REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11

P-1927/2025

U  I M E R EP U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja MŠB vl. obrta za usluge i turizam [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagrebu, Horvatova ulica, 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate u iznosu od 681,43 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. prosinca 2025., u prisutnosti z. punomoćnika tužitelja i tuženika, s danom objave 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju MŠB vl. obrta za usluge i turizam [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 330,59 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 21. listopada 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana 21. listopada 2023. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 276,54 EUR eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 4. ožujka 2023. godine nastala je šteta na vozilu, marke RENAULT CLIO GRANDTOUR LIMITED, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BKS LEASING CROATIA D.O.O. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52277663197, zastupano po predsjedniku uprave MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i po članici uprave UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan kao odgovorni osiguratelj sukladno ugovorenoj polici kasko osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili dana 8. ožujka 2023. godine zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238203200971. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti vlasnika vozila (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu oštećenika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Vlasnik vozila ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za popravak vozila odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 271/01/2, u ukupnom iznosu od 951,40 eur, a koji račun prema osnovici u iznosu od 761,12 EUR, dužan je podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 430,53 EUR. Razliku od 330,59 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koju oni priznaju, kao i odobreni potrošni materijal lakirera. Upravo ta razlika u cijeni sata rada i odobrenom potrošnom materijalu lakirera je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik je platio iznos od 430,53 EUR po računu, međutim nije platio iznos od 330,59 EUR te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu a time je priznao pravnu osnovu potraživanja. Osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Posebno je indikativno što na izvidu štete tuženik uopće ni ne stavlja cijenu sata rada koju priznaje prilikom ovjere računa popravka, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 40,00 EUR / sat plus PDV u ovoj šteti. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika ( a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada tužitelja koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno što potvrđuju i sljedeći stavovi nadležnih državnih agencija kao i sudska praksa. Stav tužitelja kako odgovorni osiguratelj ne može nametati cijenu sata rada servisima je potvrdio i Visoki trgovački sud RH u presudi posl. br. Pž-1749/2023 od dana 12. siječnja 2024. godine prema kojoj u predmetu slične činjenične i pravne osnove isti smatra „...S obzirom na ovakvo ponašanje tuženika, kao i na dostavljeno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja te dopis HANFA-e, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen, te tuženiku naloženo da tužitelju plati trošak popravka rada prema satnici tužitelja...”. Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj/vlasnik vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 10. svibnja 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja koji je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 330,59 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik. Stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.

U odgovoru na tužbu tuženik osporava se tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te se predlaže sudu da tužitelja odbije uz naknadu parničnih troškova tuženiku. Navodi u bitnome da prije svega valja poći od prirode potraživanja tužitelja i pravne osnove njegovog potraživanja tj. predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Dakle, ovdje se ne radi o zahtjevu za naknadu štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu već se radi o sporu radi ispunjenja obveze preuzete ugovorom, te se imaju primijeniti Uvjeti koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju. Sukladno odredbama Uvjeta E. I. (2) osiguratelj ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila. Prema tome, s obzirom da se ne iznose opravdani razlozi zbog kojih tužitelj popravak nije obavio u ponuđenim servisima, tuženik je isplatom nespornog iznosa svoju obvezu ispunio u cijelosti, jer je troškove popravka naknadio u visini u kojoj je osiguraniku omogućio izvršiti popravak vozila nakon nastupa osiguranog slučaja. Nadalje, ne bi trebalo biti sporno da je dužnost oštećenika/osiguranika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu, niti tuženik spori pravo oštećenika/osiguranika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim, ne u cijelosti na teret osobe odgovorne za naknadu štete. Osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to: račun broj 271/01/2 (list 51 spisa), izvid štete( list 53 spisa), ponuda (list 55 spisa), polica ( list 57-58 spisa), zahtjev i prijava štete ( list 59-61 spisa), potvrda uplate ( list 63 spisa), cjenik usluga (list 65 spisa), Ugovor o ustupu potraživanja (cesiji) (list 67-69 spisa), dopis ( list 71 spisa), e mail ( list 73 spisa), Opći uvjeti ( list 91- 126 spisa), sudska praksa u spisu.

3.

Tužitelj je predložio provođenje prometnog vještačenja na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e. Navedeni dokazni prijedlog, kao i predložena saslušanja ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odlučio da neće provesti navedene dokazne prijedloge.

4.

Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

5.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 330,59 eura koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje po računu broj 271/01/2 (list 51 spisa).

6.

Među strankama su u konkretnom predmetu sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva, sporne su aktivna i pasivna legitimacija, sporan je nastanak predmetnog štetnog događaja, kao i odgovornost za nastalu štetu.

7.

U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ističe se slijedeće. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja ( list 67- 69 spisa proizlazi da su tužitelj i BKS -leasing Croatia d.o.o. navedeni Ugovor sklopili 4.10.2024. te da je istim BKS -leasing Croatia d.o.o kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 330,59 EUR, a prema računu popravka za štetu broj 271/01/2 u ukupnom iznosu od 951,40 EUR, i temeljem izvida štete dužnika br. 238203200971. Time je oštećenik BKS -leasing Croatia d.o.o ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO- a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine, a iz računa tužitelja broj 271/01/2 proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (u računu je naznačen broj štete tuženika te marka i registarska oznaka vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete BKS -leasing Croatia d.o.o prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom. Stoga je prema ocjeni ovog suda istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan. Nadalje, tuženik je osiguravatelj vozila koje je skrivilo predmetnu prometnu nezgodu i tako uzrokovao štetu na vozilu BKS -leasing Croatia d.o.o, a koju štetu je tužitelj popravio, slijedom čega je tuženik prema ocjeni ovog suda pasivno legitimiran te je njegov osiguranik i odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja.

8.

Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 238203200971 (list 53. spisa) utvrđeno je da se isti odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što je razvidno i iz tužiteljevog računa broj A II 271/01/2 (list 51 spisa) odnosno razvidno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 238203200971.

9.

Nadalje, tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u računu tužitelja, odnosno da je vozilo mogao popraviti po cijeni nižoj od navedene u računu tužitelja ovaj sud također je ocijenio neosnovanim.

10.

Iz utuženog računa broj A II 271/01/2 (list 51 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 951,40 EUR, u koji iznos je uračunat iznos i potrošnog materijala limara količina 1,000, limarskog rada 4,50 sata, zatim lakirerski rad 8.900 sata i potrošni materijal 1,000, da se odnosi na popravak oštećenja po tuženikovom izvidu štete broj 238203200971, dok je u tuženikom izvidu štete broj 238203200971 (list 53. spisa) navedeno da je za limarske radove potreban potrošni materijal u iznosu od 7,34 vrijeme od 4,50 sati, za lakirerski rad potreban potrošni materijal 171,22 eura i vrijeme od 8,90 sati. Iz cjenika tužitelja (list 65 spisa) razvidno je da je tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat po cijeni od 40,00 EUR uvećano za 25% PDV- a, a po toj je cijeni tužitelj i obračunao cijenu sata rada u utuženom računu.

11.

Prema ocjeni ovog suda, oštećenik je mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo te ga nije bio dužan popraviti u nekom drugom servisu.

12.

Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tim više što je tužitelj obračunao onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž-3526/2023).

13.

Stoga je tuženik, kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, u skladu s odredbom čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a, tužitelju dužan naknaditi štetu u iznosu od 330,59 EUR, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

14.

Zaključno, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

15.

Uzimajući u obzir naprijed navedeno sud je stoga tužitelju dosudio zatezne kamate od primitka odštetenog zahtjeva, odnosno od dana 21. listopada 2023. pa do isplate, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete.

16.

Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to mu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova ovog postupka u cijelosti. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarife), troškovi sastava podneska od 27.10.2025. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, troškovi zastupanja na ročištu 2.12.2025. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak za pristup ročištu radi obave presude u znosu od 50,00 eura sve uvećano za iznos PDV-a 50,00 eura. Tužitelju su priznati i trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 26,51 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) što ukupno iznosi 276,54 EUR s zateznim kamatama od presuđenja odnosno od 23. prosinca 2025. pa do isplate, te je odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 23. prosinca 2025.

SUDAC:

Nelli Stipaničev

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. MŠB vl. obrta za usluge i turizam [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagrebu, Horvatova ulica, 80A

2. ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Listopadska 2, OIB:94472454976, koje zastupa odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri