Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-1510/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, protiv I-tuženika UniCo Group d.o.o., Ulica Mirka Deanovića 17, Zagreb, OIB: 48890778865 kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lukavec, odvjetnik iz Zagreba, Meštrovićev trg 10 i II-tuženika EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],kojeg zastupa punomoćnik Matea Kršić, odvjetnica iza Zagreb a, Laništa 24, radi utvrđenja ništetnosti nakon održane usmene, glavne i javne rasprave, zaključene dana 09. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice I-tuženika i punomoćnice II-tuženika dana 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s početkom rada dana 15.05.2024.g., koji su sklopili I. tuženik UniCo Group d.o.o., Ulica Mirka Deanovića 17, Zagreb, OIB: 48890778865 i II. tuženik EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„ Nalaže se I. tuženiku UniCo Group d.o.o., Ulica Mirka Deanovića 17, Zagreb, OIB: 48890778865 i II. tuženiku EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, solidarno naknaditi parnični trošak, zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

i

Odbija se alternativno postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s početkom rada dana 15.05.2024.g., koji su sklopili I. tuženik UniCo Group d.o.o., Ulica Mirka Deanovića 17, Zagreb, OIB: 48890778865 i II. tuženik EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se I. tuženiku UniCo Group d.o.o., Ulica Mirka Deanovića 17, Zagreb, OIB: 48890778865 i II. tuženiku EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, solidarno naknaditi parnični trošak, zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navodi da je I. tuženik u svojstvu poslodavca i II. tuženik u svojstvu radnika, sklopili su Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s početkom rada 15.05.2024.g., za radno mjesto vozača, čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za II. tuženika. Naime, II. tuženik u vrijeme zasnivanja radnog odnosa nije bio radno sposoban za radno mjesto vozača, obzirom se isti od dana 09.08.2023.g. vodio kao privremeno nesposoban za rad po dijagnozi S10 – Površinska ozljeda vrata, na kojem bolovanju je bio sve do dana 23.05.2025.g. kada je isto zaključeno od strane izabranog doktora II. tuženika. Također, napominje se kako za vrijeme trajanja bolovanja, dana 14.05.2024.g., tuženiku prestaje radni odnos kod ranijeg poslodavca GRADNJA ŠIMOVIĆ PROJEKT j.d.o.o. -u stečaju, OIB: 22539027321, u kojem je bio osnivač i direktor, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje istog, a koje društvo je brisano iz sudskog registra s danom 14.05.2024.g.

Iz svega naprijed navedenog jasno je razvidno kako je II. tuženik znao da nije radno sposoban obavljati radne zadatke vozača na dan početka radnog odnosa, a navedena činjenica je bila poznata i I. tuženiku, a što je također vidljivo iz ispisa iz službene baze tužitelja glede korištenja privremene nesposobnosti za rad na ime II. tuženika. Naime, životno je nelogično da I. i II. tuženik sklapaju ugovor o radu kad im je unaprijed poznato da II. tuženik nije u mogućnosti obavljati poslove u skladu s ugovorom o radu. Cilj I. i II. tuženika bio je ostvariti prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju. Članak 122. stavak 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Odredbom članka 10. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Odredbom čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, dok čl. 322. st. 1. ZOO-a je propisano kako je ništetan Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Temeljem članka 187. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe.

Slijedom gore navedenoga, tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženika obveže na plaćanje troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu I-tuženik navodi da je tužba u cijelosti neosnovan.

I.-tuženik je zaprimio ovopredmetnu tužbu pa unutar ostavljenog roka dostavlja odgovor na tužbu.

Tužba je u cijelosti neosnovana.

Prvenstveno, tuženik predlaže odbacivanje tužbe kao nedopuštene, nenadležne i preuranjene, a podredno odbijanje kao neosnovane, i to iz razloga koji slijede:

- Nedostatak aktivne legitimacije

Prema stajalištu I. tuženika tužitelj u ovom postupku ne raspolaže aktivnom legitimacijom. Naime, pravo na osporavanje ugovora o radu pripada isključivo njegovim ugovornim stranama te nadležnim tijelima rada sukladno odredbama Zakona o radu. HZZO nije ugovorna strana, niti mu pozitivni propisi daju ovlast za pokretanje postupka radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu. Slijedom navedenog, tužba je podnesena od neovlaštenog subjekta i kao takva nedopuštena.

- Stvarna nenadležnost suda

Predmet spora odnosi se na korištenje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a ne na prava iz radnog odnosa. Prema čl. 15. i 16. ZPP-a te čl. 3. Zakona o upravnim sporovima, za odlučivanje o takvim pitanjima nadležan je upravni, a ne radni sud. Slijedom toga, tužbu je potrebno odbaciti zbog stvarne nenadležnosti.

- Preuranjenost tužbe

Tužitelj nije iskoristio zakonom propisane instrumente nadzora i kontrole, već je izravno pokrenuo sudski postupak te tim činom je tužba preuranjena i podnesena bez prethodno provedenih zakonom predviđenih postupaka.

Nadalje, I. tuženik ističe da je ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku, sukladno čl. 14. i 15. Zakona o radu, te da isti proizvodi sve pravne učinke. Ugovor je zaključen u dobroj vjeri, uz stvarnu volju i namjeru stranaka za njegovim ispunjenjem. Prema čl. 311. Zakona o obveznim odnosima, ugovor je ništetan samo ukoliko je protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva, što tužitelj u ovom postupku nije dokazao. Ugovor o radu je dvostranoobvezan pravni posao, koji se tiče isključivo stranaka pa predmetno uplitanje tužitelja predstavlja izravnu koliziju s načelom slobode ugovaranja.

I. tuženik naglašava da nije točno da II. tuženik nije bio sposoban za obavljanje poslova koji su u opisu predmetnog radnog mjesta.

Po potrebi uvid u medicinsku dokumentaciju i potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad

Po potrebi medicinsko vještačenje o zdravstvenom stanju tuženika EA

I. tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja da je predmetni radni odnos sklopljen isključivo s ciljem ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja, kao i tvrdnju da poslodavac nije imao stvarnu potrebu za radom obzirom da je riječ o neargumentiranim navodima koje nisu od strane tužitelja potkrijepljene niti jednim konkretnim dokazom.

Isto tako, I. tuženik smatra da tužitelj ovim postupkom faktično nastoji retroaktivno uskratiti prava iz zdravstvenog osiguranja, što je naposljetku protivno svrsi i temeljnim načelima socijalnog zakonodavstva.

Slijedom navedenog, I. tuženik predlaže da prvostupanjski sud prvenstveno odbaci tužbu kao nedopuštenu, nenadležnu i preuranjenu, a podredno da, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, uz obvezu tužitelja da I. tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. U odgovor na tužbu II –tuženika navodi da je tužba u cijelosti neosnovana. Prvenstveno, tuženik predlaže odbacivanje tužbe kao nedopuštene, nenadležne i preuranjene, a podredno odbijanje kao neosnovane, i to iz razloga koji slijede:

- Nedostatak aktivne legitimacije

Prema stajalištu II. tuženika tužitelj u ovom postupku ne raspolaže aktivnom legitimacijom. Naime, pravo na osporavanje ugovora o radu pripada isključivo njegovim ugovornim stranama te nadležnim tijelima rada sukladno odredbama Zakona o radu. HZZO nije ugovorna strana, niti mu pozitivni propisi daju ovlast za pokretanje postupka radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu. Slijedom navedenog, tužba je podnesena od neovlaštenog subjekta i kao takva nedopuštena.

- Stvarna nenadležnost suda

Predmet spora odnosi se na korištenje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a ne na prava iz radnog odnosa. Prema čl. 15. i 16. ZPP-a te čl. 3. Zakona o upravnim sporovima, za odlučivanje o takvim pitanjima nadležan je upravni, a ne radni sud. Slijedom toga, tužbu je potrebno odbaciti zbog stvarne nenadležnosti.

- Preuranjenost tužbe

Tužitelj nije iskoristio zakonom propisane instrumente nadzora i kontrole, već je izravno pokrenuo sudski postupak te tim činom je tužba preuranjena i podnesena bez prethodno provedenih zakonom predviđenih postupaka.

Nadalje, II. tuženik ističe da je ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku, sukladno čl. 14. i 15. Zakona o radu, te da isti proizvodi sve pravne učinke. Radnik kao slabija strana u radnom odnosu ne može snositi negativne posljedice, čak i u slučaju eventualnih različitih motiva poslodavca. Ugovor je zaključen u dobroj vjeri, uz stvarnu volju i namjeru II. tuženika da obavlja poslove vozača kod I. tuženika.

Prema čl. 311. Zakona o obveznim odnosima, ugovor je ništetan samo ukoliko je protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva, što tužitelj u ovom postupku nije niti dokazao niti potvrdio relevantnim dokazima.

II-tuženik ne osporava da je bio privremeno nesposoban za rad iz zdravstvenih razloga, no naglašava da je bolovanje korišteno isključivo temeljem odluka ovlaštenih liječnika, u skladu sa zakonom te smatra kako sama činjenica bolovanja ne može predstavljati dokaz prividnosti ugovora o radu.

II. tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja da je predmetni radni odnos sklopljen isključivo s ciljem ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja, kao i tvrdnju da poslodavac nije imao stvarnu potrebu za radom obzirom da je riječ o neargumentiranim navodima koje nisu od strane tužitelja potkrijepljene niti jednim konkretnim dokazom.

Isto tako, II. tuženik smatra da tužitelj ovim postupkom faktično nastoji retroaktivno uskratiti prava iz zdravstvenog osiguranja, što je naposljetku protivno svrsi i temeljnim načelima socijalnog zakonodavstva.

Slijedom navedenog, II. tuženik predlaže da prvostupanjski sud prvenstveno odbaci tužbu kao nedopuštenu, nenadležnu i preuranjenu, a podredno da, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, uz obvezu tužitelja da II. tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u troškove liječenja II tuženika, Rješenje o otvaranju stečajnog postupka, Zaključak HZZO od 1.04.2025.g, Izjava II tuženika od 15. travnja 2025.g, Izvod iz sudskog Registra Trgovačkog suda za I tuženika, Prijava na HZZO.

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Članak 122. stavak 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Člankom 8. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu.

8. U ovom postupku teret dokaza je na tužitelju i sud je nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u priležeću dokumentaciju, a obzirom da tuženi nije dostavio dokaze svojih tvrdnji, zaključio da je dokazana mana volje među strankama, čime bi se sukladno odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a sporni ugovor utvrdio fiktivnim i kao takav ništavim. Stoga je u cijelosti usvojio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15). Dospijeće tražbine tužiteljice naznačeno je sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu/14, odnosno čl. 84. st. 3. Zakona o radu/09.

10.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP.

11. Tužitelja je tijekom dijela postupka zastupao punomoćnik po zaposlenju stoga istom nije dosuđen parnični trošak.

12. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. I-tuženika po punomoćniku

3. II-tuženika po punomoćniku