98. P-2624/25

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja AFRO d.o.o. Mučići, Mučići 38E, OIB: 42046322633, zastupan po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 49,24 €, sukladno odredbi čl. 461.a. st. 3. i 4. ZPP-a, donio je 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 49,24 €, sa zateznim kamatama tekućim od 2. prosinca 2023., do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 %, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu stope zatezne kamate i to u dijelu kojim je tužitelj potraživao zatezne kamate na iznos glavnice od 49,24 € i na iznos parničnih troškova od 144,91 €, preko dosuđene stope koja se odnosi na ostale odnose pa do tražene stope koja se odnosi na trgovačke ugovore.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 144,91 € zajedno s zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 %, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6,63 € zajedno s zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 30. listopada 2023. nastala šteta na vozilu, marke i tipa HYUNDAI TUCSON, 1.6 T, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika UM. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 31. listopada 2023., procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je isplatio dio štete te je tužitelj poslao dokaz o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 1466-21340-1, a koji račun u ukupnom iznosu od 871,25 € (PDV uključen) koji je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 822,01 €. Razliku od 49,24 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena potrošnog materijala limara i rada limara koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. S obzirom da su oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 8. studenog 2023. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 49,24 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, to tužitelj potražuje utuženi iznos od tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, te osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući da je dužnost oštećenika da poduzme sve mjere kako bi smanjio štetu pa je stoga oštećenik sukladno prijedlogu tuženika koji mu je ukazao na mogućnost popravka vozila po jeftinijoj cijeni sata rada, trebao odabrati jedan od predloženih servisa kako bi smanjio štetu. Navodi da je oštećeniku uručena i Uputa o radionici za popravak vozila te da je stoga mjesto popravka određeno Uvjetima kasko osiguranja pod točkom H. II. i E 2., i 7.5. Uvjeta, odnosno mjesto popravka i prikladnog servisa određuje osiguravatelj te da je sukladno tome tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Osporava i službeni cjenik tužitelja iz razloga što tužitelj isti ne primjenjuje jer naplaćuje pojedinima ispod cijena iz cjenika, a pojedinima i po dvostruko višoj cijeni.

3. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u Račun (list 9 spisa), Izvid štete broj (list 10 spisa), ispis prometa (list 11 spisa), e- mail prepiska (list 12 spisa), cjenik (list 13 spisa), ugovor o ustupu potraživanja (list 14-15 spisa), notifikacija (list 16-19 spisa), obračun visine štete (list 73 spisa), povrta plaćanja (list 74 spisa), e-mail (list 75 i 77 spisa), ponuda (list 76 spisa), suglasnost na uputu (list 78 spisa), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva sa dokumentacijom (list 79-89 spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. i 461.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 49,24 € koji iznos predstavlja naknadu štete u vidu razlike cijene radnog sata limara i potrošnog materijala limara a koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata limara koju priznaje tuženik.

6. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika i visina štete u smislu cijene sata rada lakirera i limara.

7. Vezano uz tuženikov prigovor kojim osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika, ovaj sud je navedene prigovore ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje ovog postupka.

8. Naime, tuženik nije osporavao da je isplatio tužitelju nesporni iznos štete po predmetnom štetnom događaju (822,01 €). Stoga navedeno postupanje tuženika upravo potvrđuje zaključak suda da su navedeni prigovori istaknuti u ovom postupku paušalni, jer ukoliko je tuženik doista smatrao da tužitelj nije aktivno legitimiran, ili da tuženik nije pasivno legitimiran tada zasigurno ne bi isplaćivao nesporni dio štete.

9. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu 1466-21340-1 odnosno po cijeni od 40,00 € plus PDV po radnom satu limara i lakirera već da je oštećeni bio dužan popravak obaviti kod nekog od servisa koje mu je predložio tuženik, a kod kojih je cijena sata rada manja, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

10. Iz računa tužitelja broj 1466-21340-1 (list 9 spisa) proizlazi da je tužitelj obavio popravak predmetnog vozila. Vrijednost izvršenih radova iznosi 871,25 € s PDV-om te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 2,10 radnih sati na popravku (1,6 + 0,50), upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete (list 10 spisa). U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 40,00 € plus PDV.

11. Iz Cjenika tužitelja na listu 13 spisa, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat po cijeni od 50,00 € sa uključenim PDV-om što je upravo 40,00 € bez PDV-a.

12. Nadalje, tužitelj je i oštećenom fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu.

13. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u mjestu njegovog prebivališta te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/22 i 155/23 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik, pa stoga niti odredbe Uvjeta o kasko osiguranju na koju se poziva tuženik, ne bi bile primjenjive na način kako to smatra tuženik, odnosno kao isključivo pravo tuženika na izbor radionice u kojoj će se izvršiti popravak.

14. Ovdje se posebno ukazuje da tuženik, a niti tužitelj nisu dostavili Uvjete o kasko osiguranju, slijedom čega sud nije mogao uopće provjeriti tuženikove navode u tome da je predmetnim Uvjetima propisano ono što tuženik navodi, slijedom čega je sud predmetne navode tuženika ocijenio neosnovanim budući da tuženik nije sukladno odredbi čl. 232. ZPP-a dostavio predmetne Uvjete.

15. No, čak i pod pretpostavkom da je predmetnim Uvjetima doista i propisano ono što navodi tuženik, tada bi takve odredbe ukoliko bi glasile onako kako je to tuženik prikazao u obliku fotografija predmetnih odredbi i to točki 7.1., te 7.5. (slike na listu 68 spisa), te točke E-2. (slika na listu 69 spisa), ovaj sud smatra da bi navedene odredbe sukladno odredbi čl. 296. st. 1. ZOO-a, bile ništetne, jer uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana i to na štetu suugovaratelja sastavljača te ugrožava i postizanje svrhe sklopljenog ugovora budući da je takvo postupanje u suprotnosti s dopisom Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20.02.2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, a iz kojeg proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja. Stoga bi takvom odredbom Uvjeta osiguranja, prema stavu ovog suda tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime bi bila prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama strana i to na štetu suugovaratelja sastavljača te je time ugroženo postizanje svrhe sklopljenog ugovora.

16. Dodatno, vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj još uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu potraživanja od 8. studenog 2023. kojim je oštećeni svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 49,24 € ustupio tužitelju te tuženik nije ni sporio da je obaviješten o ustupu. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

17. Budući da je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a te da prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja te kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 40,00 € uvećano za PDV, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 49,24 €. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a. (točka I. izreke)

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

19. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora pa slijedom toga niti tužitelj i tuženik nisu u takvom odnosu. ( točka II. izreke)

20. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem oštećenika, zatim za saslušanjem z.z. tužitelja kao i provođenjem dokaza prometnim vještačenjem na okolnost cijene sata rada te dokazne prijedloge tuženika za provođenjem Financijsko-knjigovodstveno vještačenja, upit prema Agram banci d.d., Ulica grada Vukovara 74, Zagreb na okolnost utvrđivanja činjenice je li izvršena isplata iznosa naznačenog na potvrdi o izvršenom plaćanju budući da navedene okolnosti nisu bile sporne, zatim dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka CM i VM te službenim putem traženje kalkulacija troškova popravka prema izvidu štete u spisu, kao i cijena radnog sata od servisa – BETIL d.o.o., Osječka 52, Rijeka i Babić servis d.o.o., Draga Gušć 4, Rijeka i Prometno-tehničko vještačenje na okolnost utvrđivanja kalkulacije troškova popravka, kao i cijena radnog sata u BETIL d.o.o., Osječka 52, Rijeka i Babić servis d.o.o., Draga Gušć 4, Rijeka, budući je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno pa bi izvođenje navedenih dokaza bilo nesvrsishodno i neekonomično.

21. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

22. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, nastavno: Tarifa) i u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 100,00 € (Tbr. 7. t. 9. Tarife) što uvećano za PDV iznosi 125,00 €. Nadalje, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 13,27 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: ZSP) Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 144,91 € (točka III. izreke).

23. S druge strane sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu preko dosuđenog iznosa od 6,64 €, budući da je tužitelj predmetnu pristojbu platio upravo u tom iznosu pa stoga i ima pravo samo na naknadu troška u tom iznosu. Slijedom navedenog odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6,63 € (točka IV. izreke).

24. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – ZOO) i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

25. Ukazuje se se u konkretnom slučaju radi o postupku odnosno sporu male vrijednosti koji je pokrenut nakon stupanja na snagu odredbe čl. 461.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22), te je stoga navedeni postupak sukladno odredbi st. 3. čl. 461.a. ZPP-a, pisani postupak.

26. Budući da je sud sukladno navedenoj odredbi smatrao da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta te budući da niti jedna stranka nije predložila održavanje ročišta, to sud nije smatrao potrebnim održati ročište.

Zagreb, 23. prosinca 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka presude a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 €

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana