Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-481/ 2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici Sandri Šimunić-Mamić, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE dioničko društvo, Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan po odvjetnicima Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, Pisarnica Split, radi povećanja rente i isplate, te u pravnoj stvari tuženika- protutužitelja ADRIATIC OSIGURANJE dioničko društvo, Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, Pisarnica Split, protiv tužitelja-protutuženika MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici Sandri Šimunić- Mamić, odvjetnici iz [adresa], radi ukidanja rente, odlučujući o žalbi tužitelja/protutuženika i o žalbi tuženika/protutužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-1748/2018 od 20. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika/protutužitelja MF, te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-1748/2018 od 20. ožujka 2023., potvrđuje.
II Odbija se zahtjev tuženika/protutužitelja za naknadu troška žalbe.
III Odbija se zahtjev tužitelja/protutuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba tužitelja/protutuženika te se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-1748/2018 od 20. ožujka 2023., pod točkom 1.II. izreke ukida i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
II O žalbi tužitelja/protutuženika odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogir broj P-1748/2018 od 20. ožujka 2023., točkom 1.I. izreke usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika kojim je naloženo tuženiku/protutužitelju ADRIATIC OSIGURANJE dioničko društvo, Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976 da tužitelju–protutuženiku MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova naknade izgubljene zarade za razdoblje od 01. travnja 2018. pa do 30. studenog 2021. isplati rentu u iznosu od 645,34 EUR/ 4.862,33 kn mjesečno, a od 01. prosinca 2021. pa ubuduće dok budu postojali zakonski uvjeti plaća rentu u iznosu od 674,75 EUR/ 5.083,94 kn mjesečno, umjesto dosadašnjeg mjesečnog iznosa rente od 851,62 kn/113.03 EUR utvrđenog presudom Općinskog suda u Splitu, broj IP-1425/97 od 14.travnja 2000. i dosadašnjeg mjesečnog iznosa rente od 2.955,26 kn/392,23 EUR utvrđenog presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu, broj P-2645/09 od 15.siječnja 2014., a koji iznos dospijeva 5-og u mjesecu za prethodni mjesec s tim da sve dospjele, neplaćene iznose do pravomoćnosti presude isplati odjednom sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate po stopi obračunatoj do 31.prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023. do konačne isplate obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a iznose koji budu dospijevali ubuduće dužan je plaćati unaprijed najkasnije do 5. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.
Točkom 1. II., izreke nalaže se tuženiku /protutužitelju ADRIATIC OSIGURANJE dioničko društvo, Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju / protutuženiku MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 14.552,92 €/ 109.648,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
1.1.Navedenom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja koji glasi:
"I. Ukida se obveza Adriatic osiguranje d.d. Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, na plaćanje rente MF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dosuđene Presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu broj I P-1425/97 od 14.04.2000., preinačenom Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-3708/00 od 04.09.2003. te Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu broj P- 2645/09 od 15.01.2014.. počevši od dana podnošenja ove protutužbe 11.05.2018.. Dužan je tužitelj – protutuženik naknaditi tuženiku – protutužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe. "
2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj/protutuženik - dalje samo tužitelj, i to protiv odluke o troškovima postupka budući pobijanom presudom prvostupanjski sud nije odlučio o troškovima tužitelja povodom protutužbenog zahtjeva zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Tužitelj navodi da je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem od 17. travnja 2019., odredio VPS u iznosu od 48.000,00 kn, a kojem utvrđenju se tužitelj protivio obzirom na odredbu članka 36. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje ZPP). Tužitelj navodi da je troškovnikom zahtijevao troškove postupka i po tužbi i po protutužbi, a prvostupanjski sud je dosudio trošak samo u odnosu na postupak po tužbenom zahtjevu, a i taj obračun troška za taj usvojeni dio nije pravilan jer sud nije priznao tužitelju sve radnje koje su poduzete u postupku. Tužitelj navodi da se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev iz tužbe i zahtjev iz protutužbe. Obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u tužbenom zahtjevu tuženik je dužan nadoknaditi prouzročene troškove tužitelju. Nadalje navodi da kako je u cijelosti odbijen protutužbeni zahtjev tuženika/ protutužitelja dužan je nadoknaditi tužitelju i troškove prouzročene protutužbenim zahtjevom. Tužitelj predlaže usvojiti žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da pravilno odredi VPS po protutužbenom zahtjevu, te dosudi cjelokupne troškove po tužbi i protutužbi jer je tužitelj u cijelosti uspio u tužbenom i protutužbenom zahtjevu uključujući i troškove sastava žalbe i pristojbe na žalbe.
2.1. Žalbu protiv prvostupanjske presude izjavio je i tuženik/protutužitelj - dalje samo tuženik, i to protiv dijela odluke kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu i protiv odluke kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu, zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te pobija i odluku o troškovima postupka. Tuženik u bitnom ponavlja činjenice koje je iznosio tijekom postupka, a koje se odnose na zdravstveno stanje tužitelja i radnu sposobnost tužitelja, te navodi da je predlagao vještačenje na okolnosti promijenjenih zdravstvenih okolnosti tužitelja, jer da je tužitelj vlasnik 2 osobna vozila, posjeduju vozačku dozvolu, detektivskim izvješćem je utvrđeno da obavlja fizičke poslove, da nije pokušao smanjiti štetu ostvarivanjem prihoda s preostalom radnom sposobnošću. Tuženik navodi da je ostavio sudske odluke prema kojima je dopušteno utvrđivati uzročno-posljedičnu vezu ozljeda zadobivenih u nesreći sa umirovljenjem. Tuženik navodi da prvostupanjski sud nije dao obrazloženje o istaknutom prigovoru zastare, osporava i početak tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos rente. Tuženik dalje navodi da je prvostupanjski sud određujući visinu rente propustio utvrditi sva primanja i dodatke koje prima tužitelj sa osnova socijalnih, zdravstvenih i mirovinskih prava. Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka. Tuženik predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, ili u protivnom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu tuženika odbiti, a pobijanu presudu potvrditi uz naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, a povodom izjavljene žalbe tužitelja i žalbe tuženika, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da je pobijana presuda obuhvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo odlučivši usvajanjem tužbenog zahtjeva, a odbijanjem protutužbenog zahtjeva. Međutim, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud pogrešno primijenio kako odredbe ZPP-a, tako i Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/23 – dalje Tarifa), a na što ukazuje tužitelj u žalbi.
7. Predmet spora po tužbenom zahtjevu tužitelja je zahtjev tužitelja prema tuženiku za povišenje rente zbog izgubljene zarade konačno postavljen podneskom od 13. siječnja 2023., za povećanjem novčane renta po osnovu naknade štete za izgubljenu zaradu, a koja naknada predstavlja razliku između plaće tužitelja koju bi ostvarivao na radnom mjestu da je ostao raditi i invalidske mirovine koju je primao u vrijeme donošenja navedenih odluka, koja naknada je dosuđena tužitelju presudom Općinskog suda u Splitu broj P-1425/97 od 14. travnja 2000., preinačenom rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-3708/00 od 4. rujna 2003. i presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu broj P-2645/09 od 15. siječnja 2014., potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžx-268/14 od 8. svibnja 2014.
8. Predmet protutužbenog zahtjeva tuženika je tužbeni zahtjev za ukidanje obveze tuženika na plaćanje rente tužitelju dosuđene presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu broj P-1425/97 od 14. travnja 2000., preinačenom rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-3708/00 od 4. rujna 2003. i presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu broj P-2645/09 od 15. siječnja 2014. počevši od dana podnošenja protutužbe 11. svibnja 2018.
9. Iz podataka u spisu proizlazi da je presudom Općinskog suda u Splitu broj P- 1425/97 od 14. travnja 2000., preinačenom rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-3708/00 od 4. rujna 2003. dosuđena tužitelju naknada štete s osnova izgubljene zarade povišenjem rente od 1. listopada 1999. pa ubuduće u mjesečnom iznosu od 113,03 EUR sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos kako je navedeno u izreci te presude te s tog osnova, presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu broj P-2645/09 od 15. siječnja 2014., potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžx-268/14 od 8. svibnja 2014., tužitelju je dosuđeno povišenje rente u iznosu od 392,23 EUR zbog izgubljene zarade u vidu razlike između plaće koju bi primao da je radio i invalidske mirovine koju prima, tako da povećani mjesečni iznos rente iznosi 505,26 EUR.
10. Činjeničnu osnovu zahtjeva tužitelja u ovoj, kao i u prethodno spomenutim parnicama, predstavlja štetni događaj od 4. rujna 1995., kada je tužitelj stradao u prometnoj nesreći, te je zbog posljedica ozljeđivanja otišao u invalidsku mirovinu zbog čega gubi zaradu. Odgovornost tuženika kao osiguravatelja nije sporna.
11. Spomenutom pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda utvrđeno je da navedena renata predstavlja razliku između invalidske mirovine koju tužitelj prima i pretpostavljene plaće koju bi ostvarivao da nije stradao u nesreći. Naime, i tim pravomoćnim presudama, kao i u ovom postupku, na temelju visine plaća usporednih djelatnika i visine invalidske mirovine tužitelja, utvrđeno je da bi tužitelj po redovnom tijeku stvari da nije stradao u saobraćajnoj nesreći zbog čijih posljedica više nije mogao obavljati posao na radnom mjestu na kojem je radio u trenutku nesreće te je otišao u invalidsku mirovinu, ostvario veću plaću, pa je utvrđeno da je s obzirom na povišenje plaće usporednih djelatnika dosuđeno povećanje navedene rente koja predstavlja razliku između mirovine koju je primao tužitelj i plaće koju bi ostvarivao tužitelj da je bio radno sposoban raditi na svom radnom mjestu.
12. Za ovu parnicu relevantna je odredba članka 196. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 132/06, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21 dalje: ZOO ) koji se u ovom konkretnom slučaju, s obzirom na vrijeme štetnog događaja, primjenjuje. Naime, sukladno odredbi članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,) koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 2006. godine, dakle prije podnošenja tužbe u ovoj parnici, taj zakon se neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu. Prema odredbi članka 196. ZOO-a sud na zahtjev oštećenika može za ubuduće povećati rentu ukoliko su se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.
13. U ovoj parnici sud prvog stupnja je trebao utvrditi jesu li se nakon donošenja navedenih prijašnjih odluka kojima je utvrđena renta, odnosno, povišenje rente znatnije promijenile okolnosti koje su prijašnjim odlukama bile obuhvaćene. U ovom konkretnom slučaju to znači obvezu suda da utvrdi jesu li se nakon donošenja navedenih pravomoćnih odluka visina pretpostavljene plaće tužitelja koju bi on ostvarivao da nije bilo nesreće, uvažavajući isključivo parametre na temelju kojih je ona bila utvrđena u prijašnjim odlukama, bitno izmijenila odnosno povisila.
14. Treba naglasiti da se u smislu navedene zakonske odredbe u ovakvoj vrsti parnice visina te pretpostavljene plaće ne bi smjela utvrđivati uz pomoć nekih novih parametara koji nisu bili osnov za utvrđenje u prijašnjoj odluci, već utvrđivanje visine izgubljene zarade treba isključivo staviti u okvire parametara koji su bili osnova za prijašnju odluku.
15. Radi utvrđenja visine razlike pretpostavljene plaće i invalidske mirovine koju prima tužitelj provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Matiji Trogrlić.
16. Prvostupanjski sud je pravilno prihvativši nalaz i mišljenje vještaka, odnosno, dopune nalaza i mišljenja na koju dopunu nije bilo primjedbi usvojio uređeni tužbeni zahtjev. Naime, iz nalaza vještaka proizlazi da visina rente za razdoblje od travnja 2018. do studenog 2021. iznosi 645,34 EUR/4.862,33 kn mjesečno, a renta za buduće razdoblje nakon studenog 2021. iznosi 674,75 EUR/5.083,94 kn mjesečno. Tužitelj prema utvrđenju vještaka potražuje uređenim tužbenim zahtjevom utvrđeni iznos koji predstavlja naknadu materijalne štete iz osnova izgubljene zarade, a koji iznos bi tužitelj ostvarivao da nije došlo do ozljeđivanja i radne nesposobnosti za rad kao posljedica povrjeđivanja u prometnoj nezgodi. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev i pobijanom presudom dosudio primjenom odredbe članka 196. u svezi članka 195. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima utuženo povećanje mjesečne rente.
17. Imajući u vidu da tužitelj traži povišenje već ranije dosuđene mjesečne rente (čime je ranijom odlukom već uređen odnos između stranaka), u kojem slučaju nema zastare, jer se povećanje rente dosuđuje za ubuduće, tj. od podnošenja tužbe pa nadalje (kako je i zatraženo predmetnom tužbom), pravilno prvostupanjski sud, ne prihvaća prigovor zastare dosudio tužitelju povećan iznos rente prema nalazu sudskog vještaka.
18. Tijekom postupka tuženik je osporavao utvrđenu radnu sposobnost /nesposobnost tužitelja prilažući fotografije prema kojima tužitelje obavlja fizičke radove oko svoje okućnice, a koje tvrdnje je tužitelj tijekom postupka demantirao, koji demanti je prvostupanjski sud pravilno prihvatio, jer se ne radi o fizičkim aktivnosti koje bi dovela u pitanje radne sposobnosti tužitelja.
19. Naime, iz priloženog izvješća invalidske komisije o nastupu invalidnosti od 8. ožujka 1997. proizlazi da je kod tužitelja utvrđen gubitak, odnosno, smanjenje sposobnosti za rad s pravom na invalidsku mirovinu, a iz rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Prvostupne zdravstvene komisije broj 534/96 od 7. studenog 1996. proizlazi da je tužitelj nesposobna za obavljanje poslova ovlaštene službene osobe, te je rješenjem Mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba Split broj IN-92271 od 19. lipnja 1997., tužitelju utvrđena invalidska mirovina, pa su prigovori tuženika kojima osporava utvrđenja upravnih tijela u ovom sudskom postupku irelevantna kao i činjenica da je tužitelj vlasnik dvaju osobnih vozila i da posjeduje vozačku dozvolu, a za koje ne prihvaćanje prigovora je prvostupanjski sud dao opširno i suvislo obrazloženje, kao i za prigovore tuženika da je mjesečne iznose rente trebalo umanjiti uzevši u obzir ostala primanja tužitelja, budući se ne temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.
20. Žalbenima navodima tuženika nije dovedena u sumnju ni zakonitost ni pravilnost pobijane presude pa je na temelju članka 368. ZPP-a, žalba tuženika odbijana, a pobijana presuda potvrđena.
21. Odluka o početku tijeka zateznih kamata na dosuđene mjesečne iznose renta pravilno određena i u skladu s odredbama ZOO-a.
22. U odnosu na žalbu tužitelja kojom pobija odluku o troškovima postupka, valja napomenuti da je prvostupanjski sud donijevši odluku o troškovima postupka pogrešno promijenio odredbe ZPP-a i Tarife u odnosu na tužbu, a uopće nije odlučio o troškovima protutužbe.
23. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izraženom u odluci broj Rev-1356/2021 od 26. travnja 2022., broj Rev-836/2024 od 3. rujna 2024. i Rev-568/2025-2 od 10. lipnja 2025.) kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe valja prvenstveno poći od činjenice da po svojoj pravnoj prirodi protutužba je samostalna tužba pa se i o troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi, odnosno da se o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe, jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe.
24. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prilikom odluke o troškovima postupka nije pravilno utvrđeno činjenično stanje posebice s obzirom na vrijednost predmeta spora i pretpostavke iz odredbe članka 155. ZPP, zbog čega nije bilo uvjeta za preinačenje pa je valjalo na temelju odredbe članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP odlučiti kao u točci I izreke ovog rješenja.
25. Odluka u točci II izreke rješenja donesena je na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a, a na temelju članka 166. ZPP-a, u svezi s člankom 155. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
U Karlovcu, 23. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Vinka Vrančić