Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-12/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Požegi, po sucu Anamariji Kovačević Turac, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu Republike Hrvatske, OIB 52634238587 zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, protiv tuženika LV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Tomislavu Metiću, odvjetniku u [adresa], radi isplate, nakon glavne rasprave održane 11.studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da Republici Hrvatskoj na ime stjecanja bez osnove, neplaćene naknade za korištenje stana u [adresa], za razdoblje od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2022. plati iznos od ukupno 3.588,61 eura na ime glavnog duga sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 59,81 euro teku od 19. listopada 2017. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 19. studenog 2017. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 20. prosinca 2017. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 20. siječnja 2018. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 22. veljače 2018. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 21. ožujka 2018. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 21. travnja 2018. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 27. svibnja 2018. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 23. lipnja 2018. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 21. srpnja 2018. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 22. kolovoza 2018. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 20. rujna 2018. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 19. listopada 2018. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 22. studenog 2018. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 20. prosinca 2018. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 24. siječnja 2019. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 21. veljače 2019. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 20. ožujka 2019. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 19. travnja 2019. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 19. svibnja 2019. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 21. lipnja 2019. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 19. srpnja 2019. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 22. kolovoza 2019. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 19. rujna 2019. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 17. listopada 2019. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 21. studenog 2019. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 19. prosinca 2019. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 19. siječnja 2020. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 19. veljače 2020. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 18. ožujka 2020. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 23. travnja 2020. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 21. svibnja 2020. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 17. lipnja 2020. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 17. srpnja 2020. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 19. kolovoza 2020. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 18. rujna 2020. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 18. listopada 2020. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 19. studenog 2020. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 18. prosinca 2020. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 21. siječnja 2021. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 18. veljače 2021. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 21. ožujka 2021. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 17. travnja 2021. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 20. svibnja 2021. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 17. lipnja 2021. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 18. srpnja 2021. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 19. kolovoza 2021. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 18. rujna 2021. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 20. listopada 2021. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 19. studenog 2021. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 18. prosinca 2021. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 23. siječnja 2022. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 18. veljače 2022. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 18. ožujka 2022. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 17. travnja 2022. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 20. svibnja 2022. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 19. lipnja 2022. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 20. srpnja 2022. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 18. kolovoza 2022. pa do isplate,

- 59,81 euro teku od 18. rujna 2022. pa do isplate, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos od dana dospijeća pa do isplate, u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.200,00 eura u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 12.8.2025. za tijek zatezne kamate za razdoblje od listopada 2022. do kolovoza 2025.

Obrazloženje

1.Tužiteljica Republika Hrvatska je podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da se dana 15. lipnja 2020. obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješavanje spora u smislu čl. 186 Zakona o parničnom postupku.

1.1.U tužbi se navodi da tuženik LV koristi stan u vlasništvu Republike Hrvatske koji se nalazi u [adresa], površine 56,33m2, oznake 5186, te nije plaćao najamninu odnosno naknadu za korištenje stana za razdoblje od listopada 2017. godine do prosinca 2020. godine. Cijena najamnine stana utvrđena je sukladno Odluci o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine Vlade Republike Hrvatske od 21. studenog 2000. Stanom koji je predmet ovog postupka upravlja društvo Državne nekretnine d.o.o. temeljem ugovora o poslovno tehničkoj suradnji broj klasa 943-01/14- 01/38, koji je Republika Hrvatska zaključila s Državnim uredno za upravljanje državnom imovinom Državne nekretnine d.o.o. su tuženiku redovito dostavljene uplatnice radi plaćanja naknade za korištenje stana, a tuženik nije podmirio dugovanje niti za jedan mjesec.

1.2.Slijedom navedenog tužiteljica Republika Hrvatska predlaže naslovljenom sudu da donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju na ime stjecanja bez osnove neplaćene naknade za korištenje stan u [adresa] za razdoblje od 1. listopada 2017. do 31. prosinca 2020. isplati iznos od 20.250,96 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da nije točno da nije plaćao najamninu za korištenje predmetnog stana i da je redovno plaćao iznos od 170,00 kuna. Ono što je sporno jesu uplatnice na iznos od 450,64 kuna koje su stizale od strane tužitelja i tuženik nikada nije obaviješten zbog čega je došlo do promjene visine najamnine. Tuženiku je nejasno zbog čega je iznos najma postao tako visok iako je od tužitelja tražio odgovor. Stoga je predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Podneskom od 3.10.2022. tužiteljica je preinačila tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da tuženik i nadalje ne plaća naknadu za korištenje predmetnog stana, a isti nije predao u posjed Republici Hrvatskoj, pa je dužan platiti i naknadu za korištenje stana za 2021. godinu te za razdoblje od siječnja do listopada 2022. Tuženik do konca rujna 2022. Republici Hrvatskoj duguje ukupno iznos od 27.038,40 kn na ime glavnice. Slijedom navedenog tužiteljica preinačava tužbu i tužbeni zahtjev tako da potražuje na ime stjecanja bez osnove, neplaćene naknade za korištenje stana u njenom vlasništvu za razdoblje od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2022. iznos od ukupno 27.038,40 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos pa do isplate.

4. Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva podneskom od 4.1.2023. iz razloga što tužitelj za naknadno dodani potraživani iznos nije, sukladno čl. 186.a ZPP-a podnio prijedlog za mirno rješavanje spora tuženiku zbog čega je tako izmijenjeni tužbeni zahtjev neuredan i nije podoban za raspravljanje tj. nije ispunjena osnovna pretpostavka propisana čl. 186.a ZPP-a što za sobom povlači pravnu posljedicu iz čl. 186.a st. 6. ZPP-a. Naime, zahtjev za mirno rješavanje spora odnosi se na iznos od 13.519,20 kuna glavnice i 1.999,63 kuna kamate, dakle ukupno 15.518,83 kuna dok se tužbom potražuje iznos od 20.250,96 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, dakle potražuje se veći iznos od onoga koji je bio obuhvaćen zahtjevom za mirno rješavanje spora zbog čega nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186.a ZPP-a pa se predlaže da sud ovu tužbu odbaci, a podredno da ne dopusti preinačenje tužbenog zahtjeva. Ukoliko sud ne bi odbacio tužbu i tužbeni zahtjev odnosno ukoliko bi dopustio preinačenje tužbenog zahtjeva, u odnosu na prvotno postavljenu tužbu i tužbeni zahtjev tuženik napominje kako zbroj pojedinih iznosa iz tužbe ne odgovara ukupno potraživanom iznosu iz te tužbe pa čak niti iznosu potraživanom zahtjevom za mirno rješavanje spora što tužbu čini neurednom i nepodobnom za raspravljanje. Zbroj pojedinih potraživanih iznosa iz tužbenog zahtjeva iznosi 17.574,96 kuna (39 x 450,64 kuna) dok se tužbenim zahtjevom u cjelini potražuje iznos u visini od 20.250,96 kuna, a zahtjev za mirno rješavanje spora glasi na iznos od 15.518,83 kune. Kako je zahtjev za mirno rješavanje spora postavljen na iznos u visini od 15.518,83 kuna tužitelj je tužbu i tužbeni zahtjev mogao i trebao postaviti upravo na taj iznos dok bi svako drugo definiranje iznosa bilo pogrešno odnosno, čak i pod pretpostavkom osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva, sud bi za iznos koji premašuje iznos iz zahtjeva za mirno rješavanje spora, tužitelja trebao odbiti. Nadalje tuženik smatra kako je potraživana zakonska zatezna kamata iz tužbenog zahtjeva nepravilno određena jer se na konkretan slučaj, u slučaju osnovanosti potraživanja tužitelja primjenjuje kamatna stopa prema čl. 29. ZOO-a uvećana za 3 postotna poena, a ne za 5 postotnih poena jer je tuženik fizička osoba, a ne trgovac niti osoba javnog prava. Ono na što je tuženik spreman jest platiti neplaćenu dospjelu najamninu na koja glasi na ugovoreni iznos u visini od 172,37 kuna uvećano za zakonsku zateznu kamatu po čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se primjenjuje na ostale osobe. Ukoliko tužitelj s navedenim nije suglasan predlaže se tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti, a podredno odbiti u cijelosti i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

5.Sud je dozvolio preinaku tužbe na pripremnom ročištu održanom dana 12.1.2023. iz razloga svrsishodnosti a obzirom je tužbeni zahtjev proširen na novo vremensko razdoblje iz iste pravne osnove.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz otvorenih stavaka, zahtjev za mirno rješenje spora s nacrtom tužbe, prijedlog za sklapanje nagodbe, odluku o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenog 2000., izvadak iz otvorenih stavaka str. lista 18-3 do 20, dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (str. lista 25-1 do 31-1), priopćenje Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, zahtjev za kupnju stana od 14. veljače 2012. (str. lista 49-2 do 58-2), izvadak otvorenih stavaka (str. lista 79-1 do 84-1), izvod otvorenih stavaka (98- 1 do 104-1), ugovor o najmu stana od 1. rujna 2005., izmjene ugovora o najmu stana od 5. travnja 2006., priloženu sudsku praksu te ostale podneske i priloge spisu. 6.1. Sud je na glavnoj raspravi održanoj 11. studenog 2025. odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tuženika iz razloga što je tuženik pozvan radi saslušanja u svrhu dokazivanja na glavnu raspravu od 4. prosinca 2023. godine i od 9. travnja 2024. i nije se odazvao pozivu suda, a punomoćnik tuženika je izjavio da ne može s njim stupiti u kontakt, a stanje pravne stvari je dovoljno razjašnjeno.

7.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je donio presudu br. P 2/2021-27 od 24.svibnja 2024. kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i naložio tuženiku isplatu iznosa od 27.038,40 kuna na ime glavnog duga sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni iznos od 450,64 kuna teku za razdoblje od 19.listopada 2017. sve do 18.rujna 2022.,od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate.

8. Županijski sud u Splitu je po žalbi tuženika ukinuo presudu Općinskog suda u Požegi i predmet vratio na ponovno suđenje, navodeći da prvostupanjski sud odlučne činjenice koje se odnose na visinu najamnine u spornom razdoblju nije utvrdio na točan i potpun način.

9. Naime, u prvostupanjskom postupku sporna je bila osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Nije sporno da je tuženik 2005. godine s Kaznionicom u Požegi sklopio Ugovor o najmu stana kao i Izmjene ugovora od 5. travnja 2006. Nije sporno niti da se tuženik i nadalje nalazi u posjedu predmetnog stana.

11. Nesporno je i da je tužiteljica temeljem čl. 49. st. 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine, broj: 145/10 i 70/12) stekla pravo vlasništva na stanu, a visina najamnine utvrđena je sukladno čl. 3. Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine od 15. studenog 2020.

12. U odnosu na pravnu osnovanost tužbenog zahtjeva tuženik je istakao da je s Kaznionicom u Požegi kao davateljem stana na korištenje, dana 20. rujna 2005. godine sklopio Ugovor o najmu stana te 05. travnja 2006. godine Izmjene ugovora o najmu stana, a kojima je ugovoreno da će tuženik plaćati najamninu u iznosu od 172,37 kuna mjesečno što je tuženik i činio. Predmetni Ugovor sklopljen je na određeno vrijeme i to do provedbe Zaključka Povjerenstva Vlade za upravljanje imovinom Republike Hrvatske od 22. srpnja 2003. godine i 22. listopada 2003. godine o prodaji stanova koji nisu stanovi za službene potrebe odnosno do rješenja statusa korisnika predmetnog stana (čl. 2. Ugovora), a Izmjenama ugovora o najmu stana nije mijenjano razdoblje na koje je ugovor sklopljen.

12.1.U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tuženik je naveo kako status tuženika kao korisnika predmetnog stana nije riješen, a očigledno nije proveden niti predmetni Zaključak, prvotno sklopljeni Ugovor o najmu stana je još uvijek na snazi i prema njemu je tuženik bio dužan plaćati iznos u visini od 172,37 kuna mjesečno. Nadalje, tuženik nikada do sada nije dobio nikakvu odluku o promijeni visine najamnine, a kojom bi bio obvezan plaćati iznose navedene u tužbi. Isto tako, tuženik se poziva na Presudu Županijskog suda u Rijeci Gž-3968/2020-3 od 11. svibnja 2022. godine iz koje proizlazi da se na tuženika ne primjenjuje Odluka ministarstva o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine jer se ta Odluka odnosi na najmoprimce koji na temelju čl. 31. st. 2. ZNS-a nemaju pravo na zaštićenu najamninu, a to su najmoprimci koji u dijelu stana obavljaju poslovnu djelatnost ili pak imaju u vlasništvu useljivu kuću ili stan.

13. Tužiteljica je navela kako ona u ovom postupku ne potražuje naknadu neplaćene najamnine temeljem odredbi Zakona o najmu stanova već temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima prema kojemu kada dio imovine neke osobe na bilo koji način, bez pravne osnove, prijeđe u imovinu druge osobe, stjecatelj je dužan nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Budući da tuženik nije plaćao najamninu za stan niti Kaznionici u Požegi niti Republici Hrvatskoj, dužan je tužiteljici nadoknaditi korist koju je imao za vrijeme posjedovanja stana, a to je upravo naknada za korištenje stana koja je određena u visini najamnine koju je Republika Hrvatska mogla ostvariti da je stan bio u njenom posjedu u utuženom razdoblju. U odnosu na predmetni Ugovor o najmu stana od 20. rujna 2005. došlo je do promjene osobe najmodavca temeljem zakonskih odredbi, tako da prava i obveze najmodavca iz Ugovora prelaze na Republiku Hrvatsku. U odnosu na utuženi ukupni iznos duga naznačen u tužbi od 20.250,96 kn, Republika Hrvatska ističe da se isti odnosi na ukupno neplaćeni glavni dug za najamninu u iznosu od 17.574,96 kn i izračunate kamate do dana podnošenja tužbe u iznosu od 2.676,00 kn, a što je vidljivo iz izvatka otvorenih stavki Državnih nekretnina d.o.o. koji je priložen uz tužbu.

14. Iz ugovora o najmu stana razvidno je da je naznačeno da je stan u vlasništvu Republike Hrvatske a dan je od strane Kaznionice u Požegi na korištenje korisniku stana ŽV, pok. majci LV po ugovoru od 15.siječnja 1968. odnosno 1. siječnja 1980. Ugovoreno je da se najamnina odnosno naknada za korištenje predmetnog stana utvrđuje u visini odgovarajućeg mjesečnog iznosa zajedničke pričuve utvrđene od Stanouprave u Požegi i iznosi za ovaj stan 172,37 kuna (točka IV ugovora). Izmjenama ugovora o najmu stana od 5.4.2006. mijenja se točka IV i glasi da se najamnina odnosno naknada za korištenje stana utvrđuje prema odredbi točke I Odluke o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine u visini odgovarajućeg dvostrukog mjesečnog iznosa zajedničke pričuve utvrđene od Stanouprave u Požegi za stambenu zgradu u kojoj j ovaj stan ( 1,53 kuna/m2) i iznosi za ovaj stan 172,37 kuna mjesečno. Iznos te najamnine mijenja se kad se od strane Stanouprave u Požegi promjeni iznos zajedničke pričuve.

15. Dakle stranke su ugovorile primjenu Odluke o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine ("Narodne novine, broj: 120/2000).

15.1. Uvidom u predmetnu Odluku o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenoga 2000. objavljenu u Narodnim novinama br. 120/2000 visina slobodno ugovorene najamnine za stanove u vlasništvu Republike Hrvatske što je plaćanju najmoprimci u slučajevima propisani zakonom o najmu stanova, utvrđuje se u visini dvostrukog mjesečnog iznosa zajedničke pričuve koja se plaća u stambenoj zgradi u kojoj se stan nalazi. Visina slobodno ugovorene najamnine koju plaćaju najmoprimci iz čl. 30.st.2. Zakona o najmu stanova a koji na temelju čl. 31.stavka 2. Zakona nemaju pravo na zaštićenu najamninu utvrđuje se u iznosu od 15,00 kn/m2 stambene površine.

16. Nije sporno da je tuženik u početku plaćao najamninu u iznosu od 172,37 kuna mjesečno te prema tuženiku ugovor o najmu stana je još na snazi. Obzirom su stranke ugovorile primjenu Odluke o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine u skladu s kojom odlukom je tuženik u početku uplaćivao iznose mjesečne najamnine ne stoji prigovor tuženika da se na njega ne primjenjuje Odluka Ministarstva utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine jer se ta odluka odnosi na najmoprimce koji na temelju čl. 31.st.2. ZNS nemaju pravo na zaštićenu najamninu (a to su najmoprimci koji u dijelu stana obavljaju poslovnu djelatnost ili pak imaju u vlasništvu useljivu kuću ili stan), niti se priložena sudska praksa od stane tuženika odnosi na objektivno identičan slučaj.

17. Obzirom je u odnosu na predmetni Ugovor o najmu stana od 20. rujna 2005. i od 5.travnja 2006. došlo do promjene osobe najmodavca temeljem ranije citiranog Zakona o upravljanju državnom imovinom, osnovom kojeg je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetnog stana, a time prava i obveze najmodavca iz toga Ugovora sukladno odredbi čl. 24.st.1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine, broj: 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06, dalje u tekstu: ZONS), stoga u konkretnom slučaju postoji pravna osnova temeljem koje je tužiteljica ovlaštena tužbom od tuženika zahtijevati neplaćene iznose najamnine (neplaćenu naknadu za korištenje stana), te sud nalazi prigovor promašene aktivne legitimacije neosnovanim.

18. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik se u postupku poziva na ugovoreni iznos u visini od 172,37 kuna, međutim nije sporno da tuženik u utuženom razdoblju nije plaćao niti ugovoreni iznos. Tužiteljica je navela da su Državne nekretnine d.o.o. tuženiku redovito dostavljale uplatnice radi plaćanje naknade za korištenje stana, a tuženik nije dokazao suprotno.

19. Tužiteljica je priložila izvadak iz otvorenih stavaka Državnih nekretnina d.o.o. za tuženika iz kojih proizlazi da je iznos mjesečne najamnine u utuženom razdoblju utvrđen u iznosu od 450,64 kuna i da tuženik nije uplaćivao navedene iznose u utuženom razdoblju od 1. listopada 2017. do 30 rujna 2022. (niti iznose od 172,37 kuna) što ukupno iznosi 27.038,40 kuna kako je i utuženo.

20. Temeljem odredbe čl. 563 Zakona o obveznim odnosima (koji se podredno primjenjuje na najam uređen posebnim propisima- čl. 551) najmoprimac je dužan plaćati najamninu. Stoga je sud u prethodnom postupku usvojio tužbeni zahtjev u skladu sa cijenom najamnine stana utvrđenu sukladno Odluci o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine Vlade Republike Hrvatske od 21. studenog 2000.

21. Županijski sud je ukinuo presudu ovoga suda i vratio na ponovni postupak. Županijski sud navodi da u točki IV. predmetnog ugovora o najmu stana od 20. rujna 2005. i točki II. izmjene ugovora o najmu stana od 5. travnja 2006. ugovorena je visina najamnine koja je propisana točkom I. Odluke koja glasi: „Visina slobodno ugovorene najamnine za stanove u vlasništvu Republike Hrvatske što je plaćanju najmoprimci u slučajevima propisanim Zakonom o najmu stanova, utvrđuje se u visini dvostrukog mjesečnog iznosa zajedničke pričuve koja se plaća u stambenoj zgradi u kojoj se stan nalazi. Tako bi se prema točki IV. predmetnog ugovora o najmu stana od 20. rujna 2005. i točki II. izmjene ugovora o najmu stana od 5. travnja 2006. ugovorena visina najamnine određivala prema dvostrukom iznosu pričuve Stanouprave u Požegi.

22. U ponovljenom postupku tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je iznos naknade za korištenje stana naznačila u eurima tako da potražuje iznos od 3.588,61 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki mjesečni iznos od 59,81 eura teku za razdoblje od 19. listopada 2017. sve do 18.rujna 2022. i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

23. Republika Hrvatska je istakla da je naknada za korištenje stana obračunata u visini slobodno ugovorene najamnine prema točki I. Odluke Vlade o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenog 2000. ("Narodne novine", broj: 120/2000), uzimajući u obzir i odredbe Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine", broj: 40/1997 i 117/05) kojom se utvrđuju kriteriji za određivanje najniže visine zaštićene najamnine donesene 13. ožujka 1997. Pri određivanju slobodno ugovorene najamnine prema gore spomenutoj Odluci Vlade u dvostrukom mjesečnom iznosu pričuve, pazi se i na njezin odnos prema najniže mogućem iznosu zaštićene najamnine koji se obračunava prema čl. 10. Uredbe. Budući da se u izrazu iz čl. 10. Uredbe najniže mogući iznos zaštićene najamnine utvrđuje pomoću etalonske cijene građenja kao jednog od kriterija koja se donosi u obliku Podataka o etalonskoj cijeni građenja ("Narodne novine", broj: 100/2018), a isti je u relevantnom razdoblju iznosio 6.000,00 kn / m2 korisne površine stana, najniži iznos zaštićene najamnine u relevantnom razdoblju iznosio je 3,00 kn / m2 pa je na odgovarajući način utvrđena i slobodno ugovorena najamnina u dvostrukom iznosu najniže zaštićene najamnine, dakle, 6,00 kn po m2 predmetnog stana. Dakle, visina slobodno ugovorene najamnine utvrđuje se u dvostrukom iznosu pričuve pomnožen sa površinom stana, ali ista ne može biti određena ispod 6,00 kn / m2. Budući da je visina pričuve za predmetni stan određena u visini od 0,53 eura / m2, to visina najamnine iznosi 59,81 eura mjesečno (56,33 m2 x (2x0,53 eura).

24. Uz podnesak je dostavila potvrdu Komunalca Požega od 19. kolovoza 2024. koja se odnosi na razdoblje od srpnja 2024. do rujna 2024. i iz koje je vidljivo da je za predmetni stan od 56,33 m2 pričuva iznosila 0,53089 eura.

25. Obzirom je tuženik osporio navedenu potvrdu jer se ne odnosi na utuženo razdoblje i nije izdana od pravnog slijednika Stanouprave u Požegi -Tekije d.o.o., u ponovljenom postupku sud je zatražio podatak pravnog slijednika Stanouprave Požega - Tekije d.o.o. o visini zajedničke pričuve za predmetni stan za razdoblje od rujna 2017. do kolovoza 2022. Podatak o visini zajedničke pričuve sudu je dostavio Komunalac Požega d.o.o. za koji je uvidom u trgovački registar utvrđeno da je ovo društvo nastalo podjelom trgovačkog društva Tekija d.o.o. i to Odlukom skupštine od 13.prosinca 2013. o podjeli na društva Tekiju d.o.o. i Komunalac Požega d.o.o., a potonji za predmet poslovanja ima poslove upravljanja nekretninama i održavanje nekretnine ( stanoupravljanje). Stoga je neosnovan prigovor tuženika da Komunalac Požega d.o.o. nije pravni slijednik Stanouprave Požega u konkretnoj pravnoj stvari. Tako je Komunalac Požega d.o.o. sudu dostavio podatak da je za stan u [adresa], na adresi [adresa], površine 56,33 m2 visina pričuve za razdoblje od rujna 2017. do kolovoza 2022. bila 0,53089 eura/m2.

26.Tužiteljica je dostavila i račune Komunalca Požega d.o.o. za predmetni stan za utuženo razdoblje kao i potvrdu Komunalca Požega d.o.o. za razdoblje od srpnja 2018. do rujna 2018. iz kojih je razvidno da je za predmetni stan od 56,33, m2 zajednička pričuva iznosila 4,00 kuna što odgovara 0,53089 eura. Tužiteljica je odustala od dokaznog prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja jer smatra da je tužba uređena sukladno otvorenim stavkama Državnih nekretnina koje su priložene u spis.

27.Obzirom je Komunalac Požega d.o.o. sudu dostavio podatak da je za stan u [adresa], na adresi [adresa], površine 56,33 m2 visina pričuve za utuženo razdoblje od rujna 2017. do kolovoza 2022. bila 0,53089 eura/m2, to je izračunom (56,33 m2 x (2x0,53 eura)) iznosila 59,81 eura, a isto je razvidno i iz otvorenih stavki Državnih nekretnina d.o.o.

28. Stoga je sud usvojio tužbu i uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice od 17.2.2025. koji je istovjetan tužbenom zahtjevu uređenom podneskom od 12.8.2025. i kojim tužiteljica potražuje za razdoblje od 1. listopada 2017. do 30.rujna 2022. iznos od ukupno 3.588,61 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni iznos od 59,81 eura teku od 19. listopada 2017. pa na dalje.

29. Podredno, tužiteljica je u podnesku od 12.8. 2022. navela da proširuje tužbeni zahtjev na razdoblje od listopada 2022. do kolovoza 2025. i da ukupno tuženik duguje tužiteljici iznos od 5.687,96 eura, međutim izričito je uredila točku I petita tužbe na način da glasi da se nalaže tuženiku da tužitelju na ime stjecanja bez osnove, neplaćene naknade za korištenje stana u [adresa], za razdoblje od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2022. isplati iznos od ukupno 3.588,61 eura na ime glavnog duga sa pripadajućom zateznom kamatom s tim da je zateznu kamatu proširila na razdoblje sve do kolovoza 2025. Iako je glavni dug ostao isti, tužiteljica je povećala akcesorno potraživanje koje prati glavni dug, to predstavlja povećanje sporednog potraživanja, time i preinaku tužbe.

29.1.Obzirom sporedno potraživanje zakonske zatezne kamate u podnesku od 12.8.2025. ne prati utuženo razdoblje od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2022., sud je ovu preinaku tužbe za tijek zatezne kamate za razdoblje od listopada 2022. do kolovoza 2025. odbio jer se radi o kamati za novi, različit period koji nije obuhvaćen tužbom.

30. Sud je odredio zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11; 148/11, 25/13, 89/14) obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu.

31.1.Sud je priznao tužiteljici trošak koji se odnosi na sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištima održanima 12.1.2023., 26.3. 2025. i 11.11.2025. u iznosu 200,00 eura za svako i tri ročišta na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima u ukupnom iznosu od 300,00 eura (14.9.2022. i 8.11.2022. i 4.12.2023.) pristup na ročište odgođeno prije početka raspravljanja 13.4.2022. u iznosu od 100,00 eura te sastav četiri obrazložena podneska od 3.10.2022. i 11.1.2023., 17.2.2025. i 12.8.2025. u iznosu od 200,00 eura za svaki, što ukupno iznosi 2.200,00 eura, te je ovaj trošak i dosudio tužiteljici.

32. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 23. prosinca 2025.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Požegi

2. Odvjetnik Tomislav Metić, Požega