Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-740/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog UH, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: K-282/2025 od 15. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog UH i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi UH proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela u stjecaju iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ (valja primijetiti da je sud prvog stupnja u izreci pobijane presude propustio naznačiti broj „Narodnih novina“ 36/24.) na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude, te su mu na temelju istih zakonskih propisa (ispravno bi trebalo stajati: na temelju čl. 139. st. 3. KZ-a) utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od jedne godine za svako kazneno djelo, nakon čega je na temelju čl. 51. i čl. 44. KZ-a osuđen na kaznu zatvora (ispravno bi trebalo stajati: jedinstvenu kaznu zatvora) u trajanju od jedne godine i šest mjeseci u koju mu se na temelju čl. 54. KZ-a uračunava oduzimanje slobode od trenutka njegova uhićenja 12. lipnja 2025. i nastavno vrijeme koje provodi u istražnom zatvoru do upućivanja na izvršenje kazne zatvora.

1.1. Na temelju čl. 69. KZ-a optuženom UH izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora i trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP, valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti puni naziv ovog Zakona te naznačiti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) optuženi UH dužan je djelomično naknaditi troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP-a u iznosu od 100,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je na temelju čl. 148. st. 6. ZKP-a oslobođen obveze plaćanja troškova izrade psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 785,38 eura te nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice Tamare Malić Blažina, odvjetnice.

2. Protiv te presude je optuženi UH osobno i putem braniteljice Tamare Malić Blažina, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu bez naznake žalbene osnove, s prijedlogom da mu županijski sud ublaži odmjerenu sankciju.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je u odgovoru na žalbu osporilo optuženikovu žalbenu argumentaciju i predložilo odbijanje žalbe.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-857/2025 od 18. prosinca 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Ponajprije valja konstatirati da su obje predmetne žalbe razmatrane i obrazložene kao jedna jedinstvena cjelina, budući da su sadržajno komplementarne.

6. Žalba nije osnovana.

7. S obzirom da iz sadržaja žalbe evidentno proizlazi da je uložena isključivo zbog odluke o kazni, ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. ZKP-a, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.

8. Kod odabira vrste i mjere kazne sud prvog stupnja je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti optuženikovo priznanje djela, čime je doprinio bržem i ekonomičnijem dovršetku postupka, i činjenicu da se ispričao žrtvama kaznenih djela (svojim roditeljima), dok je otegotnom cijenio njegovu višestruku kaznenu osuđivanost zbog različitih kaznenih djela, što je konkretizirano u točki 7. obrazloženja osporene presude, kao i činjenicu prekršajne osuđivanosti zbog prometnog prekršaja.

9. Optuženik u žalbi ponavlja da je priznao krivnju za predmetne delikte i ispričao se svojim roditeljima, te ukazuje na osobno psihičko stanje i brigu roditelja za njegovo zdravlje, slijedom čega smatra da je prestrogo kažnjen.

10. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane i kritičke ocjene utvrđenih olakotnih i otegotne okolnosti pravilno postupio kada je optuženiku najprije utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od jedne godine za svako kazneno djelo, a zatim ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Naime, optuženik se pojavljuje u svojstvu višestrukog kaznenog recidivista, jer je do sada bio u šest navrata pravomoćno osuđivan za ukupno osam kaznenih djela i to pretežito za delikte s elementima nasilja (razbojništvo, teška tjelesna ozljeda, oštećenje tuđe stvari, iznuda, prisila prema službenoj osobi u pokušaju), čime je unatoč mnogobrojnim kaznenim sankcijama, uključujući i kaznu zatvora, iskazao povećanu kriminalnu volju, upornost i odlučnost u svom protupravnom i kažnjivom ponašanju, a samim time i povećani stupanj krivnje koji proizlazi iz takvog višekratnog kršenja zakona, čime se u značajnom mjeri relativiziraju konkretno utvrđene olakotne okolnosti, a što u konačnici opravdava predmetnu odluku o kazni koja je po uvjerenju ovoga žalbenog suda primjerena izraženijem stupnju optuženikove krivnje, pogibeljnosti djela i osobi optuženika, na tragu je općeprihvaćenog načela individualizacije u kažnjavanju i ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ-a.

10.1. Na kraju valja odgovoriti žalitelju da on, prema opravdano prihvaćenom nalazu i mišljenju angažiranog psihijatrijskog vještaka, u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije bio neubrojiv, već samo u smanjeno ubrojivom stanju, ali ne bitno, što je u postojećim, naprijed obrazloženim okolnostima nedostatno da bi utjecalo na izricanje blaže kazne.

11. Slijedom svega iznijetog je na temelju čl. 482. ZKP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović

U zamjenu potpisao sudac

Igor Pavlic