Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: R1 Ob-525/2022-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Dijana Selak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], te u pravnoj stvari predloženika ad.1 ) Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Mihanovićeva ulica 3, Zagreb; predloženika ad.2) AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], predloženika ad.3) HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], te predloženika ad.4) BZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], u izvanparničnom postupku radi utvrđenja izvanbračne zajednice , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. studenog 2025.g. u nazočnosti predlagateljice i punomoćnice predloženika ad.1) ĐZ, na ročištu od 23. prosinca 2025.g održanog radi donošenja, objave i uručenja rješenja

r i j e š i o  j e :

I. Utvrđuje se da je postojala izvanbračna zajednica između predlagateljice BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođene **.**.1963. i sad pok. ŽZ, rođenog **.**.1968., a koja je trajala od ožujka 2002.g pa do smrti sada pok.ŽZ **.**.2005.

II. Odbija se zahtjev predlagateljice u odnosu na predloženika ad.1, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, na utvrđenje da je postojala izvanbračna zajednica između predlagateljice i sada pok. ŽZ.

Obrazloženje

1. Predlagateljica je ovom sudu dana 21. lipnja 2022. podnijela prijedlog, naslovljen kao zahtjev za priznavanje izvanbračne zajednice, sa sada pok.ŽZ, iz razloga navedenih u tom prijedlogu, sve u svrhu ostvarenja prava na obiteljsku mirovinu iza njegove smrti, kod HZMO-a.

2. Sud ju je sukladno tadašnjoj sudskoj praksi, pozvao rješenjem od 13.rujna 2022.da dopuni prijedlog na način da kao protustranku označi HZMO. Predlagateljica je tome udovoljila podneskom zaprimljenim kod suda 11.10.2022. Predlagateljica je dakle u prijedlogu navela da je sa sada pok. ŽZ živjela u izvanbračnoj zajednici 3 godine prije braka, nakon čega da su sklopili brak u Splitu u kojem su bili 5 godina te nakon razvoda braka u vanbračnoj zajednici da su proveli ponovno oko 3 godine. S obzirom da u izvanbračnoj zajednici koja da je trajala od 2002. do njegove smrti 2005. godine nisu bili prijavljeni na istoj adresi, navela je da njihovu izvanbračnu zajednicu mogu potvrditi svjedoci ĆZ iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠZ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj]. Dalje je navela u prijedlogu sudu da joj je priznavanje izvanbračne zajednice potrebno u svrhu ostvarenja prava na obiteljsku mirovinu. Dalje je navela opširno da je u rujnu 1991. godine započela izvanbračnu zajednicu s EZ, rođenim **.**.1968. u [adresa], a nakon što su se upoznali u Vinkovcima gdje je ona u to vrijeme imala trgovinu mješovitom robom, a on došao kao dragovoljac za Vukovar. Ona da je u to vrijeme živjela u [adresa], na adresi 1 [adresa]. i ŽZ da je doselio k njoj. Dalje navela da je 1992. godine pred Uskrs on bio zarobljen i nakon što je razmijenjen da se vratio u njen stan u [adresa], gdje da su nastavili živjeti u izvanbračnoj zajednici. Dalje navela da su se u siječnju 1994. doselili u Solin, a nakon što je ona ostala trudna da su se vjenčali i zajednički sin HZ im se rodio 07.10.1994. godine. Ubrzo da su se potom preselili u [adresa], gdje je ona kupila kuću. Dalje je navela da je njihova izvanbračna nakon što je izašao iz logora, kao i bračna zajednica, bila teška jer je ŽZ imao probleme zbog PTSP-a kao i stanjene moždane opne, što da je "liječio" alkoholom. No da ŽZ nije bio klasični alkoholičar, već da je pio povremeno, obično svaka dva mjeseca. Tada da bi bio agresivan i pio bi bez prekida oko desetak dana pa dalje navela da bi obično drugi, treći dan otišao od kuće vraćao se nakon tjedan dana, kada bi prestao piti. Dok je bio trijezan zajednički život da je bio normalan, no kada bi se napio nju da je obavezno tukao. Kako bi poštedjela i sebe i djecu iz prvog braka, a poslije i zajedničkog sina, ona da se odlučila razvesti i brak da je poništen iako da se ŽZ tome protivio. Dalje je navela da kada su se ona i ŽZ razveli, on da je kao vojni invalid dobio stan u [adresa], koji da je prodao jer da je imao dugove i kupio jednosobni stan u [adresa] na adresi [adresa].Dalje je navela da je nakon razvoda ŽZ imao kratku avanturu u Zagrebu iz koje da je dobio sina, no ubrzo nakon toga da joj je ponudio da se pomire i da joj pomogne u odgoju zajedničkog sina. S vremenom da su oboje zaključili kako bi mogli pronaći kompromisno rješenje uz koje bi mogli živjeti u izvanbračnoj zajednici i zajedno odgajati sina. Naime, kako da je on i dalje Imao problema s alkoholom koje je povremeno pokušavao neuspješno riješiti liječenjem, to da su se oni dogovorili da svatko zadrži svoj stan i ostane prijavljen na toj adresi te da on povremeno odlazi u svoj stan u [adresa]. Navela je da su na taj način izbjegli nasilje, svađe i neugodne scene koje da su bili prošli za vrijeme trajanja braka. Dalje navela da je ŽZ preminuo nesretnim slučajem 2005. godine. U prijedlogu je navela da je izvanbračna zajednica u kojoj su živjeti pok ŽZ i ona, nakon razvoda braka započela 2002. godine i trajala do njegove smrti 11. srpnja 2005. godine. Nakon njegove smrti da je ostao stan u [adresa] na koji da ona-predlagateljica nije htjela polagati pravo, već da ga je u cijelosti prepustila njegovoj djeci. Također, djeca da su primala i njegovu mirovinu, kao i dionice koje su ostale, a ona dan nije ni tražila, a ni uzela ništa. Dalje navela da su dvojica njegovih sinova (Vladimirov sin iz prvog braka i zajednički sin) davno prestala primati mirovinu, dok za njegovog vanbračnog sina predlagateljica pretpostavlja da još prima. Za utvrđivanje izvanbračne zajednice zbog ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu odlučila se zbog zdravstvenog stanja te zaključno predložila sudu da zbog svega navedenog donese rješenje o postojanju izvanbračne zajednice između BZ i ŽZ u periodu od 2002. do njegove smrti 2005. godine.

3. Sud je nakon toga HZMO-u dostavio tako uređeni prijedlog predlagateljice sa prilozima, te je HZMO podneskom predanim sudu 21.11.2022. usprotivio se prijedlogu predlagateljice iz razloga navedenih u tom podnesku, dakle da se HZMO protivi prijedlogu jer je u istom navedeno da se zahtjev podnosi radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu a iz samog prijedloga da je jasno da nisu ispunjene pretpostavke Zakona o mirovinskom osiguranju ( NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21) dalje: ZOMO i to baš čl. 22. st. 3. a da je izvanbračni drug s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Nadalje iz prijedloga odnosno dostavljenih dokaza da se ne može utvrditi da pok. ŽZ u periodu od tri godine prije smrti nije bio u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici s drugom osobom. Protustranka HZMO da također raspolaže s podacima da predlagateljica 2004. i 2005.god. nije živjela u zajedničkom domaćinstvu s pok. korisnikom mirovine u smislu prije citiranog članka ZOMO budući da u zahtjevima za priznavanje prava na doplatak za djecu za 2004. god. te. 2005 god. nije navela ŽZ kao člana kućanstva. Zahtjeve da je ovdje predlagateljica vlastoručno potpisala a isti da sadrže izjavu da se potpisom potvrđuje točnost i istinitost navedenih podataka. Slijedom navedenog protustranka HZMO da predlaže odbiti zahtjev predlagateljice jer da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice.

4. Sud je rješenjem od 24.svibnja 2023.g pozvao predlagateljicu da dopuni svoj prijedlog tako da označi kao protustranku i nasljednike pok. ŽZ, pa je podneskom od 26.09.2023.g predlagateljica po tadašnjoj punomoćnici navela da uređuje prijedlog na način da navodi kao protustranku nasljednika PZ, [adresa]. Sud je potom odredio prijedlog sa prilozima dostaviti tako označenom predloženiku ad.2 na navedenu adresu, uz dopis suda od 10.10.2023.g. da se isti na prijedlog predlagateljice može očitovati podneskom u roku od 30 dana.

5. Sud je dopisom od 10.10.2023.g pozvao predlagateljicu po punomoćniku da dostavi pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. ŽZ. Tadašnja punomoćnica predlagateljice je 19.02.2024.g. dostavila traženo rješenje o nasljeđivanju. Kako je iz istog bilo razvidno da nasljednik nije samo HZ, nego još dvije osobe, to je punomoćnica predlagateljice podneskom od 11.03.2024g označila kao protustranke :ad1) HZMO, ad.2) AZ za kojeg je navela da je nepoznatog prebivališta, ad.3) HZ za kojeg je navela adresu [adresa], ad.4) BZJ, za kojeg je navela da je nepoznatog prebivališta. Potom je punomoćnica predlagateljice podneskom od 13.03.2024.g navela da je ispravno ime predloženika ad4) BZJ.

6. Sud je potom odredio svim predloženicima dostaviti prijedlog predlagateljice sa svim prilozima i podnescima iz predmeta. Glede predloženika ad.2 i ad.4 za koje je predlagateljica navela da su nepoznata prebivališta , sud im je odredio dostavu na adrese prijavljenog prebivališta, koje je sud utvrdio osnovom aplikacije kojom raspolaže u svom radu "pretraga osoba iz MUP evidencije"Međutim, višekratno pokušane dostave predloženicima ad.2, 3 i 4 na njihove adrese nisu bile uredno iskazane sa naznakama dostavljača u vezi neisporuke da obaviješteni nisu podigli pošiljke. Tako na ročište 13.ožujka 2025. nisu pristupili predloženici ad2, ad3 i ad4. jer im nije bila uredna dostava poziva za ročište. Za ročište 9. srpnja 2025.predloženici ad2 i ad3 su uredno zaprimili poziv za ročište, uz prijedlog predlagateljice sa prilozima i druga pismena iz predmeta. Odsutnost nisu opravdali niti su se pisano sudu podneskom očitovali na prijedlog predlagateljice. Predloženik ad4 nije bio uredno pozvan na to ročište, poziv za ročište uz sva ostala pismena nije mu uredno iskazan na adresu [adresa], što mu je adresa prijavljenog prebivališta.

7. Na tom ročištu predlagateljica je navela da povlači prijedlog u odnosu na predloženika HZMO. Međutim, punomoćnica predloženika ad1 HZMO-a je na istom ročištu navela da se protivi povlačenju prijedloga predlagateljice u odnosu na predloženika ad1 HZMO. I u daljnjem tijeku postupka je predlagateljica izjavila da povlači prijedlog u odnosu na HZMO (podneskom od 7.11.2025. i n a ročištu od 13.11.2025) no predloženik HZMO se i dalje protivi povlačenju prijedloga predlagateljice u odnosu na HZMO. U takvim okolnostima u smislu čl.193.st.1. i 2. Zakona o parničnom postupku koji je u primjeni temeljem čl.346.Obiteljskog zakona, sud nije mogao utvrditi povlačenje prijedloga u odnosu na HZMO, jer se HZMO kao stranka nije suglasio s povlačenjem prijedloga, te utoliko sud mora odlučiti ovim rješenjem i o prijedlogu predlagateljice u odnosu na HZMO.

8. Kako predloženik ad4 BZJ nije bio uredno pozvan na ročište, od 9.7.2025, te kako time nije bilo procesnih uvjeta za održavanje tog ročišta, sud je morao odgoditi i to ročište, odgođeno je za 13.11.2025.g Na to ročište nisu predloženici ad2 i ad4, uredno pozvani putem e-oglasne ploče suda (jer im je sud nakon više pokušanih dostava na adresu prijavljenog prebivališta,a koje su bile neuredne, pismena dostavio putem e oglasne ploče suda), a nije pristupio ni predloženik ad3, uredno pozvan redovnim putem, poštom na adresu. Odsutnost nisu opravdali niti se sudu očitovali podneskom.

9. Zaključenjem raspravljanja u ovom predmetu u kojem drugih dokaznih prijedloga nije bilo, sud je po ocjeni i analizi izvedenih dokaza na način kako propisuje čl.8.Zakona o parničnom postupku (NN RH 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) donio rješenje kao u izreci iz slijedećih razloga.

10. Prijedlog predlagateljice je osnovan u odnosu na predloženike ad.2., ad3. i ad.4 dok je ga je u odnosu na predloženika ad1) HZMO valjalo odbiti jer isti nije pasivno legitimiran u ovom postupku.

11. Pregledom priloženog smrtnog lista za ŽZ, razvidno je da je rođen **.**.1968., a da je preminuo **.**.2005.

12. Pregledom rodnog lista za PZ razvidno je da je rođen **.**.1994. od majke ovdje predlagateljice i oca, sada pok. ŽZ.

13. Pregledom izvatka iz Matice rođenih za predlagateljicu, razvidno je da je zaključila brak **.**.1994. sa ŽZ, da joj je prezime nakon zaključenja braka glasilo ŽZ, da je brak sklopljen **.**.1994. sa ŽZ razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Kaštel Lukšiću broj P-678/99 od 23. studenog 1999. i da je brak prestao 3. veljače 2000. Daljnji je upis u izvadak Matice rođenih predlagateljice da je njeno prezime ŽZ promijenjeno u BZ pravomoćnim rješenjem Ureda za opću upravu, ispostava Kaštela od 25. lipnja 2001. i da se novim osobnim imenom služi u pravnom predmetu od 11. srpnja 2001.

14. Pregledom Zahtjeva za ostvarivanje prava na doplatak za djecu koji je predlagateljica podnijela HZMO-u PU Split 26. travnja 2004., razvidno je da je predlagateljica u rubriku podaci o članovima kućanstva iste kao podnositelja zahtjeva navela sinove UZ i KZ.

15. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju iza smrti ŽZ, rođ. **.**.1968., a umrlog **.**.2005., razvidno je da je doneseno po JB Anti Barbiću, kao sudskom povjereniku Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj O- 276/05, UPP/OS-95/05 dana 27. travnja 2006., da je Rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno da njegovu ostavinu od nekretnina čini stan – garsonjera u zgradi u [adresa], oznake čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], od 35,60 m2, te da su njegovim nasljednicima na toj nekretnini proglašeni temeljem Zakona nasljednici prvog nasljednog reda i to tada mal. AZ, sin ostavitelja, za 1/3 dijela, tada mal. HZ, sin ostavitelja, za 1/3 dijela i tada mal. BZJ, sin ostavitelja, za 1/3 dijela, a da je od pokretnina i to osobni automobil VW Polo naslijedio za cijelo tada mal. HZ, sin ostavitelja.

16. Da bi utvrdio jeli između predlagateljice i sada pokojnog ŽZ postojala izvanbračna zajednica u periodu od 2005.g do pa do njegove smrti 11.srpnja 2005.g. osim što je pregledao naprijed navedene materijalne dokaze, sud je i saslušao predlagateljicu u dokazne svrhe te svjedoke ČZ, ĆZ i IZ pa je cijenio te verbalne dokaze, dok je sud od saslušanja predloženika 2, 3, i 4 odustao jer se uredno pozvani nisu odazvali pozivu sudu na ročište određeno radi saslušanja iako su bili prethodno upozoreni na posljedice izostanka. Sud je s druge strane cijenio u korist predlagateljice da se predloženici 2, 3, i 4. nisu usprotivili prijedlogu predlagateljice.

17. Tako iz iskaza predlagateljice proizlazi da ostaje pri svemu što je istakla u prijedlogu sudu i podnescima. Ona i sada pok. ŽZ su se pravomoćno razveli 2000. godine presudom Općinskog suda u Kaštel Lukšiću. Prema njenom iskazu, prije razvoda su zadnje živjeli zajedno u [adresa], navedeni bio odselio od nje sa adrese u [adresa] onda kad je počeo sudski postupak radi razvoda njihova braka, ona nastavila živjeti još neko vrijeme u [adresa] i potom se preselila na adresu sadašnjeg prijavljenog prebivališta [adresa]. Prema njenom iskazu, kada su se razveli, pok. ŽZ je dobio stan u [adresa], taj stan je potom prodao jer je imao dugove i kupio jednosoban stan u [adresa] 8.6.2004., na adresi [adresa]. Do tog datuma bio prebivališta u [adresa] u [adresa], na kojoj adresi je bio onaj stan kojeg je bio dobio kao vojni invalid. Sud je osnovom aplikacije kojom raspolaže u svom radu „pretraga osoba iz Mup evidencije„ utvrdio da mu je bilo prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 17.1.2002. do 19.7.2004, a nakon toga na adresi [adresa]. Željela je predlagateljica objasniti iskazom da je on bio alkoholičar, ali ne klasični da bi pio alkohol svaki dan, nego svakih otprilike dva mjeseca a u razdoblju kad nije pio, bio je prema njenom iskazu dobar muž i otac i njihovom zajedničkom djetetu i svojoj djeci iz prvog braka. Prema njenom iskazu, navedeni se nakon razvoda braka od predlagateljice nije nikako ženio, kao i što nakon razvoda braka od predlagateljice, nije živio u partnerskoj zajednici sa nekom drugom ženskom osobom. Prema iskazu predlagateljice, isti je odmah po njihovu razvodu imao jednu kratku avanturu iz koje se rodio BZJ (rođen **.**.2001.) no sa majkom tog svog djeteta on nije nikako živio. Koliko je predlagateljici poznato avantura pok. ŽZ i majke AZJ je trajala možda 2-3 mjeseca jer se njen otac protivio njihovoj vezi zbog toga što je vidio da ŽZ kad pije, da onda pije 10 dana za redom i da je tada izuzetno agresivan. Na upit kad su predlagateljica i sada pok. ŽZ nakon donošenja pravomoćne sudske odluke o razvodu njihova braka obnovili partnersku vezu, proizlazi iz iskaza predlagateljice da je to bilo početkom 2002. godine, s time da su se odmah tada dogovorili u startu da mogu živjeti zajedno u vrijeme dok je on trijezan, a kada ide piti, dogovorili se da on ne dolazi kod nje u stan dok mu ne prođe period pijanstva. Prema iskazu predlagateljice, nakon obnove njihove partnerske veze 2002.g, pok. ŽZ je živio sa njom onda kad je bio trijezan, od početka 2002. pa do svoje smrti je živio sa njom na [adresa] na prethodno navedeni način, dakle dok je bio trijezan. Onda kad bi htio otići na selo, otišao bi i na selu bi bio po 10ak dana, koji put 2 dana, kako kad kako je to sve opisala okolnosno iskazom. Na upit gdje bi pok. ŽZ boravio, u vremenu nakon obnove njihove partnerske veze u ono vrijeme kada ne bi bio trijezan, iz iskaza predlagateljice proizlazi da je znao otići iz njenog stana primjerice u dućan i ne vratiti se 10-15 dana, kad bi se napio znao bi spavati na autobusnoj stanici, znao bi sjesti u vlak ili autobus i otputovati, otišao bi u Zagreb, Dubrovnik, što se ono kaže prvim autobusom kako je to sve opisala iskazom a kada bi se počeo trijezniti iz njena iskaza dalje proizlazi da bi otišao u stan u [adresa] na adresi [adresa] ili bi otišao na svoje selo u [adresa]. Prema daljnjem dijelu njena iskaza, onda kada su njih dvoje 2002.godine obnovili partnersku vezu ŽZ je donio svoje osobne stvari kod predlagateljice u stan na adresi [adresa] time da je imao dio stvari kod nje a dio u stanu u [adresa], u vezi čega sud ističe da je to i životno i logično i praktično. Dalje proizlazi iz iskaza predlagateljice da je pok. ŽZ nakon obnove njihove partnerske veze 2002. godine imao ključeve ulaznih vrata njena stana, odmah čim je došao živjeti kod nje, ona mu ih je dala kad je došao živjeti kod nje negdje u ožujku 2002. godine. Na upit je li nakon obnove njihove partnerske veze nakon razvoda, on imao s njene strane danu punomoć njemu za njene bankovne kartice, iz iskaza predlagateljice proizlazi da mu nije dala punomoć, niti on njoj dao punomoć za svoje bankovne kartice. To je obrazložila time da to nisu tražili jedno od drugog, a i s daljnjim logičnim obrazloženjem iste da se ona naime nije htjela uvlačiti u probleme, jer on kad bi bio u alkoholiziranom stanju, uvlačio bi se u velike dugove. Na okolnost, od vremena kada je pok. ŽZ došao živjeti kod predlagateljice u ožujku 2002., jesu li ih posjećivali neki njegovi prijatelji ili članovi njegove primarne obitelji ili rodbine kod predlagateljice i njega u stanu na adresi [adresa], iz iskaza predlagateljice proizlazi da nisu što je obrazložila time da su oni od početka imali takav odnos pa i u njihovom braku, da njegovi roditelji ne posjećuju njih dvoje, jer je još iz perioda početka njihova braka, bila takva situacija da njegovi roditelji, posebice majka nisu prihvaćali predlagateljicu. Iskazala je dalje da ih je Vladimirova pok. sestra posjećivala za vrijeme njihova braka, no nije ih posjećivala od ožujka 2002. jer je umrla. Prema iskazu predlagateljice, pok. ŽZ ima brata, nije ih posjećivao od ožujka 2002., već su se njih dvojica viđala samo vani, a i predlagateljica bi s njima dvojicom koji put vani. U vezi toga je životno obrazložila da je naime taj Vladimirov brat bio ostao bez obje noge pa se nije mogao penjati stepenicama do njena stana. Prema njenom iskazu pok. ŽZ je još imao jednu sestru, ona ih isto nije posjećivala od ožujka 2002. godine. Drugih braće i sestara nije imao. Na okolnost kako to da netko od Vladimirove rodbine nije dolazio posjećivati njega i predlagateljicu u njen stan od ožujka 2002., obrazložila je to iskazom na način da je to zato što je imala uvijek osjećaj da se ŽZ na neki način srami te svoje rodbine. U razdoblju od ožujka 2002.g misli da pok. ŽZ nije imao prijatelja koji bi ga posjećivali kod nje u stanu, što je obrazložila time da je bio čudan, točnije bolestan od logora u kojem je bio za vrijeme Domovinskog rata, jer je imao nakon izlaska iz logora probleme zbog PTSP-a, smanjenu moždanu opnu, imao baš teške posljedice. Na upit je li nakon ožujka 2002. pa do svoje smrti ŽZ odlazio kod kojeg liječnika radi svog zdravstvenog stanja, iz njena iskaza proizlazi da jest, da je više puta bio na psihijatriji, zbog PTSP-a i alkohola. U vezi s time dodatno iskazala da valjda nema psihijatrije u Hrvatskoj u kojoj on nije bio i ležao, ona s njim od obnove partnerske veze nije s njim više htjela hodati po psihijatriji. Prema njenom iskazu, njihov zajednički sin HZ živio je zajedno sa njom i ŽZ u vremenu za koje je upitana dakle od ožujka 2002. pa do Vladimirove smrti, time da je sin HZ nastavio živjeti sa predlagateljicom i nakon Vladimirove smrti, sve do negdje ima dvije tri godine, kad se odselio kod svoje cure, ali mu je adresa prijavljenog prebivališta ostala na njenoj adresi jer su blizu, 5 min udaljeni. Prema njenom iskazu, a na upit je li ih ĆZ posjećivala u vremenu od ožujka 2002. do Vladimirove smrti, proizlazi da jest, koji put jednom tjedno, koji put češće od jednom tjedno, a koji put puno rjeđe. Njih dvije su prijateljice od kada je predlagateljica doselila u [adresa]. Prema njenom iskazu svjedok IZ nije dolazio kod predlagateljice i ŽZ u upitanom razdoblju od ožujka 2002. do Vladimirove smrti, a predložila ga je za svjedoka na okolnost da je nju i ŽZ vidio jednom prilikom sa Vladimirovim bratom B s kojim je inače IZ bio jako dobar a što je možda po njenom sjećanju bilo 2004. u kafiću na Splitu 3 u Splitu. Prema njenom iskazu, nju i ŽZ je svjedokinja ČZ posjećivala u stanu na adresi [adresa] u razdoblju od ožujka 2002. pa do Vladimirove smrti, obrazlažući dalje da je sestra te svjedokinje stanovala vrata nasuprot stana predlagateljice i kada je posjećivala sestru u njenom stanu znala je doći u tim prigodama i kod predlagateljice ili bi predlagateljica došla tada kod njene sestre u stan kad bi ČZ došla. Na upit koliko je često ČZ dolazila kod predlagateljice u stan, u periodu za koji je upitana, dakle od ožujka 2002., iz iskaza predlagateljice proizlazi da je bila par puta i da je u tim prigodama i ŽZ bio u stanu. Na upit kako se plaćao račun za potrošenu vodu u predlagateljičinom stanu od ožujka 2002. pa do Vladimirove smrti, iskazala je da nije bilo vodomjerila, nego se voda plaćala po članovima domaćinstva, a na okolnost u periodu od ožujka 2002. pa do Vladimirove smrti koliko je bilo prijavljenih članova njena domaćinstva vezano za vodu, predlagateljica je iskazom navela da da ih je bilo najmanje 5, a na upit koje su to osobe bile osim nje, iskazala je da su kao članovi domaćinstva vezano za vodu bili prijavljeni ona, sin HZ, njeno dvoje djece iz njenog prvog braka i ŽZ. Na upit jesu li njeno dvoje djece iz prvog braka živjeli sa njom od ožujka 2002. pa do Vladimirove smrti, potvrdila je iskazom da nisu , nego da je živio samo stariji sin UZ te sin HZ, a njen drugi sin iz prvog braka KZ već bio odselio. Zbog vremenskog odmaka detalja u vezi toga joj se bilo teško sjetiti no iskazom je bila izričita, jasna i uvjerljiva u tvrdnji da su ona i pok. ŽZ bili u životnoj zajednici od ožujka 2002. pa do Vladimirove smrti i da je to po svemu bila izvanbračna zajednica makar za vrijeme iste nisu kupovali zajedno neke vrijedne stvari. Bilo joj je bitno objasniti razloge zašto je nastavila živjeti s njim i nakon razvoda pa obrazlagala da je za vrijeme njihova braka bilo situacija da ju je on kao suprug i tukao i prijetio mi, no želi da se shvati da je ona s njim i nakon razvoda braka od ožujka 2002. počela opet zajedno živjeti, po njenim uvjetima i to da nikako kad pije on ne dolazi u stan i da tada nema nikakve veze s njim tako da se na takav način izbjeglo to da je on u periodu od ožujka 2002. pa do njegove smrti ikad udari. U odnosu na upit punomoćnice predloženika ad1 da obrazloži, obzirom na saznanja predloženika ad1) da je predlagateljica prijavila 2003., 2004. i 2005. tri člana kućanstva i to sebe i njena dva sina, je li tada ŽZ sa predlagateljicom živio u tom periodu ili nije, predlagateljica je potvrdila da je živio.U odnosu na upit u kojoj životnoj dobi je bio izvanbračni sin pok. ŽZ, BZJ, u vrijeme kad je ona obnovila partnersku vezu nakon razvoda, sa ŽZ, iz iskaza predlagateljice proizlazi da je bio još beba od par mjeseci.

18. Prema svjedočenju svjedokinje ČZ, ista je potvrdila svjedočenjem da je predlagateljica susjeda svjedokinjine sada pok. sestre pa je ova svjedokinja stoga sa predlagateljicom u odnosu poznanstva te posvjedočila da je predlagateljica bila prijateljica sa njenom sada pok. sestrom koja je bila predlagatgeljičina prva susjeda. Na upit koliko je često ova svjedokinja posjećivala svoju sestru od periodu od ožujka 2002. pa do sredine 2005. iz ovog svjedočenja proizlazi da je to bilo sigurno dva-tri puta tjedno, ponekad i više a na okolnost jeli u tim prigodama ova svjedokinja dolazila u stan u kojem je živjela predlagateljica, iz ovog svjedočenja proizlazi da jest, da su koji put sve tri koji pile kavu u stanu svjedokinjine sestre ili u predlagateljičinom stanu te je potvrdila svjedočenjem da je u tim prigodama dolaska u predlagateljičin stan zaticala u njemu više puta i ŽZ,te je posvjedočila da se on u tim prigodama ponašao na način kao da živi u tom stanu, primjerice posvjedočila da je bio u kućnim papučama, tuti, po kućanski obučen. Poznato je ovoj svjedokinji iz sestrina pričanja da su BZ i pok. ŽZ bili u braku, no svjedokinja nije ni znala da su se bili razveli, pa je posvjedočila da joj je to tek sestra kazala kad je on umro, tako da je svjedokinja ČZ posvjedočila da je mislila da su oni i tada bili u braku u vrijeme njegove smrti te posvjedočila da to znači da su se oni dvoje u upitanom periodu od ožujka 2002. pa do njegove smrti 2005. u prigodama kad bi ih ova svjedokinja vidjela, ponašali kao intimni partneri. Posvjedočila je da joj nije poznato je li u periodu od ožujka 2002. do Vladimirove smrti bilo perioda kada ŽZ ne bi živio u stanu sa BZ. Na upit je li u periodu od ožujka 2002. pa do Vladimirove smrti još netko bio u stanu, posvjedočila da je da su bila i predlagateljičina djeca, a jesu li bila sva trojica njenih sinova, svjedokinja se nije mogla sjetiti jer je to bilo davno. Posvjedočila je i da je od svoje sestre bila čula da je ŽZ imao problema sa alkoholom

19. Svjedokinja ĆZ je izričito posvjedočila da je točno da su predlagateljica i sada pok. ŽZ bili u izvanbračnoj zajednici, a na upit od kada do kada, svjedokinja je iskazala da predlagateljicu inače pozna od 1993. pa tako zna da su se 1994. oženili i dobili potom sina PZ. Svjedočila dalje da se ova svjedokinja 1994. udala i da su živjeli blizu i da su im se djeca družila od malih nogu jer je sin ove svjedokinje rođen 1995. Posvjedočila je da su ona i predlagateljica bile prijateljice, posjećivale se međusobno i dalje svjedočila da je vidjela tijekom braka predalgateljice i ŽZ da predlagateljici nije dobro s njim, da je ŽZ maltretira pa čak i tuče te je posvjedočila da joj je čak bila predložila da se razvede te misli da su se razveli 2000g, da je predlagateljica njoj rekla da se on odselio, ali svjedokinja je svjedočila da je ona i dalje viđala na sušilu njegovu robu i vidjela njegove stvari u stanu kad bi došla kod nje. Dalje svjedočila da je nakon njihovog razvoda, ŽZ je i dalje bio tu, nije odselio, svjedočila da je pitala predlagateljicu zašto je to tako, a ona joj govorila da što će, da mu mora pomoći. Dalje je posvjedočila da zna da se predlagateljici sin oženio i odselio 2004.g ili 2005g. Na upit jesu li u periodu od ožujka 2002. pa do Vladimirove smrti BZ i sad pok. ŽZ živjeli zajedno, svjedokinja ĆZ je posvjedočila da jesu, u [adresa], u stanu, posvjedočila je da ih je posjećivala u tom periodu u tom stanu u kojem su živjeli u potkrovlju. Na upit koliko često ih posjećivala u tom periodu, posvjedočila je da je to bilo nekad jednom, dva puta tjedno, a nekad bi prošlo 10ak dana jer bi u tom periodu BZ znala doći kod ove svjedokinje. Na upit jeli ovoj svjedokinji poznato je li u periodu od ožujka 2002. pa do njegove smrti ŽZ imao problema sa alkoholom, svjedokinja ĆZ je posvjedočila da misli da jest osnovom toga što bi to vidjela kad bi ga zatekla u njihovom stanu u [adresa]. Na upit je li joj poznato je li u periodu od ožujka 2002. pa do Vladimirove smrti, ŽZ znao izbivati neko vrijeme iz stana u [adresa], iz svjedočenja svjedokinje ĆZ proizlazi da ne zna a nije joj poznato ni je li on imao stan u [adresa], ni jeli bio dobio stan u [adresa], što sve obrazlaže time da ona i predlagateljica o tome nisu pričale već su više pričale o djecu. Posvjedočila je da je par puta pitala predlagateljicu zašto ona ŽZ „pere i zašto on tu kod nje stoji“, te posvjedočila da joj je predlagateljica rekla da mu mora pomoći, da on ima problema, da je "sad ne tuče" i da je obećao da je više neće tući. Posvjedočila je da je to sve bilo nakon njihova razvoda time da svjedokinja ĆZ čak tad nije ni znala da su službeno razvedeni. Posvjedočila je i da ih je znala koji put vidjeti da šetaju zajedno po rivi u [adresa] malo prije njegove smrti. Inače je bila jako ljuta na BZ zašto živi sa njim ako je on tuče, no na upit jeli joj se ona žalila u periodu od ožujka 2002. pa do njegove smrti, posvjedočila je da joj se nije žalila, već da joj je čak rekla da je ne tuče.

20. Prema svjedočenju svjedoka IZ, proizlazi da predlagateljicu poznaje putem zajedničkih komunikacija putem medija, kontakata jer je ona radila na lokalnoj TV a on bio predsjednik splitske HVIDRE. Posvjedočio je da je poznavao i sada pok. ŽZ, doduše površno, ali je bio jako dobar s njegovim bratom B, koji je bio 100% invalid. Na upit je li ovom svjedoku poznato jesu li BZ i pok. ŽZ bili u braku, iz svjedočenja proizlazi da se samo sjeća da ih je jednom vidio, možda u proljeće 2004.g, u razmaku jedno mjesec i pol dana, u prolazu na Splitu 3, a drugi put su sjedili u kafiću Leonardo na Splitu 3. pa je na okolnost što je zaključio kad ih je vidio ta dva puta, iz njihovog ponašanja, posvjedočio da mu je ŽZ tad rekao za BZ "ovo je moja bolja polovica". Posvjedočio je da je tome tada bio nazočan i Vladimirov brat B. Posvjedočio je da mu nije eksplicitno poznato jesu li BZ i pok. ŽZ bili u braku, a na upit jeli mu poznato jesu li bili u izvanbračnoj zajednici, posvjedočio je da se iz Vladimirovih riječi u proljeće 2004. kad ih je susreo u dva navrata dalo zaključiti da jesu, da se to dalo zaključiti jer je među njima tad u kafiću bila opuštena pozitivna atmosfera. Nije mu poznato gdje je u proljeće 2004. živio ŽZ ni predlagateljica. Posvjedočio je da je njegova poveznica s njih dvoje bio samo Vladimirov brat B, koji je kao i ovaj svjedok bio pripadnik IV. Gardijske brigade, pa je ovaj svjedok posvjedočio da nikad nije bio ni kod predlagateljice ni kod ŽZ u stanu u bilo kojem periodu.

21. Sud je svjedočenja svjedoka ČZ, ĆZ i IZ prihvatio kao istinite jer protivnih dokaza njihovom svjedočenju nema, a i ocjenom i analizom njihovih iskaza prosuđuje se da su iskazali upravo ono što su zamijetili i znali u vezi predlagateljice i sada pok. ŽZ.

22. Nakon ovako provedenih dokaza i utvrđenja koja su iz istih proizišla, a koja su utvrđenja navedena, i kojim utvrđenjima protivnih dokaza nema, za navesti je slijedeće. Iz članka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju proizlazi da ostvarivanje prava osiguranika na temelju generacijske solidarnosti provodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje . Člankom 22. stavkom 3. ZMO-a propisano je kako se pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku.

23. Člankom 11. stavkom 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 dalje u tekstu: ObZ) propisano je da se odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

24. U smislu članka 3. ranije važećeg Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11 i 25/13, dalje u tekstu: ObZ/03) odredbe zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

25. Iz članka 8. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 127/13 , 33/15, 14/19 dalje u tekstu: ZN) proizlazi da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug, s tim što se izvanbračnom zajednicom u smislu tog zakona smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

26. Iz provedenih verbalnih dokaza odnosno okolnosnog i detaljnog saslušanja predlagateljice i svjedokinja ČZ i ĆZ sud je utvrdio da su predlagateljica i sada pok. ŽZ bili u izvanbračnoj zajednici u razdoblju od ožujka 2002. pa do njegove smrti dana 11.srpnja 2005.g. Svjedočenje svjedoka IZ nije od odlučnog značaja za odluku suda jer je utvrđeno da ih je oboje samo površno poznavao i s njima bio dvaput u društvu u kafiću negdje 2004.g, no posvjedočio da je među predlagateljicom i pok. ŽZ tad bila opuštena pozitivna atmosfera i da je ŽZ za nju rekao da je ona njegova bolja polovica.

27. Iskazu predlagateljice sud je poklonio vjeru jer osim što protivnih dokaza njenom detaljnom iskazu nema, predlagateljica je bila uvjerljiva prilikom iskaza i to u tolikoj mjeri da je partnerski odnos sa pok. ŽZ mogla prikazati nadasve idiličnim, ali nije, nego se zaključuje da ga je prikazala realnim kao i razloge zbog čega je pok. ŽZ znao izbivati iz njena stana nakon razvoda braka,točnije nakon obnove njihove partnerske veze i ponovnog početka zajedničkog života od ožujka 2002. pa sve do njegove smrti 11.srpnja 2005.g NO sud ističe da to povremeno njegovo izbivanje iz njena stana zbog alkoholnih epizoda ne dovodi samo po sebi do toga da se odnos predlagateljice i pok. ŽZ u tom razdoblju ne bi mogao podvesti pod izvanbračnu zajednicu, jer se on nakon alkoholnih epizoda vraćao predlagateljici u stan u kojem je živio s njom i u kojem je bilo njegovih osobnih stvari. Osim toga iz svjedočenja svjedokinja ĆZ i ČZ proizlazi da je u periodu od ožujka 2002. do svoje smrti ŽZ živio s predlagateljicom. Kod utvrđenja proizišlih iz verbalnih dokaza u ovom predmetu nije od odlučnog značaja za odluku suda činjenica da je pregledom Zahtjeva za ostvarivanje prava na doplatak za djecu koji je predlagateljica podnijela HZMO-u PU Split 26. travnja 2004., razvidno da je ona u rubriku podaci o članovima kućanstva navela samo sinove UZ i KZ a nije navela i sad pok. ŽZ. Dakle, sud utvrđuje da je njihova izvanbračna zajednica trajala od ožujka 2002. do Vladimirove smrti 11.srpnja 2005.g Time je trajala duže od tri godine koliko se traži Obiteljskim zakonom za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice koja stvara , prema čl.11.st.2.Obz-a osobne i imovinske učinke kao i bračna zajednica.

28. Za priznanje učinka izvanbračne zajednice potrebno je da niti jedan od partnera nije u braku ( a utvrđeno je da u naprijed navedenom periodu nisu bili), nadalje da među njima postoji trajnija zajednica ali ne samo u smislu zajedničkog stanovanja, već i uspostavljanju emocionalne povezanosti, te ekonomske zajednice u kojoj se izvanbračni drugovi međusobno pomažu i brinu jedno o drugome, neovisno o eventualnoj namjeri zaključenja braka, a utvrđeno je da su predlagateljica i sada pok. ŽZ u naprijed navedenom periodu kontinuirano bili u trajnoj zajednici, zajednički stanovali u stanu predlagateljice, zaključuje se da su bili i emocionalno povezani, zaključuje se da su bili i u ekonomskoj, financijskoj zajednici, međusobno se pomagali (primjerice predlagateljica mu kuhala i prala) a to što je utvrđeno iz iskaza same predlagateljice da je navedeni imao problema sa alkoholom i da je povremeno znao imati značajne alkoholne epizode i da je tada određeni period dana boravio u svom stanu u [adresa], ne dovodi do toga da u tom periodu ne bi postojala izvanbračna zajednica.

29. Sud ističe da iz svega proizlazi da je predlagateljica istinito iskazivala sudu. Naime, mogla je i prešutiti iskazom da je u određenim razdobljima tijekom izvanbračne zajednice sa sada pok. ŽZ on znao boraviti u svom stanu u [adresa] zbog značajnih alkoholnih epizoda. No to nije prešutjela a i životno je obrazložila razloge radi kojih je upravo ona tražila od ŽZ da u tom periodu ne boravi s njom u stanu.

30. Posljedično navedenim utvrđenjima proizišlim iz rezultata provedenog postupka, iskaza predlagateljice i saslušanih svjedoka ovaj sud utvrđuje da je postojala izvanbračna zajednica između predlagateljice i sada pok. NZ u kontinuitetu od ožujka 2002. do njegove smrti 11.srpnja 2005.g.

31. Imajući u vidu da se predlagateljica u prijedlogu izrijekom poziva na svoje ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu iza pokojnog ŽZ kod nadležnog tijela, Zavoda i to kao izvanbračni drug, to je u predmetnom izvanparničnom postupku uvodno kao predloženika označila samo HZMO kao protustranku (sukladno ranijoj sudskoj praksi HZMO se označavao kao stranka u ovakvim postupcima ) a sve sukladno citiranim odredbama ZMO-a. U daljnjem tijeku postupka je kao predloženike označila sinove -nasljednike sada pok.ŽZ.

32. U ovom postupku se postavilo pitanje t ko je pasivno legitimirana stranka u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice s ciljem ostvarivanja mirovinskih prava prema Zakonu o mirovinskom osiguranju. Ovo obzirom da je ranije bila sudska praksa da je protustranka HZMO. Međutim, sud je u odnosu na predloženika ad.1. HZMO kao prostustranku odbio prijedlog jer ipak nije pasivno legitimiran, što je sukladno recentnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev 1639/2022 od 02.veljače 2022.

33. Prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/174, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje ZMO) pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. ZMO smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku. Stoga, iz te odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem bi se utvrđivalo postojanje izvanbračne zajednice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio pasivno legitimiran. Ukazuje se i na odredbu čl. 436. Obiteljskog kojom je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku, prema kojoj stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranke stječe, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Utoliko je predlagateljica pravilno označila kao predloženike ad.2. i ad.3. zajedničkog sina nje i pok. ŽZ i još njegova druga dva sina, jer se radi o postupku između fizičkih osoba, a u takvom postupku ne odlučuje se o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Posljedično navedenom, sud je prihvatio kao osnovan prijedlog predlagateljice u odnosu na predloženike ad.2. ad.3. i ad4. jer su upravo oni pasivno legitimirani u ovom postupku, pa je odlučeno kao u točci I izreke rješenja, dok je odbio prijedlog u odnosu na predloženika ad.1 HZMO te je odlučeno kao u točci II izreke rješenja.

U Splitu, 23. prosinca 2025.g.

S U D A C

DIJANA SELAK

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja.

DNA:

-predlagateljici

-predloženiku ad.1

-predloženiku ad.2.

-predloženiku ad.3.

-predloženiku ad.4.