REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1531/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 2.050,00 EUR (dvije tisuće pedeset eura) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 1.350,00 EUR od 23. prosinca 2022. do isplate i

- na iznos od 700,00 EUR od 12. studenog 2025. do isplate prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 700,00 EUR od 23. prosinca 2022. do 11. studenog 2025.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 1.841,22 EUR (tisuću osamsto četrdeset jedan euro i dvadeset dva centa) sa zateznim kamatama od 23. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe koju je tužitelj učinio na ročištu održanom 12. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 9. lipnja 2023. navodi da je 30. prosinca 2021. u Zagrebu sudjelovao u prometnoj nesreći kao vozač vozila registracijske oznake [registarska oznaka]. Navodi da je za predmetnu nesreću odgovoran vozač vozila registracijske oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika. Tužitelj navodi da je u predmetnoj nesreći zadobio tjelesne ozljede pa da je trpio (i da još uvijek trpi) neimovinsku štetu zbog prisutnih bolova, pretrpljenog straha i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Navodi da mu je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih zbog čega je pretrpio i određenu imovinsku štetu. Ističe da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom, koji je isti zaprimio 23. prosinca 2022. te da mu je potom tuženik isplatio 1.200,00 EUR po osnovi naknade štete. Navodi da mu tuženik isplatom iznosa nije naknadio nastalu štetu u cijelosti te da stoga traži isplatu daljnjeg iznosa naknade štete u ovom postupku. Stoga traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju isplati 1.350,00 EUR po osnovi nastale mu imovinske (zbog potrebne tuđe pomoći i njege) i neimovinske štete sa zateznom kamatom od 23. prosinca 2022. do isplate. Kasnije je specificirao da isplatu 1.200,00 EUR traži po osnovi neimovinske, a 150,00 EUR po osnovi imovinske štete (list 48-49 spisa). Također, traži da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim postojanje pasivne legitimacije u ovom postupku, zatim nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za isti. S druge strane tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva te u tom smislu navodi da je tužitelju po osnovi naknade štete koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju isplatio 1.200,00 EUR, čime je tužitelju u cijelosti naknadio nastalu štetu. Upućuje na to da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj zadobio lakše ozljede te da nije upućen na kontrolu kirurga, neurologa, a niti na bilo kakvu dodatnu medicinsku obradu. Osporava da bi tegobe koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji bile u uzročnoj vezi s predmetnim događajem jer je tužitelj rođen 1967. i jer i od ranije ima zdravstvene tegobe i degenerativne promjene koštano-zglobnog sustava. Osporava i tijek zateznih kamata. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

3. Na ročištu održanom 12. studenog 2025. stranke su učinile nespornim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali njegovi ukućani.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem potvrde Policijske uprave Zagrebačke (list 6-7 spisa), medicinske dokumentacije (list 8-17, 42-44 spisa), dopisa Državnog zavoda za statistiku (list 18 spisa), odštetnog zahtjeva (list 19-21 spisa), obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva (list 22 spisa) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem (list 54-55, 68 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene tuđe pomoći i njege) koju je pretrpio zbog štetnog događaja (prometne nesreće) koji se dogodio 30. prosinca 2021., u kojem je tužitelj sudjelovao kao vozač, a za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

7. Među strankama nije sporno da se 30. prosinca 2021. dogodio štetni događaj, zatim nije sporno da je upravo tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, a niti da je upravo osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Također, među strankama nije sporno da je tužitelju u tom istom štetnom događaju nastala određena šteta zbog čega mu je tuženik po toj osnovi prije podnošenja tužbe platio 1.200,00 EUR. Tijekom postupka postalo je isto tako nesporno da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali njegovi ukućani. S druge strane sporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno da li tužitelj ima pravo na isplatu daljnjeg iznosa po osnovi naknade štete, a sporan je i tijek zateznih kamata.

8. Tužitelj je na ročištu održanom 12. studenog 2025. (list 74 spisa) preinačio tužbu na način da po osnovi neimovinske štete, umjesto isplate 1.200,00 J traži isplatu 1.900,00 EUR, od tuženika traži isplatu 1.900,00 EUR. Dakle, tužitelj je povisio tužbeni zahtjev za 700,00 EUR po osnovi neimovinske štete nastale mu u predmetnom štetnom događaju. Tuženik se navedenoj preinaci protivio. Tužitelj je tužbu preinačio nakon provedenog medicinskog vještačenja. S obzirom da tužitelj nije mogao imati potpuna saznanja o visini naknade štete s osnove povrede prava osobnosti prije provođenja vještačenja, a tužbeni zahtjev uredio je nakon provedenog medicinskog vještačenja, zaključak je ovog suda da se radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP). Uz to treba reći da je spomenuta preinaka prema ocjeni ovog suda svrsishodna za konačno rješenje odnosa između tužitelja i tuženika vezano uz predmetni štetni događaj u smislu čl. 190. st. 3. ZPP-a. Stoga je sud dopustio preinaku jer smatra da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka i na temelju čl. 190. st. 2. ZPP-a odlučio je kao u izreci ovog rješenja.

9.1. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno da li je tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah i jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade neimovinske štete te da li su na eventualno smanjenje životne aktivnosti utjecale posljedice iz štetnog događaja u kojem je tužitelj sudjelovao kao suvozač na motociklu i radi utvrđenja činjenice da li je tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, kao i činjenice da li su troškovi liječenja bili potrebni i opravdani), odnosno radi utvrđenja opsega nastale imovinske i neimovinske štete, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. Jakši Filipoviću Čuguri (kirurg).

9.2. Iz nalaza i mišljenja ranije spomenutog stalnog sudskog vještaka (list 102- 103 spisa) proizlazi da je tužitelj pretrpio ozljedu trzajne povrede vratne i slabinske kralježnice; da je vještak prilikom kliničkog pregleda tužitelja utvrdio kretnje vratne kralježnice fleksija-ekstenzija 30-0-60/ 50-0-70/, laterofleksija desno lijevo 25-0- 30/40-0-40/, rotacija desno lijevo 65-0-70/ 90-0-90 te da su LS kralježnice po Č reducirane za 1/3 te da se tužitelj prilikom pregleda žalio na jutarnju zakočenost vratne i slabinske kralježnice te da je negirao prijašnje tegobe; da je kod tužitelja učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija, a da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji vratne i slabinske kralježnice uzevši u obzir degenerativne promjene, koje se nisu očitovale simptomatski kod tužitelja, što jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja i pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade; da je liječenje završeno 22. studenog 2022.; da su kod tužitelja po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice u omjeru 2-3 %; da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 50 dana (kumulativno); da je kod istoga primarni strah bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, a da je u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, da je strah jačeg intenziteta trajao 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te da se potom nastavilo stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti u trajanju 40 dana (kumulativno) te da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz razdoblje od 40 dana (kumulativno) i da kod istog nije zaostalo naruženje kao posljedica predmetnog štetnog događaja.

9.3. Tužitelj nije imao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, no s druge strane, tuženik je istome prigovorio (list 58-61 spisa) navodeći da prigovara iskazanom opsegu neimovinske štete po svim kriterijima iste te danoj ocjeni smanjenja životne aktivnosti. Tuženik navodi da nije jasno kojom metodologijom se vještak služio prilikom izrade nalaza i mišljenja, odnosno naveo je da je dana ocjena u protivnosti s podacima iz stručne literature, kao i u protivnosti s postojećom sudsko- medicinskom praksom. Tuženik je također uputio na to da je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja raspolagao medicinskom dokumentacijom, odnosno nalazima FSVK i FSLK (od 4. travnja 2022.) koji se ne nalaze u spisu pa da iste vještak nije trebao koristiti. Navodi da nije jasno kako je vještak utvrdio datum završetka liječenja, s obzirom da medicinska dokumentacija nema kontinuitet. Također, osporava navode vještaka koje se odnose na tužiteljevu potrebu za tuđom pomoći i njegom, navodeći da je tužitelj bio uredno pokretan čitavo vrijeme te da je mogao samostalno obavljati uobičajene aktivnosti svakodnevnog života.

9.4. Na ročištu održanom 15. svibnja 2025. (list 68 spisa) vještak se očitovao o prigovorima tuženika na njegov nalaz i mišljenje. Vještak je pojasnio da mu nije jasno na koju metodologiju se tuženik poziva. Pojasnio je da kao vještak radi više od 25 godina te da pri svom radu koristi svu moguću literaturu koja postoji, kako u domaćem, tako i u inozemnom izdanju. Pojasnio je da se na listu 13 spisa nalazi nalaz od 4. travnja 2022. koji opisuje funkcionalne snimke vratne i slabinske kralježnice (FSVK i FSLK), koji nalaz je koristio prilikom izrade nalaza i mišljenja, no da same snimke FSVK i FSLK nije imao na uvid. Istaknuo je da ako u spisu postoji nalaz po specijalistu radiologu, da se mora uzeti taj navod u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja. Vještak je pojasnio da kronološki posljednji nalaz (od 22. studenog 2022.) opisuje stanje po štetnome događaju kao kompenzirano stanje te da smatra da je u tom trenutku stanje tužitelja po štetnom događaju postalo definitivno. Istaknuo je da na temelju dostupnih podataka ne nalazi uputu za FSVK i FSLK. Također, vještak je pojasnio da ocjena nematerijalnih vidova štete nema objektivnu procjenu nego su izraženi kumulativno što se ocjenjuje s obzirom na tijek liječenja, vrstu i stupanj određivanja opisan kroz medicinsku dokumentaciju, kao i kroz klinički pregled i intervju s tužiteljem.

9.5. Jasno je da je vještak procjenu datuma završetka liječenja dao na temelju medicinske dokumentacije iz koje proizlazi da je utvrđeno da se tužitelj osjeća subjektivno bolje te da je njegovo stanje kompenzirano (kontrolni pregled fizijatra na listu 17 spisa). Treba reći da je i iz kartice fizikalne terapije (list 16 spisa) vidljivo da je tužitelj neposredno prije tog završnog pregleda kod fizijatra išao na fizikalne terapije (od 7. studenog do 21. studenog 2022.) te da je 21. studeni 2022. bio zadnji dan njegove fizikalne terapije (list 15 spisa). Stoga ovaj sud prihvaća procjenu datuma završetka liječenja koju je dao vještak jer je isto u skladu s medicinskom dokumentacijom koja se nalazi u spisu pa vjerodostojnost nalaza i mišljenja u tom dijelu nije dovedena u pitanje.

9.6. Što se tiče ocjene smanjenja životne aktivnosti treba reći da je vještak takvu ocjenu dao uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju tužitelja iz koje proizlazi kakve ozljede je pretrpio tužitelj, koje pretrage, terapije i analgetici su mu indicirani i kako je teklo njegovo liječenje, odnosno koje posljedice su u konačnici kod tužitelja zaostale zbog predmetnog štetnog događaja. Jasno je da je vještak svoju procjenu dao na temelju višegodišnjeg iskustva iz područja kirurgije, kako je to i sam uostalom pojasnio na ročištu na kojem se očitovao o prigovorima tuženika. Važno je reći i uzeti u obzir da je vještak prije izrade nalaza i mišljenja proveo klinički pregled tužitelja na temelju kojeg je mogao ocijeniti koje su trajne posljedice ostale kod istog nakon predmetnog štetnog događaja.

9.7. Što se tiče degenerativnih promjena kod tužitelja, a na koje tuženik upućuje u tijeku postupka, treba reći da je iz nalaza i mišljenja sasvim jasno da je vještak iste prilikom vještačenja uzeo u obzir. Naime, vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da su kod tužitelja doista prisutne degenerativne promjene, no da se iste nisu kod tužitelja očitovale simptomatski. Vještak je navedeno utvrdio uvidom u medicinsku dokumentaciju (pogotovo u nalaz RTG dijagnostike na listu 13 spisa kojim su opisane degenerativne promjene malih zgl. bilat. duž vratno, više lijevostrano te malih zgl., više distalno lumbalno), uvidom u zdravstveni karton tužitelja za razdoblje od čak 17 godina (za razdoblje od 2007. do 2024. tijekom kojeg bi zasigurno bile vidljive eventualne smetnje zbog utvrđenih degenerativnih promjena), ali i kliničkim pregledom tužitelja. Vještak je imao dovoljno osnove utvrditi da li kod tužitelja postoje degenerativne promjene, što je u konačnici i utvrdio, no pritom je naveo da se iste kod tužitelja nisu očitovale simptomatski. Zbog toga vještak je prema ocjeni ovog suda na temelju svega naprijed navedenog mogao utvrditi potpuni opseg smanjenja životne aktivnosti koja je kod tužitelja nastala zbog predmetnog štetnog događaja.

9.8. Stoga, kad se u obzir uzme ozljeda koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju (ozljedu trzajne povrede vratne i slabinske kralježnice) i koje su posljedice zaostale kod istog, sud prihvaća ocjenu stupnja smanjenja životne aktivnosti tužitelja koju je vještak dao u omjeru 2-3 %.

9.9. Treba naglasiti da je ocjenu bolova vještak dao kumulativno, što znači da vještak svoju ocjenu nije dao uzimajući u obzir definitivne vremenske faze u kojima je tužitelj trpio bolove, već je bolove raščlanio po intenzitetu i ocjenu njihovog trajanja dao u njihovoj ukupnosti, prikazujući ju u danima radi lakše procjene nastalih posljedica u pogledu bolova kod tužitelja. Vještak je pritom uzeo u obzir medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, a iz koje je vidljivo u kojem je stanju bio tužitelj nakon predmetnog štetnog događaja, ali i tijekom samog liječenja. Na temelju spomenutog vještak je dao ocjenu u kojem je opsegu i intenzitetu tužitelj nakon nesreće i tijekom liječenja trpio bolove. Dakle, ovaj sud prihvaća i ocjenu vještaka i u pogledu ocjene pretrpljenih bolova.

9.10. Što se pak tiče ocjene straha, a za koju tuženik navodi da je previsoko dana, treba reći da je vještak prilikom davanja iste, osim medicinske dokumentacije, proveo klinički pregled i pritom i razgovor s tužiteljem, što je potrebno s obzirom da se strah kod svakog pojedinca očituje na drugačiji način te drugačijim intenzitetom pa čak i u odnosu na iste događaje i okolnosti istih tih događaja. Na temelju istog vještak je dao ocjenu straha, koja je (kao što je dana ocjena bolova, a kako je ranije navedeno) dana kumulativno i kao takvu ocjenu ovaj sud prihvaća.

9.11. Treba reći da je vještak ocjenu tuđe pomoći i njege u trajanju od ukupno 80 sati također dao kumulativno. Dakle, vještak je takvu ocjenu dao, ne uzimajući u obzir vremenski period u kojem je takva pomoć tužitelju bila potrebna, već je takvu ocjenu dao u njenoj ukupnosti prikazujući ju u danima radi lakše procjene opsega potrebe za istom. Isto je u skladu s navodima iz medicinske dokumentacije iz koje je vidljivo da je tužitelj nosio Schantzov ovratnik, da su mu bili propisani analgetici te da je bio podvrgnut fizikalnoj terapiji pa je sasvim životno i logično da tužitelj nije mogao funkcionirati sasvim samostalno te da mu je doista trebala tuđa pomoć i njega trećih osoba.

9.12. Što se tiče navoda tuženika da je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja imao na uvid snimke FSVK i FSLK, koje se pak ne nalaze u sudskom spisu, upućuje se da se na listu 13 spisa nalazi nalaz i mišljenje specijalista radiologije te da je vještak svoje navode o naprijed navedenim pretragama temeljio na spomenutom nalazu RTG dijagnostike, a ne na snimkama koje se ne bi nalazile u spisu. Dakle, tuženiku je bila dostupna sva medicinska dokumentacija koju je imao na raspolaganju vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja. Što se tiče tih predmetnih pretraga (kao i uostalom svih pretraga) nije uopće odlučno tko je tužitelja uputio na spomenute pretrage, već što je točno istima utvrđeno.

9.13. Stav je ovog suda da vještak kao kirurg nedvojbeno posjeduje stručno znanje za davanje ocjene bolova, straha i smanjenja životne aktivnosti, no i potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom. Tuženik istaknutim prigovorima nalaz i mišljenje vještaka nije doveo u sumnju pa sud stoga prihvaća ocjenu koju je vještak dao u pogledu pretrpljenih bolova i straha, zatim u pogledu smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja i u pogledu potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom.

10. Tuženik je u podnesku od 20. prosinca 2024., prije nego što se vještak očitovao o prigovorima na nalaz i mišljenje, opreza radi, predložio provođenje medicinskog vještačenja po novom vještaku. Sud je prihvatio danu ocjenu opsega nastale štete koju je dao vještak, s obzirom da je vještak prema mišljenju ovog suda usmenim očitovanjem otklonio sve istaknute prigovore pa provođenje istog nije bilo potrebno. Međutim, treba reći da nakon usmenog očitovanja vještaka, tuženik nije predlagao da se provede novo vještačenje, već je predložio zaključenje glavne rasprave i donošenje odluke prema stanju u spisu.

11. Slijedom navedenog, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da je tužitelj pretrpio ozljedu trzajne povrede vratne i slabinske kralježnice; da; da je liječenje završeno 22. studenog 2022.; da su kod tužitelja po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice u omjeru 2-3 %; da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 50 dana (kumulativno); da je kod istoga primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan, a da je u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, da je strah jačeg intenziteta trajao 1 dan , srednjeg intenziteta 5 dana te da se potom nastavilo stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti u trajanju 40 dana (kumulativno) te da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz razdoblje od 40 dana (kumulativno).

12. Tuženik je tijekom postupka predlagao izvođenje sudsko-medicinskog vještačenja na okolnost koje je točno ozljede tužitelj pretrpio u predmetnoj nesreći, s obzirom da isti navodi da su kod tužitelja prisutne degenerativne promjene i zbog toga ranije zdravstvene tegobe. Sud navedeni dokaz nije izvodio, jer je prilikom medicinskog vještačenja vještak kirurg utvrdio da doista postoje otprije prisutne degenerativne promjene kod tužitelja, baš kako to navodi tuženik, te je postojanje istih uzeo u obzir prilikom očitovanja o naprijed navedenim i obrazloženim kvalifikatornim okolnostima.

13.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je cijenio jačinu i trajanje fizičkih bolova, zatim karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (potreba za mirovanjem, imobilizacija Shanzovim ovratnikom, RTG-snimanja i druge pretrage, višestruki posjeti fizijatru, odlasci na 10 fizikalnih terapija), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Također, sud je imao i u vidu opseg smanjenja životne aktivnosti (2-3 %), dob tužitelja u trenutku ozljeđivanja (54 godine), kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelj trpi. Treba reći da su orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5), uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude. Stoga je ovaj sud prilikom određivanja visine naknade također uzeo u obzir i promjene vrijednosti novca uzrokovane inflatornim kretanjima (isti stav o navedenom pitanju zauzimaju i primjerice Županijski sud u Dubrovniku Gž-546/2023-2 od 6. studenog 2024., Županijski sud u Zagrebu Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i Gž- 5040/2024-2 od 18. prosinca 2024. i dr.). Stoga slijedom navedenog po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 2.800,00 EUR.

14. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 80 sati, a za što je nesporno da su mu pružali njegovi ukućani. Sud na temelju čl. 223. ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u konkretnom slučaju 6,00 EUR pa bi po ovoj osnovi tužitelju pripadalo ukupno 480,00 EUR i to na temelju čl. 1089. ZOO-a.

15. Kao što je već ranije rečeno, među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju već prethodno po osnovi naknade štete u predmetnom događaju isplatio 1.200,00 EUR. Stoga je utvrđenu novčanu naknadu po navedenim osnovama (3.280,00 EUR) potrebno umanjiti za već ranije plaćeni iznos.

16. Slijedom navedenog, tužitelj u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu 2.050,00 EUR pa je na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. ZOO-a prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu navedenog iznosa te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude.

17.1. Tužitelj je odštetni zahtjev podnio 22. prosinca 2022. (list 19-20 spisa) pa isti na temelju čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) ima pravo na isplatu zateznih kamata za iznos koji traži u tužbi po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (1.350,00 EUR) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

17.2. Što se pak tiče tijeka zateznih kamata na preinačeni dio, treba reći da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva (700,00 EUR) od trenutka kad je takav zahtjev postavljen u postupku, odnosno od trenutka kad je tužitelj preinačio tužbu, a ne od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva (odnosno za razdoblje prije nego je tužitelj postavio takav zahtjev za naknadu štete). Tuženik dakle ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je tužitelj uopće preinačio tužbu (takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u svojim odlukama broj Rev-1050/2024-2 od 28. kolovoza 2024., broj Rev-647/2023-2 od 18. lipnja 2024.). Stoga tužitelj, u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, konkretno ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos 1.350,00 EUR od 23. prosinca 2022. (dan nakon podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate, a na povišeni tužbeni zahtjev u iznosu 700,00 EUR od 12. studenog 2025. (od dana preinake tužbe) do isplate pa je o tijeku zatezne kamate odlučeno kao u dijelu točke I izreke. O kamatnoj stopi odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a. U preostalom dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 700,00 EUR od 23. prosinca 2022. do 11. studenog 2025., tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

18.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i troškovnicima stranaka (list 77-78 spisa).

18.2. Tužitelju je nastao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak sastava podneska od 27. rujna 2023. u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), podneska od 11. rujna 2024. u visini 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na tri ročišta (održana 5. lipnja 2024., 15. svibnja 2025. i 12. studenog 2025.) u visini 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužitelju je nastao trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 625 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.562,50 EUR. Tužitelju je nastao i trošak medicinskog vještačenja u iznosu 199,08 EUR te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,55 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) te za presudu u iznosu 53,09 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe). Dakle, tužitelju su u ovoj parnici nastali troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu 1.841,22 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

18.3. Tužitelj pak nema pravo na naknadu troškova sastava podneska od 14. lipnja 2023. kojim je dostavio sudu dokaz o plaćanju sudske pristojbe za tužbu jer takav trošak nije bio potreban u ovoj parnici. Sud smatra da nije bio niti potreban trošak sastava podneska od 1. srpnja 2024, a nije priznat niti trošak sastava podneska kojeg je tužitelj u troškovniku naveo kao "predmetni podnesak" (radnja pod rednim brojem 8. u troškovniku) jer nije jasno na sastav kojeg podneska se odnosi, a za slučaj da se odnosi na sastav troškovnika, sud smatra da tužitelj na naknadu takvog troška nema pravo. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude jer niti takav trošak nije bio potreban u ovoj parnici. Naime, u slučaju da stranka ne pristupi ročištu za objavu, a uredno je o istome obaviještena, presuda se odmah nakon ročišta objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda te je ista trenutno dostupna strankama u elektroničkom obliku pa takav trošak, kao što je već rečeno, prema ocjeni ovog suda nije bio potreban u ovoj parnici u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

18.4. Tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova je odbijen.

18.5. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III i IV izreke ove presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku

2. Tuženiku – po punomoćniku