Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ob-62/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlljt. SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici Mariani Ilić, koju zastupa punomoćnik Matko Pavičić, odvjetnik iz Bjelovara, protiv tuženika HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl, sa sjedištem u [adresa], radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj P Ob-217/2025-12 od 6. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 23.prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, broj P Ob-217/2025-12 od 6. studenog 2025. potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika sa sastav troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj P Ob-217/2025-12 od 6. studenog 2025. usvojen je tužbeni zahtjev i točkom I. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju mlljt. SR umjesto dosadašnjeg iznosa od 900,00 kuna / 119,45 EUR, na ime uzdržavanja, plaća novčani iznos od 250,00 EUR mjesečno počev od 10. lipnja 2025., kao dana podnošenja tužbe pa nadalje, s time da je dospjele obroke uzdržavanja u vrijeme donošenje presude dužan platiti odjednom, a buduće do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja odnosno graniče kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana, isplatom na račun majke i zakonske zastupnice tužitelja. Točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, sve u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešne odluke o troškovima parničnog postupka. U bitnome tuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP) jer da mu nije omogućeno raspravljanje pred sudom, odnosno da bude saslušan kao stranka na ročištu 29. listopada 2025., jer da je u isto vrijeme imao zakazano drugo ročište pred Prekršajnim sudom u Garešnici. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 116. ZPP-a trebao odgoditi navedeno ročište. Tuženik dalje navodi da se pobijana presuda ne može ispitati jer ima nedostataka, da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni izneseni su nejasni i proturječni te da je zaostala analiza dokaza izvedenih u postupku. Tuženik se protivi povećanom iznosu uzdržavanja budući redovito plaća uzdržavanje, sudjeluje u polovini troškova koje tužitelj ima u svezi škole i školskih aktivnosti, kao i za svakodnevni život, ne osporava da su se potrebe tužitelja povećale nakon donošenja ranije presude i spreman je doprinositi za uzdržavanje tužitelja iznos od 200,00 EUR. Tuženik smatra da kako je bio onemogućen da ga se sasluša u postupku sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu te je stoga pogrešno primijenjeno materijalno pravo pa predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda i traži trošak postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u granicama žalbenih razloga ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onu na koju se u žalbi poziva tuženik iz članka 354. stavak 2. točka 6. i točka 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je izmjena odluke o visini mjesečnog uzdržavanja za mlljt. tužitelja SR, određena presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, broj P Ob-204/2016-19 od 13. ožujka 2017., u iznosu od 119,45 EUR mjesečno. Tužitelj zastupan po majci i zz Mariani Ilić u ovom postupku traži povišenje uzdržavanja na iznos od 250,00 EUR počev od 10. lipnja 2025. – dana podnošenja tužbe.

7. Iz pobijane presude, kao i iz stanja spisa, proizlazi da je tijekom prvostupanjskog postupka sud proveo sve predložene dokaze ( izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, broj P Ob-204/2016-19 od 13. ožujka 2017. (list 5-14), potvrdu HZMO, PU Bjelovar od 29. rujna 2025. (list 27-29), potvrdu Porezne uprave, Područni ured Bjelovar, Ispostava Daruvar od 1. listopada 2025. o visini dohotka i primitaka za tuženika (list 30-32), potvrdu Porezne uprave, Područni ured Bjelovar, Ispostava Daruvar od 1. listopada 2025. o visini dohotka i primitaka za zakonsku zastupnicu tužitelja Marianu Ilić (list 34-37), platne liste za zakonsku zastupnicu tužitelja Marianu Ilić (list 39 i 40) i saslušao je majku i zakonsku zastupnicu tužitelja Marianu Ilić (list 22) na promijenjene okolnosti na strani mlljt. tužitelja), dok nije proveden dokaz saslušanjem tuženika koji se nije odazvao pozivu suda.

8. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik poziv za ročište za 22. rujna 2025., na kojem se trebalo provesti saslušanje tuženika, uredno primio putem svog punomoćnika, te opravdao izostanak s ročišta, ali je obvezan da dostavi na spis predmeta platne liste i podatke o poslodavcu, te je zakazano novo ročište radi saslušanja tuženika za 29. listopada 2025. na koje također nije pristupio zbog zakazanog ročišta pred Prekršajnim sudom u Garešnici, za koje ročište sudu nije pružio dokaza da je doista i bilo. Prvostupanjski sud je službenim putem zatražio podatke o zaposlenju tuženika od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Bjelovar, podatke o primanjima za majku mlljt. tužitelja i tuženika od Porezne uprave Bjelovar, majka i zz mlljt. tužitelja dostavila je preslike platne liste za zadnja dva mjeseca po nalogu suda, dok tuženik, iako je pozvan na dostavu podataka raspravnim rješenjem od 22. rujna 2025., nije postupio po pozivu suda.

9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio mjesečne potrebe tužitelja koji je u dobi od 10 godina, a radi se o uobičajenim mjesečnim životnim potrebama: prehrana, odjeća, obuća, troškovi školskih i izvanškolskih aktivnosti, higijenske potrepštine.

10. Prvostupanjski sud je pazio da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja u skladu sa člankom 311. stavak 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/2023., dalje: ObZ), a kako za tuženika nije bilo mogućnosti točno utvrditi njegove materijalne prilike to je sukladno članku 307. i članku 313. ObZ-a utvrdio i ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje mlljt. tužitelja i tuženika obvezao na minimalne iznose plaćanja od 250,00 EUR mjesečno.

11. Odredbom članka 310. stavak 1. i 2. ObZ-a propisano je da roditelj koji stanuje s djetetom svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu dok roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, prema tome u smislu stavka 2. istog članka je propisano da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

12. Odluku o uzdržavanju sud donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja (članak 317. stavak 1. ObZ), a pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njeno imovinsko stanje, njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja (članak 307. stavak 3. ObZ).

13. Tuženik nije sudjelovao u postupku osim s davanjem odgovora na tužbu te nije predložio niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio navode iz odgovora na tužbu, osim saslušanja stranaka, a niti to nije omogućio sudu. Tuženik nije opravdao niti jedan izostanak s ročišta na kojima je trebao biti saslušan kao stranka, odnosno nije pružio sudu dokaze da su izostanci opravdani, nije dostavio podatke o poslodavcu, pa prvostupanjski sud nije mogao utvrditi njegova mjesečna primanja, izdatke, odnosno uopće materijalne prilike tuženika.

14. Teret dokaza o imovinskom stanju je na roditelju obvezniku uzdržavanja, u ovom slučaju na tuženiku koji je bio dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i povremena novčana primanja, kao i rashode.

15. Stoga se tuženik neosnovano u žalbi poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer tuženik nije onemogućen u svojim pravima nezakonitim postupanjem suda, već tuženik svoja prava nije iskoristio.

16. Zatim, čak da su i dokazane tvrdnje tuženika iz odgovora na tužbu da sudjeluje u svim troškovima u1/2 dijela, a što nije dokazao, ne bi ga oslobodilo plaćanja povećanog iznosa uzdržavanja, obzirom da iznos koji je do podnošenja tužbe plaćao po ranijoj sudskoj presudi nije u skladu s iznosima utvrđenim Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta.

17. Pri određivanju visine potrebnog iznosa uzdržavanja u prvome redu mora se voditi računa o dobrobiti djeteta, a u vezi s njegovom dobi i potrebama djeteta. Stoga se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja djeteta, tuženik nije pružio niti jedan dokaz koji bi ga ili oslobodio obveze uzdržavanja ili da je obveznik u smanjenom iznosu.

18. Republika Hrvatske je potpisnica Konvencije o pravima djeteta, te kao stranka prema članku 3. Konvencije, u svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne i privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta.

19. Prema članku 27. Konvencije roditelji ili druge osobe ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj. Države stranke priznaju svakom djetetu pravo na životni standard primjeren njegovu tjelesnom, duševnom, duhovnom, moralnom, i društvenom razvoju. Nadalje, države stranke će poduzeti potrebne mjere koje bi osigurale da dijete dobije sredstva za održavanje od roditelja i drugih osoba koje su za njega materijalno odgovorne .

20. Pravo na uzdržavanje dijete stječe rođenjem i u odnosu na oba roditelja u obliku svakodnevne skrbi ako roditelji žive zajedno i obliku na novčanu uzdržavanje od strane roditelja s kojim ne stanuje ako roditelji traju ne žive zajedno.

21. Prema članku 316. stavak 2. ObZ oba su roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz članka 290. ObZ, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.

22. Prema stavu ovog suda prvostupanjski sud je prilikom određivanja iznosa uzdržavanja, uzeo u obzir sva prava djeteta i sve obveze roditelja prema odredbama Konvencije o pravima djeteta, te je na temelju podataka o minimalnim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta starosti 10 godina, koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom pravilno ocijenio da tuženik može doprinositi mjesečno za uzdržavanje tužitelja iznos od 250,00 EUR od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu – od 10. lipnja 2025. pa nadalje, te da će taj iznos biti dostatan za mjesečne životne potrebe tužitelja. Napominje se da je utužen i dosuđeni iznos manji od iznosa određenog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta (Narodne novine broj 75/2025).

23. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, pa je na temelju članka 368. ZPP-a, žalba tuženika odbijena, a pobijana presuda povrđena.

24. Odluka o troškovima postupka zakonita je i pravilna te je donesena u skladu s odredbom članka 366. ObZ-a, i prema Tbr. 7. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023.).

25. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe na temelju članka 166. ZPP-a u svezi sa člankom 154. ZPP-a.

U Karlovcu 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vinka Vrančić