Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-9221/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PU, zastupan po branitelju Andreju Bolfek, odvjetniku iz [adresa] zbog prekršajnog djela iz čl. 127. stavka 1. t 3. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj:115/2018, 117/2021, 67/2023), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-4144/2024-10 od 8. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba okrivljenika PU, kao osnovana te se ukida prvostupanjsko rješenje o trošku u pobijanom dijelu te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu djelomično je usvojen zahtjev okrivljenika PU za naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 377,81 eura, koji obuhvaća nagradu i nužne izdatke branitelja, dok je odbijen zahtjev okrivljenika u preostalom dijelu u iznosu od 1.000,09 eura.

2. Protiv navedenog rješenja okrivljenik je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi se u bitnom ističe da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima nije primijenio mjerodavne odredbe Tbr. 4. stavka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koje se odnose na obranu u prekršajnom postupku, već je pogrešno primijenio odredbe Tarife koje se odnose na parnični postupak. Nadalje se navodi da je ročište održano dana 16. svibnja 2024. godine provedeno uz valjanu punomoć koja je bila dostavljena u spis, dok je na ročištu održanom dana 26. lipnja 2024. godine branitelj aktivno sudjelovao u raspravi. Ističe se i da okrivljenik ima pravo na naknadu troška sastava podnesaka od 25. veljače i 31. ožujka 2025. godine prema Tbr. 1. točki 5. Tarife, kao i podneska od 16. svibnja 2025. godine koji se odnosi na dostavu specijalne punomoći i dodatno obrazloženje. Nadalje se navodi da je pogrešno odbijen i zahtjev za naknadu troška prigovora od 14. ožujka 2024. godine, podnesenog po ranijem branitelju, budući da je pravo na naknadu troškova isključivo pravo okrivljenika. Okrivljenik ostaje pri zahtjevu za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.377,90 eura, te potražuje i trošak sastava žalbe prema Tbr. 5/5 Tarife.

2.1. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine u osporenom dijelu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. stavka 1. i članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015. 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ovaj Sud je utvrdio da je pobijano rješenje djelomično nepravilno i nezakonito.

5. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud, razmatrajući podneseni zahtjev za naknadu troškova i priloženi troškovnik, priznao okrivljeniku trošak za ročišta održana dana 16. svibnja i 26. lipnja 2024. godine u iznosu od po 50 bodova, primjenjujući Tbr. 9. točku 2. Tarife, zatim trošak podneska dostave punomoći od 18. travnja 2024. godine u iznosu od 50 bodova prema Tbr. 1. točki 5. Tarife, te trošak poštarine u iznosu od 2,25 eura, uz pripadajući porez na dodanu vrijednost, što ukupno iznosi 377,81 eura.

6. Međutim, žalitelj je osnovano istaknuo da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife. Naime, u konkretnom slučaju riječ je o prekršajnom postupku, u kojem se nagrada branitelja za prisustvovanje ročištu određuje prema Tbr. 4. stavku 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kojom je propisana nagrada od 100 bodova za svaki dan ročišta u prekršajnom postupku, a ne prema odredbama Tbr. 9. Tarife koje se odnose na parnični postupak.

7. U odnosu na ročište održano dana 16. svibnja 2024. godine, iz stanja spisa proizlazi da okrivljenik nije pristupio raspravi, dok je branitelj, koji je prisustvovao, izostanak okrivljenika opravdao službenom spriječenošću, bez dostavljanja dokaza o postojanju opravdanih razloga. Slijedom odredbe članka 139. stavka 1. Prekršajnog zakona, prema kojoj okrivljenik neovisno o ishodu postupka sam snosi troškove odgode ročišta prouzročene njegovom krivnjom, okrivljeniku načelno ne bi pripadala nagrada za navedeno ročište. Međutim, budući da je žalbu podnio okrivljenik, a prvostupanjski sud mu je u tom dijelu već priznao dio troška, ovaj sud, sukladno zabrani izmjene na štetu žalitelja, nije ovlašten u tom dijelu preinačiti pobijano rješenje na štetu okrivljenika, već upućuje prvostupanjski sud da u ponovnom postupku primijeni zakon sukladno odredbi članka 139. stavka 1. Prekršajnog zakona.

8. U odnosu na ročište održano dana 26. lipnja 2024. godine, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da se isto nije održalo, odnosno da za navedeno ročište okrivljeniku ne pripada puna nagrada. Iz spisa proizlazi da je ročište održano uz prisutnost okrivljenika i branitelja, pri čemu je branitelj aktivno sudjelovao u raspravi, zbog čega je prvostupanjski sud bio dužan priznati nagradu sukladno Tbr. 4. stavku 1. Tarife.

9. Nadalje, prvostupanjski sud je pogrešno odbio zahtjev za naknadu troška prigovora od 14. ožujka 2024. godine uz obrazloženje da je isti podnio drugi branitelj. Suprotno tom stajalištu, pravo na naknadu troškova prekršajnog postupka isključivo pripada okrivljeniku, neovisno o tome koji je branitelj poduzeo određenu procesnu radnju, te okolnost da je prigovor podnio raniji branitelj ne može biti osnova za odbijanje tog dijela zahtjeva.

10. Osnovano žalitelj ističe da mu je prvostupanjski sud pogrešno odbio priznati trošak nužnih izdataka i nagradu branitelja za podnesak od 25. veljače 2025. godine, kojim je dostavljen troškovnik s pojedinim radnjama za koje zahtijeva naknadu. Radi se o procesnoj radnji koju okrivljenik nije mogao ostvariti na drugi način, a koja je bila nužna radi ostvarivanja njegovog prava na naknadu troškova prekršajnog postupka. Stoga mu za navedeni podnesak pripada pravo na naknadu sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

11. Međutim, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da trošak požurnice od 31. ožujka 2025. godine ne predstavlja trošak koji je bio potreban za donošenje odluke u predmetu, pa žalba u tom dijelu nije osnovana.

12. Slijedom svega navedenog, budući da činjenično stanje u pogledu odlučnih okolnosti za pravilnu primjenu materijalnog prava nije potpuno i pravilno utvrđeno, a pobijano rješenje ne sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, valjalo je žalbu prihvatiti, pobijano rješenje u osporenom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, uvažavajući razloge iz ovog rješenja, ponovno odlučiti o zahtjevu okrivljenika za naknadu troškova prekršajnog postupka, kao i o zahtjevu za naknadu troška sastava žalbe protiv pobijanog rješenja o trošku.

13. Iz navedenih razloga, na temelju članka 211. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i branitelja.