REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-1108/2023-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I-tuženice IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika ZČ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vladi Rebiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika II tuženika, te II-tuženice osobno, a u odsutnosti uredno pozvane I-tuženice, 23. prosinca 2025

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, koji glasi: "Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o radu koji je sklopili I-tužena IČ OIB [osobni identifikacijski broj] s II-tuženom ZČ, OIB [osobni identifikacijski broj] s početkom rada II-tužene kod I-tužene dana 14.11.2017. godine."

II./ Utvrđuje se da je bez pravnog učinka Ugovor o radu koji je sklopila I- tuženica IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s II- tuženom ZČ, OIB [osobni identifikacijski broj], s početkom rada II-tuženika kod I-tuženice dana 14.11.2017.

III./ Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su I-tuženik i II-tuženik sklopili ugovor o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za II-tuženika. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obavijestio je tužitelja dopisom od 02. lipnja 2023. godine KLASA: 140-01/21-41/87, da je prvotužena u određenim razdobljima prijavila u osiguranje i odjavila veći broj radnika te je izražena sumnja u njihovo fiktivno zapošljavanje radi ostvarivanja pogodnosti izvan sustava mirovinskog osiguranja (zdravstveno osiguranje, socijalne naknade) te da je za veći broj radnika to jedina prijava u Republici Hrvatskoj. Prvotužena je izvršila prijavu i odjavu u radni odnos za drugotuženog ZČ, OIB [osobni identifikacijski broj] u razdoblju od 14.11.2017. do 14.11.2021. godine (1 dan) – prema rješenju HZMO Klasa: UP/I 140-10/21- 03/03607726853 od 29.11.2021. godine. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje sastavio je Zapisnik bez dokumentacije obveznika za Prvotuženu KLASA: 140-10/20- 08/1481 kojim je izvršena kontrola podataka o kojima ovise prava iz mirovinskog osiguranja za radnike kod obveznika IČ za razdoblje od 02.01.2017. do 12.11.2021. godine. Kontrola je izvršena uvidom u prijavno odjavnu evidenciju Zavoda i u dostupne podatke sustava Porezne uprave (JOPPD-prijave). Uvidom u evidenciju zavoda vidljivo je da je obveznica u kontroliranom razdoblju imala prijavljeno 49 radnika. Uvidom u dostupne podatke informacijskog sustava Porezne uprave, stanje računa poreznih obveznika, vidljivo je da nema evidentiranih JOPPD- prijava za kontrolirano razdoblje. Iz navedenog slijedi da za razdoblje od 02.01.2017. do 12.11.2021. godine obveznica nije predavala zakonom propisanu dokumentaciju za radnike, nema poslovne aktivnosti, stoga je svima gore navedenim radnicima upitan staž osiguranja. Prvotužena je sklopila ugovore o radu čija je svrha bila da drugotuženik i ostali koje je prijavila ostvare pravo na obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). Drugotuženik je u spornom razdoblju koristila sva prava iz zdravstvenog osiguranja te je tužitelju nastala šteta u vidu plaćanja troškova zdravstvene zaštite zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu. Drugotuženik ZČ je u razdoblju od 14.11.2017. do 31.1.2023. godine ostvarila trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 339,09 eura / 2.554,91 kn, te je koristila rodiljnu naknadu u razdoblju od 8.1.2018. do 4.3.2020. uslijed koje joj je tuženik isplatio naknadu u iznosu od ukupno 8.009,10 eura / 60.344,55 kn. Članak 122. stavak 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Članak 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, odnosno da je predmetni ugovor sklopljen radi zaobilaženja propisa, a ne obavljanje poslova prema sklopljenom ugovoru. Životno je nelogično da je prvotužena zaposlila u radni odnos toliki broj ljudi na kratak vremenski period, a da nije izvršavala zakonom propisane obveze u vidu podmirenja doprinosa, vođenja propisanih obrazaca itd. Stoga se nedvojbeno može zaključiti da se radi o simulaciji Ugovora o radu kao i da je isti sklopljen iz nedopuštenih pobuda, odnosno kako bi tuženi odjavom iz radnog odnosa stekli status osigurane osobe na teret sredstava tužitelja kao nezaposlene osobe kao i prava koja im pripadaju iz stečenog statusa osigurane osobe. Također, tijekom postupka navodi da je takav ugovor o radu protivan Ustavu RH, zakonu i moralu. Sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Stoga tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 12.11.2025. zahtijeva da sud utvrdi da je ugovor o radu kojeg su sklopili I. i II. tuženik s početkom rada II-tuženika kod I-tuženice 14.11.2017. ništetan, ta ako sud isti ne usvoji, tada eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom zahtijeva da sud utvrdi da je isti bez pravnog učinka.

2. I-tuženica IČ, iako joj je tužba uredno dostavljena, nije podnijela odgovor na tužbu, a niti je pristupila na zakazana ročišta, niti je osporila tužbeni zahtjev i navode tužbe, već se je držala potpuno pasivno.

3. II-tuženica ZČ u odgovoru na tužbu navodi da je ona s I- tuženicom IČ preko Udruge Roma sklopila Ugovor o radu za obavljanje poslova u građevinarstvu i pomoćnih poslova za održavanje zgrada te poslova u poljoprivredi radi košenja, čišćenja i održavanja dvorišta i vrtova za točno naznačeno razdoblje kako je navedeno u predmetnoj tužbi, te da je s tog osnova koristila prava iz zdravstvenog osiguranja. Navodi da nisu točni navodi iz tužbe da se radilo o fiktivnom poslu. Naime, II tužena je sklopila pravi posao te je za izvršene radove plaćana na ruke svakog dana po obavljenom poslu od strane I tužene. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u službene evidencije tužitelja i podatke HZMO, dopis HZMO od 2.3.2023., Rješenje HZMO, Potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, te ostalu dokumentaciju u spisu, te je saslušan svjedok AČ i II tuženica.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je (prvi) tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, a da je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Na ročištu 17.12.2025. koje je održano u odsutnosti uredno pozvane I. tuženice, punomoćnik tužitelja i II-tuženice su izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave, pa je sud zaključio glavnu raspravu.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o radu kojeg su sklopili I. i II. tuženik, a budući tužitelj tijekom postupka tvrdi da je isti ništetan temeljem čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, dalje: ZOO („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, dalje: ZOZO („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), te podredno eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi da je isti bez pravnog učinka. Naime, tužitelj je u podnesku od 12.11.2025. djelomično preinačio tužbu tako da pored prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, podredno zahtijeva utvrđenje da je isti bez pravnog učinka, a navedenoj preinaci tužbe se tuženici nisu protivili, a ovaj sud je ocijenio da je ista svrsishodna za rješavanje odnosa među strankama pa je istu sud dopustio kao svrsishodnu sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a.

8. Iz dopisa HZMO upućenog tužitelju od 2.3.2023. sa prilozima (list 51-59 spisa) proizlazi da je HZMO proveo postupak nadzora nad obveznikom I-tuženica IČkućanstvo iz [adresa], te je utvrdio da je ista u određenom razdoblju na kraće vrijeme od nekoliko dana prijavila u osiguranje i odjavila veći broj radnika (koji popis od 46 radnika se nalazi u prilogu), među kojima je i II-tuženica ZČ, a budući su toliki radnici prijavljeni na kratko razdoblje, izražena je sumnja u njihovo fiktivno zapošljavanje radi pogodnosti izvan sustava mirovinskog osiguranja (zdravstveno osiguranje, socijalna naknada), tim više što je za veći broj radnika to jedina prijava u RH, te je sukladno tome proveden upravni postupak te im je staž brisan iz evidencije Zavoda, a koja rješenja dostavlja u prilogu. Također, u prilogu dopisa se nalaze podaci Porezne uprave prema kojima I-tuženica IČ nema žiro račun niti bio kakvu poslovnu aktivnost po osnovi potraživanja i dugova.

9. Uvidom u Rješenje HZMO od 29.11.2021. sud je utvrdio da je (nakon izvršene kontrole) poništena prijava o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja uspostavljena za ZČ s danom 27.11.2017. kod privatnog poslodavca IČkućanstvo u [adresa], te se utvrđuje novi datum prestanka svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 14.11.2017. kod istog poslodavca, te joj se razdoblje od 15.11.2017. do 27.11.2017. ne priznaje u staž osiguranja, u nepunom radnom vremenu u trajanju od 4 sata dnevno, a sve to iz razloga što od strane poslodavca UČkućanstvo nema evidentiranih izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja, te nema evidentiranih obrazaca JOPPD obrazaca pri nadležnoj Poreznoj upravi na temelju kojih se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja.

10. Tuženici nisu ni tvrdili ni dokazali da su navedeno Rješenje HZMO od 29.11.2021. osporavali ili protiv istog pokrenuli upravni spor pa ovaj sud smatra da je isto konačno i pravomoćno te je ovaj sud za isto vezan.

11. Uvidom u službenu evidenciju tužitelja (list 55 spisa) i podatke HZMO te Rješenje HZMO od 29.11.2021. sud je utvrdio da je II-tuženica ZČ bila u radnom odnosu te je bila prijavljena na nepuno radno vrijeme od 4 sata na dan kod fizičke osobe I-tuženice IČkućanstvo od 14.11.2017. do 27.11.2017. ali je sukladno naprijed navedenom rješenju HZMO od 29.11.2021. odlučeno da se istoj ne priznaje u staž osiguranja određeno vrijeme tako da je ista sukladno tome bila u radnom odnosu kod I-tuženice od 14.1.2017. do 14.11.2017.

12. Iz dopisa Porezne uprave (list 106-115 spisa) proizlazi da II-tuženici ZČ za razdoblje od 2017. do 2021. nije isplaćena plaća, osobni dohodak, ni doprinosi.

13. Iz službenih evidencija tužitelja (list 43-49 spisa) proizlazi da je II-tuženica ZČ u razdoblju od 14.11.2017. do 31.1.2023. godine ostvarila trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 339,09 eura / 2.554,91 kn, te je koristila rodiljnu naknadu u razdoblju od 8.1.2018. do 4.3.2020., tako da joj je tužitelj isplatio naknadu u iznosu od ukupno 8.009,10 eura / 60.344,55 kn.

14. II-tuženica ZČ je u svom iskazu navela da je prije par godina dogovorila sa I tuženicom da će raditi, te je radila par mjeseci, čistila je stubište zgrade i parkove, te je dobivala plaću oko 50,00 eura na dan. Radni odnos joj je prestao jer ima djecu pa više nije mogla raditi.

15. Svjedok AČ je u svom iskazu naveo da poznaje I tuženicu IČ, jer mu je njen pokojni muž bio dobar prijatelj, a II tuženicu ZČ nije nikada niti vidio niti čuo. IČ je domaćica i nepismena osoba, te ona sa obitelji uglavnom živi izvan RH. Nema saznanja o tome da bi I tuženica IČ sklapala ugovore o radu radi obavljanja neke djelatnosti, a poznato mu je da je njen suprug imao udrugu I, ali ne zna da li ju je netko preuzeo.

16. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka AČ jer isti nema saznanja o odlučnim činjenicama, a iskaz II-tuženice je djelomično prihvatio u dijelu u kojem je suglasan sa dokumentacijom u spisu.

17. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da su I. i II. tuženica sklopile usmeni ugovor o radu, a temeljem kojeg je I-tuženica prijavila II-tuženicu u osiguranje, te je temeljem istog II-tuženica ostvarivala prava iz zdravstvenog osiguranja nakon odjave (zdravstvena zaštita i rodiljna naknada).

18. Temeljem iznesenih navoda stranaka i isprava u spisu, sud je utvrdio da je I-tuženica kao fizička osoba i vlasnik kućanstva u određenom periodu prijavila u osiguranje i odjavila veći broj radnika odnosno čak 46 radnika na kratko vrijeme (nekoliko dana), te je HZMO poništio staž osiguranja za II-tuženicu po osnovi navedenog radnog odnosa, tako da je u konačnici II-tuženica bila u radnom odnosu kod I-tuženice samo jedan dan. Također, sud je utvrdio da I-tuženica nije predavala zakonom propisanu dokumentaciju za radnike, da ista nema žiro račun, niti poslovne aktivnosti, a niti je isplaćivala plaću koja uključuje poreze, prireze i doprinose.

19. Tužitelj prvenstveno zahtijeva da sud utvrdi da je ugovor o radu kojeg su tuženici sklopili s početkom rada 14.11.2017. ništetan jer je protivan Ustavu RH i moralu, ali tužitelj za to ne daje nikakve razloge.

20. Prema čl. 122. st. 4. ZOZO propisano je da u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.

21. ZOO-a je propisano da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenim slučaju ne propisuje što drugo (članak 322. stavak 1.), da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba (članak 327.), da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 328.), da će ugovor biti bez učinka ako je nedopuštena pobuda bitno utjecaja na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati (članak 273. stavak 2.), da se odredbe o nedopuštenosti činidbe primjenjuju i na pobudu za sklapanje ugovora (članak 273. stavak 4.), da je ugovor ništetan ako je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređenja ili neodrediva (članak 270. stavak 1.) i da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva (članak 271.).

22. Imajući u vidu citirane odredbe ZOO-a, kao i da tužitelj uopće nije naveo razloge zbog čega bi ugovor o radu sklopljen između I. i II. tuženika bio protivan Ustavu RH i moralu, i kao takav ništetan, a pazeći po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da bi predmetni ugovor bio ništetan, to je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti ugovora valjalo odbiti kao neosnovan, kao pod točkom I. izreke presude.

23. Kako je ovaj sud utvrdio da je I-tuženica kao fizička osoba i vlasnik kućanstva u određenom krećem periodu prijavila u osiguranje i odjavila čak 46 radnika, te je sve prijavljivala na kratko vrijeme od svega nekoliko dana, a među kojima je i II-tuženica, te je HZMO poništio staž osiguranja za II-tuženicu po osnovi navedenog radnog odnosa, tako da je u konačnici II-tuženica bila u radnom odnosu kod I-tuženice samo jedan dan (nepuno radno vrijeme od 4 sata), te kako I-tuženica nije predavala zakonom propisanu dokumentaciju za radnike, te ista nema nikakvu poslovnu aktivnost, nema žiro račun, a niti je isplaćivala plaću koja uključuje poreze, prireze i doprinose, to ovaj sud smatra da nije ni životno ni logično da je I-tuženica sklapala toliko velik broj ugovora o radu sa raznim osobama radi obavljanja rada sukladno sklopljenom ugovoru o radu i radi isplate plaće za obavljeni rad, što je osnovna svrha radnog odnosa, već je sa istima sklapala ugovore o radu i iste prijavljivala u osiguranje isključivo kako bi isti ostvarivali prava iz HZZO, a koja prava iz HZZO je II-tuženica i ostvarivala nakon što je odjavljene.

24. Poslovi čišćenja kućanstva (stubišta) i slični poslovi koje je II. tuženica eventualno obavljala (kao i ostalih 45 prijavljenih radnika) za I. tuženicu su bili kratkotrajni te se takva vrsta ugovornog odnosa među strankama može smatrati jedino ugovorom o djelu. Ugovor o djelu je institut obveznog prava, koji je uređen čl. 590. ZOO, a to je vrsta ugovora u kojem se jedna strana – izvođač obvezuje obaviti određeni posao, dok se druga strana – naručitelj obvezuje za taj posao izvođaču platiti naknadu. Subjekti ugovora o djelu su naručitelj i izvođač, a to mogu biti fizičke i pravne osobe. Bitni sastojci ugovora o djelu su djelo i naknada. Ugovorom o djelu, prema čl. 590. ZOO, izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Ovakvim ugovorom između stranaka se ne zasniva radni odnos. Radni odnos zasniva se ugovorom o radu (čl. 10. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR)). Kako je I-tuženica prijavila čak 46 radnika na kratko vrijeme koji su eventualno obavili kratkotrajnu uslugu čišćenja kućanstva ili slične poslove te im je ista za to eventualno platila na ruke naknadu, to ovaj sud smatra da I-tuženica nije zaposlila I-tuženicu radi izvršenja ugovora o radu (prava i obveza iz ugovora o radu), već su I. i II. tuženice isti sklopili isključivo kako bi II-tuženica tijekom prijavljenog radnog odnosa ostvarila prava iz HZZO-a, a koja je u stvarnosti i ostvarivala u vidu prava iz zdravstvene zaštite i rodiljne naknade.

25. Sukladno odredbi čl. 10. ZR radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Nadalje, sukladno čl. 8. st. 4. ZR na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

26. Kako je ovaj sud utvrdio da I-tuženica nije zaposlila I-tuženika radi izvršenja ugovora o radu (prava i obveza iz ugovora o radu), već su I. i II. tuženik sklopili ugovor o radu isključivo kako bi II-tuženica nakon prijavljenog radnog odnosa ostvarila prava iz HZZO-a, to se radi o prividnom ugovoru (o radu). Sukladno čl. 285. st. 1. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Dakle, riječ je o pravnom poslu koji je pravno nepostojeći u smislu odredbe čl. 247. ZOO. Kod nepostojećih ugovora nisu ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak, kao što je to ovaj sud utvrdio u konkretnom slučaju.

27. Isto takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev 175/2024-2 od 11. lipnja 2024., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021. i Rev-3586/2018 od 21. siječnja 2020.

28. Slijedom svega navedenog, s obzirom da je ovaj sud utvrdio da je u konkretnoj pravoj stvari ugovor bez pravnog učinka jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njegov nastanak, to je valjalo usvojiti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, kao pod točkom II. izreke presude.

29. Kako je sud odbio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, a usvojio je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, to su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, pa je sud odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. prosinca 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. Tužitelju

2. I tuženiku

3. II tuženiku po pun.

4. Spis