Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru,

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P – 1801/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja ČI iz [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po punomoćniku Adrianu Paolu Marcotulliju, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Marcotulli & partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tužene UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Filipu Periću, odvjetniku iz Zadra, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, na ročištu za objavu i uručenje presude 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženici UI isplatiti 1. -tužitelju HI iznos od 6.650,00 € uvećan za zateznu kamatu tekuću od 08. veljače 2023. do isplate po stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici UI isplatiti 2. -tužitelju AI iznos od 6.650,00 € uvećan za zateznu kamatu tekuću od 08. veljače 2023. do isplate po stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženici UI isplatiti 1.-tužitelju HI iznos od 450,00 € uvećan za zateznu kamatu koja teče na iznos od:

- 350,00 € od dana 24.05.2024.,

-125,00 € od dana 07.06.2024.

do isplate po stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka.

III. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 3.125,00 eura (tri tisuće sto dvadeset pet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od 23. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu daljnjeg troška postupka u iznosu od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelji ad.1. II i ad.2. VI (dalje: tužitelj) u tužbi navode da su bili upisani u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svaki za 1/12 dijela. Isti da su opunomoćili tuženu JI (dalje: tužena) da kao njihov specijalni punomoćnik proda njihove suvlasničke udjele na označenoj nekretnini, kupcu kojeg odabere i po cijeni koju bude smatrala prikladnom. Tužena da je 7. veljače 2023. zaključila ugovor o kupoprodaji kojim je prodala označenu nekretninu, zajedno sa suvlasničkim udjelima tužitelja za kupoprodajnu cijenu od 30.000,00 eura od kojeg iznosa tužitelji nisu primili ništa. Prije pokretanja predmetnog postupka tužitelji da su angažirali sudskog vještaka koji je procijenio tržišnu vrijednost nekretnine u iznosu od 79.800,00 eura. Kako je tužena prodala nekretninu značajno ispod njezine tržišne vrijednosti ista da je takvim postupanjem tužiteljima nanijela štetu u visini vrijednosti njihovih suvlasničkih udjela a koja procjena štete iznosi 6.650,00 eura za svakog tužitelja i koju štetu je tužena odbila isplatiti. Tužitelj ad.1. II da je još imao i troškove angažmana sudskog vještaka u iznosu od 350,00 eura te angažmana odvjetnika radi sastava odštetnog zahtjeva u visini od 125,00 eura. Na pripremnom ročištu održanom 3. ožujka 2025. a prilikom sastavljanja plana upravljanja postupkom tužitelji su na izričiti upis uredujućeg suca naveli da isti potražuju naknadu štete u visini tržišne vrijednosti označene nekretnine koju je tužena propustila ostvariti prodajom nekretnine, odnosno da predmet tužbenog zahtjeva nije isplata primljene kupoprodajne cijene za njihov suvlasnički udio. Slijedom navedenog tužitelji predlažu da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev a kako to glasi u točki I. izreke ove odluke.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu osporila osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ista je navela da su je tužitelji i njihov brat opunomoćili da ih zastupa u postupku prodaje predmetnog zemljišta, da njihov brat koji nije imalo nikakvu primjedbu na realiziranu kupoprodaju, da je isti dobio svoj dio kupoprodajne cijene a što je bilo ponuđeno i tužiteljima koji se na to nisu očitovali. Ista je dalje navela da su joj tužitelji još 2013. izdali prvu punomoć za prodaju predmetne nekretnine te da od 2013. pa do kraja 2022. nije bilo zainteresiranih kupaca za kupnju nekretnine uslijed čega da je ona zaključila kako je cijena koju je ostvarila za predmetnu nekretninu prikladna, a sukladno punomoći koju su joj tužitelji dali. Tužena je navela da opreza radi ističe i prigovor promašene pasivne i aktivne legitimacije. Ista je predložila da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

3. Tužitelji i tužena su zatražili naknadu troška postupka.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid i pročitao: povijesni izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 68), posebnu punomoć od 6. prosinca 2022. i ovjereni prijevod s talijanskog jezika iste (list spisa 9-16), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 7. veljače 2023. (list spisa 17-20), tabularnu izjavu od 7. veljače 2023. (list spisa 21-23), procjembeni elaborat Po8-2024 sudskog vještaka Lorena Rubeša iz svibnja 2024. (list spisa 23-53), zahtjev za naknadu štete od 27. svibnja 2024. (list spisa 54-55), odgovor na dopis tužene od 11. lipnja 2024. (list spisa 56-57), dopis punomoćnika tužitelja od 1. srpnja 2024. (list spisa 54-55), odgovor na dopis punomoćnika tužene od 9. srpnja 2024. (list spisa 61), račun br. 10/1/1 od 23. svibnja 2024. (list spisa 62), račun: 148-001-360 od 6. lipnja 2024. (list spisa 63-64), e-mail od 29. kolovoza 2024. (list spisa 71), posebnu punomoć od 30. listopada 2013. i ovjereni prijevod s talijanskog jezika iste (list spisa 73-78), izvod iz katastarskog plana (list spisa 82), izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (list spisa 83-86), ortofoto snimak (list spisa 87), članka 10. i članak 11. Urbanističkog plana uređenja stambene zone „ [adresa] u [adresa] (list spisa 88), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka CI (list spisa 102), svjedoka GI (list spisa 108), svjedoka ĐI (list spisa 108) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja ad.1. ČI (list spisa 103-104) i tužene (list spisa 104-105).

4.1. Tužitelji su tijekom postupka odustali od izvođenja dokaza stranačkim saslušanjem tužitelja ŠI kao i od izvođenja dokaza vještačenjem radi utvrđenja vrijednosti predmetne nekretnine. Tužena je tijekom postupka odustala od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka EI, a čemu se tužitelji nisu protivili.

4.2. Druge dokaze sud nije provodio obzirom na činjenicu što stranke izvođenje daljnjih dokaza nisu ni predlagale, a kraj stajališta suda da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.650,00 eura svakom na ime naknade štete u vidu izmakle koristi, a za koje iznose tužitelji navode da predstavljaju dobitak koji su mogli očekivano ostvariti od prodaje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] krajnjem kupcu prema redovitom tijeku stvari, i čije ostvarenje je spriječeno propustom tužene koja je nekretninu prodala ispod njezine tržišne vrijednosti. Nadalje je predmet spora i zahtjev tužitelja ad.1. ČI za isplatu iznosa od 450,00 eura i 125,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate, a koji troškovi su prema navodima tužitelja nastali u svezi ostvarenja predmetnog zahtjeva za naknadu štete.

6. Među strankama nije sporno da su tužitelji i njihov brat MI tuženoj izdali punomoć kojom su je ovlastili da proda njihove suvlasničke udjele koji su iznosili 1/12 dijela svakog na čest. zem. [katastarska čestica] pov. 212 m2 k. o. [katastarska općina]. Nadalje nije sporno da je tužena kao suvlasnica označene nekretnine za udio od 9/24 dijela i kao punomoćnica tužitelja i njihovog brata označenu nekretninu u cijelosti prodala CI za ukupan iznos od 30.000,00 eura temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog 7. veljače 2023., a nakon čega je ista kupcu, osobno i kao punomoćnica tužitelja izdala tabularnu izjavu dana 7. veljače 2023. kojom je ovlastila kupca da ishodi uknjižbu kupljene nekretnine na svoje ime i za svoju korist za cijelo jer je kupoprodajna cijena isplaćena. Navedeno proizlazi i iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i iz kupoprodajnog ugovora od 7. veljače 2023. , tabularne izjave od 7. veljače 2023., te spisu priložene posebne punomoći od 6. prosinca 2022.

7. Među strankama je sporno imaju li tužitelji pravo na isplatu iznosa od ukupno 13.300,00 eura na ime naknade štete u vidu izmakle koristi u visini procijenjene tržišne vrijednosti nekretnine a za koji iznos tužitelji navode da predstavlja dobitak koji su mogli očekivati od prodaje predmetne nekretnine a što je spriječeno propustom tužene koja je istu prodala ispod tržišne vrijednosti, te posljedično tome sporno je imaju li tužitelji, odnosno tužitelj ad.1. pravo na isplatu ostalih potraživanih iznosa nastalih u svezi pokretanja predmetnog postupka. Nadalje je sporna visina tužbenog zahtjeva kao i aktivna i pasivna legitimacija stranaka.

8. Tužbeni zahtjevi tužitelja nisu osnovani.

9. Uvidom u posebnu punomoć od 6. prosinca 2022. utvrđeno je da su tužitelji i njihov brat MI ovlastili tužiteljicu kao suvlasnicu čest. zem. [katastarska čestica] pov. 212 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da u njihovo ime i za njihov račun i korist može između ostalog prodati označenu nekretninu kupcu kojeg odabere i po cijeni koju bude smatrala prikladnom, da su istu ovlastili da primi uplatu te nakon toga istu proslijedi potpisanim strankama (davateljima punomoći) te da izda potvrde o uplati kao i tabularnu izjavu kupcu te nekretnine. Potpis davatelja punomoći je potvrđen od strane javnog bilježnika Vincenza Minieria iz [adresa] broj: Ov – 46.968 od 6. prosinca 2022.

9.1. Uvidom u posebnu punomoć od 30. listopada 2013. utvrđeno je da su tužitelji ovlastili tuženu kao suvlasnicu čest. zem. [katastarska čestica] pov. 212 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da u njihovo ime i za njihov račun i korist proda označenu nekretninu kupcu kojeg odabere i po cijeni koju bude smatrali prikladnom, da primi uplatu te nakon toga istu proslijedi potpisanim strankama (davateljima punomoći) kao i da kupcima izda potvrde o uplati i tabularnu izjavu za uknjižbu prava vlasništva. Potpis davatelja punomoći je potvrđen od strane javnog bilježnika Vincenza Minieria iz [adresa] broj: Ov – 40.081 od 30. listopada 2013.

10. Uvidom u procjembeni elaborat PO8-2024 izrađen od strane sudskog vještaka graditeljske struke Lorena Rubeše s procjenom tržišne vrijednosti zemljišta iz svibnja 2024. a koji je napravljen po zahtjevu ovdje označenog tužitelja ad.1. ČI proizlazi da tržišna vrijednost čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupno iznosi 79.777,55 eura, zaokruženo 79.800,00 eura, da vrijednost dijela predmetne nekretnine u površini 55 m2 – građevinsko zemljište, namjena I – infrastruktura iznosi 13.924,22 eura odnosno 253,17 eura/m2, a vrijednost preostale površine 157 m2 čija je namjena stambena da iznosi 65.853,33 eura, odnosno 419,45 eura/m2. Vještak je naveo da predmetna nekretnina nema direktan pristup na javnu prometnu površinu već da je pristup omogućen preko susjedne čestice, da je nekretnina u naravi poljoprivredno zemljište iako se radi o građevinskom zemljištu te je vještak naveo da je nekretnina manje kvadrature od minimalne za građenje. Iz elaborata proizlazi da je tržišna vrijednost procijenjeni iznos za koji bi nekretnina mogla biti razmijenjena na dan procjene vrijednosti između zainteresiranog kupca i prodavatelja, u transakciji pod tržišnim uvjetima, nakon odgovarajućeg marketinga, pri čemu je svaka strana bila dobro obavještena, te postupila promišljeno i bez prinude.

11. Iz iskaza svjedoka CI (nesrodnog sa strankama) proizlazi da je isti vlasnik predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je nekretninu kupio oko 2023./2024. te da je kupoprodajni ugovor zaključio s tuženom. Isti da je kupio predmetnu nekretninu jer ista graniči s njegovom nekretninom čiji je on vlasnik posljednjih 20ak godina. Svjedok je naveo da se je on tuženoj obratio godinu dana prije zaključenja kupoprodajnog ugovora te iskazao zainteresiranost za kupnju predmetne nekretnine, da je tužena pregovarala i tražila veću kupoprodajnu cijenu međutim da je on bio voljan izdvojiti samo 30.000,00 eura i za koju cijenu ju je i kupio. Nadalje je naveo da su na predmetnoj nekretnini bile zasađene četiri masline koje je obrađivala tužena te da na istoj nikada nije vidio tužitelje. Svjedok je naveo da mu nije poznato je li bilo još zainteresiranih kupaca za kupnju nekretnine, da pretpostavlja da nije jer se radi o dugoj, uskoj nekretnini.

12. Iz iskaza svjedoka GI (nesrodnog sa strankama) proizlazi da je on 2018. u neposrednoj blizini predmetne nekretnine kupio kuću te da je bio zainteresiran za kupnju i okolnih nekretnina, a posebice nekretnina koje graniče s njegovom nekretninom te da se je iz tog razloga i obratio tuženoj u vezi kupnje predmetne nekretnine. Tužena da je tražila previsoku cijenu za predmetnu nekretninu, iznos od 60.000,00 eura što je njemu bilo previše iz razloga što predmetna nekretnina izuzev poljskog puta nema direktnog pristupnog puta na javni put, te iz razloga što ista predstavlja dugu, usku nekretninu. Svjedok je naveo da je on bio voljan kupiti nekretninu za iznos od 20.000,00 eura, maksimalno za iznos od 30.000,00 eura, te da smatra da realna vrijednost predmetne nekretnine ne iznosi više od 20.000,00 eura.

13. Iz iskaza svjedoka ĐI (nesrodnog sa strankama) proizlazi da je isti prije 6 godina na predmetnoj nekretnini rezao masline, da mu je poznato da se je nekretnina prodavala posljednjih 15ak godina međutim da mu nije poznato tko je vlasnik iste niti su mu poznati detalji u vezi prodaje nekretnine.

14. Iskaze saslušanih svjedoka sud cijeni nepristranim i vjerodostojnim te iste prihvaća u cijelosti kao istinite. Tako iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužena duže vrijeme pokušavala prodati predmetnu nekretninu (prema iskazu svjedoka ĐI posljednjih 15ak godina), da je istu pokušala prodati za iznos od 60.000,00 eura međutim da nitko nije bio zainteresiran za kupnju nekretnine po toj cijeni budući se radi o uskoj, dugoj nekretnini koja nema prikladan pristupni put do javnog puta, te je utvrđeno da nitko od potencijalnih kupaca nije htio za nekretninu dati viši iznos od 30.000,00 eura a za koji iznos je nekretnina i prodana svjedoku CI koji je ujedno i međaš s predmetnom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako to proizlazi iz spisu priloženih izvadaka iz zemljišne knjige (l.s. 84, 85 i 86).

15. Tužitelj ad.1. II je u svom iskazu naveo da su njegova braća VI (tužitelj ad.2.) i TI, te on kao suvlasnici predmetne nekretnine za udjele od po 1/12 dijela ovlastili tuženu koja je njihova rodica da istu proda. Prvu punomoć za prodaju tuženoj da su izdali 2013. a kako je tužena nije prodala da su punomoć obnovili 2022. Tužitelj je naveo da oni s tuženom nisu dogovorili odnosno ugovorili po kojoj cijeni bi se nekretnina trebala prodati niti su joj u pogledu toga dali ikakvu uputu, odnosno isti je naveo da su formiranje kupoprodajne cijene prepustili tuženoj. Nadalje je naveo da su on i braća predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem, da nikada nisu bili na istoj niti su je obrađivali. Nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora tužena da ih je obavijestila o prodaji i putem e-maila zatražila da joj dostave broj računa na koji bi im ona uplatila iznos od 2.000,00 eura svakom s osnove njihovog suvlasničkog udjela na predmetnoj nekretnini. Tužitelj je naveo da on i brat VI nisu htjeli dostaviti broj računa smatrajući da je iznos od 2.000,00 eura prenizak, odnosno da su isti s osnove svog suvlasničkog udjela trebali dobiti zasigurno iznos od 2.500,00 eura, a brat TI da je pristao na iznos od 2.000,00 eura. Tužitelj je naveo da su on i brat oštećeni od strane tužene za iznos od 2.500,00 eura svaki uslijed zaključenja predmetnog ugovora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od sklapanja kupoprodajnog ugovora te da izuzev toga nisu imali nikakvu daljnju štetu.

16. Tužena je u svom iskazu navela da su ona, tužitelji i tužiteljev brat TI bili suvlasnici predmetne nekretnine, da je ona bila zainteresirana da proda svoj suvlasnički udio te da je o toj namjeri obavijestila tužitelje i njihovog brata koje je tada i upoznala s činjenicom da su oni suvlasnici predmetne nekretnine. Tužitelji da su joj izdali prvu punomoć za prodaju 2013., ona da je o prodaji pitala više osoba, uključujući i agenta za prodaju nekretnina, međutim da nitko nije bio zainteresiran za kupnju a pretpostavlja iz razloga što se na predmetnoj nekretnini zbog njezinog oblika nije moglo graditi, odnosno zato što se radi o dugoj i uskoj parceli. Desetak godina nakon toga da joj se obratio CI koji je bio zainteresiran za kupnju nekretnine, međutim isti da je htio kupiti nekretninu u cijelosti zbog čega je ona od tužitelja i njihovog brata EI zatražila obnovu punomoći koju su joj isti i dali jer ranije dana punomoć više nije vrijedila. Nakon toga da joj je CI ponudio kupnju nekretnine za iznos od 30.000,00 eura. Kako desetak godina prije toga nije bilo zainteresiranih kupaca za nekretninu ona da je smatrala da se radi o prikladnoj cijeni i istu je prodala CI. Tužena je navela da je u prethodnom desetogodišnjem razdoblju osim CI za kupnju nekretnine bio zainteresiran samo GI koji je ponudio cijenu u visini od 10.000,00 eura i da je to bilo u vrijeme kada joj je ponudu dao i CI. Tužena je navela da tužitelje nije obavijestila o ponudi GI i CI budući to nije ni bilo određeno u danoj punomoći. Nakon prodaje nekretnine ona da je o tome obavijestila tužitelje i tražila od njih broj računa na koji bi im uplatila njihov dio ostvarene kupoprodajne cijene, tužiteljev brat TI da joj je dostavio broj računa na koji mu je ona izvršila uplatu, međutim tužitelji da su to odbili navodeći da bi im pripadao veći iznos. Tužena je navela da tužiteljima s osnove prodaje predmetne nekretnine pripada iznos od 2.500,00 eura svakom, da iako je ona u e-mailu poslanom tužiteljima navela da bi im pripao iznos od 2.000,00 eura da se radi o krivom izračunu od strane nje, te je navela da bi tužiteljima pripadao iznos od 2.500,00 eura svakom.

17. Iskaze tužitelja ad.1. ČI i tužene sud je u pogledu relevantnih činjenica cijenio istinitim i vjerodostojnim. Tako iz iskaza obiju stranaka proizlazi da su tužitelji tuženoj prvu punomoć za prodaju predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdali 2013., a koju su obnovili 2022. jer tužena u tom razdoblju nije prodala nekretninu. Nadalje iz iskaza istih proizlazi da tužitelji prilikom izdavanja punomoći za prodaju s tuženom nisu dogovorili iznos za koji tužena treba prodati nekretninu niti joj dali bilo kakvu uputu u vezi toga, već su formiranje cijene prepustili isključivo tuženoj. Nadalje, iz iskaza tužene a koje je u suglasju s iskazima saslušanih svjedoka proizlazi da su za kupnju predmetne nekretnine bila zainteresirana samo dva kupca, svjedoci CI i GI, da je CI ponudio veći iznos, i to iznos od 30.000,00 eura a za koji iznos je tužena nekretninu i prodala.

18. Odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) definiran je pojam štete te isti štetu određuje kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezinog povećanje (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Izmakla korist je u članku 1046. ZOO već određena kao sprječavanje povećanja nečije imovine. U teoriji se navodi da je izmakla korist dobitak kojemu se uz redoviti tijek stvari ili uz posebne koristi nada oštećenik i bio bi ga ostvario da nije bilo štetne radnje. Propise u izmakloj koristi nalazimo i u odredbi članka 1089. stavka 3. ZOO kojom je propisano da pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari i prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

18.1. U smislu citirane zakonske odredbe izmakla korist je neostvarena imovinska vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo postupka štetnika koji ga čini građanskopravno odgovornim. Sa stajališta odgovornosti za naknadu štete zbog izmakle koristi potrebno je da se kumulativno ispune pretpostavke, i to pretpostavka da korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena (redoviti tijek stvari) te da je dopuštena osnova po kojoj bi bila ostvarena. Naime, za priznavanje prava na naknadu izmakle koristi nije dovoljno postojanje mogućnosti ostvarivanja dobiti, već se mora utvrditi da je oštećenik, u konkretnom slučaju tužitelji mogli očekivati da će dobit i ostvariti, a teret dokazivanja da su u konkretnom slučaju ostvarene sve pretpostavke je na tužiteljima.

19. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći sve izvedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 48/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da su tužitelji, tužiteljev brat TI i tužena bili suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a koja nekretnina u naravi predstavlja poljoprivredno zemljište neadekvatno za građenje bez pristupnog puta na javnu površinu (navedeno stranke tijekom postupka nisu sporile a navedeno proizlazi i iz spisu priloženog procjembenog elaborata). Nadalje je utvrđeno da su tužitelji tuženoj prvu punomoć kojom su je ovlastili da proda njihove suvlasničke udjele na predmetnoj nekretnini izdali 2013., da je tužena od 2013. pa do kraja 2022. pokušavala prodati nekretninu međutim da nije bilo zainteresiranih kupaca za istu, odnosno da su za kupnju bili zainteresirani samo GI koji je bio voljan za istu platiti iznos od 20.000,00 eura, odnosno maksimalno 30.000,00 eura a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka, te CI koji je istu i kupio u veljači 2023. za iznos od 30.000,00 eura i koji nije pristao na veću kupoprodajnu cijenu iako je tužena to od njega tražila. Budući tužitelji tijekom postupka nisu tvrdili a niti su dokazali da bi izuzev ove dvojice svjedoka bilo drugih zainteresiranih kupaca za kupnju predmetne nekretnine u razdoblju koje je prethodilo prodaji nekretnine (u razdoblju od 2013. pa do prodaje iste 2023.), iako je teret dokaza na te okolnosti bio na tužiteljima u smislu odredbe čl. 219. u svezi sa čl. 221. a ZPP, to je sud utvrdio da tužitelji nisu dokazali da bi po redovnom tijelu stvari ostvarili dodatnu zaradu prodajom ove nekretnine, odnosno da se je nekretnina mogla prodati za iznos veći od 30.000,00 eura a za koji iznos ju je tužena i prodala, odnosno isti nisu dokazali da bi se nekretnina mogla prodati za iznos od 79.800,00 eura a kako to isti navode u tužbi. Tužitelj nisu dokazali da su se ispunile pretpostavke iz citirane zakonske odredbe da bi im se dosudila naknada štete zbog izmakle koristi. Sukladno navedenom tužitelji nisu dokazali da bi im nastala šteta po osnovi izmakle dobiti budući tijekom postupka nisu dokazali da bi imali ponude za kupnju predmetne nekretnine. Činjenica da bi tržišna vrijednost predmetne nekretnine bila viša nego je to cijena za koju ju je tužena prodala ne znači automatski da bi tužitelji tu vrijednost i postigli, odnosno nije dovoljno samo subjektivno predviđanje i očekivanje koristi od strane tužitelja, već i objektivna vjerojatnost da bi tužitelji doista i ostvarili tu korist. Ujedno se ističe da tužitelji tijekom postupka nisu dokazali ni visinu tužbenog zahtjeva budući se je tužena protivila tržišnoj vrijednosti nekretnine navedenoj u spisu priloženom procjembenom elaboratu, dok su tužitelji tijekom postupka odustali od izvođenja dokaza vještačenjem na okolnost visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog a kako tužitelji nisu dokazali da bi im nastala šteta po osnovi izmakle dobiti kao ni visinu iste, to je valjalo odbiti tužbene zahtjeve tužitelja na isplatu iznosa od 6.650,00 eura za svakog tužitelja uvećano za potraživane zakonske zatezne kamate (točka I. i II. tužbenog zahtjeva). Nadalje, budući je sud našao neosnovanim zahtjev tužitelja za naknadu izmakle koristi to je posljedično tome našao neosnovanim i zahtjev tužitelja ad.1. ČI za naknadu štete nastalu po osnovi ostvarenja zahtjeva za naknadu izmakle koristi, odnosno sud je našao da je neosnovan i zahtjev istog za isplatu troška nastalog uslijed angažiranja vještaka i odvjetnika radi sastava predmetnog odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove odluke.

19.1. Ujedno se ističe da iako je tužitelj ad.1. II u svom iskazu, u fazi glavne rasprave, naveo da šteta njega i tužitelja ŠI iznosi po 2.500,00 eura za svakog tužitelja a koliko bi iznosila kupoprodajna cijena koja im pripada s osnove njihovog prodanog suvlasničkog udjela na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (udio od 1/12 dijela svakog) i koji navodi tužitelja bi se mogli protumačiti kako isti sada potražuje isplatu kupoprodajne cijene ostvarene za njihove suvlasničke udjele koje je tužena otuđila kupoprodajnim ugovorom od 7. veljače 2023., a ne naknadu štete zbog izmakle koristi, ističe se da su tužitelji u predmetnom postupku već u fazi podnošenja predmetne tužbe pa do zaključenja glavne rasprave bili zastupani po kvalificiranom punomoćniku koji je na izričiti upit uredujućeg suca na ročištu održanom 3. ožujka 2025., a prilikom izrade plana upravljanja postupkom naveo da je predmet spora naknada štete zbog izmakle koristi, odnosno da isti potražuju tržišnu vrijednost nekretnine koju je tužena propustila ostvariti prodajom predmetne nekretnine, te da predmet potraživanja nije isplata kupoprodajne cijene za njihov suvlasnički udio koji je tužena kao njihov specijalni punomoćnik primila po prodaji nekretnine (list spisa 80). Navedeno bi proizlazilo i iz činjeničnog supstrata na kojem tužitelji temelje svoj zahtjev, odnosno iz činjeničnih navoda iznijetih u tužbi. Uzimajući u obzir da sukladno odredbi čl. 299. st.2. ZPP stranke tijekom glavne rasprave ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze koje su mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (nove činjenične navode iznijete na ročištu glavne rasprave tužitelj ad.1., odnosno tužitelji su prema utvrđenju suda mogli iznijeti do zaključenja prethodnog postupka), te uzimajući u obzir da je sud u smislu čl. 299.a st.3. ZPP u nazočnosti obiju parničnih stranaka donio plan upravljanja postupkom u kojem je kao sporne činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev utvrdio činjenice da li tužiteljima pripada pravo na naknadu štete zbog izmakle koristi i naknadu troškova nastalih u vezi ostvarenja zahtjeva za naknadu štete, te uzimajući u obzir odredbu čl. 5. st. 4. ZPP prema kojoj sud ne može svoju odluku utemeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti, to je sud kao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva a o kojoj su se stranke prethodno i izjasnile, utvrdio potraživanje s osnove izmakle koristi (list spisa 89-90). Naime, činjenični osnov tužbe je od presudnog značenja za individualizaciju tužbenog zahtjeva zbog čega se sud ne smije upustiti u ispitivanje drugog činjeničnog supstrata istog tužbenog zahtjeva kojeg tužitelji nisu istaknuli u tužbi jer bi time prekoračio granice odlučivanja o postavljenom tužbenom zahtjevu. Naime, nove činjenice – potraživanje isplate kupoprodajne cijene koju je tužena kao njihov punomoćnik primila po prodaji bi upiralo na novi zahtjev kojeg tužitelji nisu postavili u predmetnom postupku, već isti može biti predmet odlučivanja u eventualno nekom drugom postupku.

20. Budući su tužitelji u cijelosti izgubili predmetnu parnicu to isti nemaju pravo na naknadu troška postupka već su isti dužni naknaditi tuženoj trošak postupka sukladno odredbi čl. 154. st.1. ZPP, a kako je to odlučeno u točki II. i III. izreke ove odluke.

21. Temeljem odredbe čl. 155. ZPP, a uzimajući u obzir označenu vrijednost predmeta spora, tuženoj zastupanoj po kvalificiranom punomoćniku je priznata naknada sljedećih troškova: trošak sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova sukladno Tbr.8. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25, u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak pristupa na ročišta održana 3. ožujka 2025., 3. travnja 2025., 17. rujna 2025. i 20. studenog 2025. u iznosu od 250 bodova za svako ročište (Tbr. 9. toč.1. Tarife) što ukupno iznosi 1.250 bodova odnosno 2.500,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife. Tuženoj na taj iznos pripada i pravo na potraživani porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% sukladno Tbr.46. Tarife i odredbi čl. 38. st.1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25) u iznosu od 625,00 eura, što čini trošak postupka u ukupnom iznosu od 3.125,00 eura. Na tako priznati trošak postupka valjalo je tuženoj priznati i pravo na potraživanu zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 27. ZPP te odredbi čl. 29. ZOO, a kako je to odlučeno točkom II. izreke odluke.

21.1. Tuženoj ne pripada pravo na naknadu troška sastava podneska od 26. veljače 2025. budući spisu ne prileži podnesak tužene naznačenog datuma, te istoj ne pripada ni trošak pristupa na ročište za objavu presude budući ista na održano ročište nije pristupila pa joj navedeni trošak nije ni nastao.

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zadru 23. prosinca 2025.

Sudac:

Marija Knez

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja ovom sudu, pisanim putem, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja ovom sudu, pisanim putem, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja ovom sudu, pisanim putem, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljima po punomoćniku,

2. Tuženoj po punomoćniku.