Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-1690/2020-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke protiv 1. tuženice EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vatroslavu Abramoviću, odvjetniku iz Rijeke, 2. tuženika RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika 1. tuženice, i punomoćnika 2. i 3. tuženika, 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tužitelj DJ vlasnik u 1/2 dijela posebnog dijela nekretnine u naravi dvoetažni stan koji se sastoji od: etaža 1. kata: veranda od 2,56 m2, hodnik od 14.50 m2, dnevni boravak od 13,72 m2, blagovaona od 9,78 m2, kuhinja od 5,60 m2, wc od 1,57 m2, kupaona od 7,20 m2, soba 1 od 10,59 m2, soba 2 od 12,89 m2, soba 3 od 12,16 m2, loggia od 2,37 m2, natkriveni balkon od 12,04 m2, nenatkrivena terasa od 12,04 m2, nenatkrivena vanjska terasa od 9,10 m2, vanjsko stubište od 9,13 m2, ukupno 1 kat u površini od 123,21 m2, te etaža potkrovlje: dnevni boravak od 17,23 m2, sprema 1 od 9,46 m2, sprema 2 od 13,85 m2, kupaona od 2,89 m2, soba od 10,87 m2, garderoba 1 od 3,57 m2, garderoba 2 od 4,09 m2, garderoba 3 od 2,83 m2, nenatkriveni balkon od 4,97 m2, ukupne površine od 69,76 m2, odnosno ukupne površine od 69,76 m2, sve prema nalazu i mišljenju Nevena Čačića od dana 24.10.2018.g., koji stan je povezan sa suvlasništvom od 473/1000 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, sve upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa su tuženici dužni trpjeti da tužitelj izvrši etažiranje te temeljem etažiranja i ove presude izvrši uknjižbu na svoje ime, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a u istom roku tužene su dužne tužitelju naknaditi parnični trošak.

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

2. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 1.200.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16.09.2013. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. ZOO-a, koja se do 31. srpnja 2015. g. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. g. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna, kao i da mu naknade parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je s prvotuženicom EJ sklopio brak 29. travnja 2000., a koji je upisan u Maticu vjenčanih matičnog područja Rijeka za 2000. pod rednim brojem 256.

Prvotuženica EJ kćerka je drugotuženika RJ, a sestra trećetuženika UJ.

Za vrijeme trajanja braka, tužitelj i prvotuženica EJ da su podigli i potpuno uredili II. kat obiteljske kuće i etažu u potkrovlju, a koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci opisana kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica, sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Dalje tužitelj navodi kako su za nadogradnju II. kata obiteljske kuće i etaže u potkrovlju imali suglasnost drugotuženika RJ i njegove pok. supruge na način da su, uz njihovu suglasnost, on i prvotuženica EJ trebali steći pravo vlasništva na nadogradnji (II. katu obiteljske kuće i etaže u potkrovlju), a za koju su ishodili i građevinsku dozvolu. U vrijeme kad su započeli graditi, postojeća građevina bila je P+1 kako je to i prikazano u Odobrenju za gradnju od 17. veljače 1975. Tužitelj smatra kako je suvlasnik nekretnine u 1/4 dijela te predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na utvrđenje suvlasništva u 1/4 dijela cijelih nekretnina. Ukoliko bi sud utvrdio da njegov zahtjev na utvrđenje prava vlasništva nije osnovan, tada tužitelj ističe i predlaže usvojiti eventualni zahtjev za isplatom 1.200.000,00 kn s osnova izvršenih ulaganja u izgradnju i uređenje II. kata kuće i potkrovlja budući su on i prvotuženica EJ, za vrijeme trajanja braka, zajedničkim sredstvima i radom, u cijelosti izgradili i uredili I. kat i etažu u potkrovlju, napravili fasadu cijele kuće i druge radove na zajedničkim dijelovima kuće i okućnice.

Tužitelj potražuje i trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu, tuženici osporavaju osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, osporavaju pasivnu legitimaciju jer drugotuženik RJ i trećetuženik UJ nisu bili u braku s tužiteljem, osporavaju izvedene radove koji su se izvodili i nakon prestanka bračne zajednice te postojanje (usmene) suglasnosti za stjecanje prava vlasništva u odnosu na tužitelja navodeći kako se radilo o darovanju učinjenom isključivo u odnosu na prvotuženicu EJ.

Nadalje, tuženici osporavaju da su tužitelj i prvotuženica EJ u cijelosti izgradili i uredili II. kat, a naročito ne, kako se u povijesnom dijelu tužbe navodi, I. kat i potkrovlje kuće jer je I. kat već bio izgrađen, a fasada na već postojećoj kući postojala je kao i krov. U vrijeme građenja, građevina se sastojala od prizemlja i prvog kata. Prvotuženica EJ i drugotuženik RJ stekli su 1/6 suvlasničkog dijela nasljeđivanjem iza pok. majke. Tuženici smatraju kako tužitelj nema pravo na stvarnopravni već obveznopravni zahtjev s osnova povrata ulaganja u II. kat i potkrovlje, a ne cijele nekretnine koja se sastoji od četiri etaže te izdvojene nekretnine na kojoj je izgrađena konoba, garaže i kotlovnica. Postojeća fasada samo da je obojana iz postojeće bijele u žutu boju bez izrade fasade.

Tuženici osporavaju i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev budući je prvotužena EJ, vlastitim sredstvima i podizanjem kredita, financirala izgradnju II-kata i potkrovlja, a dio novaca da je uložio i trećetuženik UJ. Na kraju, tuženici predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva i eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva tužitelja te potražuju i trošak parničnog postupka.

3. Podneskom od 22. rujna 2015. tuženici su, prije zaključenja prethodnog postupka, istaknuli prigovor prijeboja te su podnijeli i protutužbeni zahtjev pa je raspravnim rješenjem s pripremnog ročišta održanog 23. rujna 2015. odlučeno kako će se o protutužbenom zahtjevu raspravljati odvojeno u postupku posl. br. P Ob- 810/2015.

4. Podneskom od 23. studenoga 2018., nakon izvedenog dokaza građevinskim vještačenjem, tužitelj je izvršio preinaku tužbe na način kako je je pobliže opisano u točki I. izreke ove presude.

4.1. Rješenjem na ročištu za glavnu raspravu održanom 23. rujna 2025. sud je dopustio preinaku tužbe smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama.

4.2. Tužitelj je, podneskom od 23. studenoga 2018., izvršio preinaku tužbe budući je, po mišljenju ovoga suda, promijenio istovjetnost zahtjeva. Naime, tužbom je tužitelj zahtijevao utvrđenje suvlasništva u 1/4 suvlasničkog dijela cijele nekretnine na adresi [adresa] dok je, podneskom od 23. studenoga 2018., zatražio utvrđenje prava vlasništva u 1/2 suvlasničkog dijela II. kata i etaže potkrovlja.

4.3. Odredbom čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) propisano je kako tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu dok je, prema st. 2., iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

4.4. Po mišljenju ovoga suda, prije izvođenja dokaza građevinskim vještačenjem, tužitelj nije mogao točno odrediti tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva II. kata i etaže potkrovlja, a što je, po zaprimljenom nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke, mogao učiniti.

5. Nije sporno kako su tužitelj i prvotuženica EJ **.**.2000. sklopili brak te nije sporno kako su tuženici upisani kao suvlasnici nekretnine na adresi [adresa]. Isto tako, nije sporno kako se kuća na adresi [adresa], prije početka dogradnje, sastojala od prizemlja i prvog kata (P+1), a da je dograđen drugi kat i visoko potkrovlje (mansarda).

6. Među strankama je sporno jesu li tužitelj i prvotuženica EJ imali suglasnost za izvođenje radova dogradnje kao i je li ta suglasnost uključivala i suglasnost za stjecanje prava vlasništva tužitelja na dograđenom dijelu. Također, sporno je tko je financirao radove dogradnje II. kata i etaže potkrovlja.

7. U dokaznom postupku sud je saslušao stranke (list 71-74 spisa) te ih dopunski saslušao (list 460-464 spisa), svjedokinju AJ (list 75 spisa) te ju zamolbeno dopunski saslušao (list 501-502 spisa), svjedoka VJ (list 75-76 spisa), svjedokinju TJ (list 120-120-1 spisa), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem po vještaku Nevenu Čačiću (list 157-221 spisa), građevinskim vještačenjem po vještakinji Jasminki Lilić (list 542-574 spisa) te je pročitana materijalna dokumentacija priležeća spisu.

8. Tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja nisu osnovani.

9. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, posl. br. Gž-1292/2020-2 od 10. studenoga 2020. ukinuta je presuda Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-2463/2013-74 od 8. lipnja 2020. te je predmet vraćen ponovni postupak.

9.1. Iz rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, posl. br. Gž-1292/2020-2 od 10. studenoga 2020. proizlazi kako će prvostupanjski sud nadopuniti utvrđeno činjenično stanje na način da će saslušati trećetuženika UJ na okolnosti dozvole za gradnju i dozvole za stjecanje prava vlasništva, odnosno utvrditi okolnosti razgovora između tužitelja, prvotuženice EJ, trećetuženika UJ i pok. PJ o razlozima zbog kojih je dozvoljena gradnja te o posljedicama izvršene dogradnje u odnosu na promjenu prava vlasništva na nekretnini te saslušati i svjedokinju AJ radi detaljnijeg pojašnjenja kada je trećetuženik UJ rekao tužitelju da se treba upisati kao vlasnik u polovici nekretnine koja je izgrađena. Ukoliko nakon dodatnog saslušanja svjedoka sud dođe do zaključka da tužitelj i prvotuženica EJ nisu imali suglasnost za stjecanje prava vlasništva nadogradnjom, tada će odlučiti o obveznopravnom zahtjevu za isplatu. Također, sud će dati i razloge koji se odnose na prigovor prvotuženice EJ da je za izvršene radove podignula dva kredita kao i na tvrdnju da su neki radovi u potkrovlju izvršeni nakon prestanka bračne zajednice pri čemu je potrebno utvrditi kada je točno prestala bračna zajednica.

10. Iz vlasničkog lista (list 4 spisa) proizlazi kako su prvotuženica EJ, u 1/6 suvlasnička dijela, drugotuženik RJ, u 1/6 suvlasnička dijela i trećetuženik UJ, u 4/6 suvlasnička dijela (2. udio: 3/6 upisan je na ime UJ MJ odnosi se, pretpostavlja se, na trećetuženika UJ, a ne na drugotuženika ČJ čiji je otac trećetuženik UJ, a otac trećetuženika UJ zvao se D, kako to proizlazi s raspravnog zapisnika od 9. lipnja 2021. – list 460 spisa), suvlasnici nekretnina koje su opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

11. Iz vjenčanog lista (list 5 spisa) proizlazi kako su tužitelj i prvotuženica EJ sklopili brak 29. travnja 2000. u Rijeci.

12. Iz prijavnog lista za zemljišnu knjigu od 10. travnja 2006. (list 6-7 i 15-16 spisa) i kopije katastarskog plana (list 8 spisa) proizlazi kako su PJ i RJ (napomena kao i u točki 9.) suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/2 suvlasnička dijela koja je opisana kao gradilište površine 348 m2 (dotadašnje stanje), a koja je, na temelju tog prijavnog lista, promijenila opis u kuću i dvor površine 348 m2 (novo stanje).

13. Iz rješenja Općinskog komiteta za urbanizam, izgradnju i komunalno – stambene poslove od 16. srpnja 1980. (list 9-10 spisa) i zapisnika o izvršenom uviđaju od 1. srpnja 1980. (list 11-12 spisa) proizlazi kako se objekt, obiteljska kuća P+1, koji se nalazi u [adresa], može upotrebljavati, a da su investitori i izvođači PJ i trećetuženik UJ (napomena kao i u točki 10).

14. Iz odobrenja za građenje (građevne dozvole) Općinskog sekretarijata za upravno-pravne i inspekcijske poslove od 17. veljače 1975. (list 13-14 spisa) proizlazi kako se investitorima PJ i trećetuženiku UJ (napomena kao i u točki 10) odobrava izgradnja obiteljske stambene kuće P+1 u [adresa], prema odobrenoj investiciono-tehničkoj dokumentaciji i uvjetima odobrenja na k. č. br. [katastarska čestica] upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

15. Iz ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5101858309 sklopljenog 19. ožujka 2004. (list 37-40 spisa) i otplatnog plana (list 47-48 spisa) proizlazi kako ga je sklopila prvotuženica EJ kao korisnica kredita i tužitelja kao sudužnik na iznos od 35.000,00 EUR radi izgradnje i adaptacije stambenog prostora s rokom vraćanja od 19. travnja 2004. na 180 mjeseci (15 godina) i mjesečnim anuitetom u iznosu 295,35 EUR.

16. Iz ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102876253 sklopljenog 1. ožujka 2006. (list 41-44 spisa) i otplatnog plana (list 45-46 spisa) proizlazi kako ga je sklopila prvotuženica EJ kao korisnica kredita na iznos od 15.000,00 EUR radi izgradnje i adaptacije stambenog prostora s rokom vraćanja od 2. ožujka 2006. na 120 mjeseci (10 godina) i mjesečnim anuitetom u iznosu 151,87 EUR.

17. Spisu prileže i podaci Zagrebačke banke d.d. (list 49-51 spisa), tablični prikaz troškova - plaćanje bez računa (list 51-52 spisa), računa - stvarni utrošak (list 53-66 spisa).

18. Rješenje Centra za socijalnu skrb od 22. travnja 2015. (list 26-1-27-1 spisa) te presudu Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-632/2013 od 12. prosinca 2014. (list 28-1-31-1 spisa) sud nije analizirao budući se odnosi na postavljeni protutužbeni zahtjev za koji je odlučeno da će se raspravljati odvojeno (točka 3. obrazloženja).

19. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je kuća na adresi [adresa] sagrađena koncem 1978. -1979. i da se sastojala od prizemlja i kata te da je imala fasadu i niski krov, gabarita 11x10 m3 po svakoj etaži. 2004. da su započeli radovi na izgradnji druge etaže na način da se skinuo krov i na drugoj ploči se podigao kat u cijelosti, a da je 2010. kompletno završena druga etaža i mansardni stan s kompletnim uređenjem. Napravilo se vanjsko stepenište za prilaz drugoj etaži koje je obloženo mramorom, a što je on financirao te je napravljena i staklena veranda. Financije je isključivo vodila njegova bivša supruga koja je imala punomoć po njegovom računu jer je on bio pomorac s plaćom cca 5 000 – 6 000 USD. Tužitelj smatra kako je u gradnju uloženo sigurno duplo više od 220.000,00 kn koliko je prikazala njegova bivša supruga jer je taj iznos dao samo za mansardni stan, a komunalije su plaćene 50.000,00 kn. Nakon 2011. više nikakva sredstva nije ulagao u izgradnju. Navodi kako je točno da je njegova bivša supruga podignula dva kredita u iznosu 35.000,00 EUR i 15.000,00 EUR koja su se naplaćivala preko njezine plaće, no ističe kako je on iznajmljivao stan za iznos od 300,00 EUR što je bila rata kredita za oba kredita.

Tužitelj navodi kako je početku gradnje prethodio obiteljski sastanak na kojem je trećetuženik UJ izjavio da ne znaju što će biti sutra pa da bi bilo najbolje da se on odmah knjiži na kuću, odnosno da je trećetuženik UJ bio protiv knjiženja, ali se zalagao da se on knjiži jer je ostatak obitelji, uključujući njegovu pok. suprugu bio za to da on ide tamo.

20. Iz iskaza prvotuženice EJ proizlazi kako je kuća na adresi [adresa] bila u vlasništvu njezinih roditelja i sastojala se od prizemlja i prvog kata te visokog potkrovlja koje nije bilo uređeno za život. Za tu je namjenu podignula dva stambena kredita od 35.000,00 EUR i 15.000,00 EUR koji su iskorišteni za gradnju. S 35.000,00 EUR napravilo se vanjsko stepenište, srušen je krov i dignula se etaža, ponovno se radi rekonstrukcija krova s postojećim gredama te je napravljen balkon. Radovi da su trajali od 2004. do 2010. s pauzama, a etaža da se sagradila u roku od godine dana te je podignut i krov, a potkrovlje nije bilo uređeno za stanovanje. Ona je imala punomoć po tužiteljevim računima, ali ne cijelo vrijeme. U periodu gradnje, tužitelj da nije bio cijelo vrijeme zaposlen, da je bilo perioda kada uopće nije zarađivao, a da je trošio i na kladionice.

Dogovorima prije početka gradnje bila je prisutna cijela obitelj, ona, njezin brat i njezini roditelji. Suglasnost za gradnju dana je i tužitelju kao njezinom suprugu.

21. Iz iskaza drugotuženika RJ proizlazi kako se slaže s navodima prvotužene EJ te smatra kako je ista vodila evidenciju o izvedenim radovima te potvrđuje kako je i otac učestvovao u svim radovima osim onog što je rekao tužitelj vezano za izvođenje mansarde koje su izvodili djelatnici zaposleni u 3. Maju. Tata je bio nadzor, a radove su izvodili tatini prijatelji. BJ je radio grijanje, unutarnju žbuku je radio tatin prijatelj, a sestra je plaćala iznose koji su se odnosili na materijal. Grijanje na trećoj etaži potkrovlja financirao je tata. Što se tiče skele i postavljanja fasade, radila se termo žbuka na dodatno izgrađenoj etaži, a što su platili tužitelj i tuženica dok ne zna u kojem iznosu. Također, drugotuženik RJ navodi kako je sestri dano pravo da gradi i da se jednog dana upiše kao vlasnik tog dijela jer su roditelji bili stava da se za života ne prenosi vlasništvo. Na tom sastanku njemu nije ništa obećano već da su roditelji rekli da će se sve dijeliti na pola između sestre i njega nakon njihove smrti.

22. Iz iskaza trećetuženika UJ proizlazi kako je on kuću napravio s 33 godine i uselio u nju 28. srpnja 1978. Tada se kuća sastojala od prizemlja, kata i potkrovlja. Kćer je živjela s DJ u stanu na Škurinjama i onda je on njoj dao da nadogradi, ali nije bio zadovoljan, no pokojna žena ga je nagovorila tako da je on svojoj kćeri dao da nadogradi jer kome drugome bi dao ako ne djeci jer drugo nije normalno. On je po struci mehaničar, ali je on najviše radio na toj kući. DJ je plovio i nikada nije imao novaca jer je kockao. Naveo je kako nije istinit dio iskaza tužitelja i svjedokinje AJ da bi rekao da se DJ treba upisati kao vlasnik polovice nekretnine koja je izgrađena jer ne bi bio normalan da to da pa da onda DJ to prokocka. Kada je kćeri dao da napravi nadogradnju, ona je bila u braku s DJ. Navodi kako DJ nikada nije bio prisutan razgovorima o podizanju kata. Njegova kćer je bila investitor u izmjeni građevinske dozvole, a ona je bila u braku s DJ. Kristijanova majka nije bila prisutna sastanku kada je dana suglasnost roditelja.

23. Iz iskaza svjedokinje AJ proizlazi kako joj je poznato da su njezin sin i bivša supruga živjeli u nadograđenom dijelu kuće na adresi [adresa] te da se sjeća da je otac bivše snahe rekao da se njezin sin treba upisati kao vlasnik u polovici nekretnine koja je izgrađena, a ne zna zašto se to nije dogodilo. Dodatno, zamolbeno saslušana, navela je kako su joj o dogovoru pričali UJ i njegova supruga PJ.

24. Iz iskaza svjedoka VJ proizlazi kako se obiteljski družio s tužiteljem i njegovom bivšom suprugom, zna da su izvodili radove na kući na adresi [adresa], no nema saznanja o tome da bi ulagali u vlastitu nekretninu te da nije bilo govora o tome da će se uknjižiti kao vlasnici, tj. da ih on o tome nije ništa pitao.

25. Iz iskaza svjedokinje TJ proizlazi kako se ona nije miješala u odnose DJ i EJ, zna da su radili na kući, da su digli kat, da je i njezin zet puno radio na toj kući. Njezina kćer i zet da su dozvolili da DJ i EJ grade i da je to po njezinoj procjeni trebalo biti njihovo.

26. Po mišljenju ovoga suda, iskazi svjedoka VJ i svjedokinje TJ nisu relevantni za donošenje odluke budući isti nemaju neposredna saznanja o dogovoru stranaka i pok. PJ o dogradnji i stjecanju prava vlasništva već isti samo znaju da su radove dogradnje izvodili tužitelj i prvotuženica EJ pri čemu svjedokinja TJ navodi kako je i trećetuženik UJ puno radio dok navod o tome da je dograđeni dio trebao biti tužiteljev i od prvotuženice EJ samo je njezina procjena o kojoj nema neposredna saznanja niti joj je itko o tome govorio.

26.1. Iskaz svjedokinje AJ (majke tužitelja) ovaj sud smatra pristranim te usmjerenim na uspjeh tužitelja (njezinog sina) u ovom postupku. Naime, u svom prvom iskazu svjedokinja AJ navodi kako joj je trećetuženik UJ pričao da se tužitelj treba upisati kao vlasnik dograđenog dijela dok zamolbeno saslušana navodi da su joj o tome pričali trećetuženik UJ i pok. PJ. Iz iskaza stranaka ne proizlazi kako je svjedokinja AJ bila prisutna obiteljskom sastanku koji je prethodio početku radova dogradnje, o dogovoru oko stjecanja prava vlasništva nije joj pričao sin (tužitelj) već trećetuženik UJ („misli da je u razgovoru s njim to čula”), a nakon donošenja ukidnog rješenja navodi kako joj je o tome pričala i pok. PJ što sve, pored izričitog negiranja trećetuženika UJ u svom iskazu, ovaj sud ne može prihvatiti kao utvrđenu činjenicu budući svjedokinja AJ ne iskazuje istovjetno. Mišljenje je ovoga suda kako bi svjedokinja AJ, unatoč proteku vremena, trebala znati važne činjenice koje se tiču ulaganja njezinog sina (tužitelja) u tuđu imovinu te tko joj je rekao da bi njezin sin (tužitelj) trebao postati vlasnikom cijele nekretnine ili dograđenog dijela. Suprotno svom iskazu danom na ročištu 3. svibnja 2016., svjedokinja AJ, u izjavi od 22. listopada 2021. (list 478 spisa) koju, napominje se, sud nije posebno cijenio budući je svjedokinja AJ dva puta saslušana (neposredno na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. svibnja 2016. i zamolbeno) navodi “prilikom razgovora sa Vlatkinim roditeljima UJ i PJ rečeno mi je da DJ i EJ nakon što izvrše izgradnju kata i potkrovlja to pripada u vlasništvo, odnosno da se DJ treba upisati na jednoj polovici te izgrade”, dakle imenovana svjedokinja suprotno iskazuje u iskazu i pisanoj izjavi u pogledu tko joj je rekao, odnosno od koga crpi informaciju o postojanju suglasnosti za stjecanje prava vlasništva pa njezin iskaz sud ne smatra istinitim.

26.2. Iskaze stranaka ovaj sud prihvaća u pretežnom dijelu. Naime, iz iskaza stranaka proizlazi kako je, doista, početku radova dogradnje, prethodio obiteljski sastanak kojem su prisustvovale stranke ovoga postupka i pok. PJ i na kojem je dana suglasnost i tužitelju i prvotuženici EJ za dogradnju nekretnine, tada u suvlasništvu trećetuženika UJ i pok. PJ. Doduše, trećetuženik UJ navodi kako je ta suglasnost dana prvotuženici EJ te se u tom dijelu ne prihvaća njegov iskaz budući je prvotuženica EJ potvrdila kako je takva suglasnost dana i tužitelju. Ovaj sud ne prihvaća dio iskaza tužitelja u kojem je naveo kako je na obiteljskom sastanku trećetuženik UJ izjavio “da ne znamo što će sutra biti najbolje da se DJ odmah knjiži na kuću”, a kasnije je izjavio da je trećetuženik UJ bio protiv toga. Prije svega, kontradiktoran je iskaz tužitelja kada prvo navodi da je prijedlog trećetuženika UJ bio da se tužitelj odmah knjiži jer “ne znamo što će biti sutra”, a potom navodi da je trećetuženik UJ bio protiv toga, ali se zalagao da se tužitelj odmah knjiži na kuću. Isto tako, iz navedenog dijela iskaza tužitelja ne proizlazi je li trećetuženik UJ to iskazao u odnosu na cijelu nekretninu ili na dograđeni dio, a ovaj dio iskaza sud ne smatra istinitim jer su, u svojim iskazima, i prvotuženica EJ i trećetuženik UJ iskazivali o tome da je tužitelj kockao pa ovaj sud ne smatra niti životnim niti logičnim da bi zemljišnoknjižni (su)vlasnik dozvolio osobi koja, po njegovim navodima i saznanjima, kocka da se upiše kao suvlasnik njegove nekretnine. Napominje se kako tužitelj takve izjave nije osporio, a ovaj sud nema razloga posumnjati u istinitost takvih navoda prvotuženice EJ i trećetuženika UJ koji su, kao najuži članovi kućanstva, o tome svakako imali saznanja.

27. Odredbom čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129,00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje ZV) propisano je kako dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

28. Dakle, pravo vlasništva dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) može se steći jedino ako je to bila volja vlasnika dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine, a po mišljenju ovoga suda, tužitelj nije dokazao da bi trećetuženik UJ i pok. PJ, kao suvlasnici nekretnine na adresi [adresa], takvu volju iskazali na obiteljskom sastanku. Osim što iskaz tužitelja nije potkrijepljen materijalnom dokumentacijom, takvo što ne bi proizlazilo niti iz iskaza svjedoka čije je saslušanje predložio tužitelj niti iz iskaza tuženika pri čemu se ukazuje na iskaz drugotuženika RJ da njemu na obiteljskom sastanku nije ništa obećano već da će se sve dijeliti na pola između njega i sestre nakon smrti roditelja. Ukoliko su trećetuženik UJ i pok. PJ doista izjavili da će se tužitelj upisati kao vlasnik nekretnine (cijele ili dograđenog dijela), tada bi, obzirom na veću količinu novčanih sredstava koji su uloženi u dogradnju, bilo za očekivati da će se takav dogovor, odnosno suglasnost za stjecanje prava vlasništva u korist tužitelja napisati, odnosno trajno zabilježiti, barem po prijedlogu tužitelja, odnosno osobe koja veću količinu novčanih sredstava ulaže u uređenje nekretnine u vlasništvu trećih osoba. Ništa manje bitno za zaključivanje kako suglasnost za stjecanje prava vlasništva u korist tužitelja nije postojala jest i dispozicija tužitelja kada u tužbi traži utvrđenje prava suvlasništva u ¼ suvlasničkog dijela na čitavoj nekretnini, a potom u ½ suvlasničkog dijela II kata i potkrovlja, a što, po mišljenju ovoga suda, ukazuje kako takva suglasnost nije postojala budući bi tužitelj, sukladno izraženoj suglasnosti, postavio tužbeni zahtjev, u skladu s izraženom suglasnosti, već u tužbi. Dakle, niti tužitelj jednoznačno ne iskazuje pa tako u tužbi traži utvrđenje prava vlasništva na cijeloj nekretnini, u svom iskazu također navodi kako je trećetuženik izjavio da se knjiži na kuću, a potom u podnesku od 23. studenoga 2018. traži utvrđenje na dograđenom dijelu. Po mišljenju ovoga suda, sudsku zaštitu u vidu utvrđenja prava vlasništva tužitelj može tražiti isključivo sukladno postignutom sporazumu zemljišnoknjižnih vlasnika, a ne sukladno vlastitom nahođenju pri čemu niti tužitelj ne iskazuje istovjetno i jednoznačno. Posebno se napominje kako su, prije početka radova dogradnje, zemljišnoknjižni suvlasnici nekretnine bili trećetuženik UJ i pok. PJ i to svaki u ½ suvlasnička dijela, a tužitelj u svom iskazu navodi kako mu je trećetuženik UJ dao suglasnost za stjecanje prava vlasništva, a pok. PJ uopće ne spominje iako je, po mišljenju ovoga suda, i njezina suglasnost potrebna kako bi tužitelj valjano mogao steći pravo vlasništva na nekretnini ili dograđenom dijelu. O suglasnosti pok. PJ u svom prvom iskazu ne iskazuje niti svjedokinja AJ (majka tužitelja) pa je mišljenje ovoga suda kako tužitelj nije dokazao da je na obiteljskom sastanku dobio suglasnost oba zemljišnoknjižna vlasnika za stjecanje prava vlasništva. Naposljetku, kao što je to ranije navedeno, kontradiktorno tužitelj iskazuje i kada prvo navodi da se trećetuženik UJ zalagao za to da se tužitelj odmah knjiži na kuću, a potom navodi da je trećetuženik UJ bio protiv toga. Trećetuženik UJ, ili je bio za to ili je bio protiv toga, a ne može biti istovremeno i za i protiv toga što ukazuje na eventualan nesporazum kod kojega ugovor ne nastaje.

29. Kako tužitelj nije dokazao da je imao suglasnost zemljišnoknjižnih vlasnika za stjecanje prava vlasništva na nekretnini ili dograđenom dijelu, to je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

30. Podneskom od 23. studenoga 2018. tužitelj je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u iznosu 1.200.000,00 kn s osnova izvršenih ulaganja. U tužbi obrazlaže da navedeni zahtjev postavlja radi neosnovanog bogaćenja za izvršena ulaganja u izgradnju i uređenje II kata kuće i potkrovlja budući su, za vrijeme trajanja braka, s prvotuženicom EJ, zajedničkim sredstvima i radom u cijelosti izgradili i uredili I kat i potkrovlje kuće, ali i fasadu cijele kuće, druge radove na zajedničkim dijelovima kuće i okućnice.

31. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tuženici su istaknuli prigovor zastare.

32. Zahtjev tužitelja treba promatrati primjenom odredbe čl. 164. ZV.

Odredbom čl. 164. st. 1. ZV propisano je kako pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

Odredbom čl. 164. st. 2. ZV propisano je zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može zatražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

Odredbom čl. 164. st. 7. ZV propisano je kako pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

33. Iz materijalne dokumentacije priležeće spisu i iskaza stranaka, ovaj sud smatra utvrđenim kako se nekretnina u suvlasništvu trećetuženika IJ i pok. PJ, prije početka radova dogradnje, sastojala od prizemlja i prvog kata. Ta činjenica proizlazi iz rješenja Općinskog komiteta za urbanizam, izgradnju i komunalno-stambene poslove od 16. srpnja 1980., zapisnika o izvršenom uviđaju Općinskog komiteta za urbanizam, izgradnju i komunalno-stambene poslove od 1. srpnja 1980. i odobrenja za građenje (građevne dozvole) Općinskog sekretarijata za upravno-pravne i inspekcijske poslove od 17. veljače 1975. Također, o tome su suglasno iskazivali i tužitelj i trećetuženik UJ. Radovi dogradnje započeli su 2004. i trajali su do 2010. (iskaz tužitelja i prvotuženice EJ).

33.1. Bračna zajednica tužitelja i prvotuženice EJ trajala je od 2000. do 2011. (prvotužena EJ iskazuje do listopada 2011.).

33.2. Kako je bračna zajednica tužitelja i prvotuženice EJ trajala do 2011. kada je tužitelj napustio posjed nekretnine, a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 16. rujna 2013., to je razvidno kako nije nastupila zastara tužiteljeva potraživanja slijedom čega je prigovor zastare tuženika neosnovan.

34. U podnesku od 29. studenoga 2021. prvotuženica EJ navodi kako je tužitelju, od 29. lipnja do 7. srpnja 2021. uplatila 301.000,00 kn s osnova ulaganja u nadogradnju predmetne nekretnine. Na ročištu održanom 1. prosinca 2021. prvotuženica EJ pojašnjava kako se 270.000,00 kn odnosi na ulaganja, a 31.000,00 kn na odvjetnički trošak koji smatra da mora podmiriti.

34.1. Iz dopisa Zagrebačke banke d.d. od 10. lipnja 2025. (list 651-653 spisa) proizlazi kako je prvotuženica EJ platila tužitelju 301.000,00 kn i 55.300,00 EUR, odnosno ukupno 95.249,56 EUR.

34.2. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Jasminke Lilić, a kojeg sud smatra objektivnim i nepristranim te sačinjenim sukladno zadaći i u skladu s pravilima struke, na koji stranke nisu imale primjedbe proizlazi kako su izvršena ulaganja u dogradnju temeljem količine izvedenih radova, utrošenog materijala i stvarnog plaćanja radova koji su bili izvršeni u konkretnoj gradnji utvrđena u iznosu 610.098,76 kn, odnosno 80.974,02 EUR.

34.3. Ovdje se napominje kako prijedlog tužitelja za dopunom vještačenja na način da vještakinja Jasminka Lilić utvrdi suvlasnički udio u dograđenim etažama smatra suvišnim obzirom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što nije dokazano da bi tužitelj imao suglasnost trećetuženika i pok. PJ za stjecanje prava vlasništva (bilo na cijeloj nekretnini ili dograđenom dijelu).

34.4. Kako izvršena ulaganja u dogradnju II kata i potkrovlja predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja i prvotuženice EJ, to bi tužitelj imao pravo na isplatu polovice iznosa od 80.974,02 EUR, odnosno 40.487,01 EUR.

34.5. Obzirom je tuženica EJ, za vrijeme trajanja postupka, isplatila tužitelju na račun 95.249,56 EUR, to proizlazi kako je tužitelj u cijelosti namiren sa svojim obveznopravnim zahtjevom slijedom čega je njegov eventualno kumulirani tužbeni zahtjev odbijen i odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

35. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP.

Naime, odredbom čl. 154. st. 4. ZPP propisano je ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona.

Kod donošenja odluke o trošku parničnog postupka, ovaj sud rukovodio se činjenicom kako je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom u cijelosti dok je, u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, procesnom dispozicijom tužene EJ koja je tužitelju, nakon podnošenja tužbe, isplatila vrijednost ulaganja u nekretninu, namirila njegovo potraživanje iz eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva slijedom čega je uspjeh stranaka podjednak. Tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom dok mu je, u pogledu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, tuženica EJ namirila vrijednost ulaganja dok su tuženici uspjeli u pogledu osporavanja tužbenog zahtjeva, no tužena EJ je, u pogledu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, isplatila tuženiku 95.249,56 EUR slijedom čega je uspjeh stranaka u parnici podjednak.

U Rijeci 23. prosinca 2025.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. 1. tuženice

- pun. 2. i 3. tuženika