REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8186/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Martinu Sherri, odvjetniku iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima BT, ČT, JTG, FT, KT, BTG te ĐT, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Martina Sherri, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika ĆT, odvjetničke vježbenice, dana 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke čl. 2. stavak 1. i čl. 4. stavak 2. Ugovora o gotovinskom namjenskom kreditu broj 3205106775 ovjeren po javnom bilježniku Milki Čergar pod brojem OV-14434/2005, a koji glase: - „Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos od 11.000,00 EUR (slovima: jedanaesttisućaeura) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluka o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d…, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“

-Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta… te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“

II. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke čl. 2. stavak 5. Ugovora o gotovinskom namjenskom kreditu broj 3205106775 ovjeren po javnom bilježniku Milki Čergar pod brojem OV-14434/2005, a koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor.“

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473 da tužiteljici JT OIB: [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 201,88 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pa do isplate i to od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015., pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje zatezne kamate teku na iznos:

-1,93 eura od 15. 11. 2007.g. pa do isplate;

-1,92 eura od 15. 12. 2007.g. pa do isplate;

-1,93 eura od 15. 01. 2008.g. pa do isplate;

-1,91 eura od 15. 02. 2008.g. pa do isplate;

-1,91 eura od 15. 03. 2008.g. pa do isplate;

-1,91 eura od 15. 04. 2008.g. pa do isplate;

-1,91 eura od 15. 05. 2008.g. pa do isplate;

-1,90 eura od 15. 06. 2008.g. pa do isplate;

-1,90 eura od 15. 07. 2008.g. pa do isplate;

-1,89 eura od 15. 08. 2008.g. pa do isplate;

-1,87 eura od 15. 09. 2008.g. pa do isplate;

-1,88 eura od 15. 10. 2008.g. pa do isplate;

-1,87 eura od 15. 11. 2008.g. pa do isplate;

-1,89 eura od 15. 12. 2008.g. pa do isplate;

-1,93 eura od 15. 01. 2009.g. pa do isplate;

-1,96 eura od 15. 02. 2009.g. pa do isplate;

-1,94 eura od 15. 03. 2009.g. pa do isplate;

-1,94 eura od 15. 04. 2009.g. pa do isplate;

-1,93 eura od 15. 05. 2009.g. pa do isplate;

-1,91 eura od 15. 06. 2009.g. pa do isplate;

-1,93 eura od 15. 07. 2009.g. pa do isplate;

-4,66 eura od 15. 08. 2009.g. pa do isplate;

-4,67 eura od 15. 09. 2009.g. pa do isplate;

-4,62 eura od 15. 10. 2009.g. pa do isplate;

-4,64 eura od 15. 11. 2009.g. pa do isplate;

-4,64 eura od 15. 12. 2009.g. pa do isplate;

-4,64 eura od 15. 01. 2010.g. pa do isplate;

-4,66 eura od 15. 02. 2010.g. pa do isplate;

-4,63 eura od 15. 03. 2010.g. pa do isplate;

-4,62 eura od 15. 04. 2010.g. pa do isplate;

-4,62 eura od 15. 05. 2010.g. pa do isplate;

-4,61 eura od 15. 06. 2010.g. pa do isplate;

-4,59 eura od 15. 07. 2010.g. pa do isplate;

-4,60 eura od 15. 08. 2010.g. pa do isplate;

-4,64 eura od 15. 09. 2010.g. pa do isplate;

-4,67 eura od 15. 10. 2010.g. pa do isplate;

-4,69 eura od 15. 11. 2010.g. pa do isplate;

-4,72 eura od 15. 12. 2010.g. pa do isplate;

-4,72 eura od 15. 01. 2011.g. pa do isplate;

-4,72 eura od 15. 02. 2011.g. pa do isplate;

-4,71 eura od 15. 03. 2011.g. pa do isplate;

-4,69 eura od 15. 04. 2011.g. pa do isplate;

-4,69 eura od 15. 05. 2011.g. pa do isplate;

-4,71 eura od 15. 06. 2011.g. pa do isplate;

-4,74 eura od 15. 07. 2011.g. pa do isplate;

-4,74 eura od 15. 08. 2011.g. pa do isplate;

-4,77 eura od 15. 09. 2011.g. pa do isplate;

-4,77 eura od 26. 09. 2011.g. pa do isplate;

-35,87 eura od 19. 10. 2011.g. pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da tužiteljici JT OIB: [osobni identifikacijski broj] , plati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.079,64 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. 23. prosinca 2025.pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 19.6.2023. navodi da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, zaključen dana 8.7.2005. Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3205106775 kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 11.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

Ističe da je odredbom čl. 2. st.1 Ugovora određeno da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i da na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 9,50% godišnje.

Ukazuje da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika.

Odredbom čl. 4. st. 2. određeno je da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Odredbom čl. 2. st. 5. Ugovora određeno je da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor.

Prvenstveno se ističe da se nakon sklapanja Ugovora više puta mijenjala visina prvotno ugovorene kamatne stope što je imalo za posljedicu mijenjanje mjesečnih anuiteta i kamata koje je tužiteljica tako izmijenjene i plaćala. Ugovorne odredbe koje promjenu ugovorene kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, i to banke, uzrokovale su u konkretnom slučaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužiteljice. Odredbe su u ugovor unijete na inicijativu banke kao sadržaj standardnog ugovora banke, na što tužiteljica nije mogla utjecati.

Ističe da nisu utvrđeni parametri temeljem kojih će se mijenjati kamatna stopa kao što nije utvrđena niti metoda izračuna tih parametara.

Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe da naknada za prijevremenu otplatu kredita može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (podnesak 31.7.2025. – list 150- 151 spisa predlaže donošenje presude sadržaja navedenog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 13 spisa) ne osporava da je sa tužiteljicom sklopio Ugovor o kreditu na iznos kako to tužiteljica navodi, a ističe prigovor zastare i predlaže tužbeni zahtjev odbiti te mu naknaditi parnični trošak. Ističe da je tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu br. 3205106775 od 8.7.2005. sklopljen između stranaka, potvrdu javnog bilježnika OV-14434/2005 Milke Čergar, izvod iz zapisnika VSRH, Građanski odjel br. Su-IV-222/04 od 5.3.2004., dokumentaciju koju je tuženik priložio uz odgovor na tužbu (list 79-83), tablicu efektivne kamatne stope/realne godišnje kamatne stope (list 110-112), promete po kreditu, nalaz i mišljenje dao je stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i poreze Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (list 152 – roč. 15.10.2025.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

4. Zastara zahtjeva za isplatu s osnove izvršenih uplata na temelju nepoštenih ugovornih odredaba ugovora o kreditu nije još niti počela teći, jer će tek danom pravomoćnosti odluke njome biti odlučeno o ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o kreditu. Naime, građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske donošenjem Zaključka na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine potvrđuje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kod potraživanja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu čl. 1111 ZOO ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina. Taj rok početi će teći tek od pravomoćnosti odluke u svezi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora.

Tužiteljica kao korisnik kredita sukladno predmetnom ugovoru o nenamjenskom kreditu jest aktivno legitimirana neovisno o tome je li netko za njenu korist eventualno izvršio koju uplatu.

Pitanje eventualnog regresa između tužiteljice i te eventualne osobe ne tiče se tuženika. Tuženiku su uplate vršene i on ih je prihvatio. Da je tužiteljica aktivno legitimirana jasno proizlazi iz samog citiranog ugovora o nenamjenskom kreditu jer je upravo ista navedena kao korisnik kredita i kao takva jest aktivno legitimirana. Sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice te je i temeljem njezinog odlučnog, logički povezanog i stoga uvjerljivog iskaza kojeg sud prihvaća utvrdio i aktivnu legitimaciju i svojstvo potrošača tužiteljice.

5. Tužiteljica JT u svom iskazu (list 133 – ročište 6.11.2024.) navodi kako misli da joj je naplaćena jednokratna naknada za obradu kredita 2% od iznosa traženog kredita jer na bankovnom izvodu je navedena svota za koju ne piše za što je točno naplaćena, a u banci joj je rečeno da mora podmiriti sve troškove proizašle iz kredita. Ne sjeća se je li joj kredit isplaćen u umanjenom iznosu za 2%, ali moguće da jest. Ne sjeća se koja joj je svota kredita isplaćena jer je to bio 2005. godine, a radilo se o gotovinskom nenamjenskom kreditu, a svrha je bila kupnja građevinskog materijala za gradnju obiteljske kuće jer nije mogla dobiti stambeni kredit. Radilo se o tipskom ugovoru po principu uzmi ili ostavi. Nije joj ponuđen kunski kredit niti u CHF protuvrijednosti kuna. Nije mogla pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama, a nije to niti pokušala jer je banka unaprijed pripremila ugovor i ona ga je mogla samo prihvatiti ili ne prihvatiti. Kamatna stopa je rasla. Prije potpisivanja pročitala je ugovor i vidjela je da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Banka joj je rekla odnosno bankovni službenik joj je rekao da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

Nadalje, ističe da je u ugovoru navedeno samo da je kamatna stopa promjenjiva, ali ne i o čemu ovisi ta promjenjivost i na koji način će se primjenjivati ta odredba. Svrha ugovora bila je isključivo kupnja građevinskog materijala za gradnju obiteljske kuće za vlastito stanovanje, a ne u nikakve poslovne svrhe ili za obavljanje poslovne djelatnosti.

Nikad u banci nisu joj objašnjavali od čega se sastoji ta naknada već joj je rečeno da tu naknadu mora platiti.

6. Slijedom svega navedenog, tužiteljica jest aktivno legitimirana te je sud prihvatio one tvrdnje tužiteljice koje su sukladne priloženoj dokumentaciji, a osobito predmetnom ugovoru o nenamjenskom kreditu i rezultatima stručno, objektivno i obrazloženo provedenog financijskog vještačenja.

7. Prema čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

8. Odredbom čl. 101. ZZP/07 (ranije čl. 86. st. 1. ZZP/03) propisano je, da dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

Konačno odredbom čl. 102. ZZP/07 (ranije čl. 87. st. 1. ZZP/03) je propisano da nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe.

Prema čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Dakle, nepoštene su one odredbe ugovora koje su nejasne i nisu lako razumljive pa kako predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je neprecizno navedeno u čl. 2 st. 1 ugovora da je "redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenom Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.- tako formulirane odredbe nisu određene. Dakle, sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u konkretnom slučaju nisu bile jasne i lako razumljive i to iz razloga jer odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u svojoj suštini sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojaka samog ugovora tj. cijene i zbog toga ista nije bila lako razumljiva s obzirom da tužiteljici nisu nikako mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope. Tuženik kao kreditor formuliranje promjenjive kamate nije zasigurno učinio na posve jasan i uočljiv način.

Odredbe konkretnog ugovora o kreditu glede promjenljive kamatne stope preko visine koja je ugovorena u samom trenutku sklapanja ugovora (tj. visini od 9,50% godišnje) su nepoštene s obzirom da iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Da je došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača proizlazi i iz rezultata provedenog financijskog vještačenja i iskaza tužiteljice. Odredbama ZOO dopušteno je ugovaranje promjenjive kamatne stope (čl. 26. st.1. ZOO-a), čija je inače svrha prilagoditi stopu kamate uvjetima na tržištu, što posebice dolazi do izražaja u ugovorima koji su zaključeni na duže vremensko razdoblje.

Međutim, isto tako bitno je naglasiti da su se stranke u obvezno-pravnim odnosima pa dakle i tužitelj, kao i tuženik, dužni pridržavati osnovnih načela obveznog prava, kao što su načelo savjesnosti i poštenja, načelo ravnopravnosti sudionika u obvezno-pravnim odnosima te su dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava, a ujedno su pri stupanju u obvezno- pravne odnose dužni postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa.

U konkretnom slučaju, tužiteljica je ugovor prihvatila u dobroj vjeri te je znala da se može mijenjati kamatna stopa, ali nije mogla predvidjeti da bi to bilo u tolikoj mjeri niti joj je to na adekvatan način objašnjeno. Radilo se o tipskom ugovoru, a odredbe same po sebi nisu bile lako razumljive i radilo se o jednostranom povećanju kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora. Općim uvjetima se samo utvrđuju uvjeti pod kojima se može mijenjati kamatna stopa i razdoblja promjene kamatne stope.

Zbog svega navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice glede utvrđenja ništetnosti kako je cit. u izreci ove odluke tč. I.

9. Nadalje, tužiteljica ističe da je odredbom čl. 2. st. 5 predmetnog Ugovora tuženik obvezao tužiteljicu na plaćanje svih naknada i troškova sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora te tako i za obradu zahtjeva za odobrenje kredita sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, koji troškovi se odnose na obradu kredita, bez da je prethodno jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova što navedenu obvezu tužiteljice kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom sukladno čl. 270. Zakona o obveznim odnosima.

Između stranaka (list 128 ročište 19.7.2024.) utvrđeno je nespornim da je ugovor o kreditu propisivao pravo tuženika na naplatu jednokratne naknade za obradu kredita sukladno odlukama tuženika odnosno Odluci o tarifi naknada iz 2005. godine koja je propisivala visinu te naknade u visini od 2% od iznosa traženog kredita.

U čl. 14 cit. Ugovora – list 7 navodi se da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovnima koje obavlja kreditor odnosno Općim uvjetima poslovanja kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.

Ukazuje da je tužitelju suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta potpuno neopravdana obveza.

Ugovaranje plaćanja naknade za odobrenje kredita, samo za sebe, nije nepošteno te u vrijeme sklapanja Ugovora nije postojao propis koji bi tako nešto zabranjivao. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj ukazuje da ta naknada ne odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

10. Činjenica da je visina naknade za odobrenje kredita bila propisana Odlukom o Tarifi naknada za usluge tuženika ništa ne mijenja na stvari i to svakako nije dokaz da su stranke o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale.

11. Tužiteljica je nedvojbeno bila u podređenom, slabijem položaju u odnosu na tuženika kao banku kako u pogledu pregovaračke moći tako i njezinog stupnja znanja. Isto je dovelo do toga da je tužiteljica pristala na odredbe sastavljene unaprijed od strane tuženika bez mogućnosti utjecaja na sadržaj tih odredaba. Točno je da je tuženik iskoristio svoju poziciju „jače" ugovorne strane te je ugovorio naplatu naknade za odobrenje kredita, radi čega je postupao potpuno suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu kao i protivno načelu savjesnosti i poštenja.

Tuženik u sadržaj Ugovora nije unio podatak o razlogu zbog kojeg je bilo nužno ugovoriti plaćanje te naknade i zašto visina naknade izravno ovisi o iznosu odobrenog kredita.

12. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnom predmetnu ugovornu odredbu iz čl. 2. st. 5 Ugovora o nenamjenskom kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva.

13. U ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. koja je svoj nalaz i mišljenje izradila stručno, objektivno, jasno i obrazloženo pa ga stoga sud prihvaća i na njega nema primjedbi, a i stranke su istakle (list 152) da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa. Vještak je mišljenja (list 143 spisa) pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa, razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 9,50% iznosi 201,88 EUR.

Vještak napominje da uvidom u dokument tuženika Prometi po kreditu/Specifikacija uplata ne proizlazi da je tuženik obračunao i naplatio naknadu kod prijevremene otplate kredita. Tužiteljica je svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev uskladila u potpunosti s rezultatima vještačenja pa ga stoga sud prihvaća.

Kako je tuženik nesavjesni stjecatelj temeljem čl. 1115. ZOO ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) dužan je platiti zakonsku kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta. Sud isključivo odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2/1 ZPP). Tzv. negativnih razlika u korist tuženika prema mišljenju vještaka nema.

Tužiteljica cijelo vrijeme traži utvrđenje ništetnosti i isplatu i to isplatu po jednog te istoj osnovi, tj. traži povrat preplaćenog radi ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

Sukladno shvaćanju suda EU u ovoj vrsti spora tuženik ne bi imao pravo na naknadu troškova niti u situaciji povučenog dijela tužbenog zahtjeva jer bi takav način podmirenja troškova od strane potrošača predstavljao znatnu prepreku koja bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na sudsku zaštitu (C 244/19).

14. Kamatna stopa teče do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, a od 01. kolovoza 2015., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO do31.12.2022., a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. Ovršnog zakona.

15. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP jer je po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica uspjela 100% glede osnove i 100% glede visine potraživanja.

Stoga je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška. Tužiteljici je priznat potrebni trošak (tužba radi utvrđenja ništetnosti i isplate – VPS 1.400,00 eur):

- sastava tužbe od 19.6.2023. po tbr. 7/1 – 100 bodova,

- sastava podneska od 8.3.2024. (sud ga zaprimio 11.3.2024. - list 103) po tbr. 8/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 14.3.2024. po tbr. 9/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 9.7.2024. po tbr. 9/1 – 100 bodova

- sastava podneska 27.8.2024. po tbr 8/1- 100 bodova

- zastupanja na ročištu 6.11.2024. po tbr 9/1- 100 bodova

- sastava podneska 1.8.2025. po tbr 8/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 15.10.2025. po tbr 9/1 – 100 bodova

- trošak PDV 25% (400,00 eur)

- trošak sudske pristojbe na tužbu po tbr. 1. t. 1. TSP 53,09 eur

- trošak sudske pristojbe na presudu po tbr. 2. t. 1. TSP u svezi čl. 7. tč. 3 ZSP 26,55 eur tj. ½ pristojbe zbog e-komunikacije i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eur-list 144 ili ukupan parnični trošak u iznosu od 2.079,64 eur

Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

16. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 23. prosinca 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- punomoćnicima stranaka

-zvati tužiteljicu na s pristojbu na presudu