REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. Pr-1579/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Starčević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZT iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćniku Danijelu Pribaniću odvjetniku iz Zagreba, Prilaz baruna Filipovića 23/601, protiv tuženika EVENTUS PRODUKCIJA d.o.o. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ĆT iz [adresa], radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 08. prosinca 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika tužitelja Danijela Pribanića i zz osobno uz punomoćnika LT, dana 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je e-mail poruka od dana 30. lipnja 2022. godine koju je tužiteljici poslao JT s email adrese [adresa elektroničke pošte] na [adresa elektroničke pošte] sljedećeg sadržaja: „ ZT bok, tražio sam od knjigovođa da složi odluku od otkazu.. i izračun ..Uglavnom od sutra 1.7. ti stupa na snagu 3 mj otkazni rok.. Primit ćeš plaću za 6,7,8 mj.. ukoliko se ne zaposliš negdje drugdje.. Isto tako bit će ti isplaćeno ostale stavke u 9mj. Vidljivo u attachmentu Bilo kakvi pitanja.. knjigovodstveno.. nazovi miru +385 98 2211 30.. Tvoj broj mob će biti aktivan do 1.9 … lp marijo“, kao niti Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu priložena e-mailu od dana 30. lipnja 2022. godine, nemaju nikakav pravni učinak, nisu stupile na snagu i nezakonite su, te radni odnos tužitelja i tuženika temeljem Ugovora o radu od dana 15. travnja 2019. godine nije prestao i traje i dalje.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke do isplate po stopi jednakoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna boda, u roku od petnaest dana.“.

III Usvaja se protutužbeni zahtjev koji glasi :

„Utvrđuje se da je dana 31. kolovoza 2022.g. prestao radni odnos, zasnovan između tužiteljice ZT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i EVENTUS PRODUKCIJA d.o.o., Zagreb, (Grad Zagreb), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], temeljem Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme od dana 15. travnja 2019.g., a za koje razdoblje tužiteljica ostvaruje sva prava iz radnog odnosa.

IV Nalaže se tuženiku EVENTUS PRODUKCIJA d.o.o., Zagreb, (Grad Zagreb), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici ZT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 3 mjesečne plaće u ime naknade štete, u iznosu od 3.379,53 eura, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno stopi propisanoj člankom 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, računajući od donošenje ove presude do isplate, sve u roku od 8 dana.„

V Odbija se dio tužbenoga zahtjeva koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto i poslove Direktor marketinga ili na druge odgovarajuće poslove, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.“

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 15. travnja 2022. godine. Ugovor je sklopljen za radno mjesto Direktor marketinga. Tužiteljica nije u posjedu ugovora. Među strankama nije sporno da postoji sklopljen ugovor o radu, što je jasno po tome što ga je tuženik otkazao. Tužiteljica je poslove radnog mjesta obavljala uredno, sve do trenutka kad je od direktora tuženika – g. JT (JT) dobila ema-il poruku dana 30. lipnja 2022. godine koja glasi:

„ ZT bok, tražio sam od knjigovođa da složi odluku od otkazu.. i izračun ..Uglavnom od sutra 1.7 ti stupa na snagu 3 mj otkazni rok.. Primit ćeš plaću za 6,7,8 mj.. ukoliko se ne zaposliš negdje drugdje.. Isto tako bit će ti isplaćeno ostale stavke u 9mj. Vidljivo u attachmentu Bilo kakvi pitanja.. knjigovodstveno.. nazovi miru

+385 98 2211 30..Tvoj broj mob će biti aktivan do 1.9 …lp marijo“.

U prilogu navedenom e-mailu od dana 30. lipnja 2022. godine priložen je dokument pod nazivom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu, kao i excel tablica pod nazivom Izračun plaća za Dijanu.

Izračun plaća

Ističemo kako odluka o otkazu ugovora o radu nije dostavljena tužiteljici. Također, sama odluka nije potpisana od strane direktora. Zbog toga ona nije stupila na snagu niti proizvodi pravne učinke. Odluka nije sastavljena u pisanom obliku. Shvaćajući da su njezina prava povrijeđena, dana 4. srpnja 2022. godine tužiteljica je tuženiku uputila zahtjev za zaštitu prava u kojem ističe kako je tuženik napisao krivo prezime tužiteljice, kako je neispravno obračunata otpremnina, te kako je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita i nedopuštena, tražeći od tuženika da preispita i ukine navedenu odluku o otkazu. Na taj zahtjev tuženik nije nikada odgovorio, niti je po njemu postupio.

Tužiteljica ističe kako su sami razlozi za odluku o otkazu ugovora o radu neistiniti. U samoj odluci o otkazu se navodi kako se tužiteljici daje otkaz zbog organizacijskih i gospodarskih razloga, odnosno kako je „Zbog otežanih uvjeta poslovanja nastalih padom prihoda od prodaje robe koja se prodavala isključivo za vrijeme COVID-19 pandemije (dezinficijensi), poslodavac ima poteškoća u održavanju likvidnosti i potrebu za smanjenjem troškova. Poslodavac zbog potrebe reorganizacije rada i smanjenja troškova, ukida radno mjesto direktora marketinga...“ Osnovna djelatnost tuženika nikada nije bila prodaja dezinficijensa, već i prije početka COVID-19 pandemije, a i danas, osnovna djelatnost je po-drška „eventima“, odnosno koncertnim i kongresnim događajima.

U okolnostima pandemije, kao i mjere zabrane i ograničavanja većih okupljanja temeljem odluke Stožera, na inicijativu tužiteljice, kako bi se osigurao prihod i likvidnost tuženika do ponovnog vraćanja u redovnu djelatnost, tuženik je počeo prodavati uređaje za dezinfekciju.

Na taj način tuženik se sačuvao od stečaja, o čemu svjedoči činjenica da je na samom početku korona krize tuženik bio oko 1.300.000,00 kuna u minusu, dok danas uspješno posluje i bilježi dobit od oko 800.000,00 kuna. Dana 31. prosinca 2021. godine tuženik je bio u plusu gotovo 1.300.000,00 kuna, iz čega nedvojbeno proizlazi kako otežani gospodarski uvjeti na koje se tuženik poziva ne postoje, te samim time ne mogu biti objektivni razlog za otkaz ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga. Također, kako se opasnost od pandemije COVID-19 smanjila te su mjere Stožera ukinute, ove godine je nastavljena redovna djelatnost tuženika, odnosno organizacija kongresnih, koncertnih i sličnih događaja, od čega tuženik trenutno ostvaruje nemale prihode, što se može potvrditi uvidom u poslovne knjige tuženika. Dokaz: nalog tuženiku da dostavi izvatke iz poslovnih knjiga za 2022. godinu O činjenici da poslovanje tuženika nije nimalo ugroženo svjedoči i to što tuženik više ne koristi covid potpore za zaposlene, koje je koristio 2020. godine, kada je njegovo poslovanje bilo ugroženo. Budući da je prihod tuženika od osnovne djelatnosti u ovoj godini, u odnosu na prošlu godinu, značajno porastao, tuženik više ne ostvaruje uvjete za korištenje co-vid potpora.

S obzirom na sve navedeno, jasno je da otežani uvjeti poslovanja tuženika, odnosno gospodarski razlozi ne postoje, kao i da „potreba reorganizacije rada i smanjenje troškova“ nisu istiniti razlozi za otkaz ugovora o radu tužiteljici. Ukidanje radnog mjesta Direktora marketinga tužiteljice i donošenje od-luke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga motivi-rani su isključivo osobnom odmazdom direktora tuženika, g. JT.

Direktor g. JT, pod izgovorom pandemije COVID-a, unazad nekoliko mjeseci provodi samovolju unutar tuženika te šikanira tužiteljicu na način da je postavio lozinku na računalo na kojem je tužiteljica radila, oduzeo joj je ključeve od ureda čime je tužiteljici onemogućen dolazak na posao, te joj je i oduzeo ključeve službenog vozila, kao i izbacio tužiteljicu iz stana, koji stan i službeni automobil su bili dio dogovora na koje tužiteljica ima pravo prilikom zaposlenja kod tuženika.

Sve navedeno uslijedilo je nakon što je tužiteljica odbila privatan odnos s direktorom tuženika, g. JT, koji je više puta tužiteljici naglasio da „...ako nema privatnog odnosa, nema ni poslovnog.“

S obzirom na navedeno, nedvojbeno je kako je navodno ukidanje mjesta Direktor marketinga i donošenje odluke o otkazu ugovora o radu donese-no isključivo iz osobne odmazde i osobnih razloga direktora tuženika g. JT.

Štoviše, jasno je kako je upravo tužiteljica svojim idejama, motivacijom, trudom i angažmanom pridonijela da tuženik ostvari dobit u trenucima pandemije COVID-19. Pored navedenog, radne obveze radnog mjesta Direktor marketinga uključivale su, pored ostalih djelatnosti prema potrebi tuženika, sve marketinške aktivnosti u pogledu osnovne djelatnosti tuženika, odnosno organizacije kongresnih, koncertnih i sličnih događaja, koja djelatnost je nakon ukidanja mjera Stožera uredno nastavljena. Stoga, potreba za navedenim radnim mjestom kod tuženika nikako nije prestala, niti je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika isključivo na prodaji uređaja za dezinfekciju, niti isključivo za vrijeme trajanja COVID-19 pandemije.

Prema tome, potreba za radom tužiteljice postoji za cijelo vrijeme, posebice u uvjetima vraćanja osnovne djelatnosti tuženika nakon prolaska opasnosti od pandemije i ukidanja mjera Stožera.

Zbog svega navedenog odluka o otkazu je nezakonita i treba je ukinuti. Rokovi iz članka 133. Zakona o radu nisu počeli teći niti mogu teći s obzirom da tuženik nije dostavio Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelji-ci, niti je sama Odluka potpisana od strane direktora tuženika.

S obzirom na sve navedeno, tužitelj predlaže sudu da tužbu i tužbeni zahtjev usvoji, a tuženika obveže na plaćanje troškova ovog parničnog postupka.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu dana 15.04.2019. za radno mjesto administratora, koje radno mjesto je naknadno sklapanjem Dodatka ugovoru o radu izmijenjeno u radno mjesto direktora marketinga. Netočno je da bi tužiteljica uredno obavljala poslove opisanog radnog mjesta. Tužiteljica je za društvo povremeno obavljala administrativne poslove (slanje mailova, ponuda klijentima, sastavljanja računa, sastavljanje dokumentacije za javne nabave itd), a za vrijeme COVID 19 pandemije organizirala prodaju robe (dezinficijenasa), potrebnih kako bi tuženik kao davatelj usluge u svezi organizacije kongresa bio u suglasnosti s uvjetima propisanim Odlukama Stožera civilne zaštite RH za sprječavanje širenja zaraze korona virosom, koje se odnose na ograničavanje okupljanja i uvode druge nužne epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavanja zaraze. Upravo zbog COVID 19 pandemije tuženik je u 2020.g. smanjio broj zaposlenika sa 4 na 2, zadržavajući samo mjesto direktora društva (svoje osobno) te radno mjesto tužiteljice, a svoje je poslovanje djelomično proširio na prodaju dezinficijensa, koji su bili nužni za obavljanje primarne djelatnosti za vrijeme trajanja ograničavanja okupljanja propisanih gore navedenim odlukama Stožera civilne zaštite.

Točno je da je su tužiteljica i tuženik bili u emotivnoj vezi, koja je prestala početkom 2021.g. Kada bi navodi tužiteljice bili točni da je prekid emotivne veze uzrok otkaza, tada bi tuženik odluku o otkazu ugovora o radu za tužiteljicu donio godinu i pol dana prije ovdje osporavane odluke.

Dodatno, odluka o otkazu je dostavljena tužiteljici putem maila, budući je tužiteljica s prijavljenom adresom prebivališta na adresi tuženika, u nekretnini u vlasništvu zz tuženika, koji joj je besplatno ustupljen dok ne razriješi svoju kompliciranu obiteljsku situaciju, a nakon iseljenja o novoj adresi nije obavijestila tuženika kao svog poslodavca. Stoga tuženik nije imao mogućnosti uručiti ovo predmetnu odluku o otkazu na bilo koji drugi način, osim kako je to učinio e-mailom. Po prestanku emotivne veze dogovor između tužiteljice i zz tuženika bio da tužiteljica osnuje svoju firmu u koju svrhu joj je zz tuženika pozajmio iznos za osnivanje društva Brand media d.o.o., s namjerom da tužiteljica pokrene svoj vlastiti posao (voice over).

Tuženik suprotno tvrdnjama tužiteljice, nije ostvario prihode od djelatnosti, a svakako isti nisu ostvareni zbog rada i angažmana ovdje tužiteljice. Tuženik je ostvario prihode u prethodnom poslovnoj godini pretežitim dijelom iz prodaje nekretnine u vlasništvu društva. Dodatno, tuženiku su počev od 01.06.2022.g. krenule na naplatu i rate realiziranog kredita putem HAMAG BICRO u iznosu od 30.000,00 kn., koje dodatno opterećuju tekuće poslovanje. Dakle, netočno je da bi tuženik donio odluku koja nije utemeljenja na stvarnim činjenicama.

Prvenstveno su to gospodarski razlozi (mala tvrtka sa ukupno 2 zaposlena, zz tuženika i ovdje tužiteljica).

Tuženik je donio ovdje predmetnu Odluku o otkazu kako bi dodatnim rasterećenjem od troškova (op.a. bruto II plaća tužiteljice svaki mjesec iznosi cca 10.000,00 HRK) osigurao daljnje poslovanje društva tuženika, posebice otežano u situaciji svjetske pandemije, a što predstavlja legitimno pravo svakog poslodavca.

Nadalje, tužiteljica od siječnja 2022.g. ne obavlja poslove svog radnog mjesta i ne dolazi na radno mjesto, niti poslove obavlja iz “home office”. Uvažavajući navedeno, a temeljem članka 92.st.1.ZOR-a (plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada) nema nikakve osnove za isplatu plaće ovdje tužiteljici za razdoblje od kada je ista prestala raditi pa tako ni nadalje.

Konačno, odnosi između jedinih zaposlenika ovdje tuženika, zz tuženika i tužiteljice dodatno su narušeni iz gore navedenih razloga, prethodne emotivne veze. Slijedom navedenog, navodi tužbe te ovog odgovora na tužbu nepobitno upućuju da zbog gospodarske situacije u kojem se društvo tuženika zateklo, neizvršavanja poslova radnog mjesta na kojem je tužiteljica zaposlena od siječnja 2022.g. te narušene i defa cto nepostojeće poslovne komunikacije između tužiteljice i zz tuženika nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, kako je to gore obrazloženo, nije moguć, a uvažavajući trajanje radnog odnosa, starost te ostale obveze tužiteljice to tuženik, pozivajući se na čl. 125 st. 2 ZOR-a podnosi zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu te predlaže da sud donese presudu kojom se radni odnos raskida sa danom 31. kolovoza 2022.g, uz naknadu štete tužiteljici u iznosu od 3 prosječene plaće.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u E-mail poruku od 30. lipnja 2022.g, izračun plaće, Nacrt Odluke o otkazu, Zahtjev za zaštitu prava, m, potvrda pošte o dostavi, Povijesni Izvod iz Sudskoga Registra za tuženika, Odluka kojom se odbija Zahtjev za zaštitu prava, saslušao stranke.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11.- pročišćeni tekst i 25/13. u daljnjem tekstu : ZPP), sud je utvrdio da su tužbeni i protutužbeni zahtjevi osnovani u cijelosti.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 15. travnja 2022. godine. Ugovor je sklopljen za radno mjesto Direktor marketinga, i visina plaće tužiteljice prije prestanka radnoga odnosa te da je daljnji nastavak radnoga odnosa neprihvatljiv za obje stranke.

6. Između stranaka sporno je da li je zakonita i dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu, odnosno da li je sastavljena i uručena na zakonom propisan način te da li proizvodi pravne učinke.

7. Sud je izvršio uvid u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, koja nije potpisana a koja je nesporno dostavljena tužiteljici putem e-maila, uz opravdanje kako se na drugi način nije mogla izvršiti dostava Odluke.

8. Na postupanje tuženika tužiteljica je pravovremeno uložila Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava sladno odredbi čl. 133 Zakona o radu (NN br. 38/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 149/09, 61/11, 73/13 i 93/14 u daljnjem tekstu: ZR).

9. O navedenom Zahtjevu tuženik se očitovao na način da je 18.07.2022.g isti odbio i potvrdio Odluku o otkazu.

Sukladno odredbi čl. 133 st. 2 ZR, tužitelj je podnio tužbu pravovremeno za zaštitu svojih prava.

10. U svome iskazu tužiteljica je navela da joj je Otkaz ugovora o radu dostavljen na način opisan u spisu predmeta e-mailom porukom kao prilog. Nije bio potpisan. Kasnije je zbog toga imala i probleme i sa prijavom na HZZZ te nije ostvarila pravo na prihod kao nezaposlena. Sa uručenjem otkaza došla je obavijest da koristi godišnji kao i stari godišnji sve do odjave. Za vrijeme Covid pandemije radila je od kuće, ako i ostalo vrijeme. Nakon otkaza Ugovora o radu više nije mogla raditi od kuće jer joj je ukinut e- mail pa nije mogla dobivati radne naloge. Zbog cijele situacije nije dobivala e-mailove. Naime, i prije otkaza, a posebno nakon što joj je na nezakonit način uručen, ona je u cijeloj situaciji tražila drugi posao, a što je zbog godina starosti bilo jako otežano. Doškolovala se na javnim radovima i na Institutu za javni menadžment. Otkaz je uslijedio 30.06.2022.kad je opasnost od Covida davno prošla. Firma od situacije sa COVIDOM se znatno oporavila i primala je nove djelatnike i poslovala s dobiti, a njoj je uručen poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu. Njoj nije u interesu povratak na posao. Za tuženika je radila tri godine, ima 32 godine radnog staža i uzdržava maloljetno dijete. Ista izjavljuje da joj je bruto plaća bila 8.487,73 kn, što u eurima iznosi 1.126,51. Kod novog poslodavca počela je raditi 13. listopada 2022.g. Na poseban upit pun. zz tuženika tužiteljici ista iskazuje da prije otkazivanja nije dobivala e-mailove i to se odnosi na razdoblje prije otkazivanja, a zadnji e-mailovi su bili krajem travnja 2022. i e-mail sa otkazom. Kada je dobila taj e-mail nazvala gosp. Z koja je radila u računovodstvu, ona je pisala taj otkaz, i sam je rekla da je gosp. JT predlagala da se to tako ne radi. Ona joj je objasnila da je otkaz dostavljen nepropisno e-mailom, da nije potpisan pa neće ostvariti prava na Zavodu za zapošljavanje. Ona joj je pojasnila kako joj je žao i kako je i otkaz i cijela procedura bila na brzinu pa nalogu direktora, s time što joj je priopćila da tužiteljica osobno ode kod direktora da joj potpiše otkaz ili da razgovara o drugim uvjetima. Međutim gosp. Ć joj je još dodala da po njenoj procjeni to nije moguće jer je i sam pokušala s njim razgovara, s druge strane on nije u firmi, već na Pelješcu i zato je otkaz uručen na ovakav način. Na poseban upit pun. zz tuženika tužiteljici ista iskazuje da je komunikacija s poslodavcem nje kao jednog zaposlenika tekla na način da su si slali e-mailove, imali sastanke, imala je telefonski kontakt, bila je dostupna 24 sata. U sklopu svojih poslova 2022. godine radila je ukoliko bi joj došao neki radni nalog, ali poslovanje bilo znatno otežano zbog nedostatka primjerene komunikacije između nje i direktora.Na poseban upit pun. zz tuženika tužiteljici ista iskazuje da je nekretnina u kojoj je boravila bila plaćena od strane direktora Eventus Produkcije zajedno sa režijama do iseljenja u svibnju. Gospođi L javila je da je promijenila prezime i poslala joj je novu osobnu, a i direktor je to znao. Na poseban upit pun. zz tuženika tužiteljici ista iskazuje u to vrijeme kada je napustila stan koji joj je plaćao poslodavac nije se imala gdje prijaviti, a u poštanskom uredu je ugovorila da joj se sva pošta iz [adresa] koja dođe preusmjerava na poštanski pretinac. Na poseban upit pun. zz tuženika tužiteljici ista iskazuje da poslodavca o tome nije obavijestila o tom preusmjeravanju jer nije bilo potrebe u stvar nakon iseljenja iz stana kojeg su joj plaćali obavijestila je poslodavca da joj se pošta može slati na staru adresu. Na poseban upit pun. zz tuženika tužiteljici ista iskazuje da je pošta mogla stizati na njenu staru adresu i bila bi joj uredno isporučena u poštanski pretinac. Pošta može potvrditi iskaz. Posjeduje rješenje Zavoda o odbijanju za naknadu priloženo je sudu i to iz razloga što je otkaz odbijen.

Na poseban upit pun. zz tuženika tužiteljici ista iskazuje da je dobila prosjek od 3 plaće koje je tražila, a ne razumje na što se odnosi potvrda o trajanju radnog odnosa i vrsti poslova koje je obavljala. Na poseban upit pun. zz tuženika tužiteljici ista iskazuje da o poslovanju u 2021. g. zna da se radilo na štandovima i da su se prodavali uređaji. Na poseban upit pun. zz tuženika tužiteljici ista iskazuje vezano za činjenicu da joj je ustegnuto pravo na korištenje službenog automobila, kompjutera i stana, odgovara da je dobila poruku da vrati ključeve stana, automobila i kompjutera (kompjuter joj je bio u uredu).

Na poseban upit pun. tužitelja tužiteljici ista iskazuje da je stan u kojem je stanovala bio je cca 50 m2.

11. ZZ tuženika JT iskazao je kako je kontaktirao tužiteljicu u siječnju 2022. i rekao joj da mora iseliti iz stana, ona je živjela u većem stanu, obzirom da je imala dvoje djece pa joj je svoj stan ustupio, a on se preselio u manji stan u [adresa], cca 30 m2 gdje je prije bio ured. On je zbog financijske situacije morao prodati manji stan i vratiti se u veći. Vezano za otkaz tu je odluku donio zbog toga što je najavljen pad prometa u poslovanju i morao je od te godine otplaćivati kredit dodijeljen od HAMAG BIKRO (sredstva dodijeljena za vrijeme COVIDA). Još dok je tužiteljica radila 2019 imao je četvero zaposlenika. Nakon državne potpore morao je dati dvojici otkaz zbog količine poslova. Što se tiče dobiti 2021.g. bio je prisiljen prodati dugotrajnu imovinu za povrat osobnih dugova. Smatra otpis nije nezakonit jer je primila e-mail sa otkazom na jedini način koji mu je bio moguć. Najavio je otkazni rok 3 mjeseca i godišnji što smatra korektnim i poštivao je sve po zakonu. Službeno vozilo je bilo zajedničko i njoj i njemu za sastanke, a on je njoj kupio vozilo koje njeno osobno. Iseljenje je bilo na miran način, ni pod kakvom prisilom. Uzela je sve što je htjela iz stana i ništa nije tražio natrag. Ne razumje zašto se njega nije moglo nazvati ili doći k njemu d se dobije potpis na Odluci o otkazu jer je on poštivao sve dogovore. Na poseban upit pun. tuženika zz tuženiku, tuženik izjavljuje da je u trajanju njihove veze kupio joj auto i to je auto ostalo kod nje. Od zaposlenika u firmi je ostao samo on. Kredit HAMD BIKRO iznosi 4.350,00 eura tromjesečno. Stan je prodan 2022. godine. Sve je iskomunicirao sa tužiteljicom. Nisu često komuniciralo u 2022. g., a tužitelja je znala da nema posla od početka godine do iseljenja. Na poseban upit pun. tuženika zz tuženiku odgovora da je pad u 2022. prihoda iz kongresnog turizma bio oko 40 %. Na poseban upit pun. zz tuženika zz tuženiku iskazuje da je u 2022.g. vjerojatno radila na ponudi farmaceutskih štandova i možda je izradila koji promotivni video i poslala kao ponudu. Na poseban upit pun. zz tuženika zz tuženiku iskazuje da je dugotrajnu imovinu prodao za 140.000,00 eura. Na poseban upit pun. tužitelja zz tuženiku izjavljuje da ima firmu Globalne usluge o podrška izvođačima d.o.o. Tamo je dvoje zaposlenih. Firma se bavi organizacijom i tehničkom podrškom za koncerte. Tužiteljica je kada je radila za Eventus radila i za tu firmu. Išla je na turneje. Novu osobu tamo je zaposlio prije 2 godine tj. 2023. Ta firma posluje pozitivno. Tužiteljica je živjela u stanu od 50 m2, a režije su iznosile oko 120 eura što je plaćao on. To nije bio dogovor, oni su bili u vezi. Na poseban upit pun. zz tuženika, zz tuženiku iskazuje da je poznato osnivanje firme Brand Media jer je sudjelovao s temeljnim kapitalom i zna da je tužiteljica radila na nju.

12. Iz stanja spisa je razvidno da je tužiteljica protiv odluke tuženika o otkazu njenog ugovora o radu koju je zaprimila putem maila, podnijela zahtjev za zaštitu prava predajom istoga na poštu 04.07.2022.g. S obzirom na to da je tužitelj pravodobno unutar propisanog roka od 15 dana podnio zahtjev za zaštitu prava, kojem tuženik kao njegov poslodavac nije udovoljio na način da njegov zahtjev za zaštitu prava odbio, dana 18.07.2022.g podnijela tužbu, tužiteljica je pravovremeno u skladu čl. 133. st. 2. Zakona o radu zatražila sudsku zaštitu, slijedom čega su ostvarene procesno pravne pretpostavke za vođenje ovog spora.

13. Za donošenje odluke u ovom sporu treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o radu. Prema čl. 115. Zakona o radu poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i zbog poslovno uvjetovanih razloga. Nadalje prema čl.125. st. 1. Zakona o radu ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a prema st. 3. tog članka zahtjev za sudski raskid ugovora o radu može se podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

14. S obzirom na to da je tuženik u ovom slučaju tužiteljev ugovor o radu otkazao slanjem e-mail poruke i odjavom tužitelja s obveznih osiguranja, po stavu suda takav otkaz ugovora o radu je nezakonit i kao takav nedopušten prije svega zbog formalnih nedostataka, budući da prema čl. 120. Zakona o radu otkaz mora biti u pisanom obliku, poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz i takav obrazloženi otkaz u pisanom obliku treba dostaviti radniku, a tuženik u ovom slučaju nije tako postupio. S obzirom na to da je otkaz tužiteljevog ugovora o radu odlukom suda utvrđen nedopuštenim, usvojena je i protutužba za sudski raskid ugovora o radu, jer zbog poremećenog odnosa tužitelja s tuženikom te zasnivanja radnog odnosa kod drugog poslodavca, tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika. Stoga, bez obzira što je otkaz utvrđen nedopuštenim iz prethodno navedenih razloga, slijedom čega se tužitelj na temelju te odluke suda vratio u radno pravnu poziciju prije tog otkaza, valjalo je udovoljiti zahtjevu tuženika i odrediti sudski raskid ugovora o radu kao što je prethodno obrazloženo, primjenom odredaba čl. 125. st. 1. Zakona o radu. S obzirom na sve izložene okolnosti slučaja, a poštujući načelo razmjernosti te uz uvažavanje osnovnih načela obveznog prava iz čl. 2., 3., i 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) te pravilnom primjenom čl. 125. i čl. 8. Zakona o radu, dan prestanka ugovora o radu utvrđen je s danom 31. kolovoza 2022.g.

15.Tužitelj prema čl. 125. st. 1. zakona o radu u slučaju kao što je ovaj, kad sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, ima pravo na naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika. Stoga je tužiteljici na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u skladu s citiranim propisom dosuđen propisani minimalni iznos od tri ugovorene plaće, što u ovom slučaju iznosi 3.379,53 eura kao što je prethodno obrazloženo.

16. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st 1 ZPP-a , a trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika. Tužiteljici je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr 7 toč. 2 alineja 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 500,00 eura uvećano za 25% PDV-a ili 125,00 Eura što ukupno iznosi 625,00 Eura.

18. Tužitelj je temeljem čl. 16. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu, 23. prosinca 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa presude . O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud .

DNA

1. pun. tužitelja

2. tuženiku