovora o prodaji radi o prividnom ugovoru jer isti nije sklopljen suglasnošću volje ugovornih strana te je ništetan i ne proizvodi pravne učinke. Kako je sukladno čl. 225. ZOO-a ( čl. 371. ZOO/91) određeno da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. siječnja 2021. onda ovaj sud zaključuje da je nastupila zastara i tužbeni zahtjev u točki 1. i dijelom u točki 2. nije osnovan. Do prekida zastare nije došlo davanjem ponude tuženici da se oslobodi svoje obveze ( uz tužbu u predmetu P-1634/16) jer nije utvrđeno da je tuženica dužnik u smislu čl. 38. ZOO-a, odnosno da je tužitelj tuženici pozajmio iznos od 120.000,00 ( ili 140.000,00) eura, dok je u istom postupku utvrđeno da je predmetni Predugovor prividan ugovor i da nema učinka među ugovornim stranama. Kako nije sporno da tužiteljevo založno pravo temeljem Ugovora o zajmu i zasnivanju hipoteke od 23. kolovoza 2011. nije upisano u zemljišnoj knjizi onda ne dolazi do primjene ni čl. 222. ZOO-a. Međutim , taj članak dolazi do primjene u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na prodaju ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( temeljem Ugovora o zajmu i zasnivanju hipoteke od 20. rujna 2005.) pa je tužbeni zahtjev prihvaćen kako je navedeno u točki II izreke.

8. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo-429/11 od 01. ožujka 2012. i Gž-2478/2018 od 22. travnja 2020. – „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati – članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).

9. Tužitelju su dosuđene i zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO-a.

10. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 i 126/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23) pa je tuženici priznat trošak i to za sastav odgovora na tužbu vrijednost od 1053 boda ( Tbr. 8.1.), te za zastupanja na ročištu od 26. listopada 2023., 05. veljače 2024. i 06. listopada 2025. vrijednost od po 1053 boda ( Tbr. 9.1.), što uz PDV od 25% ukupno iznosi 9.644,40 eura. Vrijednost boda određena je prema tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje. Kako je tuženica uspjela u parnici s 80%, primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a trošak koji je tuženici priznat iznosi 5.786,64 eura ( od 80 % koliko je uspjela tuženica oduzima se 20 % koliko je uspio tužitelj).

11. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 23. prosinca 2025.

S u d a c

Tomislav Bago

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku.

2. Tuženici po punomoćniku.