REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1809/2024-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicama Zrinki Golubić i Margiti Plažanin, odvjetnicama u Zagrebu, protiv tuženika Klinika za dječje bolesti Zagreb, Zagreb, Klaićeva 16, OIB: 70641763756, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Zrinke Golubić, odvjetnice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinici za dječje bolesti Zagreb isplatiti tužiteljici MH iznos od 410,85 EUR te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče na iznos od:

- 10,17 EUR od 16. veljača 2016. do isplate,

- 6,47 EUR od 16. svibanj 2016. do isplate,

- 7,16 EUR od 16. lipanj 2016. do isplate,

- 1,85 EUR od 16. kolovoz 2016. do isplate,

- 1,96 EUR od 16. rujan 2016. do isplate,

- 3,13 EUR od 16. studeni 2016. do isplate,

- 11,55 EUR od 16. prosinac 2016. do isplate,

- 12,35 EUR od 16. siječanj 2017. do isplate,

- 61,08 EUR od 16. veljača 2017. do isplate,

- 4,82 EUR od 16. ožujak 2017. do isplate,

- 6,05 EUR od 16. travanj 2017. do isplate,

- 31,97 EUR od 16. svibanj 2017. do isplate,

- 11,37 EUR od 16. lipanj 2017. do isplate,

- 2,14 EUR od 16. rujan 2017. do isplate,

- 5,83 EUR od 16. listopad 2017. do isplate,

- 0,85 EUR od 16. studeni 2017. do isplate,

- 4,97 EUR od 16. prosinac 2017. do isplate,

- 46,61 EUR od 16. travanj 2018. do isplate,

-10,45 EUR od 16. svibanj 2018. do isplate,

- 4,96 EUR od 16. lipanj 2018. do isplate,

-12,86 EUR od 16. srpanj 2018. do isplate,

- 0,86 EUR od 16. kolovoz 2018. do isplate,

- 3,25 EUR od 16. rujan 2018. do isplate,

- 0,48 EUR od 16. studeni 2018. do isplate,

- 0,35 EUR od 16. prosinac 2018. do isplate,

- 32,75 EUR od 16. siječanj 2019. do isplate,

- 1,87 EUR od 16. veljača 2019. do isplate,

- 3,23 EUR od 16. ožujak 2019. do isplate,

- 16,39 EUR od 16. travanj 2019. do isplate,

- 3,91 EUR od 16. svibanj 2019. do isplate,

- 11,99 EUR od 16. lipanj 2019. do isplate,

- 12,91 EUR od 16. srpanj 2019. do isplate,

- 4,90 EUR od 16. rujan 2019. do isplate,

- 8,36 EUR od 16. studeni 2019. do isplate,

-11,28 EUR od 16. prosinac 2019. do isplate,

- 9,42 EUR od 16. siječanj 2019. do isplate,

- 30,30 EUR od 16. veljača 2020 do isplate,

po stopi koja se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb naknaditi tužiteljici JH trošak parničnog postupka u iznosu od 1.681,81 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice MH za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 296,88 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na mjestu medicinske sestre, a radni odnos tužiteljice reguliran je Zakonom o radu, internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, kao i sklopljenim Ugovorom o radu odnosno rješenjem o plaći tužiteljice. Rad tužiteljice je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. Tužiteljica radi u prvoj smjeni, drugoj smjeni, noću, od ponedjeljka do petka, zatim radi u prvoj, drugoj smjeni, noću, subotom, nedjeljom i blagdanima. Plaća tužiteljice regulirana je odredbama članka 47. (ranijeg) Kolektivnog ugovora zdravstva, članka 45. Kolektivnog ugovora zdravstva, članka 51. (ranijeg) temeljnog Kolektivnog ugovora i članka 50. temeljnog Kolektivnog ugovora. Odredba ranijeg KU zdravstva, u članku 51., 57., 58. i sadašnji u članku 49., 55., 56., 58., a temeljni KU u članku 54., propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužiteljice koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat. Tužiteljica je od 1. listopada 2014. do dana podnošenja tužbe, kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima rada, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg Zakona o radu te sadašnjeg Zakona o radu u članku 94. Odredbom članka 57. KU zdravstva te članku 54. Temeljnog KU zdravstva propisano je: "Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću". Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivao dodatak s osnova posebnih uvjeta rada na sve sate koje je tužiteljica odradila, već samo na dio odrađenih sati. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka 1 KU zdravstva (koji je zaključen 4. kolovoza 2015., a primjenjuje se od 1. listopada 2015.) ostvarila i pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Člankom 59.a Dodatka 1 KU propisuje: "Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće". Tuženik od 1. listopada 2015. nije tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljice po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kao i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Tuženik nije tužiteljici platio sve sate redovnog i prekovremenog rada ostvarenog na dane državnih blagdana i praznika, neradnih dana, te joj je i po navedenom osnovu nezakonito umanjio iznos plaće. Sukladno ranije navedenom, tuženik je tužiteljici nezakonito obračunavao plaće i naknade plaće te posljedično isplatio umanjene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. siječnja 2015. do dana podizanja ove tužbe i to na način da u navedenom periodu nije plaćao sve ugovorene dodatke pa i dodatke s osnova posebnih uvjeta rada odnosno dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila u redovnom i u prekovremenom radu, čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz članka 86. ranijeg Zakona o radu i pravo iz članka 94. Zakona o radu, a povezano s člankom 67. KU zdravstva, člankom 65. KU zdravstva, člankom 57. KU zdravstva, člankom 55. KU zdravstva i člankom 55. Temeljnog KU te člankom 54. Temeljnog KU. U navedenom vremenskom razdoblju, tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi tužiteljici, na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila, iako je tužiteljica i u redovnom i u prekovremenom radu radila na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi, čime je povrijeđeno tužiteljičino pravo iz članka 86. Zakona o radu i članka 94. Zakona o radu. Sukladno članku 9. stavku 3. Zakona o radu koji glasi: "Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno", tuženik je bio u obvezi postupiti u skladu s prethodno navedenim odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužiteljice te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužiteljice.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te opreza radi, ističe prigovor zastare. Tuženik ističe kako je naknada plaće za prekovremeni rad tužiteljice obračunata u potpunosti sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU) i odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Neosnovani su navodi tužiteljice kako tuženik nije isplaćivao sate redovnog i prekovremenog rada tužiteljici ostvarene na dane državnih blagdana i praznika, neradnih dana te da je time, po navodu tužiteljice, tuženik umanjio iznos plaće. Naime, člankom 52. KU je vrlo jasno propisano kako se sati odrađeni na prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Zaključkom broj 133. Povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja zauzima nedvojben i nedvosmislen stav da se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i na Uskrs evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovitu mjesečnu satnicu. Iz navedenog je razvidno kako blagdani ulaze u radne dane, odnosno u redovnu mjesečnu satnicu, te se za navedene sate isplaćuje naknada za blagdan, a koja je isplaćena što nije niti sporno u ovom postupku niti je tužiteljica potražuje. Tužiteljica pored te naknade nema pravo za navedene sate i na naknadu za prekovremeni rad obzirom je vrlo jasno propisano gore citiranim zaključkom i člankom 52. KU da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan evidentiraju kao redovan rad (a ne prekovremeni) i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Na 30. sjednici Zajedničkog povjerenstva od 12. travnja 2017. donesen je i Zaključak broj 169. koji zaključuje da zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Nadalje, tuženik ističe, kako se temeljem članka 19. KU, tumačenja Povjerenstva obvezna te imaju pravnu snagu i učinke KU. Stoga je razvidno da je tuženik u cijelosti poštovao odredbe KU, kao i tumačenja istog koja imaju pravnu snagu i učinke odredbi KU, pa je stoga sud pri donošenju meritorne odluke u predmetnom postupku dužan uzeti u obzir mjerodavna tumačenja KU. Prema KU, plaću radnika čini osnovna plaća i dodatci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Kao što i sama riječ "dodatak" govori, dodaci ne čine osnovnu plaću već se na istu dodavaju. Sukladno KU, radnici ostvaruju dodatak kojim se uvećava osnovna plaća s osnova posebnih uvjeta rada, te dodatak kojim se osnovna plaća, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, uvećava za 4% odnosno 12% (doktori medicine), odnosno od dana 1. rujna 2019. za 8% odnosno 16% (doktori medicine). Radnik ostvaruje za prekovremeni rad dodatak na plaću u iznosu od 50%, također, od osnovne plaće. Iz naprijed navedenog, više je no razvidno kako dodaci na plaću tužiteljice nisu vezani uz broj prekovremenih sati rada, već su isti vezani uz osnovnu plaću, te su kao takvi fiksno ugovoreni kao dodatak na osnovnu plaću. Prekovremeni rad izračunava se tako da se samo osnovna plaća radnika, bez dodataka, podijeli s mjesečnim fondom sati te se dobiva vrijednost sata rada osnovne plaće za taj mjesec i ona se uvećava za 50% te množi s brojem sati prekovremenog rada radnika. Stoga je razvidno da tuženik u cijelosti pravilno obračunava prekovremeni rad tužiteljice budući KU određuje uvećanje od 50% na osnovnu plaću. Osim pravilnog postupanja sukladno odredbi KU, tuženik je, isplaćujući naknadu plaće za prekovremeni rad na način da se osnovna plaća uvećava za 50%, postupao rukovodeći se i poštujući obvezna tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU. Ovo Povjerenstvo osnovano je sukladno odredbi članka 321. Zakona o obveznim odnosima, članka 8. stavka 4. Zakona o radu i članka 15. KU, a radi otklanjanja eventualnih nedoumica, koje nedoumice su predmet spora. Člankom 15. stavkom 1. KU određeno je da svaka strana KU imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike u Povjerenstvo, odnosno radnici zastupani po sindikatima ravnopravno su zastupljeni u Povjerenstvu. Člankom 16. stavkom 6. KU određeno je da Povjerenstvo daje obvezujuća tumačenja, kojih tumačenja se tuženik kao poslodavac mora pridržavati, te imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora. Tako je povjerenstvo u Zaključcima 48., 58. i 95.a zauzelo, za tuženika obvezatno stajalište, kako se za prekovremeni rad plaća obračunava tako da se uvećava za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka. Osim toga, Povjerenstvo Zaključkom 106. jasno određuje kako je osnovica za izračun plaće osnovna plaća bez dodatka na plaću. KU je donesen nakon zajedničkih pregovora Vlade Republike Hrvatske kao poslodavca, te sindikata kao zastupnika interesa radnika, koje dvije strane su usuglasile odredbe o plaći, te one glase i pravilno se primjenjuju kako je naprijed navedeno. Tuženik je, sukladno članku 196. Zakona o radu, ispunjavao i ispunjava obveze iz KU u dobroj vjeri, poštujući u cijelosti njegove odredbe i obvezna tumačenja istog koja ga obvezuju. KU nije jednostran akt već je rezultat zajedničkih pregovora u kojima su sudjelovali sami radnici zastupani po sindikatu. Ukoliko se uzme u obzir jasna i nedvosmislena odredba o uvećanju osnovne plaće za vrijeme prekovremenog rada u iznosu od 50%, a bez primjene ostalih dodataka, te naprijed istaknuti obvezni zaključci Povjerenstva, valja nedvojbeno zaključiti kako bi svaka druga interpretacija odnosno primjena odredaba KU bila u nesuglasju sa pravom voljom stranaka KU (koja jedna od dvaju stranaka su i sindikati – zastupnici interesa radnika). Odredbe ugovora, sukladno članku 319. Zakona o obveznim odnosima, primjenjuju se onako kako glase, te ih stoga ne treba posebno tumačiti. Tužiteljica zapravo u predmetnoj stvari zahtijeva da sud tumači jasne i izričite odredbe KU i to na način da mijenja sadržaj i smisao odredaba KU, a što nije ovlast suda. Obzirom je razvidno kako tuženik u cijelosti pravilno primjenjuje odredbe KU i tumačenja istog, te pravilno obračunava naknadu za prekovremeni rad tužiteljice, pa je stoga posljedično tužiteljici pravilno isplaćena naknada za plaće za godišnji odmor, te naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Tuženik ističe kako svim radnicima, pa tako i tužiteljici, svaki mjesec po isplati plaće uručuje platnu listu.

3. Presudom suda ovog suda poslovni broj Pr-510/2020-24 od 27. siječnja 2021. naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 8.083,99 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže navedeno u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima glavnice (točka I izreke). Naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 6.718,75 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 27. siječnja 2021. godine do isplate (točka II izreke).

4. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, a odlučujući o istoj Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Gž R-518/2022-3 od 29. studenoga 2024. uvažio žalbu tuženika kao osnovana i ukinuo presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-510/2020-24 od 27. siječnja 2021. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos preko iznosa od 196,69 eura/1.481,95 kuna1 do iznosa od 1.072,93 eura/8.083,99 kuna (za iznos od 876,24 eura/6.602,04 kune), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Također je ukinuo presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-510/2020-24 od 27. siječnja 2021. pod točkom II. izreke.

4.1. U obrazloženju rješenja Županijski sud u Zagrebu navodi da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada nije obračunao dodatke za prekovremeni rad rukovodeći se Zaključkom br. 153. Zajedničkog povjerenstva u dijelu utuženoga razdoblja od siječnja 2016. godine do 31. siječnja 2020. godine zbog čega je počinjena i bitna povreda odredaba parničnoga postupka na koju se žalitelj poziva. Naime, nejasni su razlozi na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica na ime razlike plaće u dijelu utuženog razdoblja od siječnja 2016. godine pa do 31. svibnja 2020. osnovano potražuje zatraženi bruto iznos od 6.602,04 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, budući da je u tom dijelu tužbenog zahtjeva, u kojem su također obuhvaćeni sati koji su odrađeni na blagdane, odnosno neradne dane, valjalo primijeniti Zaključak broj 153.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Zaključka br. 153 i 163 (str. 13-14 spisa), Zaključka br. 48, 58, 95a, 106a (str. 37-38 spisa), pravnog mišljenja prof. dr. CH od 28. ožujka 2018. (str. 39-62 spisa), evidencija rada, platnih lista, ugovora o radu, odluke o plaći (sve pohranjeno na CD-u) te druge dokumentacije koja je priložena u sudski spis, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (str. 93-111 spisa) i dopunsko financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković (str. 240- 246 spisa).

6. Na ročištu koje je održano 17. listopada 2025., tužiteljica je navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložila da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost punomoćnika tužiteljice, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

7. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Nakon što je stalni sudski vještak Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinila dopunu nalaza i mišljenja (str. 240-246 spisa), tužiteljica je podneskom od 23. srpnja 2025. konačno uredila tužbeni zahtjev.

9. Podneskom od 17. listopada 2025. tuženik je učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva, dok i nadalje osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva.

10. Predmet spora nakon što je tužiteljica konačno uredila tužbeni zahtjev je zahtjev tužiteljice za isplatu dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću, te dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te posljedično neisplaćene naknade za godišnji odmor, sve za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2020.

11. U ovome stadiju postupka sporan je način obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati, odnosno ubrajaju li se blagdani u taj fond redovnih sati ili ne sukladno Zaključcima 148. i 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

12. Vezano uz pitanje li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15) vezan tumačenjem Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora obzirom na odredbe članka 18. i 19. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15), ovaj sud ističe da prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci od 10. rujna 2024., poslovni broj Rev- 1451/2021, s obzirom na odredbu članka 19. stavka 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i u odlukama poslovni broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora, zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili sl. Vrhovni sud Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju, ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenog tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

13. Odredbu čl. 51. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 tumačilo je dva puta.

13.1. Prvi put je to učinilo na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj "upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem" i donijeli su

Zaključak broj 148. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen."

13.2. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 143/13 i 96/15, na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je novo (drugo) tumačenje prihvaćanjem Zaključka br. 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

14. Zaključak br. 153. u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13. nije stavljen izvan snage.

14.1. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

15. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi:

"Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.".

16. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

17. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

18. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

19. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno 50. KU/18.

20. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/19.

21. Primjenjujući izražena pravna shvaćanja vezana uz primjenu predmetnih zaključaka, stalni sudski vještak Petra Blašković izradila je dopunu nalaza i mišljenja u kojem je kod izračuna mjesečnog fonda sati uzela u obzir Zaključak br. 153 za razdovlje od 21. prosinca 2015. Nakon provedene dopune financijskog vještačenje, tuženik nije prigovarao nalazu i mišljenju već je izjavio da ne spori visinu tužbenog zahtjeva.

22. Stoga, visina konačno postavljenog tužbenog zahtjeva među strankama nije sporna, a visina istog ujedno proizlazi i iz dopune nalaza i mišljenja (str. 240-246 spisa).

23. Slijedom iznesenog, tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

24. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, računajući od dospijeća pa do isplate, sukladno članku 92. stavku 3. Zakona o radu. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

25. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare potraživanja koji je istaknut od strane tuženika, budući najstarije potraživanje tužiteljice dospijeva 16. siječnja 2016., prema tužbenom zahtjevu kako je isti specificiran u podnesku od 23. srpnja 2025., a tužba je podnesena 17. veljače 2020., odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina iz članka 139. Zakona o radu.

26. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno cijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

28. Odluka o parničnom trošku tužiteljice temelji se na odredbama članku 154. stavku 1. i članku 155. stavku 1. ZPP. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora.

29. S obzirom na odredbe Tarife tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 17. veljače 2020. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 eura;

- sastav podneska od 27. lipnja 2020. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 eura;

- zastupanje na ročištu 7. srpnja 2020. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 eura;

- sastav podneska od 27. srpnja 2020. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 25,00 eura;

- sastav podneska od 23. listopada 2020. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 25,00 eura;

- sastav podneska od 24. studenog 2020. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 eura;

- sastav podneska od 2. prosinca 2020. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 eura;

- zastupanje na ročištu 11. prosinca 2020. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 eura;

- sastav žalbe od 3. veljače 2021. (Tbr. 10/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- zastupanje na ročištu 7. ožujka 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 eura;

- sastav podneska od 23. srpnja 2025. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 eura;

- zastupanje na ročištu 17. listopada 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 eura; što ukupno iznosi 1.000,00 eura.

30. Dakle, tužiteljici su priznati troškovi postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 1.000,00 eura, te je na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužiteljici valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (250,00 eura). Dakle, tužiteljici je priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura. Tužiteljici je, nadalje, valjalo priznati trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 331,81 eura (2.500,00 kuna) te trošak predujma za dopunsko financijsko vještačenje u iznos od 100,00 eura. Dakle, tužiteljici su priznati troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 1.681,81 eura.

31. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO.

32. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 21. veljače 2025. kojim uređuje tužbeni zahtjev i očituje se na odluku Županijskog suda u Zagrebu jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Također nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude jer isti trošak tužiteljici nije nastao. Tužiteljici nije priznat niti trošak preko iznosa dosuđenog i obrazloženog u točki 29. obrazloženja presude budući je isti zatražen u prekomjernom iznosu.

32.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku