REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

P- 352/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu Renati Vrđuka, u pravnoj stvari tužitelja DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici iz Karlovca, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po OD Metelko, Knežević&partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave dovršene 3. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi od 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 2.946,42 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 01. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to na iznose kako slijedi:

- 0,09 EUR od 15.05.2006. pa do isplate

- 7,03 EUR od 14.11.2008. pa do isplate

- 11,58 EUR od 09.01.2009. pa do isplate

- 14,05 EUR od 10.02.2009. pa do isplate

- 8,84 EUR od 16.03.2009. pa do isplate

- 10,64 EUR od 15.04.2009. pa do isplate

- 11,23 EUR od 14.05.2009. pa do isplate

- 7,90 EUR od 15.06.2009. pa do isplate

- 9,07 EUR od 13.07.2009. pa do isplate

- 7,79 EUR od 25.08.2009. pa do isplate

- 9,15 EUR od 15.09.2009. pa do isplate

- 5,38 EUR od 14.10.2009. pa do isplate

- 7,77 EUR od 13.11.2009. pa do isplate

- 7,48 EUR od 15.12.2009. pa do isplate

- 12,87 EUR od 05.01.2010. pa do isplate

- 17,25 EUR od 16.02.2010. pa do isplate

- 17,06 EUR od 15.03.2010. pa do isplate

- 20,17 EUR od 13.04.2010. pa do isplate

- 27,07 EUR od 13.05.2010. pa do isplate

- 31,52 EUR od 14.06.2010. pa do isplate

- 38,91 EUR od 15.07.2010. pa do isplate

- 32,09 EUR od 10.08.2010. pa do isplate

- 53,04 EUR od 13.09.2010. pa do isplate

- 45,51 EUR od 14.10.2010. pa do isplate

- 48,64 EUR od 15.11.2010. pa do isplate

- 60,11 EUR od 15.12.2010. pa do isplate

- 69,07 EUR od 07.01.2011. pa do isplate

- 57,05 EUR od 15.02.2011. pa do isplate

- 61,69 EUR od 14.03.2011. pa do isplate

- 53,96 EUR od 11.04.2011. pa do isplate

- 66,33 EUR od 12.05.2011. pa do isplate

- 83,23 EUR od 15.06.2011. pa do isplate

- 96,38 EUR od 14.07.2011. pa do isplate

- 1.936,47 EUR od 25.07.2011. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 2.260,74 kuna/ 300,08 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

-kn 15,82 / 2,10 eura od 01.04.06. pa do isplate,

- kn 0,30 / EUR 0,04 od 01.05.06. pa do isplate,

-kn 9,52 / EUR 1,26 od 01.06.06. pa do isplate,

-kn 23,70 / EUR 3,15 od 01.07.06. pa do isplate,

-kn 0,54 / EUR 0,07 od 01.08.06. pa do isplate,

-kn 28,34 / EUR 3,76 od 01.08.06. pa do isplate,

-kn 0,68 / EUR 0,09 od 01.09.06. pa do isplate,

-kn 15,67 / EUR 2,08 od 01.09.06. pa do isplate,

-kn 15,14 / EUR 2,01 od 01.10.06. pa do isplate,

-kn 0,33 / EUR 0,04 od 01.11.06. pa do isplate,

-kn 40,06 / EUR 5,32 od 01.11.06. pa do isplate,

- kn 37,05 / EUR 4,92 od 01.12.06. pa do isplate,

-kn 55,72 / EUR 7,40 od 01.01.07. pa do isplate,

-kn 70,02 / EUR 9,29 od 01.02.07. pa do isplate,

- kn 48,20 / EUR 6,40 od 01.03.07. pa do isplate,

-kn 72,55 / EUR 9,63 od 01.04.07. pa do isplate,

-kn 114,01 / EUR 15,13 od 01.05.07. pa do isplate,

-kn 116,03 / EUR 15,40 od 01.06.07. pa do isplate,

-kn 128,90 / EUR 17,11 od 01.07.07. pa do isplate,

-kn 106,36 / EUR 14,12 od 01.08.07. pa do isplate,

- kn 106,52 / EUR 14,14 od 01.09.07. pa do isplate,

- kn 144,89 / EUR 19,23 od 01.10.07. pa do isplate,

-kn 111,27 / EUR 14,77 od 01.11.07. pa do isplate,

-kn 139,14 / EUR 18,47 od 01.12.07. pa do isplate,

-kn 96,84 / EUR 12,85 od 01.01.08. pa do isplate,

-kn 86,03 / EUR 11,42 od 01.02.08. pa do isplate

-kn 45,11 / EUR 5,99 od 01.03.08. pa do isplate,

-kn 43,44 / EUR 5,77 od 01.04.08. pa do isplate,

-kn 111,71 / EUR 14,83 od 01.05.08. pa do isplate,

-kn 85,95 / EUR 11,41 od 01.06.08. pa do isplate,

-kn 87,83 / EUR 11,66 od 01.07.08. pa do isplate,

-kn 113,85 / EUR 15,11 od 01.08.08. pa do isplate,

-kn 111,16 / EUR 14,75 od 01.09.08. pa do isplate,

-kn 24,53 / EUR 3,26 od 01.10.08. pa do isplate,

-kn 53,53 / EUR 7,10 od 01.12.08. pa do isplate,

i to po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 01. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.875,00 eur, s zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženom sklopila Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, broj 7103042768, kojim ugovorom je tužiteljica podignula kredit u iznosu od 30.810,85 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita te sa promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukama banke.

Predmetni kredit je vraćen u cijelosti.

1.1. Tužena je u Ugovor o kreditu ugradila odredbu o valutnoj klauzuli u CHF koja je ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno čl. 81 i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, 46/07, 79/07- dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 87 st 1. ZZP/03).

1.2. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., donijetom u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač, koja je u odnosu na ugovorenu valutu u CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda RH, posl. br. Revt-2221/18 od 3. rujna 2019., presuđeno je da je između ostalih banaka i ovdje tužena „u razdoblju od 01.01.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.“

1.3. Navedenim je presudama odlučeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14, 110/15, 14/19) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe.

1.4. Odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

Dakle, prethodno citirana pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a kojom je sud proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom i u odnosu na tuženu, pravno je obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora pa tako i za predmetni Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i tužene.

1.5. Tužiteljica je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF preplatila svoju obvezu, slijedom čega tužiteljica ovom tužbom postavlja zahtjev tuženoj za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate.

2. Tužitelj stoga, predlaže da sud, po provedenom postupku, donese presudu kojom će naložiti tuženoj povrat preplaćenih iznosa, a do koje preplate je došlo iz razloga što je tužitelj tuženoj plaćao rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF.

3.Tužitelji potražuju i naknadu parničnih troškova.

4. U tužbi tužiteljica potražuje povrat iznosa od 3.200,00, a podneskom od 29. listopada 2025. potražuje povrat iznosa od 2.946,42 eura.

5. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare.

5.1. Nadalje navodi da je neosnovana tvrdnja tužitelja o ništetnosti valutne klauzule, da je tužitelj u potpunosti svjesno odabrao kredit u CHF, te mu je moralo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, i da se radi o jasnoj i preciznoj odredbi, a da je tužitelj mogao odabrati i druge valute pa tako i fiksnu kamatu, ali je odabrao predmetni kreditni aranžman jer mu je bio najpovoljniji, da je osim toga ugovor o kreditu solemnizirana isprava i kao takva istumačena tužitelju od strane javnog bilježnika, da je valutna klauzula ugovorena kao dvostrana klauzula koja ima učinak na način da prati kretanje CHF u odnosu na HRK u situacijama kada tečaj CHF raste ili i kada pada, pa se ne može smatrati da je ugovaranjem te klauzule prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranka.

6. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže tužitelja u cijelosti odbiti s istim te potražuje naknadu parničnih troškova te ujedno predlaže donošenje deklaratorne odluke kojom će utvrditi postojanje tuženikovog potraživanja prema tužiteljici u iznosu od ukupno 300,08 eura (ranije 2.260,74 kn), a do čega je došlo u razdoblju kada je tečaj CHF u odnosu na HRK za tužiteljicu bio povoljniji nego u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu- dakle tuženik ističe prigovor radi prebijanja te donošenje konstitutivne odluke kojom će izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužiteljice.

7. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokazni postupka tijekom kojega je pročitao dokumentaciju u spisu, nalaz i mišljenje financijskog vještaka na listu 149-156 te proveo dokaz saslušanjem tužiteljice čiji iskaz se nalazi na str. 221 i 222 spisa.

8.Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve u zajedništvu, sud cijeni da je tužbeni zahtjev kako je konačno postavljen po tužitelju u cijelosti osnovan.

9.Prvenstveno je u postupku valjalo ocijeniti osnovanost prigovora zastare istaknutom u odgovoru na tužbu.

10. O prigovoru zastare

10.1. U postupku je utvrđeno i nesporno je:

-da je individualnu tužbu u ovom predmetu podnijeta 2. lipnja 2023.,

-da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute tj. tečajne razlike sa dospijećem 15. svibanj 2006. do 25. srpnja 2011.

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,

-da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ugovorenu valutu postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

10.2 Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

Člankom 215. st. 1. ZOO propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

10.3. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017.-gdje je o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

10.4. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

10.5. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

10.6. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 2. lipnja 2023., a Zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a 14. lipnja 2018. prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala je pravomoćna odnosu na valutu, to proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

11. O predmetu spora

11.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.

11.2. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr.).

11.3. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 30.810,85 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita te sa promjenjivom kamatnom stopom određenom Odlukom o kamatnim stopama Banke

- da je ugovorena kamatna stopa s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora

Nesporno je da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

11.4. Nadalje je nesporno da je:

-donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u govorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke

11.5. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 01.01.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena R. A. d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od

10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine,

Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 -u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.6. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

11.7. S obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

11.8. Što se personalnih dokaza tiče sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice iz čijeg iskaza slijedi da je kredit dizan radi kupovine osob. automobila time da joj je u auto kući preko koje je kupovina izvršena rečeno da postoji mogućnost kupovine automobila putem kredita za što je potrebno obratiti se bilo kojoj od banaka radi ocjene tužiteljičine kreditne sposobnosti. Kod tuženika je informirana da postoji mogućnost dizanja kredita u CHF, nije bilo govora bilo o kojoj drugoj valuti, a CHF je preporučen uz obrazloženje da se radi o najsigurnijoj i najstabilnijoj valuti. Nakon što je odlučila dignuti kredit u Banci ju je dočekao gotov, pripremljeni Ugovor, pročitala je uvod koji sadrži osobne podatke, iznos kredita, a na neke druge izraze nije obraćala pažnju, pa tako nije uočila odredbe o valutnoj klauzuli, a da i je ne bi znala što to znači. Nekih godinu ili dvije mjesečni anuiteti su bili podjednaki ali nakon toga počeli su drastično rasti te je i od drugih korisnika kredita u CHF čula da su u istom problemu.

12. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po tvrtki D&S iz [adresa], a zadatak vještaka je bio utvrditi koliki je iznos tužiteljica preplatila na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je tužiteljica platila zbog rasta tečaja CHF, a sve u mjesečnim iznosima i ukupno. Također zadatak vještaka, a zbog istaknutog prigovora radi prebijanja, bio je i izračunati razliku između iznosa anuiteta koje bi tužiteljica platila da se primjenjivao tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužiteljica stvarno plaćala u razdobljima kada je tečaj CHF bio niži od početnog i to za razdoblje od ožujka 2006. do zaključno s studenim 2008.

13. Vještak tablično prikazuje razlike u visini anuiteta koje su rezultat tečajne razlike nastale zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je važio kod isplate kredita.

13.1. U konačnom mišljenju vještak utvrđuje da razlika po osnovi valutne klauzule, zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 2.946,42 eura (pozitivne razlike u korist tužitelja) time da su pojedinačni iznosi razlika iskazani u tablici na str 154-156 spisa i to u stupcu 18.

Razlika između anuiteta koje bi tužitelj platio da se u vrijeme kada je tečaj CHF u odnosu na HRK bio povoljniji nego u vrijeme isplate kredita, prema izračunu vještaka iznosi 300,08 eura time da su svakomjesečni iznosi razlika prikazani u tablici 2- razlike za prijeboj u stupcu 7.

14. Tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te u skladu s njim specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje upravo iznose koje je utvrdio vještak te svakomjesečno prikazao tablici koja je sastavni dio nalaza vještaka.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, a na koji nalaz stranke nisu imale prigovora.

17. Slijedom svega navedenog, a nalazeći osnovanim zahtjev tužitelja kako u pogledu osnovanosti tako i u pogledu visine koja je usklađena sa nalazom vještaka, valjalo je zahtjevu tužitelja udovoljiti u visini kako ju tužitelji konačno postavljaju i donijeti presudu kao pod toč I izreke.

18.O prigovoru radi prebijanja

18.1.Tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, koji je specificirao i konačno postavio nakon provedenog vještačenja.

18.2. Tuženik tražbinu istaknutu radi prebijanja traži s osnova razlike koja je nastala u periodima kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je kredit isplaćen ali se tuženik nije izričito izjasnio temelji li tražbinu istaknutu radi prebijanja na stjecanju bez osnove ili na naknadi štete, ali u svakom slučaju iz činjeničnih navoda tuženika u odgovoru na tužbu i postupku proizlazi i zaključuje se da tražbinu tj. prigovor radi prebijanja temelji na ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli.

18.3. U konkretnom slučaju plaćanjem anuiteta kredita u periodu dok je tečaj CHF bo niži od početno ugovorenog, tužitelj nije ništa primio niti je stekao bez osnove u smislu odredbe iz čl. 1111. st.1. u svezi st. 3. ZOO-a, jer je uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji ni obveza tužitelja na vraćanje nečeg što nije primio, a time ne postoji niti konkretna tražbina tuženika po osnovi ništetnosti odredbe ugovora.

18.4. Nadalje ne postoji niti konkretna tražbina tuženika s osnova naknade štete. Naime, čl. 323. st.2. ZOO-a je propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora odgovoran za štetu suugovaratelju koji trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za uzrok ništetnosti.

U konkretnoj situaciji tuženik je taj koji je kriv za sklapanje ugovora jer prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Krivnja za ništetnost ugovorne odredbe je na strani tuženika, a nije kriv tužitelj pa stoga tužitelj niti ne može biti odgovoran za štetu, te tuženik kao ugovaratelj koji je kriv za štetu, ne može osnovano potraživati štetu, a u smislu citirane odredbe.

18.5. Slijedom navedenog, valjalo je utvrditi da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja prema tužitelju, pa j presuđeno kao pod toč II izreke presude.

¸19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP prema kojoj se omjer uspjeha stranaka u postupku ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj uspio u cijelosti.

19.1. U odnosu sa osnovom tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspjela u cijelosti, a u odnosu sa visinom nije uspjela samo u neznanom dijelu, pa sud cijeni da tužiteljici pripada pravo na naknadu cjelokupnog parničnog troška.

19.2. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku i u skladu je s Odvjetničkom tarifom, 25 % PDV na trošak zastupanja i troška financijskog vještačenja.

18.3. Trošak zastupanja tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe, podneska od 23. listopada 2023., zastupanja na ročištu 2. travnja 2024., sastava podneska od 29. listopada 2025., 25. studenog 2025., zastupanja na ročištu 3. prosinca 2025., za svaku radnju po 200,00 eura te na ročištu za objavu presude od 100,00 eura što je ukupno1.300,00 eura, uvećano za iznos PDV od 325,00 eura i trošak knjigovodstvenog vještačenja od 250,00 eura tako da je ukupni parnični trošak tužiteljice iznos od 1.875,00 eura, a platež se nalaže tuženiku.

19 Slijedom iznijetog presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu 23. prosinca 2025.

Sudac: Renata Vrđuka

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

l. Irena Blauhorn, odvj. iz Klc.

2. OD Metelko, Knežević&partneri iz Zgb.