Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-1058/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupanog po odvjetnicima iz OD Pavičić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Mihanovićeva 20/II, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, Velika Gorica, Poštanska ulica 9, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13.11.2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 23. prosinca 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku HP – Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, isplatiti s osnove naknade štete zbog izgubljene zarade tužitelju AK, iz [adresa] iznos od neto 304,88 € (slovima: tristočetirieuraosamdesetosamcenti) po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na:

- iznos od 89,55 € od 15.01.2023. do isplate,

- iznos od 65,54 € od 15.03.2023. do isplate,

- iznos od 66,36 € od 15.05.2023. do isplate,

- iznos od 83,43 € od 15.07.2023. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 0,62 €, kao pravno neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku HP – Hrvatska pošta d.d. naknaditi tužitelju AK parnični trošak u iznosu od 1.205,33 € sa zateznim kamatama tekućim od 23.12.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 21.07.2023. navodi da je dana 10. 03. 2011. god. prilikom obavljanja redovnog rada u poslovnici „HP-Hrvatske pošte d.d.“ u [adresa], nad tužiteljem je izvršeno razbojništvo. Za isto su odgovorna dva maskirana počinitelja, koji su tužitelju uz prijetnju vatrenim oružjem otuđili 4 poštanske vreće s novcem i vrijednosnim pošiljkama u vrijednosti od 732.000,00 kn. Odgovornost osiguranika tuženika za naknadu štete tužitelju proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 dalje: ZOR), prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZOR, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Odgovornost tuženika utvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-1149/13 od dana 16. 09. 2014. god., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr- 850/12 od dana 28. 03. 2013. god.. Tužitelj se zbog posljedica štetnog događaja nalazi na bolovanju od 10. 03. 2011. god. pa sve do danas. Iz priloženih platnih lista tužitelja za razdoblje od prosinca ´10 – veljače´11. god., vidljivo je kako je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja za vrijeme redovnog rada ostvarivao prosječnu mjesečnu bruto plaću u iznosu od 743,59 eura (5.602,56 kn). Obzirom na gore navedeno, tužitelj potražuje razliku između prosječne plaće koju je primao prije predmetnog štetnog događaja i naknade koju je primao u prosincu 2022.g. te u veljači i travnju 2023.g., a koji iznos predstavlja izgubljenu zaradu tužitelja. Tužitelj je naknadu štete na ime izgubljene zarade za razdoblje od 7/2013. – 3/2016. god. potraživao u ovosudskom postupku pod posl. br. Pr-1017/16, dok je naknadu štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od 4/2016. – 11/2016. god. potraživao u ovosudskom postupku pod posl. br. Pr-2893/16, a od 12/2016. – 6/2017. god. u ovosudskom postupku pod posl. br. Pr-1250/17.

Tužitelj potražuje slijedeću naknadu štete: na ime naknade štete zbog izgubljene zarade:

Očekivana plaća Isplaćena naknada plaće Razlika plaće (izgubljena zarada)

Prosinac ´22. god. 743,59 €

564,76 €

178,83 €

Veljača ´23. god. 743,59 €

676,80 €

66,79 €

Travanj ´23. god. 743,59 €

676,80 €

66,79 €

Lipanj ´23. god. 743,59 €

608,52 €

135,07 €

UKUPNO:

2.974,36 €

2.526,88 €

447,48 €

sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade teku od 15. dana u idućem mjesecu, pa sve do isplate. Predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće zbog izgubljene zarade za mjesece prosinac 2022, veljača 2023, travanj 2023 i lipanj 2023. isplati iznos od bruto 447,48 € sa zateznim kamatama tekućim od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, te obvezati tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Podneskom od 20.06.2025. (str. 442-443 spisa), tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja, a imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka medicine rada dr. Damira Vodopiveca, postavio konačan tužbeni zahtjev za isplatom ukupnog iznosa od 305,50 € sa zateznim kamatama tekućim na dospjele mjesečne iznose izgubljene zarade / naknade plaće počevši od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate. U preostalom djelu (parnični trošak) prvotni tužbeni zahtjev je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik ne osporava štetni događaj koji je nastupio kod tužitelja dana 10. ožujka 2011. godine, kao i da je istom od strane HZZO-e priznata ozljeda na radu kao posljedica predmetnog događaja pod šifrom F43, međutim isti smatra kako je tužitelj u cijelosti namiren u svezi predmetnog štetnog događaja. Tuženik čini nespornim kako je tužitelju u postupku koji se vodio ispred Općinskog radnog suda u Zagrebu pod brijem Pr-850/12, dosuđena naknada štete u ukupnom iznosu od 31.300,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve s osnove štetnog događaja – razbojništva od dana 10. ožujka 2011. godine u [adresa]. S obzirom kako je tužitelj u cijelosti namiren u svezi štetnog događaja od dana 10. ožujka 2011. godine otpala je pravna osnova potraživanja tužitelja s obzirom kako je isti namiren u cijelosti. S obzirom na iznad navedeno tuženik izjavljuje prigovor nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja, kao i prigovor presuđene stvari. Nadalje, tuženik navodi kako nije jasno na koji način je tužitelj došao do iznosa koji potražuje ovom tužbom. U odnosu na sve iznad navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, sve uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u potvrdu PP Sesvete, MUP RH broj 511-19- 35/3-K-205/11 od 15.03.2011. (str. 5 spisa), u prijavu o ozljedi na radu za tužitelja (astr. 6-9 spisa), u presudu ovoga suda posl. br. Pr-850/12-24 od 28.03.2013. (str. 10-17 spisa), u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1149/2013-2 od 16.09.2019. (str. 18-20 spisa), u izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad tužitelja (str. 21-24 spisa), u platne liste za tužitelja za mjesece prosinac 2022., veljaču 2023., travanj 2023. i lipanj 2023. (str. 27-28 spisa), u rješenje HZZO, Regionalni ured Zagreb, Odjel za zdravstveno osiguranje – 2 broj klasa: UP/I-502- 03/19-04/177 od 31.10.2019. (str. 30-31 spisa), izvršen je uvid u ovosudne Pr- 1017/2016, Pr-2893/2016 i Pr-1250/2017 (S.B. prileži spisu na str. 47), proveden je dokaz medicinski vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivecu (str. 71-73 spisa), izvješen je uvid u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 75-421 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine izgubljene zarade po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (str. 435-438 spisa), proveden je dokaz dopunskim financijskim očitovanjem (očitovanje na prigovore tužitelja) po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (str. 448- 451 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja AK kao stranke (str. 458-459 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete na ime izgubljene zarade, nastale kao posljedica štetnog događaja koji se dogodio 10.03.2011. godine kada je nad tužiteljem na radnom mjestu kod tuženika izvršeno razbojništvo radi čega se tužitelj nalazio na bolovanju od štetnog događaja do podnošenja tužbe u ovom predmetu.

9. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.

10. Među strankama je sporna i visina tužbenog zahtjeva.

11. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo i prigovor nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja kao i prigovor presuđene stvari tvrdeći kako je tužitelj u cijelosti namiren u svezi štetnog događaja od dana 10.03.2011. temeljem presude ovog suda posl. br. Pr-850/12-24 od 28.03.2013., čime je otpala pravna osnova potraživanja tužitelja jer je isti namiren u cijelosti. Uvidom u presudu ovog suda posl. br. Pr-850/12-24 od 28.03.2013., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1149/2013-2 od 16.09.2014. (str. 10-20 spisa), sud je utvrdio da je u tom predmetu predmet spora bila naknada neimovinske štete i imovinske štete s osnove tuđe pomoći zbog povrede prava osobnosti na duševnog zdravlje tužitelja kao posljedicu štetnog događaja od 10.03.2011., dok u tom predmetu tužitelj nije u tužbenom zahtjevu uopće potraživao naknadu štete zbog izgubljene zarade. Slijedom navedenog neosnovan je prigovor tuženika, jer tužitelju nije nadoknađena buduća šteta s osnove izgubljene zarade, a koja je predmet ovoga spora, pa tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu. Neosnovan je i prigovor presuđene stvari, jer kao što je naprijed navedeno izgubljena zarada nije bila predmet spora odnosno tužbenog zahtjeva iz ovosudnog Pr-850/2012 uopće, pa tako ni za utuženo razdoblje u ovom predmetu odnosno razdoblje prosinca 2022. veljače 2023., travnja 2023. i lipnja 2023.. Međutim, uvidom u ovosudni Pr-1017/16, ovaj sud je utvrdio da je između istih stranaka vođena parnica radi naknade štete zbog izgubljene zarade tužitelja iz štetnog događaja od 10.03.2011. za razdoblje od srpnja 2013. do ožujka 2016., te da je tužitelju pravomoćno dosuđeno na ime izgubljene zarade 59.448,80 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama i troškom parničnog postupka. Također, uvidom u ovosudni Pr- 2893/16 i u ovosudni Pr-1250/17 ovaj sud je utvrdio da su između istih stranaka vođeni parnični postupci radi naknade štete zbog izgubljene zarade kao razlike između naknade za vrijeme bolovanja i plaće koju bi tužitelj primio da nije bio na bolovanju, a kao posljedicu razbojništva od 10.03.2011. u [adresa]. U ovosudnom Pr-2893/16 utuženo razdoblje je bilo od travnja 2016. do studenog 2016., te je u tom predmetu donesena presuda koja je pravomoćna, a kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 13.228,88 kuna sa pripadajućim kamatama te troškom parničnog postupka. U ovosudnom Pr-1250/17 s iste pravne osnove, ali za razdoblje od prosinca 2016. do lipnja 2017. tužitelju je dosuđen iznos od 9.399,78 kuna sa pripadajućim kamatama i parničnim troškom. U oba naprijed navedena predmeta su presude suda I stupnja potvrđene presudama Županijskog suda. Slijedom navedenog utvrđeno je da je tužitelj nakon štetnog događaja od 10.03.2011. potraživao isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade u više parničnih predmeta za različita razdoblja, te da su mu pravomoćno dosuđivani novčani iznosi s te osnove, ali utužena razdoblja u tim predmetima koja su naprijed navedena su različita od utuženog razdoblja u ovom predmetu, pa je i stoga neosnovan prigovor presuđene stvari.

12. Iz dokumentacije koja prileži spisu vidljivo je da je poslodavac tužitelja, ovdje tuženik prijavio dana 23.03.2011. ozljedu na radu tužitelja od 10.03.2011., te da je HZZO svojim rješenjem od 31.10.2019. priznao tužitelju ozljede iz štetnog događaja od 10.03.2011. kao ozljedu na radu. Nadalje, iz izvješća o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad koju je tužitelj dostavio u sudski spis vidljivo je da je tužitelj bio na bolovanju od 27.12.2022. do 31.12.2022.; cijelu veljaču 2023., cijeli travanj 2023. i cijeli lipanj 2023..

13. Na okolnost uzročne veze između ozljede koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 10.03.2011. i štete koju potražuje u ovom predmetu proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivecu (str. 71-73 spisa). Vještak je utvrdio da je tužitelj 10.03.2011. stradao radeći na radnom mjestu kojom prigodom je bio izložen razbojstvu i posljedično tome razvio bolest šifriranu prema MKB sa F 43.0 kojom se označava “Akutna reakcija na stres”. Potom je tužitelju utvrđena bolest šifrirana sa F62.0 Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja, koja bolest je priznala posljedicom ozljede na radu nastale 10.03.2011. Navedene bolesti tužitelj je liječio psihoterapijom putem bolnice i farmakoterapijom, bio na bolovanju u dužim periodima. Zbog bolesti kralježnice, koju je neurokirurški liječio u periodu od 18.12. do 21.12.2020., tužitelju je bolovanju otvoreno s 16.11.2020. Tom prilikom je učinjena mikrodiscektomija dijela L4-L5, a potom je višekratno provodio ambulantnu fizikalnu jer je odbio provođenje fizikalne terapije bolničkim liječenjem. Zbog trajnih bolova tužitelj je učinio kontrolnu pretragu MR LS dijela kao i pretragu EMNG nogu koji nalazi su bili patološki. Temeljem toga preporučeno mu je da ne obavlja poslove koji zahtijevaju statička i dinamička opterećenja kralježnice jer nije došlo do poboljšanja statusa kralježnice. Krajem prosinca 2021. tužitelj se ponovno psihički dekompenzirao jer mu je tih dana sin stradao u prometnoj nesreći, danima nije spavao, bio je visoko napet, nemiran. Osim toga tužitelj je bio aktivni sudionik Domovinskog rata, a prema mišljenju psihijatra tužitelj je zarobljen u ratnim mukama, opće stanje mu se periodički pogoršava, najčešće uslijed vanjskih frustracija i retraumatizacija… obilježavanja, obljetnice! Temeljem navedenog smatram da postoji uzročno - posljedična veza između ozljede/ozljeda koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 10.03.2011. i izgubljene zarade u period od prosinca 2022. do 30.06.2023., ali samo djelomično, u omjeru od 25%. Na zadatak suda vještak je odgovorio da postoji uzročno – posljedična veza između ozljede/ozljeda u štetnom događaju od 10.03.2011. i izgubljene zarade tužitelja u razdoblju od prosinca 2022. do 30.06.2023., no ne u cijelosti, već djelomično u omjeru od 25%.

14. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka medicine rada dr. Damira Vodopiveca niti jedna stranka nije imala primjedbi, pa je sud prihvatio nalaz i mišljenje tog vještaka kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu postojanja uzročno – posljedične veze između ozljede tužitelja u štetnom događaju od 10.03.2011. i zahtjeva tužitelja za isplatom naknade štete s osnove izgubljene zarade za mjesece prosinac 2022., veljaču 2023., travanj 2023. i lipanj 2023., ali samo djelomično i to u omjeru od 25% s obzirom da se tužitelj u utuženom razdoblju nalazio na bolovanju i zbog drugih bolesti zbog kojih se također liječio.

15. Slijedom navedenog utvrđeno je da je bolovanje tužitelja kroz utuženo razdoblje djelomično posljedica štetnog događaja od 10.03.2011. i to u omjeru od 25%.

16. Odgovornost tuženika temelji se na odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti na radu (NN 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12), točnije čl. 15., jer je poslodavac objektivno odgovoran za štete nastale radniku na radu i u svezi rada, što je ovdje slučaj, s time da tijekom ove parnice tuženik nije tvrdio, niti dokazivao da bi postojali mogući razlozi za oslobođenje poslodavca od odgovornosti, kao što su primjerice viša sila, radnja trećeg ili krivnja samog radnika pri čemu se ukazuje da povodom istog štetnog događaja tužitelj u predmetu ovog suda posl. br. Pr-850/12 ishodio presudu s osnove naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć) iz štetnog događaja od 10.03.2011. i u kojem je predmetu, također, utvrđena odgovornost poslodavca, s obzirom da se razbojništvo tj. pljačka ne može smatrati radnjom počinjenom od strane treće osobe.

17. U čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2) navodi se da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

18. U čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2) propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

19. Da bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva proveden je dokaz knjigovodstveno – financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (str. 435-438 spisa). Navedeni vještak je na temelju dokumentacije koja prileži spisu, izračuna iz nalaza, te u skladu sa mišljenjem vještaka specijaliste medicine rada dr. Damira Vodopiveca, dao mišljenje da izgubljena zarada tužitelja u prosincu 2022., veljači, travnju i lipnju 2023., kao posljedica štetnog događaja od 10.03.2011., u omjeru od 25%, iznosi ukupno 118,90 € neto. Pojedini mjesečni iznosi razlika kao i dospijeća istih dani su u stupcima "m", odnosno "n" Tabele 1. iz nalaza (str. 437 spisa).

20. Na nalaz i mišljenje knjigovodstveno – financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. tužitelj nije imao primjedbi, ali je u podnesku od 20.06.2025. (str. 442-443 spisa) naveo da ukazuje na činjenicu kako iz cjelokupnog postupka proizlazi da tužitelj potražuje bruto iznos izgubljene zarade u utuženom razdoblju, a sve u skladu s ujednačenom sudskom praksom Vrhovnog suda RH dostavljenom tijekom postupka (Odluka Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-954/15 od 19.10.2016. „..Prema pravnom shvaćanju ovoga suda tužiteljica ima pravo na naknadu razlike u bruto iznosu, jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje njezino pravo na naknadu štete iz čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08). Naime, isplata naknade plaće u manjem iznosu od plaće koju bi tužiteljica ostvarila da je radila uzrokovala je nastanak štete. Predmetno potraživanje ima karakter potraživanja po osnovi rada obzirom da je tužiteljica uslijed postupanja tuženika bila na bolovanju zbog kojeg je primala naknadu plaće u manjem iznosu od plaće koju bi ostvarila da je radila…“). Obzirom se sukladno odredbi čl. 90. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) plaćom smatra plaća u bruto iznosu, valjalo je zatraženu naknadu štete dosuditi prema razlici do visine plaće u bruto iznosu…“). Iz samog vještačenja je vidljivo kako vještak nije u mogućnosti od bruto očekivane plaće pukim oduzimanjem umanjiti iznos isplaćene neto naknade, već je dobivenom iznosu neto razlike plaće (stupac I iz tablice nalaza i mišljenja) potrebno pribrojiti doprinose mirovinskog osiguranja (stupac "g"). S brojem navedenih iznosa utvrđuje se bruto iznos izgubljene zarad koju je tužitelj pretrpio. Predlaže pozvati vještaka na dopunu nalaza kako bi se vještak očitovao koliko iznosi zbroj pretpostavljene neto plaće u zbroju s iznosom doprinosa mirovinskog osiguranja.

21. Na nalaz i mišljenje knjigovodstveno – financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. odnosno na njegov matematički izračun iz nalaza i mišljenja tuženik nije imao primjedbi (str. 444 spisa).

22. Očitujući se na prigovore tužitelja, knjigovodstveno – financijski vještak Ručević vještačenja d.o.o. (str. 448-451 spisa) je proveo dopunsko financijsko vještačenje, te je u skladu s utvrđenjima i izračunima kako iz osnovnog tako i dopunskog nalaza, a prema dokumentaciji koja je priložena spisu predmeta te u skladu s mišljenjem vještaka spec. med. rada dr. Damira Vodopiveca prema kojemu postoji uzročno – posljedična veza između ozljede koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 10.3.2011. i izgubljene zarade u utuženom razdoblju, ali samo djelomično, u omjeru od 25 %., mišljenja smo kako slijedi: izgubljena zarada tužitelja u prosincu 2022., veljači, travnju i lipnju 2023. koja je posljedica štetnog događaja od 10.3.2011. u omjeru od 25% iznosi ukupno 118,90 EUR neto; pojedini mjesečni iznosi razlika kao i dospijeća istih dani su u stupcima ‘p’, odnosno 'q' Tabele 1a ovog dopunskog nalaza; neplaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje tužitelja u utuženom razdoblju u omjeru od 25% iznose ukupno 185,98 EUR; pojedini mjesečni iznosi razlika kao i dospijeća istih dani su u stupcima ‘g3’, odnosno 'q' Tabele 1a ovog dopunskog nalaza.

23. Na dopunsko financijsko vještačenje stalnog sudskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. niti jedna stranka nije imala primjedbi. Tužitelj je na temelju osnovnog nalaza i mišljenja i dopunskog nalaza i mišljenja knjigovodstveno – financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o., te na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicine rada dr. Damira Vodopiveca postavio konačan tužbeni zahtjev u podnesku od 20.06.2025. na način da potražuje izgubljenu zaradu u skladu da je zbrojio po mjesecima iznose izgubljene zarade tužitelja u prosincu 2022., veljači, travnju i lipnju 2023. iz osnovnog nalaza i mišljenja i neplaćene doprinose za mirovinsko osiguranje tužitelja po mjesecima u utuženom razdoblju u ukupnom iznosu od 185,98 €, te je time došao do ukupnog iznosa od 304,88 €. Primjerice za mjesec prosinac 2022. zbrojena je razlika doprinosa MIO iz tabele 1a u visini od 44,81 € (str. 450 spisa) i razlika za isplatu neto 25% za isti mjesec iz tabele 1a (str. 451 spisa). Suma (zbroj) ta dva iznosa iznosi 89,55 €. Na isti način, sud je došao i do zbroja za ostale utužene mjesece, a temeljem podataka financijskog vještaka iz tabele 1a sa strana 450 i 451 spisa. Zbroj do kojega je došao sud naprijed navedenih parametara po utuženim mjesecima se razlije od zbrojeva tužitelja po mjesecima iz podneska od 20.06.2025., a do toga je došlo jer se izračun tužitelja iz tabele iz podneska od 20.06.2025. neznatno razlikuje od iznosa koje je utvrdio knjigovodstveno – financijski vještak.

24. Sud je slijedom naprijed navedenog, a prihvaćajući izračune knjigovodstveno – financijskog vještaka iz osnovnog i dopunskog vještva, u skladu s istima donio odluku kao u izreci pod I i II ove presude. Izgubljena zarada se računana temelju bruto plaće, a li se isplaćuje u neto iznosu uz pokrivanje svih neizravnih troškova kako bi se postigla potpuna kompenzacija. Cilj je popraviti imovinsku štetu i vratiti oštećenika u "prijašnje stanje". Bruto osnova izgubljene zarade računa se od bruto plaće (iznos prije poreza i doprinosa). Oštećeniku se isplaćuje onaj iznos koji bi realno primio (neto) da je radio uračunavajući doprinose. Tužitelj je provedenim dokazima dokazao da je gubio u utuženom razdoblju na redovnoj zaradi te da mu pripada pravo na naknadu neimovinske štete s utužene osnove, pa je njegov zahtjev pravno osnovan, odnosno djelomično osnovan s obzirom na visinu.

25. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a koji propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi.

26. Tijekom parnice tužitelja je zastupao odvjetnik koji je do zaključena glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška (str. 460 spisa).

27. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 305,50 €. Tužitelju je priznat trošak: sastava tužbe 25 bodova; za sastav obrazloženih podnesaka od 08.02.2024., 06.11.2024., 20.06.2025. i 13.10.2025. za svaki po 25 bodova; za sastav podnesaka od 12.01.2024., 08.07.2024. i 14.04.2025. za svaki po 12,5 bodova; zastupanje na ročištima od 19.02.2024., 13.03.2025., 14.07.2025. i 13.11.2025. za svako po 25 bodova. To sve zbrojeno iznosi ukupno 262,50 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 525,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 131,25 €. Tužitelju je u cijelosti priznat trošak vještačenja po vještaku medicine rada u iznosu od 199,08 € i vještačenja po knjigovodstveno – financijskom vještaku u iznosu od 350,00 €, jer je provođenje tih dokaza bilo neophodno za donošenje odluke u ovom predmetu. Sveukupno je tužitelju priznat trošak ove parnice u iznosu od 1.205,33 €.

28. Tužitelj je zatražio i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužitelja je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 23. prosinca 2025., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

29. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 23. prosinca 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvjetnici iz OD Pavičić & partneri iz Zgb

- tuženiku