Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Stalna služba u Našicama

Trg dr. Franje Tuđmana 14

31500 NAŠICE

Posl. broj: P-67/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Marini Godžirov, u pravnoj stvari tužiteljice NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Renati Horvatin, odvjetnici iz Našica, protiv tuženika HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, radi opoziva darovnog ugovora, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 10. studenog 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice DŽ, punomoćnice tužiteljice, Renate Horvatin, odvjetnice iz Našica, tuženika HŽ i punomoćnika tuženika Matka Mamilovića, odvjetnika iz [adresa], a javno objavljene dana 23. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravni učinak Darovni ugovor, zaključen između DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao darovateljice i HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] sada u Njemačkoj, Geislinger Str. 14, 70327 Stuttgart kao daroprimatelja koji je ovjeren pred javnim bilježnikom Borisom Godžirovim iz Našica posl. br. OV-4832/2009 dana 26. svibnja 2009. godine.

II Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog na osnovu darovnog ugovora zaključenog između Tužiteljice DŽ kao darovateljice i tuženika HŽ kao daroprimatelja ovjerenog kod javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica poslovni broj OV-4832/2009 dana 26. svibnja 2009. godine i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stana na nekretninama upisanim u Općinskom sudu u Đakovu, Zemljišnoknjižni odjel u Našicama za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] u naravi Lađanska oranica, oranica, površine 5751 m2 i kčbr. [katastarska čestica] u naravi ĆŽ oranica, dvorište, kuća, selo površine 3690 m2, zatim zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi Lađanska oranica, površine 5998 m2 i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], u naravi Lađanska oranica, površine 5823 m2, upisom prava suvlasništva ½ idealnog dijela u korist tužiteljice DŽ sve u roku od 15 dana."

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.829,59 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u dijelu iznad dosuđenog iznosa troška.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 21. veljače 2022. godine po punomoćnici podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je darovnim ugovorom od 26. svibnja 2009. godine darovala sinu HŽ suvlasnički dio (1/2 dijela) nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] u naravi Lađanska oranica, oranica, površine 5751 m2 i kčbr. [katastarska čestica] u naravi ĆŽ oranica, dvorište, kuća, selo površine 3690 m2, zatim zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi Lađanska oranica, površine 5998 m2 i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], u naravi Lađanska oranica, površine 5823 m2, a tuženi je na temelju ugovora prenio u zemljišnim knjigama suvlasništvo na svoje ime. U tužbi ističe da je tuženik kasnije prema njoj zauzeo negativan, stav te su njihovi odnosi narušeni što je posebno eskalirano nakon pokretanja parnice njenog bivšeg supruga, a tuženikova oca VŽ radi utvrđenja ništetnosti ugovora o osnivanju prava služnosti, produživanja na istim nekretninama, koji su sklopili tuženik i tužiteljica nakon darovanja. Kako je tuženik prekinuo svaki odnos s tužiteljicom, prema njoj se odnosio na uvredljiv način i pokazao grubu nezahvalnost, 16.9.2021. godine tužiteljica je opozvala darovanje pisanom izjavom. Stoga predlaže sudu da presudom utvrdi da je opozvano darovanje učinjeno darovnim ugovorom od 26. svibnja 2009. godine te da se tuženik obaveže na naknadu parničnog troška.

2. Tuženi HŽ je putem punomoćnika u odgovoru na tužbu izjavio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti jer da je isti neosnovan pozivajući se na prigovor prekluzije temeljem čl. 493 st. 4 Zakona o obveznim odnosima, osim toga istaknuo je da tužiteljica i tuženik ne komuniciraju unazad dvije godine, a to isključivo krivnjom tužiteljice, pa je tako temeljem čl. 497 ZOO prestalo pravo tužiteljici na opoziv danovanja, jer je tužiteljica mogla tražiti opoziv darovanja u roku od godine dana od dana saznanja za razlog opoziva, a što nije učinila. Osporio je da se ponašao prema tužiteljici na uvredljiv način, niti da je ikada pokazivao nezahvalnost, a posebno ne grubu nezahvalnost prema tužiteljici, a pisanu izjavu o opozivu darovanja nije prihvatio. Stoga je predložio da se tužba tužiteljice odbije kao neosnovana i da se tužiteljicu obveže na platež parničnih troškova.

3.U međuvremenu tijekom postupka tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev te je predložila sudu utvrditi da je ugovor o darovanju zaključen 29.5.2009. godine, ništetan i da ne proizvodi pravne učinke, a na što se tuženik očitovao u podnesku od 11.10.2023. godine, te je izjavio da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva jer da u ovoj fazi postupka tužitelj ne može preinačit tužbeni zahtjev, sve sukladno čl. 190 st. 1 ZPP-a. Posebno je istaknuo da predmetni ugovor nije zahtijevao formu javnobilježničkog akta, jer je predaja nekretnina u posjed izvršena od strane tužiteljice tuženiku, odnosno tuženik je i prije i nakon sklapanja darovnog ugovora bio u posjedu nekretnina koje su predmet darovanja.

4. U dokaznom postupku sud je saslušao stranke, tužiteljicu DŽ i tuženika HŽ, svjedoke EŽ, BŽ i GŽ, izvršio uvid u Ugovor o darovanju od 26.5.2009. godine, izjavu o opozivu darovanja od 16.9.2021. godine, izvršio uvid u ovosudni predmet P-11/2021, te ostale materijalne dokaze koji se nalaze u spisu.

5. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19- u nastavku teksta ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Odredba čl. 8. ZPP-a sadrži načelo slobodne ocjene dokaza kao ovlaštenje suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može utvrditi postojanje, odnosno nepostojanje neke činjenice.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ništetan i ne proizvodi pravni učinak darovni ugovor zaključen između tužiteljice kao darovateljice i tuženog kao daroprimatelja, a kojim je tužiteljica darovala svoj suvlasnički dio nekretnina upisanih ranije u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] u naravi Lađanska oranica, oranica, površine 5751 m2 i kčbr. [katastarska čestica] u naravi ĆŽ oranica, dvorište, kuća, selo površine 3690 m2, zatim zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi Lađanska oranica, površine 5998 m2 i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], u naravi Lađanska oranica, površine 5823 m2.

8. Radi se o tužbenom zahtjevu koji je tužiteljica preinačila podneskom od 9.9.2023. godine, a kojoj preinaci se tuženik protivio, a što sud odbacuje jer nalazi da je tužitelj u novom tužbenom zahtjevu promijenio samo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva na način da je predložio sudu utvrditi da je Darovni ugovor ništetan, dok je ranije predložio opozvati Darovni ugovor zbog grube nezahvalnosti tuženog.

9. Sud je također odbacio prigovor prekluzije u smislu čl. 493 st. 1 ZOO-a, koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu, jer da tužiteljica nije ovlaštena nakon proteka roka tražiti opoziv darovanja iz razloga što se isto odnosi na situaciju kada je moguće opoziv darovnog ugovora zbog osiromašenja darovatelja, a što u konkretnom sporu nije slučaj.

10. Uvidom u darovni ugovor sklopljen 26.5.2009 godine a ovjeren po javnom bilježniku iz [adresa], broj OV-4832/09 i OV- 4833/09 od istog datuma, sud je utvrdio da je DŽ kao darovateljica IŽ kao daroprimatelju potpuno besplatno i bez ikakve naknade darovala predmetne nekretnine te mu dozvolila da si na temelju Darovnog ugovora ishodi uknjižbu prava vlasništva na darovanim nekretninama u gruntovnim i katastarskim knjigama. U ugovoru je i određeno da daroprimatelj stupa u posjed darovanih nekretnina odmah danom sklapanja ugovora. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] sve u k. o. [katastarska općina], sud je utvrdio da je na istim nekretninama tuženi HŽ upisan kao suvlasnik u ½ dijela, dok je tužiteljica upisom od 13.10.2009. godine pod brojem Z-2686/09 temeljem ugovora o osnivanju pravna služnosti plodouživanja nekretnina od 7.10.2009. godine upisana kao nositeljica prava služnosti plodouživanja.

11. Uvidom u izjavu o opozivu darovanja od 16.9.2021. godine sud je utvrdio da je tužiteljica DŽ opozvala darovanje koje je učinila svome sinu, a ovdje tuženom HŽ, po darovnom ugovoru od 26.5.2009. godine.

12. Uvidom ovosudni predmet P-11/2021, pokrenutim povodom tužbe tužiteljica EŽ, protiv I tužene DŽ i II tuženog IŽ radi utvrđivanja ništetnosti Ugovora o osnivanju prava služnosti plodouživanja, sud je utvrdio da je presudom broj P-11/2021-3 od 18. listopada 2021. godine, preinačenom presudom Županijskog sada u Varaždinu broj Gž-1629/2021-2 od 9.12.2021. godine, utvrđena ništenost ugovora o osnivanju prava služnosti plodouživanja nekretnina sklopljenog između I tužene DŽ i II tuženog IŽ.

13. Saslušana kao stranka tužiteljica DŽ iskazivala je o narušenim odnosima s bivšim supružnikom RŽ kao i sa djecom koji su s ocem otišli živjeti u [adresa]. Međutim, istaknula je kako se nakon nekog vremena poboljšala komunikacija sa sinom HŽ, kojemu je kasnije i novčano pomagala, pa su se dogovorili da mu daruje svoj suvlasnički dio nekretnina. Tužiteljica je iskazivala i o renoviranju kuće, radovima na adaptaciji, a istaknula da je radove sama financirala. Odnos sa sinom ponovo je bio narušen zbog njegove agresije, prije jedno 5 godina. Na kraju je istaknula da od kada se pomirila sa sinom 2007. godine pa na ovamo on je u RH boravio jedno 5 puta, vrlo rijetko, možda godišnje jedanput.

14. Saslušani tuženik HŽ potvrdio je navode tužiteljice da su u prvo vrijeme njihovi odnosi bili zategnuti, međutim da je dao majci još jednu priliku, što je u konačnici rezultiralo sklapanjem ugovora o darovanju, te je odlučio u darovane nekretnine ulagati, smatrajući da je to ulaganje i u korist njegove djece. Nakon zaključenja darovnog ugovora boravio je u kući jedno dva tri tjedna a potom otišao u Njemačku.

15. Svjedok EŽ, bivši suprug tužiteljice s kojom nije u dobrim odnosima, potvrdio je da su 2009. godine tužiteljica i tuženi zaključili darovni ugovor , nakon čega je (ali i prije toga) tuženik dolazio iz Njemačke u Hrvatsku, donosio je novac i sudjelovao je novčano ali i u radovima, potrebnim popravcima i renoviranju kuće. Kasnije je upoznat da je tužiteljica promijenila svoj odnos prema tuženiku i prema darovanju te da je zaključeni darovni ugovor osporila. Tvrdio je da tuženik nije bio agresivan prema tužiteljici.

16. Svjedokinja BŽ, potvrdila je da je tužiteljica i prije dok je još bila u braku s EŽ a i nakon zaključenja darovnog ugovora sa sinom HŽ, živjela u predmetnim nekretninama, u kući, da se za nju brinula, štedjela za obnovu, sama obnavljala kuću, postavila novi krov, ogradu i fasadu, a o svemu da se brinula svih tih godina pa tako i danas. Poznato joj je da je tužiteljica sinu HŽ darovala svoje nekretnine a da joj se kasnije žalila da je on postao agresivan, pa da ju je to ponukalo da odustane od darivanja.

17. Svjedokinja GŽ je također potvrdila da tužiteljica godinama pa i danas živi i koristi predmetne nekretnine, kuću koju je sama obnovila i o kojoj se sama brine, dok tuženik nije živio u kući, dolazio bi tek kao gost na godišnji te je kuću isključivo koristila i posjedovala tužiteljica, s tim da je tuženik u vrijeme kada je bio u dobrim odnosima s tužiteljicom dolazio u kuću jedanput u godini dana.

18. S obzirom na gore navedene dokaze sud nalazi da je predmetni ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između tužiteljice DŽ i tuženika IŽ u pisanom obliku dana 26.5.2009. godine, i istoga dana i ovjeren u uredu javnog bilježnika. U konkretnomn slučaju radi se o ugovoru o darovanju bez prave predaje stvari. Naime, nije sporno da je predmetni ugovor zaključen 26.5.2009. godine, da je prema odredbama ugovora i volji stranaka s obzirom na ugovornu odredbu čl. 3 darovnog ugovora, isti i proveden u zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda na način da je na suvlasničkom dijelu nekretnina DŽ, tužiteljice, uknjiženo pravo vlasništva, suvlasništva daroprimatelja HŽ, tuženika, a da je na predmetnim nekretninama posjed i nadalje imala tužiteljica DŽ dok je tek povremeno iste obilazio i u obiteljskoj kući boravio tuženik HŽ. Navodi o povremenom obilasku nekretnina, korištenja nekretnina potvrđuju svi saslušani kako stranke tako i svjedoci, dok nitko od saslušanih ne svjedoči o činjenici da je tuženik HŽ kao daroprimatelj imao i uživao posjed predmetnih nekretnina, što bi ukazivalo da je nakon zaključenja darovnog ugovora došlo do prave predaje stvari tuženom HŽ. Činjenica da je tome tako potvrđuju i činjenice koje je sud utvrdio uvidom u P-11/2021 iz kojeg proizlazi da su DŽ i HŽ u odnosu na predmetne nekretnine 7.10.2009. godine sklopile ugovor o osnivanju prava služnosti plodouživanja nekretnina koji je HŽ kao suvlasnik predmetnih nekretnina, u ½ dijela dozvolio DŽ svojoj majci, uknjižbu prava plodouživanja, a iz kojeg spisa i proizlazi da je DŽ i dalje nastavila živjeti u kući, kao što je živjela dok nije imala pravo plodouživanja, odnosno dok je bila suvlasnik predmetnih nekretnina. Iz toga razloga sud nalazi da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o darovanju bez prave predaje stvari, jer je unatoč promjeni vlasništva tužiteljica i dalje koristila i posjedovala predmetne nekretnine, dok daroprimatelj HŽ niti je nekretnine koristio niti je predmetne nekretnine posjedovao, tek je povremeno i rijetko dolazio.

19. Kako se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o darovanju bez prave predaje stvari sud ukazuje da on mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Prema pravnom shvaćanju VRSRH ova odredba je prisilne naravi i ne trpi nikakve iznimke, zbog čega je ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed a koji nije sklopljen u propisnom obliku, ništetan.

20. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništenim ugovora o darovanju i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog ništetnog ugovora. Polazeći od utvrđenja da je tužiteljica DŽ s tuženim dana 26.5.2009. godine sklopila ugovor o darovanju nekretnina upisanih sada u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] u naravi [adresa], oranica, površine 5751 m2 i kčbr. [katastarska čestica] u naravi ĆŽ oranica, dvorište, kuća, selo površine 3690 m2, zatim zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi Lađanska oranica, površine 5998 m2 i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], u naravi Lađanska oranica, površine 5823 m2, da predmetni ugovor nije sklopljen u propisanom obliku, odnosno u formi javnobilježničkog akta, da je daroprimatelj kasnije dana 7.10.2009. godine s darovateljicom zaključio ugovor o osnivanju prava služnosti polodouživanja nekretnina, te da je od prvog dana darovanja pa i kasnije tužiteljica nastavila držati nekretnine kao svoje, a kasnije i kao ovlaštenica prava služnosti, da tuženik nikada nije stupio u posjed predmetnih nekretnina, ovaj sud je pozivom na odredbu iz čl. 482 st. 2 ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci.

21. Da li je ugovor o darovanju nekretnine bez predaje nekretnine u neposredni posjed tuženom od strane tužiteljice, a koji nije sklopljen u propisanoj formi javnobilježničkog akta, ništav ili pravovaljan, odnosno, da li takav ugovor može konvalidirati, sud ukazuje na odluku VSRH broj: Rev-2593/00 od 16. prosinca 2003. godine i Rev-676/08 od 26.10.2011. te ističe da odredbom čl. 482 ZOO-a koja propisuje oblik ugovora o darovanju propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku ( st. 1), te da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene, solemnizirane privatne isprave ( st. 2). Prema pravnom shvaćanju VSRH citirana odredba ZOO prisilne je navari i ne trpi nikakve iznimke, zbog čega ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed, a koji ugovor nije sklopljen u obliku propisanom odredbom iz čl. 482 st. 2 ZOO-a je ništetan. Pri tome , za navesti je da se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredni posjed stjecatelja, a ne "fiktivna" predaja stvari, kao u konkretnom slučaju.

22. Stoga je slijedom navedenog odlučena kao u izreci presude pod toč. I.

23. Budući je tuženik u cijelosti izgubio u parnici, to je sukladno čl. 154 st. 1 ZPP-a dužan naknaditi tužiteljici troškove postupka.

24. Sud je priznao tužiteljici trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura sukladno tar. br. 7 t. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jednog obrazloženog podneska od 9.9.2023. godine, u iznosu od 200,00 eur, sastav ostalih podnesaka od 27.3.2023. i 30.1.2023. godine u iznosu od 50,00 svaki (Tbr. 8 toč. 4), zastupanje na ročištima i to četiri ročišta 7.3.2023., 24.4.2025., 16.7.2025. i 10.11.2025. godine, u iznosu od 200,00 eur svaki, te za ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura , te pripadajući PDV 350,00 eru, a što ukupno iznosi 1.750,00 eura. Na tako određeni trošak tužiteljici je i priznat trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 79,59 eur. Stoga je odlučeno kao u izreci pod toč. III.

25. Tužiteljici nije priznat trošak jednog obrazloženog podneska jer ga nije niti bilo, te nagrade zastupanja na ročištu jer je utvrđeno da je u postupku bilo četiri ročišta a ne pet kako je tužiteljici naznačila u obračunu troškova od 10.11.20225. godine, te je sukladno tome smanjen i iznos PDV-a, odnosno ukupni zatraženi parnični trošak od strane tužiteljice.

26. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

Našice, 23. prosinca 2025.

S U T K I N J A:

Marina Godžirov

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženog