Poslovni broj Gž Ovr-659/2022-2

             

 

 

 

 

             

                                          Poslovni broj Gž Ovr-659/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja T. d.o.o. iz S.,  OIB:..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. & p. d.o.o. iz S., protiv ovršenika O. P. D., P. D., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku S. V., odvjetniku iz Splita, radi naplate, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-791/2020 od 4. studenoga 2022., 25. listopada 2023.

 

 

r i j e š i o     j e

 

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-791/2020 od 4. studenoga 2022.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim rješenjem odbačen je prijedlog ovršenika od 7. listopada 2022. kojim predlaže ograničavanje provedbe izravne naplate koja se provodi temeljem presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-22172018 od 4. lipnja 2018. na način da se od pljenidbe i prijenosa izuzme iznos od 1.338.236,76 EUR/10.082.944,85 kuna[1], kao nedopušten.

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovršenik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje OZ), predlažući da se pobijano rješenje preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Žalba nije osnovana.

              4. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je pravomoćnim rješenjem poslovni broj Ovr-791/2020 od 30. prosinca 2020., u točki I. izreke ograničena provedba ovrhe izravnom naplatom kod Financijske agencije (dalje FINA), na temelju presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-221/2018 od 4. lipnja 2018. na mjesečni iznos od 3.472,96 EUR/26.167,00 kuna, te je naloženo FINA-i da naloži banci kod koje ovršenik ima račun da provede predmetnu osnovu za plaćanje na način da zaplijeni i prenese na račun ovrhovoditelja iznos od 3.472,96 EUR/26.167,00 kuna svakog 10-og u mjesecu počevši od siječnja 2021. do cjelokupnog namirenja tražbine, dok je točkom II. izreke stavljeno izvan snage rješenje poslovni broj Ovr-791/20 od 15. prosinca 2020. Nadalje, utvrđuje da je ovršenik 7. listopada 2022. podnio novi prijedlog sa zahtjevom da se u istom predmetu u kojem je već donesena pravomoćna odluka i u kojem ne postoji novi zahtjev ovrhovoditelja za izravnu naplatu izuzme od ovrhe daljnji iznos od 10.082.944,85 kuna, koji iznos predstavlja zbroj namjenskih sredstava uplaćenih od strane EU fondova i mjesečnih sredstava nužnih za obavljanje osnovnih zadaća ovršenika, a koja sredstva se moraju strogo namjenski koristili, te ne mogu biti iskorištena za namirenje predmetne obveze.

 

              5. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud, a primjenom odredbe članka 288. stavka 2. ZPP-a, zaključuje da je o zahtjevu ovršenika za ograničenjem ovrhe koja se provodi temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 24. lipnja 2020. temeljem presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-221/2018 od 4. lipnja 2018., već pravomoćno odlučeno, slijedom čega da nema mjesta ponovnom odlučivanju o zahtjevu ovršenika.

 

6. Pobijano rješenje je pravilno i zakonito, ali iz drugih razloga, budući da i prema stavu ovoga suda, prijedlog ovršenika od 24. lipnja 2020. nije dopušten, ali ne iz razloga jer je o istome već ranije pravomoćno odlučeno.

 

7. Naime, ovršenik je u prijedlogu od 7. listopada 2022. naveo da je nakon donošenja rješenja od 30. prosinca 2020. kojim je ograničena provedba ovrhe, sklopio dodatne ugovore temeljem kojih su mu dodijeljena nova sredstava koja su izuzeta od ovrhe sukladno odredbi članka 172. stavka 16. OZ-a, a koja odredba propisuje da su od ovrhe izuzeta sredstva koja se uplaćuju namjenski, u svrhu provedbe projekata dodjelom bespovratnih sredstava, odnosno potpore ili financijskih instrumenata, koji se financiraju iz nacionalnih sredstava i/ili proračuna EU, osim u slučaju ovrhe od strane davatelja potpore, slijedom čega predlaže da se provedba izravne naplate ograniči na način da se od pljenidbe i prijenosa izuzme iznos od 1.338.236,76 EUR/10.082.944,85 kuna, a koji iznos predstavlja zbroj mjesečnih sredstava nužnih za obavljanje osnovnih zadaća ovršenika, te uplate novčanih potpora  i sredstava dobivenih temeljem javnih natječaja raspisanih od RH/fondova EU.

 

8. Iz navedenog proizlazi da prijedlog ovršenika od 7. listopada 2022., neovisno što ovršenik i istome predlaže da se ograniči pljenidba i prijenos sredstava, sadržajno ne predstavlja prijedlog za ograničenje ovrhe iz članka 244. OZ-a, već prijedlog da se od ovrhe u potpunosti izuzmu sredstva u iznosu od 1.338.236,76 EUR/10.082.944,85 kuna, a za koja tvrdi da predstavljaju zbroj sredstava izuzetih od ovrhe sukladno odredbi članka 172. stavka 16. OZ-a.

 

9. Odredbom članka 212. OZ-a propisane su posebne odredbe o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koja su izuzeta od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena, na način da je ovršenik dužan o navedenom obavijestiti FINA-u, a koja će u tom slučaju postupiti sukladno odredbama glave IX. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 55/22) kojom je propisan postupak s primanjima i naknadama izuzetim od ovrhe odnosno na kojima je ovrha ograničena.

 

10. Stoga sud u postupku izravne naplate, nije ovlašten odlučivati o prijedlogu ovršenika za izuzimanjem od ovrhe sredstva koja se uplaćuju namjenski, u svrhu provedbe projekata dodjelom bespovratnih sredstava odnosno potpore ili financijskih instrumenata, koji se financiraju iz nacionalnih sredstava i/ili proračuna EU.

 

              11. Slijedom obrazloženog, žalbu ovršenika valjalo je odbiti kao neosnovanu i rješenje prvostupanjskog suda potvrditi, te primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Rijeci, 25. listopada 2023.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.