Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Poslovni broj: P Ob-204/2024-30

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB: 74610670107 po sutkinji toga suda Nataši Ljuba- Čobanov u parničnom predmetu tužiteljice US, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] koju zastupaju punomoćnici iz ZOU Miličević-Šupuković, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika IS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], M. [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Sloković, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 20. studenog 2025. u prisutnosti z.z. punomoćnice tužiteljice, z.z. punomoćnice tuženika, a u odsutnosti tužiteljice osobno i tuženika osobno, dana 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e

I/. Utvrđuje se da je nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnom odjelu Sisak, kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, površine 161 m2 i kuća, TS, površine 132m2, sveukupne površine 293 m2, bračna stečevina tužiteljice US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika IS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II/.Utvrđuje se da je tužiteljica US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica u 1/2 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnom odjelu Sisak, kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, površine 161 m2 i kuća, TS, površine 132m2, sveukupne površine 293 m2.

III/. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Temeljem utvrđenja pod točkom I. i II. izreke presude, nalaže se tuženiku VS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tužiteljici US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva sa imena tuženog na ime tužiteljice na ½ cijele nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnom odjelu Sisak, kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, površine 161 m2 i kuća, TS, površine 132m2, sveukupne površine 293 m2, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda."

IV/. Utvrđuje se da je nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnom odjelu Sisak, kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi oranica, ukupne površine 294 m2, bračna stečevina tužiteljice US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika IS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

V/. Utvrđuje se da je tužiteljica US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica u 1/2 dijela nekretnine upisane u u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnom odjelu Sisak, kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi oranica, ukupne površine 294 m2.

VI/. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Temeljem utvrđenja pod točkom IV. i V. izreke presude, nalaže se tuženiku VS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tužiteljici US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva sa imena tuženog na ime tužiteljice na ½ cijele nekretnine upisane u u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnom odjelu Sisak, kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi oranica, ukupne površine 294 m2, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda"

VII/. Utvrđuje se da vozilo marke MERCEDES - BENZ, model SPRINTER predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika IS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

VIII/. Utvrđuje se da vozilo marke MERCEDES - BENZ, model E-CLASS

predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika IS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

IX/. Nalaže se tuženiku VS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka od 10.412,50 eura zajedno sa tekućom zateznom kamatom od 23. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica US (nastavno: tužiteljica) je podnijela tužbu dana 13. ožujka 2024. protiv tuženika IS (nastavno: tuženik) u kojoj navodi da su stranke u bračnoj zajednici od dana sklapanja braka 27. rujna 1986. godine te je dana 21. lipnja 2024. godine podignula tužbu radi razvoda braka u predmetu koji se vodi ovim sudom pod brojem: P Ob-137/2024. Tvrdi da su radom za vrijeme trajanja braka stekli vlasništvo dvije nekretnine i dvije pokretnine. Prva nekretnina upisana je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnom odjelu Sisak, kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi je obiteljska kuća i dvorište, a druga, susjedna nekretnina, upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnom odjelu Sisak, kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u naravi oranica, neizgrađena je čestica. Na obje nekretnine tuženik je upisan kao vlasnik u cijelosti. U odnosu na pokretnine navodi da je riječ o vozilu marke MERCEDES - BENZ, model SPRINTER, reg. ozn. [registarska oznaka] i vozilu marke MERCEDES - BENZ, model E-CLASS, reg. ozn. [registarska oznaka], te tvrdi da iako su iste financirane sredstvima stečenim radom stranka, da je tuženik upisan kao jedini vlasnik tih vozila. Kako je navedena imovina stečena zajedničkim sredstvima tužiteljice i tuženika, tužiteljica podnosi tužbu u kojoj predlaže da sud utvrdi da su nekretnine bračna stečevina stranka i da je tužiteljica vlasnica u ½ dijela te ujedno predlaže da sud naloži tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva. U odnosu na pokretnine podnosi nešto drugačiji tužbeni zahtjev te predlaže donijeti presudu kojom se samo utvrđuje da su predmetne pokretnine bračna stečevina stranaka ( ne traži da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica i ne traži izdavanje isprave podobne za prijenos). Potražuje trošak ovog parničnog postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti činjenične i pravne navode tužbe. Tijekom postupka tuženik je osporavao tužbene zahtjeve tužiteljice i tvrdio da imovina koja je predmet utvrđenja ne predstavlja bračnu stečevinu, da tužiteljici ne pripada suvlasništvo na navedenoj imovini u ½ dijela, te da tužiteljica nije doprinosila u stjecanju predmetne imovine. Smatra da se na odnose između stranka ne može primijeniti odredba čl. 36. Obiteljskog zakona, jer je dio imovine stečen za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, br: 11/78, 45/89 i 59/90 - dalje: ZBPO), a prema kojem Zakonu se kod utvrđivanja suvlasničkih udjela, udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Nadalje, tuženik ističe da on nije upisan kao jedini vlasnik motornih vozila marke Mercedes-Benz, model Sprinter, reg. oznake [registarska oznaka], i vozila marke Mercedes-Benz, model E-Class, reg. oznake [registarska oznaka] u registru kojeg vodi Ministarstvo unutarnjih poslova HR, budući da tuženik nije vlasnik tih vozila. Tijekom postupka tuženik je predložio prekinuti ovaj parnični postupak do pravomoćnog okončanja postupka radi lišenja poslovne sposobnosti tužiteljice koji se vodi pred ovim sudom pod posl. br. R1 Ob-379/2025, jer je zajednički sin stranka ( zastupan po istoj punomoćnici kao i tuženik u ovom postupku) pokrenuo taj postupak iz razloga što smatra da se tužiteljica zbog duševnih smetnji nije sposobna brinuti se o svojim pravima, potrebama i interesima koji se odnose na njezino zdravlje, osobno stanje i imovinu. Prijedlog je odbijen po ovom sudu raspravnim rješenjem od 24. rujna 2025. U konačnici, tuženik je predložio da sud obije tužbene zahtjeve tužiteljice u cijelosti i naloži joj naknadu troškova ovog parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslik vjenčanog lista MU Sisak od 7. lipnja 2024., izvadak iz zemljišnih knjiga za kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i za kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oba od 13. rujna 2024., dopis MUP RH i uvjerenje o vlasništvu motornog vozila od 27. ožujka 2025., zapisnik Z- 6020/2006/18, Kupoprodajni ugovor od 3. srpnja 2002., Prijavni list sastavljen dana 26. 3. 1991., Specijalnu punomoć od 27. svibnja 2002., saslušani su svjedoci ĐS, FS, BS, SS, ŽS i DS, te su saslušani tužiteljica i tuženik.

4. Nije izveden dokaz građevinskog vještačenja, očevida na licu mjesta niti prometnog vještačenja na okolnost vrijednosti motornog vozila. Naime, ti dokazi pokazali su se nepotrebnima jer su tužbeni zahtjevi postavljeni radi utvrđenja a ne radi isplate vrijednosti imovine, a niti je između stranka bio sporan identitet predmeta o kojem se vodio postupak. Provođenjem tih dokaza sud ne bi saznao nikakve činjenice koje bi bile važne za donošenje odluke o postavljenim tužbenim zahtjevima, pa je sud na ročištu 20. studenog 2025. odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi te je zaključena glavna rasprava na istom ročištu.

5. Uvidom u preslik vjenčanog lista MU Sisak od 7. lipnja 2024. utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 27. rujna 1986. godine.

6. Uvidom u izvatke iz zemljišnih knjiga zk. odjela [adresa] na dan 13. rujna 2024. utvrđeno je da je tuženik upisan kao jedni vlasnik na predmetnim nekretninama. U odnosu na nekretninu kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi obiteljska kuća i dvorište vidljivo je da je tuženik uknjižen kao nositelj prava vlasništva temeljem zapisnika broj Z-6020/2006/18. Što se tiče nekretnine kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi oranica, ukupne površine 294 m2 tuženikovo pravo vlasništva upisano je temeljem Ugovora o kupoprodaji od 4. listopada 2021.

7. Nastavno je pojašnjeno stjecanje tuženika kao nositelja prava vlasništva uvidom u Zapisnik Z-6020/2006/18, Kupoprodajni ugovor od 3. srpnja 2002., Prijavni list sastavljen dana 26. 3. 1991., te Specijalnu punomoć od 27. svibnja 2002. vezano uz nekretninu kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je u naravi obiteljska kuća i dvorište. Naime, iz Zapisnika Z-6020/2006/18 je utvrđeno da je 2006. provedeno preoblikovanje zemljišne knjige te je tada utvrđeno da je u staroj zemljišnoj knjizi tuženik upisan kao vlasnik. Vlasništvo je tuženik stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora koji je sklopljen između NS, kojeg je u tom pravnom poslu zastupala tužiteljica, kao prodavatelja, te tuženika, kao kupca, dana 3. srpnja 2002. U tom ugovoru naznačeno je da tuženik kupuje nekretninu kč. br. [katastarska čestica], kuću i dvorište, za ugovorenu cijenu od 25.000,00 kuna koja je isplaćena prodavatelju pri potpisu tog ugovora. Nadalje, iz Specijalne punomoći kojom prodavatelj ovlašćuje tužiteljicu da sklopi ugovor i primi novac od tuženika kao kupca, ujedno je vidljivo da prodavatelj u punomoći potvrđuje da tuženik i više od 25 godina već uživa nekretninu koja je predmet ugovora. Iz Prijavnog lista sastavljeno dana 26. 3. 1991. ( za gruntovnicu) vidi se da na predmetnoj čestici postoji objekt.

8. Iz dopisa MUP RH i uvjerenje o vlasništvu motornog vozila od 27. ožujka 2025. sud je utvrdio da tuženik nije evidentiran kao vlasnik vozila koja su predmet utvrđenja bračne stečevine u ovom predmetu.

9. Svjedok ĐS, brat tužiteljice, u iskazu je u bitnome rekao da mu je poznato da su tužiteljica i tuženik u braku stekli obiteljsku kuću, gradilište uz kuću i neke automobile, ne zna točno koje marke. Rekao je da su stranke sklopili brak 80- tih godina i da su zajedno radili, prodavali po sajmovima po cijeloj Jugoslaviji. Kada je tuženik je otišao u JNA sestra je preselila iz kuće gdje su do tada živjeli u kuću tuženikovih roditelja . Rekao je da se i on bavio istom vrstom prodaje pa da je znao sresti sestru i primijetiti da je bila sirota, ponekad i bosa, zbog čega joj je davao novac i ustupiti neku svoju robu namijenjenu za prodaju da je ona proda i sebi zadrži novac. Njegov brat ES imao je gradilište na kojem su postojali neki temelji te je odlučio to prodati, pa je on dao 10.000,00 eura za sestru, došlo je do prijenosa na njezino ime, a ona mu je pomalo vraćala novac koliko je mogla. Kasnije su stranke na temeljima na tom gradilištu izgradili obiteljsku kuću, s tim da su prvo dovršili prvi kad i uselili, a tek kasnije su sazidali viši kat pa je tako gradnja trajala dugo, ovisno o tome koliko su imali sredstava, gradnja je počela negdje 80 tih godina , a završena je otprilike 2013. ili 2015.g. Konačno, rekao je da su tužiteljica i tuženik puno radili te su izgradili obiteljsku kuću iz tekućih sredstava koje su zajedno stekli prodajom tekstila sa sajma. Dalje je izjavio da je gradilište koje se nalazi uz nekretninu gdje je smještena obiteljska kuća također je stečeno iz njihovih zajedničkih sredstava te je to gradilište korišteno za parkiranje vozila budući da na ovoj nekretnini gdje se nalazi obiteljska kuća nije bilo dovoljno mjesta. U pogledu osobnog vozila Mercedes Benz model sprinter poznato mu je da su to vozilo koristili za prijevoz robe jer je viđao da sa istim dovoze robu na tržnicu. Drugo vozilo Mercedes Benz zna da su imali jer ih je znao vidjeti u Zagrebu gdje su i nabavljali robu. Kaže da su stranke tijekom svog braka imali više vozila, a sjeća se da ga je jednom prilikom sestra tražila novac za kupnju nekog vozila, pa joj je novac posudio, a taj iznos mu je kasnije i vraćen prema njihovim mogućnostima. Nadalje, rekao je da je tuženik išao u nabavku, a tužiteljica se bavila prodajom na sajmovima u Petrinji, Glini, Bosni, Sloveniji i drugim državama diljem Jugoslavije. Osim što je radila tijekom radnog dana sestra se brinula o djeci i kućanstvu, znala bi skuhati dan prije da osigura obrok. Kuća joj je uvijek bila čista i uredna. Tuženik u obavljanju kućanskih poslova, pripremanju obroka i slično nikada nije pomagao, a ako bi bila bolesna tada bi joj u kućanstvu pomagala majka. Objasnio je da prema romskim običajima nije uobičajeno da se muškarac bavi kućanskim poslovima, pa je siguran da se tuženik nije time bavio. Dodao je da tužiteljica nije pokazivala nikakve simptome bolesti tijekom braka, uvijek je bila lijepa, zdrava , čvrsta i dobrog mentalnog zdravlja, godinama je vodila obrt, a sada joj se divi zato što je tijekom cijelog braka trpjela teške batine i maltretiranje, a nikada se nije došla požaliti. Rekao je da djeca sestre i šogora nisu sudjelovala u obavljanju bilo kakvih poslova vezano za prodaju, a niti kada se gradila obiteljska kuća jer su bili mali. Sada se jedan sin nalazi u Njemačkoj, a drugi sin koji živi sa njima obavlja poslove prodaje na sajmovima već unazad 10.g. Sa sestrom i šogorom bio u jako dobrim odnosima, pomagao kada god je mogao, ali kako su bili konkurencija komunikacija je stala tako da nisu bili u kontaktu u periodu od Domovinskog rata pa dok nisu dovršili izgradnju obiteljske kuće, prije 7. ili 8.g.

10. Svjedok FS, također brat tužiteljice, u svom iskazu u bitnome je istovjetno iskazivao kao i svjedok ĐS. Ipak dodao je da je potpuno netočno da bi otac od tuženika pomagao novčano tužiteljici i tuženiku jer da on to nije bio u mogućnosti budući je bio kronični alkoholičar, nije imao svog novca, a kada bi ga i imao potrošio bi na piće, da je on bio socijalni problem i da nije imao ni vlastite kuće.

11. Svjedok BS, sestra tužiteljice, iskazivala je istovjetno kao i svjedoci ĐS i FS. Osim toga je rekla da joj je tuženik zabranio da dolazi sestri a ne zna zašto, ali da bi tužiteljica znala nju posjetiti na 5 minuta. Rekla je da je tužiteljica brinula o svom mužu, da je obavljala i fizičke poslove i zbog toga dobila bruh, dobivala je batine ali je radila, bila je uredna, vrijedna, čista , poštena i poštivala je muža i podigla je svoju djecu.

12. Svjedok SS, sestra tužiteljice, u bitnome je rekla da je sa tužiteljicom bila jako bliska nešto manje tijekom 15. ili 20.g. , ali da su uvijek bile u kontaktu i međusobno se posjećivale. Sestra bi joj dolazila kada bi imala problema. U ostalom dijelu u bitnome je suglasno iskazivala kao i svjedoci BS, te ĐS i FS.

13. Svjedok ŽS , zajednički sin stranaka, izjavio da mu je sve poznato o načinu na koji je stečena imovina za koju ga se pita. Rekao je da oni imaju obiteljski obrt te da su roditelji radili na placu prodavajući tekstilnu robu. Nakon što je završio osnovnu školu 2001. i on počeo raditi za isti obrt. Njegov stariji brat je također nakon završene osnovne škole počeo raditi u obrtu. Objasnio je da su poslove rasporedili tako da je otac radio na tržnici, prodavao robu na placu, dok su on i brat odlazili u druga mjesta na sajmove ili tržnice, majka je također radila u obrtu ali je većinom bila kod kuće i brinula o kućanstvu, pospremala je i kuhala, te je brinula o djeci. Izjavio je da su svi prihodi koji su pribavljeni radom obiteljskoj obrta dani ocu i majci i oni su raspolagali sa svim tim prihodima. Od roditelja je čuo da su prvo kupili gradilište i to tako da je otac od svog oca dobio novac za kupnju tog gradilišta. Nije znao ništa detaljnije reći pa ne zna kolika je bila cijena niti koliko je djed dao novca, zna da se kuća počela graditi kada su i otac i majka radili u trgovačkom obrtu, a gradnja prvog kata se financirala od novčanih sredstava koje je otac dobio od djeda U i sredstava koja su zarađena radom obrta roditelja. Rekao je da je djed U živio je u Bosanskom Novom , da je izrađivao predmete koje je prodavao na tržnici i imao je petero djece, a da je umro 2001.g. Kasnije, nakon 10 godina, se gradio drugi kat na obiteljskoj kući a radove su obavljali on, brat i otac. Prije otprilike 6.g. kupljena je susjedna nekretnina koju je kupio brat , jer je tu namjeravao sebi graditi kuću, međutim prepisano je na oca jer se radi o nekretnini koja je susjedna od ove na kojoj postoji kuća, ugovor je potpisao otac. Sada se na tom placu parkiraju vozila. U obiteljskoj kući koja je predmet postupka u prizemlju živi on sa suprugom, njegova djeca, a brat sa svojom obitelji živi na katu kuće. Nadalje je izjavio da je otac u ožujku 2023. išao na operaciju srca, pa je otac zbog zabrinutosti tražio da se obiteljska vozila Mercedes Benz sprinter i Mercedes benz model e prepišu na njega. U pogledu zdravlja majke rekao je da je ona imala ozbiljnih zdravstvenih psihičkih problema zbog kojih nije mogla raditi i nije mogla biti sama, te da joj je liječnik postavio dijagnozu shizofrenije prije 4. ili 5.g. te je zbog toga otac majci u svemu pomagao u kuhanju, pospremanju, nabavci, te je vodio kod doktora. Želio je reći da su braća majke stalno htjeli njihov brak željeli razvrgnuti i upropastiti, te bi joj govorili da moj otac nije dobar muž, da je sirotinja i da nije dovoljno dobar za nju, no ona bi se uvijek priklonila ocu, a ne braći, te ih ona nije posjećivala i nisu bili u dobrim odnosima. Zna da je majka sada kod svoje braće i da se njihov odnos popravio, no smatra da je to zato da se domognu njezinih nekretnina. U dijelu svjedočenja svjedok se prihvatio blagodati nesvjedočenja na upite z.z. pun. tužiteljice o kaznenim postupcima koji su se protiv svjedoka vodili ili se vode.

14. Svjedok DS, zajednički sin stranaka, u bitnome je iskazivao kao i svjedok ŽS u dijelu koji se odnosi na kupnju nekretnine na kojoj je izgrađena obiteljska kuća, rekavši da je djed ocu kupio tu nekretninu, što zna iz priča svojih roditelja. Objasnio je da su u to vrijeme roditelji radili zajedno na tržnici u [adresa], ali su imali i pomoć djeda jer oni nisu puno zarađivali. Djed je pomagao tako da bi im dao ono što bi izradio (pidžame, gaće, kombinee, metle i sita) pa bi te stvari otac prodavao na tržnici ali je i davao novac ocu, jer kaže da je djed bio veliki i moćan poduzetnik. Drugi kat kuće se počeo graditi jer se oženio i dobio djecu. Gradnja drugog kata financirana je od prihoda kojeg je obitelj imala od prodaje na tržnicama. Rekao je da je cijela obitelj, majka, otac, on i brat obavljao poslove prodaje na tržnici, a poslije radnog vremena dolazili na gradilište i pomagali majstorima da se napravi drugi kat kuće. On je dobivao dječji doplatak i taj novac je davao ocu. Prihodi od trgovačkog obrta i sve je išlo ocu, a onda od tog novca je kupovan materijal za gradnju drugog kata i plaćali su se majstori. Nakon dovršetka drugog kata uselio se sa svojom obitelji. I pogledu druge nekretnine sjeća se da je susjed ponudio ocu da kupi povoljno zemljište koje se nalazi pored obiteljske kuće, pa ga je otac nazvao u Njemačku, gdje živi već 13 godina. Rekao je da ocu zapravo to zemljište nije bilo potrebno jer je imao svoju kuću, pa je pitao njega i on je pristao, sjeo na avion, dao 6000 eura ocu i odmah je to zemljište prepisano na oca. Ugovor je sklopio otac jer se nije mogao dugo zadržavati budući da u Njemačkoj ima firmu i radnike. Onda je rekao da je mu je namjera bila da sebi sagradi kuću na tom zemljištu, ali da nije jer je majka bolesna, već duže vrijeme, a otac je završio u zatvoru. U predmetnoj obiteljskoj kući živi on i brat sa svojom obitelji, on živi u [adresa], ali zadnjih godinu i pol u [adresa], jer pomaže ocu i bratu. Rekao je da je otac izašao iz zatvora prije mjesec i pol, ali da on ne zna gdje se otac sada nalazi. Kako je on vlasnik auto kuće koja se bavi prodajom vozila, vozila koja su predmet ovog postupka kupljena su u Njemačkoj tako što je otac došao sa majkom da kupi vozila kod njega, prodao mu ih je ali ne za punu cijenu. Dva su ista modela , jedan je kupljen prije 6. ili 7. ,a drugi 4. ili 5.g. Jedan je 2007. ,a drugi 2008.g. Što se tiče drugog vozila model E klase to su kupili zajedno. Došli su majka i otac , dali nešto novaca, brat je dao nešto novaca i on je dao nešto novaca. Na izričit upit tko je onda vlasnik tih vozila izjavio je da je vlasnik otac jer su mu vjerovali. Dovezena vozila iz Njemačke registrirana su na oca, a prije 18. mjeseci kad je otac išao na operaciju srca svi su se složili da otac prenese ta vozila na brata DS. Rekao je da bi znao pomagati roditelje kad je imao viška pa bi im dao 5 ili 10 tisuća eura kada bi oni došli k njemu u Njemačku. U pogledu zdravstvenog stanja majke rekao je da je bila jako bolesna na živce, a to se manifestiralo kao ljubomora, da je otac brinuo o njoj no da joj je zdravstveno stanje bilo sve gore. Rekao je da majka s braćom nije bila u dobrim odnosima 20.g. i da je oni nisu novčano pomagali. Rekao je da je točno da se majka o djeci brinula i da je radila sa ocem.

15. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome izjavila da su ona i suprug zajedno od 1980. , da su se vjenčali 1986. jer su im za nešto trebali papiri, a rastali su se ove godine. Oboje su radili na placu i prodavali tekstil i od toga su živjeli. 1986. kada je tuženik bio u vojsci godinu dana, radila je sama, putovala po cijeloj bivšoj državi i tako zarađivala. Nekretninu upisanu u kčbr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kupili su 1986. godine. Novac za kupnju toga zemljišta od 10 000 maraka posudila je od brata RS te su mu pomalo otplaćivali dug i vratili sve 2022. godine. Nekretnina je kupljena od brata AS za 12 000 eura. Ne zna da li je sklopljen pismeni ugovor, zna da je tuženik nešto potpisivao, ali ja ne zna točno što. Kasnije kad je trebalo potpisivati papire trebalo je dati još 25 tisuća. Rekla je da je na temeljima koje su kupili prvo sagrađen prvi kat, još prije Domovinskog rata, te su se tamo uselili, a onda drugi kat pa su proširili stanovanje na drugi kat. Kuća je u potpunosti bila dovršena negdje oko 2015. Sva gradnja bila je financirana od zajedničkog rada na tržnici od prodaje tekstila. Od toga novca kupovali su sav potreban materijal. Drugu nekretninu upisana u kčbr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] koja je susjedna kupili su prije tri godine iz zajedničkih sredstava koje su stekli prodajom tekstila na tržnici. Tamo se parkiraju vozila. Tijekom zajednice dobili su dva sina 1982. i 1988. te su oni s njima stanovali svo vrijeme. Sve poslove u kući vezano uz kućanstvo obavljala je ona te je osim toga radila na placu zajedno sa mužem. On se bavio uglavnom nabavom robe, a on više prodajom robe. Imali su registrirani trgovački obrt, zajedničku kasu, a osim ovih prihoda obitelj nije imala drugih prihoda. Vozila su također kupili iz zajedničkih sredstava koje su imali prodajom tekstila u obrtu. U pogledu osobnih vozila slabo zna jer je to obavljao tuženik pa ne zna kada, niti od koga su vozila kupljena niti koliko su plaćena. Na pitanje pun. tuženika odgovorila je da je sa svojom obitelji cijelo vrijeme bila u dobrim odnosima i da sada stanuje kod brata ĐS. Rekla je da sinovi ne rade s njima na placu, da sinovi nikada njoj i tuženiku nisu novčano pomagali, ne zna da li su roditelji od tuženika novčano pomagali njoj i suprugu, ne zna tko je upravljao sa zajedničkom kasom iz prihoda obrta i jesu li sinovi doprinosili ili upravljali sa tim sredstvima. Dalje je rekla da ni na koji način nije sudjelovala u sklapanju ugovora o kupnji nekretnina, ne sjeća se da je potpisala Ugovor niti ne zna da li je riječ o njezinom vlastoručnom potpisu. Nakon što joj je predočena specijalna punomoć rekla je da joj brat GS dao punomoć da obavlja sve potrebne radnje vezano uz papire i uz kuću. Jedno vrijeme je zemljište bilo na njoj, a kasnije je prepisano na tuženika, a trebalo joj je jer je ganjala neke papire.

16. Tuženik je prilikom svog saslušanja potvrdio da je sa tužiteljicom započeo zajednički život 1980. te da su se vjenčali 1986. i da su cijelo vrijeme živjeli zajedno u kontinuitetu. Kaže da za njega njihova faktična bračna zajednica još nije prestala. Nadalje je izjavio da su zajedno stekli sve osim kuće, namještaj i dva auta – dva Mercedes benz sprintera i Mercedes benz model e class. Nekretnina gdje se nalazi obiteljska kuća kupljena je od brata tužiteljice ZS, ne zna točno kada a kasnije se gradila kuća. Rekao je da je tu kupnju financirao njegov otac, tijekom zajednice za tužiteljicom 1986. kada je bio u vojsci ( kasnije je rekao da je ta nekretnina kupljena 1980.), ne sjeća se cijene. Nadalje je rekao da je kasnije nastao problem jer je brat tužiteljice koji je prodao zemljište tražio ponovno novce jer je tvrdio da kuća nije isplaćena u cijelosti, a on nije u to vrijeme bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik, nije bilo nekog pismenog ugovora i vrijedila je riječ a vjerovao je prodavatelju jer je bio brat supruge. Objasnio je da je brat tužiteljice njoj dao punomoć te je ona onda izvršila prijepis na njega što je bilo i logično jer je to platio njegov otac. Negdje 1988. sagradili su prvi kat na tim temeljima i uselili, a onda prije 19.g., što se dobro sjeća jer mu se tada rodio unuk, nastavili su gradnju drugog kata. Financiranje gradnje te kuće bilo je iz prihoda koje su ostvarivali radom on , supruga, dva sina i njihove dvije žene. Obitelj se bavila prodajom tekstila. Sinovi su počeli pomagati već sa 16.g. Osim toga posla nisu imali drugih prihoda. Rekao je da su on i supruga cijeli život radili i nisu imali nikakvih problema, osim sada. Onda je rekao da je prije 15.g. tužiteljica imala slom živaca i da nije mogla raditi, te da je to trajalo sve do sada, za koje vrijeme su zapravo svi vodili brigu o tužiteljici pa i kada su išli na posao da ju je on samo vodio sa sobom, te da bi se ponekad znalo dešavati da se ona izgubi, počne plakati i reagirati negativno na njega i optuživati ga da ima ljubavnicu. Rekao je da je cijelo vrijeme on vodio brigu o kućanstvu i o djeci i o unucima i o njoj, da je kuhala kad je htjela i da joj je on pomagao. Međutim, nije želio reći u kojem omjeru je tužiteljica sudjelovala tijekom radnog dana u obavljanju poslova trgovačkog obrta, a onda je izjavio da ona uopće nije u zadnjih 15.g. bila u stanju obavljati bilo kakve poslove u trg. obrtu. Trgovački obrt više nije u funkciji jer ga je odjavio. Drugu nekretninu kupili su od CS za cijenu od 6000 eura , a kupljeno je iz njihovih zajedničkih sredstava. Nadalje, izjavio je da su zajednički sinovi na jednak način doprinosili radom u trgovačkom obrtu kao i oni. Sav novac koji bi oni ostvarili svojim radom dali bi njemu i tužiteljici. Sudjelovali su i fizičkim radom i novčano u izgradnji njihove obiteljske kuće, svi su živjeli zajedno. Od samog početka bez obzira na to da li je obrt bio registriran ili ne tužiteljica i on su radili zajedno. Jedno vrijeme je i na tužiteljicu bio upisan taj obrt, bili su velikim dugovima pa su poslovali mimo računa. Brigu o djeci , čuvanje, hranjenje, čišćenje i dr. obavljali su i on i supruga.

17. Analizirajući svaki dokaz zasebno, te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je donio odluku kao u izreci.

18. Sud je odbio prijedlog tuženika da se ovaj postupak prekine dok se ne pravomoćno ne dovrši postupak radi lišenja poslovne sposobnosti tužiteljice koji se vodi pred ovim sudom pod posl. br. R1 Ob-379/2025 jer isto ne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, treba objasniti da rješenje kojim se osoba lišava poslovne sposobnosti određuje radnje i poslove koje osoba nije samostalno poduzeti u odnosu na osobno stanje i imovinu te je cilj takvog postupka zaštita prava i interesa osobe koja se nije sposobna brinuti samostalno o nekom od svojih prava, potreba ili interesa. Podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari, dokazivanjem osnovanosti iste, te angažiranjem odvjetnika tužiteljica upravo nastoji zaštiti svoja imovinska prava. Stoga, sud ne vidi razloga da bi odluka u predmetu pod posl. br. R1 Ob-379/2025 bila od značaja za ovaj postupak, zbog čega je odbijen taj prijedlog tuženika.

19. Provedenim dokaznim postupkom u ovoj pravnoj stvari sud je utvrdio slijedeće relevantne činjenice:

- da su tužiteljica i tuženik započeli zajednički život 1980., potom su sklopili brak dana 27. rujna 1986. a faktična bračna zajednica prestala je 2024., no postupak za razvod braka još nije dovršen

- da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnina koje su predmet utvrđenja u ovom postupku

- da tuženik nije evidentiran kao vlasnik pokretnina koje su predmet utvrđenja u ovom postupku

- da je u braku stranka rođeno dvoje djece i to 1982. i 1988. godine

- da su tužiteljica i tuženik tijekom trajanja braka imali obiteljski posao prodaje tekstila na raznim tržnicama pri čemu je svatko od njih u tom poslu bio zadužen za određeni dio poslova, s tim da je uz to tužiteljica brinula i skrbila o zajedničkoj djeci i zajedničkom kućanstvu, te da su im u tom obiteljskom poslu kasnije pomagali zajednički sinovi, ali su svim prihodima iz obiteljskog posla raspolagali tužiteljica i tuženik

- da je nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnom odjelu Sisak, kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, površine 161 m2 i kuća, TS, površine 132m2, sveukupne površine 293 m2 kupljena 1986. i da se na istoj nalazio temelj kuće, te su stranke sagradile prvi kat i uselili se, a kasnije je sagrađen drugi kat , te je kuća u potpunosti završena 2015.

- da je nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnom odjelu Sisak, kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi oranica, ukupne površine 294 m2 kupljena 4. listopada 2021., da je riječ o neizgrađenoj nekretnini koja je susjedna u odnosu na nekretninu koja je služila obitelji za stanovanje

- da je nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnom odjelu Sisak, kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi oranica, ukupne površine 294 m2 kupljena i sagrađena u potpunosti iz zajedničkih sredstava stečenih prihodima iz obiteljskog posla

- da je vozilo marke MERCEDES - BENZ, model SPRINTER kupljeno za vrijeme faktične bračne zajednice stranaka , 2019., sa svrhom obavljanja prijevoza u okviru obiteljskog posla prodaje tekstila iz zajedničkih sredstava stečenih prihodima iz obiteljskog posla, a 2023. godine tuženik je vlasništvo vozila prenio na sina

- da je vozilo marke MERCEDES - BENZ, model E-CLASS kupljeno za vrijeme faktične bračne zajednice stranaka, 2020.g iz zajedničkih sredstava stečenih prihodima iz obiteljskog posla, a 2023. godine tuženik je vlasništvo vozila prenio na sina

20. Na imovinske odnose bračnih drugova, s obzirom na vrijeme stjecanja pojedine imovine, imaju se primijeniti odredbe različitih zakonskih uređenja. Zakon o braku i porodičnim odnosima (ZBPO) donesen je 1978., bio je na snazi 1986. godine i primjenjivao se do 01.07.1999. Temeljno uređenje tim zakonom bilo je što je razlikovao posebnu imovinu (stečenu prije braka ili tijekom braka darovanjem/nasljeđivanjem) i zajedničku imovinu (stečenu radom tijekom bračne zajednice). Prema ZBPO-u, udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini određivao se prema njegovu stvarnom doprinosu (zarada, pomoć drugog druga, vođenje kućanstva, skrb o djeci). Nakon tog zakona stupili su na snagu novi zakoni i to Obiteljski zakon iz 1998. i 2003. godine. Stupanjem na snagu Obiteljskog zakona 1999. (te kasnijeg iz 2003.), uvedene su značajne promjene u imovinskim odnosima. Uvodi se pojam bračne stečevine kao imovine koju su bračni drugovi stekli radom tijekom trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (čl. 248. – 255. ObZ 2003). Za razliku od ranijeg zakona, bračni drugovi su u bračnoj stečevini suvlasnici u jednakim dijelovima (1/2), osim ako nisu drugačije ugovorili. Obiteljski zakon iz 2015. godine, koji je trenutno važeći , istu materiju regulira u odredbama članaka 34. -37. Obz-a a u istima se održao kontinuitet sustava bračne stečevine presumpcijom da je imovina stečena u braku iz zajedničkih sredstava, zajednička imovina bračnih drugova.

21. Diskrecionom ocjenom svih personalnih dokaza sud je zaključio je tužiteljica imala konzistentniji iskaz koji se slagao i sa iskazima svjedoka koje je ona predložila u prilog svojih tvrdnji, za razliku od tužene strane, jer se tuženikov iskaz u mnogome nije slagao sa iskazima svjedoka koji su bili predloženi da potvrde tvrdnje tuženika. Stoga je sud povjerovao tužiteljici kada tvrdi da je kao supruga tuženika na jednak način doprinijela stjecanju imovine tijekom njihovog braka kao i tuženik. Osim toga, tuženik je u svom iskazu rekao da su tužiteljica i on svu imovinu stekli zajedno, osim kuće. Tom dijelu iskaza tuženika sud nije povjerovao i smatra ga neistinitim. Tuženik je rekao da je njegov otac dao novac za kupnju nekretnine na kojoj su kasnije stranke izgradile obiteljsku kuću, no za takvu tvrdnju tuženik u iskazu ne nudi detalje, ne govori o iznosu, točnom vremenu niti okolnostima tog davanja, što sve čini njegov iskaz neuvjerljivim.

22. Na imovinske odnose tužiteljice i tuženika kao bivših bračnih drugova primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja nekretnine koja je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnom odjelu Sisak, kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, površine 161 m2 i kuća, TS, površine 132m2, sveukupne površine 293 m2, budući da je ta nekretnina kupljena 1986., da su se na istoj nalazili temelji, te da su stranke gradile obiteljsku kuću u dvije faze , odnosno kat po kat.

23. Dakle, u razdoblju od 1986. do 1999.g. se na odnose bračnih drugova primjenjuju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ( u daljnjem tekstu: ZBPO) koji se primjenjuje na imovinu bračnih drugova stečenu do 01.07.1999.g. Naime, u čl. 227. citiranog Zakona određuje se da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine (čl. 284. ZBPO). Svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine (čl. 285. ZBPO). Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos u stjecanju zajedničke imovine. Iz navedenoga slijedi da udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini bračnih drugova nije unaprijed određen. Prestankom važenja ZBPO, na imovinske odnose bračnih drugova primjenjuju se odredbe novih zakona koji uvodi presumpciju bračne stečevine, te se ima smatrati da je bračna imovina ona koja je stečena radom oba bračna druga.

24. Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova, udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, pri čemu se vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko podizanja i odgoja djece, kao i o svakom drugom obliku rada u uzdržavanju i povećanju zajedničke imovine. Stranke i ispitani svjedoci isto govore i navode da je tužiteljica sudjelovala u stjecanju prihoda u obiteljskom poslu prodaje tekstila a i sam tuženik u svom iskazu govori da je jedno vrijeme obrt bio upisan baš na tužiteljicu. Osim toga, tužiteljica je prema utvrđenju suda obavljala je poslove vezane za odgoj i skrb djece, te održavanje kućanstva. Pri tome valja reći da sud nije povjerovao tuženiku, pa niti zajedničkim sinovima kada su u svojim iskazima pokušali umanjiti doprinos tužiteljice kao majke i domaćice, jer je svjedok ĐS, brat tužiteljice objasnio običaj romskih obitelji u kojima samo žene kuhaju i brinu o kućanstvu, a muškarci to ne rade. Stoga, sud nedvojbeno utvrđuje da je doprinos tužiteljice u stjecanju prihoda bio jednak kao i tuženikov. Obiteljska kuća stranaka gradila se u i vrijeme važenja novog zakona koji regulira stjecanje bračne imovine, no neovisno o tome sud smatra da je doprinos tužiteljice i tuženika u stjecanju imovine od početka do dovršetka gradnje kuće bio jednak kao i tuženikov.

25. Iako se u ovom postupku po tuženoj strani pokušala nametnuti tvrdnja da postoji doprinos stjecanju ove imovine i po sinovima stranaka, sud smatra da je takvog doprinosa nema. Naime, tuženik i svjedok DS, zajednički sin stranaka, rekli su u svojim iskazima da su svi prihodi koji su pribavljeni radom obiteljskog obrta išli na raspolaganje tužiteljici i tuženiku. Cijela obitelj je sudjelovala u obavljanju poslova prodaje tekstila, no prihodima nisu raspolagali svi, već samo stranke, pa je iz te činjenice sud zaključio da je imovina stečena tijekom braka stranaka zajednička imovina odnosno bračna stečevina, jer je stečena zajedničkim sredstvima stranaka. Iako je tužiteljica rekla da je početni iznos za kupnju nekretnine posudila od brata, odlučna činjenica za zaključak da je riječ o zajedničkim sredstvima je da su posuđena sredstva vraćena iz sredstava koja su stečena radom bračnih drugova.

26. Naime, sud smatra da je doprinos u stjecanju zajedničke imovine ovih stranaka jednak u dijelu te da su oba bračna druga u jednakoj mjeri svojim radom doprinijeli stjecanju zajedničke imovine. Naime, pokušaj opravdanja tvrdnje da je tužiteljica bila psihički bolesna i da zato nije u jednakoj mjeri doprinijela , sud nije prihvatio, jer isto smatra neistinitim tvrdnjama i stoga se ne može se umanjiti njezin doprinos u stjecanju imovine jer nije manji od tuženikovog. Tužiteljica je prema svojim mogućnostima obavljala sve poslove u obiteljskom poslu, skrbila o zajedničkoj djeci i kućanstvu. Rad tužiteljice vrijedi kao i rad tuženika i nije zanemariv, jer nije prihvatljivo smatrati da rad i briga u okviru kuće i obitelji nije jednako vrijedan radu muškarca. Upravo zbog rada tužiteljice na ovim poslovima tuženik je bio u mogućnosti stjecati prihode od svog rada, jer bez uloženog rada tužiteljice te poslove bi trebala obavljati naplatno neka druga osoba. Tuženik je takvog rada bio oslobođen zahvaljujući radu tužiteljice. Isto tako, sud je utvrdio da je u kasnijoj fazi ( izgradnja drugog kata kuće) cijela obitelj, uključujući sinove doprinijeli stjecanju imovine roditelja, a sada prigodno radi uspjeha tuženika u ovom sporu, prvi put govore o vlastitim doprinosima.

27. Za stjecanje ostale imovine za koju tužiteljica tvrdi da je bračna stečevina ( neizgrađeno zemljište i dvije pokretnine) sud nema dvojbe da je ta imovina stečena kupnjom iz sredstava koja su stranke stekle radom u obiteljskom poslu prodaje tekstila. Naime, kako je obitelj vremenom obavljala poslove prodaje tekstila, u kontinuitetu i nastavno je vremenom kupljena susjedna nekretnina i dva vozila, na isti način kako su tužiteljica i tuženik stekli i prethodnu imovinu. Nema dokaza da bi tu imovinu stranke stekle na neki drugi način, niti to u svom iskazu osporava tuženik.

28. Svjedok ŽS u iskazu je rekao da je dao potreban novac od 6000 eura za kupnju susjednog zemljišta i odmah prepisao zemljište na oca. Neovisno o tome, sud svejedno smatra da je ta nekretnina zajednička imovina tužiteljice i tuženika, jer je svjedok prilagodio svoj iskaz očevom uspjehu u sporu, pa sve i da je točno kako govori, da je eventualno davanje novca bilo u cilju stjecanja imovine oba roditelja a ne samo tuženika. To stoga jer svjedok živi u [adresa] već više godina, a nekretnina je smještena neposredno uz drugu na kojoj se nalazi obiteljska kuća. Osim toga, iskaz ovog svjedoka ne podudara se s iskazom samog tuženika koji u pogledu te nekretnine iskazuje da je kupljena iz zajedničke imovine. Konačno, što se tiče činjenice da se ovdje raspravlja o dvije nekretnine, prema iskazu tužiteljice kasnije stečena nekretnina po tuženiku je zemljište koje se nadovezuje na nekretninu na kojoj se nalazi obiteljska kuća i ostali objekti. Ta nekretnina zbog svoje blizine nekretnine na kojoj su stranke već izgradile objekte dijeli istu sudbinu, te sud smatra da je stečena logičnim slijedom kao faktični nastavak te nekretnine.

29. U pogledu nekretnina sud je nedvojbeno utvrdio da su nekretnine bračna stečevina stranka, pa postoji neupisani suvlasnički dio tužiteljice i konačno da tužiteljici ima pripasti ½ suvlasničkog dijela po toj osnovi, pa je u cijelosti prihvatio tužbene zahtjeve tužiteljice kojima je ona tražila da sud utvrdi da su predmetne nekretnine bračna stečevina tužiteljice i tuženika, te da utvrdi da joj pripada ½ dijela na svakoj. Tužiteljica je dokazala postojanje i opseg bračne stečevine i pravo na nju, te donio odluku kao u točkama I., II., IV. i V. izreke.

30. Ipak, tužiteljica je odbijena s kondemnatornim tužbenim zahtjevima u pogledu obje nekretnine jer ne postoje zakonske pretpostavke za izdavanje tabularne isprave. Naime, sama presuda u kojoj je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica predmetnih nekretnina ( uz uvjet potvrda o pravomoćnosti), pogodna je za promjenu stanja u zemljišnim knjigama. Članci 115. i 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 I 153/09, u nastavno ZV) propisuju da se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu. Da bi uknjižba bila moguća, stjecatelj mora imati valjani naslov (npr. kupoprodajni ugovor) i očitovanje volje dotadašnjeg vlasnika usmjereno na prijenos vlasništva. Kako u konkretnom slučaju nije riječ o pravnom poslu već stjecanju vlasništvo temeljem odluke suda, te kod ovakvog stjecanja, upis u zemljišne knjige ima deklaratorni učinak (vlasništvo je stečeno samom odlukom, a upisom se to samo potvrđuje prema trećima). Zbog toga nema zakonskog uporišta za usvajanje kondemnatornih tužbenih zahtjeva tužiteljice, pa su odbijeni kao u točkama III. i VI. izreke ove presude.

31. U odnosu na vozila, sud je u cijelosti prihvatio tužbene zahtjeve tužiteljice. Naime, tužiteljica je u tužbi tvrdila da su oba vozila stečena u braku i da su stečena iz zajedničkih sredstava, odnosno iz sredstava stečenih radom oba bračna druga. To je u ovom postupku i uspjela dokazati. Sud je i u odnosu na ovu imovinu iz provedenih dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka zaključio da su vozila kupljena kako to tužiteljica i tvrdi, te je isto bilo dovoljno da sud donese deklaratornu presudu kojoj se utvrđuje da ta imovina predstavlja bračnu stečevinu. Ovo utvrđenje ne zadire u pravo vlasništva, ne utvrđuje pravo vlasništva, jer tužiteljica to niti ne traži, pa je onda irelevantno da tuženik nije evidentiran kao vlasnik predmetnih vozila. Zbog toga je donesena odluka kao u točkama VII. I VIIII. izreke ove presude.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH i 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 i 25/13, 43/13. i 89/14, 70/19,80/22 – nastavno ZPP). Tužiteljica je uspjela u ovom sporu u meritumu i u većini svojih tužbenih zahtjeva, te nije uspjela samo u dijelu u kojem traži da joj tuženik izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva, što je neuspjeh samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Zbog toga joj se imaju priznati troškovi kao da je uspjela u cijelosti. Sud je odmjerio troškove uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 100.000,00 eura , te visinu boda od 2 eura Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023-nastavno OT ) tužiteljici se ima priznati naknada za odvjetničke troškove, za sastav tužbe po Tbr. 7.1. 1.506,00 eura, za pristup na ročišta 13. 9. 2024., 18. 3. 2025., 11. 6. 2025., 24. 09. 2025. i 20. 11. 2025. po Tbr. 9.1. OT pojedinačni iznosi od po 1.506,00 eura, te na zbroj svih tih iznosa pripadajući PDV po Tbr. 46. OT. Tužiteljici se priznaje u trošak i iznos pristojbe na tužbu od 500,00 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 500,00 eura. Dakle, iznos koji se nalaže tuženiku platiti po osnovu troškova ovog postupka je 10.412,50 eura. Osim troškova prema Tarifi tužiteljica ima pravo i na kamatu po članku 30.stavak 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00 – Odluka USRH, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10,125/11,112/12,25/13,93/14, 55/16, 73/17,131/20,114/22, 6/24 ).

33. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Sisku, 23. prosinca 2025.

Sutkinja

Nataša Ljuba-Čobanov

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presuda nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu koja se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka presude, putem ovog suda u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte