REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4878/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužiteljice ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zdeslav Tadić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zakonska zastupnica Anđa Karlović, zamjenica Općinskog državnog odvjetnika, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zakonske zastupnice tuženice, 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici platiti tužiteljici 5.011,97 EUR (pet tisuća jedanaest eura i devedeset sedam centa) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 345,70 EUR od 11. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 327,08 EUR od 11. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 326,84 EUR od 11. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 327,32 EUR od 11. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 325,40 EUR od 11. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 326,84 EUR od 11. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 326,12 EUR od 11. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 326,36 EUR od 11. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 327,56 EUR od 11. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 326,36 EUR od 11. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 326,60 EUR od 11. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 325,64 EUR od 11. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 325,40 EUR od 11. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 307,98 EUR od 11. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 181,69 EUR od 11. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 129,48 EUR od 11. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 129,60 EUR od 11. prosinca 2018. do isplate, prema stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i konačno po stopi koja se za razdoblje od 29. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica od tuženice traži isplatu iznosa 488,22 EUR (četiristo osamdeset osam eura i dvadeset dva centa) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 0,01 EUR od 11. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 127,73 EUR od 11. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 180,18 EUR od 11. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 180,30 EUR od 11. prosinca 2018. do isplate.

III Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 2.720,45 EUR (dvije tisuće sedamsto dvadeset eura i četrdeset pet centa) sa zateznim kamatama od 23. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužiteljica od tuženice traži isplatu 383,64 EUR (tristo osamdeset tri eura i šezdeset četiri centa) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 1,48 EUR od 11. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 19,38 EUR od 11. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 19,38 EUR od 11. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 19,38 EUR od 11. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 19,38 EUR od 11. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 19,86 EUR od 11. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 19,38 EUR od 11. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 19,38 EUR od 11. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 19,37 EUR od 11. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 19,38 EUR od 11. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 19,38 EUR od 11. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 19,38 EUR od 11. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 19,38 EUR od 11. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 37,28 EUR od 11. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 37,28 EUR od 11. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 37,28 EUR od 11. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 37,28 EUR od 11. prosinca 2018. do isplate.

Obrazloženje

1. Prednica tužiteljice BR je 8. studenog 2021. ovom sudu podnijela tužbu u kojoj navodi da joj je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinske-pravne poslove, Odjela za upravno-pravne poslove, klasa: UP/I-942- 01/97-01/88 od 21. kolovoza 2001. vraćen suvlasnički dio nekretnine u [adresa] te da je u odnosu na predmetne stanove postojala obveza zadržavanja zaštićenih najmoprimaca u istima. Pojašnjava da je jedan od zaštićenih najmoprimaca i HR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) koja na temelju ugovora o najmu stana koristi stan u vlasništvu tužiteljice na ranije spomenutoj adresi i to na drugom katu lijevo, ukupne površine 41,63 m2. Navodi da joj je HR tijekom cijelog utuženog razdoblja za korištenje stana plaćala zaštićenu najamninu u iznosu 112,40 kn mjesečno. Ističe da je HR predmetni stan koristila ranije na temelju ugovora o korištenju stana u sustanarskom odnosu, a koji ugovor je 13. srpnja 1973. sklopila sa Stanoinvestom iz Zagreba. Prednica tužiteljice pojašnjava da je taj ugovor HR sklopila s prezimenom UR jer se u to vrijeme u pravnom prometu služila baš tim prezimenom, a da je 1976. zbog udaje promijenila prezime u HR. Navodi da je prema podacima Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba visina prosječno ugovorene najamnine za stan u [adresa], tijekom 2018. iznosila 9,66 EUR/m2 pa da je tužiteljica stoga tijekom tog razdoblja predmetni stan mogla iznajmljivati po cijeni mjesečne najamnine u iznosu 479,52 EUR (41,63 m2 x 9,66 EUR = 402,14 EUR). Navodi da je prilikom obračuna svog potraživanja primjenjivala tečajnu listu Zagrebačke banke d.d. koja se primjenjuje 10. dana svakog mjeseca tijekom utuženog razdoblja, s obzirom da je datum dospijeća utužene tražbine do 10. u mjesecu za tekući mjesec. Tužiteljica navodi da, kad se uzmu iznosi tržišne najamnine koju je mogla mjesečno naplaćivati, a koje je obračunala primjenjujući tečajnu listu Zagrebačke banke d.d. (za kolovoz 2018. - 3.016,05 kn, za rujan 2018. - 3.010,01 kn, za listopad 2018. - 3.008,00 kn, za studeni 2018. - 3.012,02 kn, za prosinac 2018. - 2.995,94 kn, za siječanj 2019. - 3.012,02 kn, za veljaču 2019. - 3.001,97 kn, za ožujak 2019. - 3.003,98 kn, za travanj 2019. - 3.014,03 kn, za svibanj 2019. - 3.003,98 kn, za lipanj 2019. - 3.005,99 kn, za srpanj 2019. - 2.997,95 kn, za kolovoz 2019. - 2.995,94 kn, za rujan 2019. - 2.999,96 kn, za listopad 2019. - 3.012,02 kn, za studeni 2019. - 3.014,03 kn i za prosinac 2019. - 3.016,05 kn) te se od tih istih iznosa tržišne najamnine odbije iznos zaštićene najamnine koju je prednica tužiteljice primila od zaštićenog najmoprimca u razdoblju od kolovoza 2018. do prosinca 2019. (za kolovoz 2018. - 3.016,05 kn, za rujan 2018.

- 3.010,01 kn, za listopad 2018. - 3.008,00 kn, za studeni 2018. - 3.012,02 kn, za prosinac 2018. - 2.995,94 kn, za siječanj 2019. - 3.012,02 kn, veljača 2019. - 3.001,97 kn, za ožujak 2019. - 3.003,98 kn, za travanj 2019. - 3.014,03 kn, za svibanj 2019. - 3.003,98 kn, za lipanj 2019. - 2.893,59 kn, za srpanj 2019. - 2.997,95 kn, za kolovoz 2019. - 2.995,94 kn, za rujan 2019. - 2.999,96 kn, za listopad 2019. - 3.012,02 kn, za studeni 2019. - 3.014,03 kn, za prosinac 2019. - 3.016,05 kn) te se razlika tog iznosa umanji za porez i prirez, da se dobije 44.331,70 kn (za kolovoz 2018. - 2.615,85 kn, za rujan 2018. - 2.610,41 kn, za listopad 2018. - 2.608,59 kn, za studeni 2018. - 2.612,22 kn, za prosinac 2018. - 2.597,74 kn, za siječanj 2019. - 2.612,22 kn, za veljaču 2019. - 2.603,17 kn, za ožujak 2019. - 2.604,97 kn, za travanj 2019. - 2.614,03 kn, za svibanj 2019. - 2.604,97 kn, za lipanj 2019. - 2.606,78 kn, za srpanj 2019. - 2.599,55 kn, za kolovoz 2019. - 2.597,74, za rujan 2019. - 2.601,36 kn, za listopad 2019. - 2.612,22 kn, za studeni 2019. - 2.614,03 kn, za prosinac 2019. - 2.615,85 kn). Poziva se na pravno shvaćanje koje je Europski sud za ljudska prava zauzeo u presudi donesenoj u predmetima Statileo protiv Republike Hrvatske, zahtjev broj 12027/10 od **.**.2014., Č protiv [adresa] i B protiv Republike Hrvatske. Ističe da se prije podnošenja tužbe u ovom postupku obratila tuženici s ciljem mirnog rješenja spora i to u dva navrata, no da tuženica nije pristala isplatiti joj utuženi iznos. Navodi da je prednici tužiteljice već u ranije pokrenutim i dovršenim postupcima pred ovim sudom dosuđen iznos koji predstavlja razliku između tržišne i zaštićene najamnine, ali za drugo razdoblje. Stoga traži donošenje presude kojom će se tuženici naložiti da prednici tužiteljice isplati razliku između tržišne i zaštićene najamnine za razdoblje od kolovoza 2018. do prosinca 2019., odnosno da joj isplati 44.331,70 kn (5.883,83 EUR) sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od 11. u svakom mjesecu utuženog razdoblja do isplate. Također, prednica tužiteljice traži naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Upućuje na to da se rješenjem Gradskog ureda, na koje upućuje prednica tužiteljice, meritorno odlučivalo o pravu prednice tužiteljice na naknadu za imovinu oduzete njezinom predniku, a ne o tome da li je status zaštićenog najmoprimca osoba koje žive u stanovima koji su bili predmet povrata osnovan, a da je o potonjem trebao odlučivati sud. Osporava da je HR imala pravo na status zaštićenog najmoprimca te upućuje da je potrebno razmotriti da li je HR doista imala pravo na zaštićenu najamninu (te pritom razmotriti platne mogućnosti obiteljskog domaćinstva te da li je najmoprimac imao u vlasništvu useljivu kuću ili stan) i, ako je imala pravo na isto, u kojoj visini bi plaćala zaštićenu najamninu. Navodi da HR u vlasništvu ima nekretnine (zkčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška]-1312 k. o. [katastarska općina]), da je na adresi nekretnine, koju je kasnije na temelju presude zbog ogluhe od 17. srpnja 2020. ista stekla, prebivalište od 26. travnja 2000. imala GR pa da isto upućuje da je HR imala nekretninu u izvanknjižnom vlasništvu čak i prije nego što je uknjižena kao vlasnica u zemljišne knjige. Navodi da je prednica tužiteljice bila dužna jednom godišnje izraditi izračun mjesečnog iznosa zaštićene najamnine te, radi zaštite svojih prava i interesa provjeravati platne mogućnosti obiteljskog domaćinstva svog najmoprimca. Također, tuženica upućuje na to da je od utvrđene visine najamnine potrebno odbiti iznos poreza na dohodak od imovine, ali i utvrditi u kakvom je stanju predmetni stan u smislu uređenosti, opremljenosti i prikladnosti za život. Navodi da se površina stana koju prednica tužiteljice navodi u tužbi (41,63 m2) ne poklapa s površinom u zemljišnim knjigama (39,44 m2). Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženici sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

3. Ovaj sud je rješenjem od 22. veljače 2022. (list 102 spisa) utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, s obzirom da je prednica tužiteljice preminula, a rješenjem od 13. lipnja 2022. (list 108 spisa) postupak je nastavljen sa sljednicom iste (tužiteljicom).

4. Tuženica je na ročištu održanom 7. veljače 2023. istaknula da je HR preminula **.**.2022.

5. U nastavku postupka tuženica je istaknula prigovor nedostatka aktivne legitimacije (list 116 spisa), pojašnjavajući da je tužiteljica 10. listopada 2019. na temelju ugovora o darovanju nekretnina od 3. listopada 2019. upisana u zemljišne knjige kao suvlasnica predmetnog stana u 1/2 dijela, a da je na temelju rješenja o nasljeđivanju od 11. siječnja 2022. upisana kao suvlasnica u preostalom dijelu. Upućuje da ugovor o darovanju nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane isprave, a da predaja u posjed predmetnog stana nije bio moguć jer se u posjedu istog nalazila HR. Navodi da, s obzirom da ugovor nije sklopljen u propisanom obliku, isti nema pravni učinak, odnosno da je ništetan, na koju ništetnost nema utjecaj niti uknjižba u zemljišne knjige. Navodi da je zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan oštećena u potresu 22. ožujka 2020. Ističe da se zaštićena najamnina koju je primala prednica tužiteljice trebala povećavati sukladno čl. 28.a st. 4. Zakona o najmu stanova i to za 1,20 puta zaštićene najamnine koju je najmoprimac plaćao 31. kolovoza 2018. I dalje osporava da bi zaštićena najamnina na taj dan iznosila upravo 112,40 kn. Upućuje da bi se prilikom izračuna iznosa razlike najamnina trebalo tek nakon odbitka poreznih davanja od iznosa tržišne najamnine, oduzeti iznos zaštićene najamnine i to sukladno presudi Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-633/20 od 9. srpnja 2020.

6. Tužiteljica pak u nastavku postupka navodi da kao fizička osoba nije niti bila u mogućnosti provjeravati platne mogućnosti obiteljskog domaćinstva tuženice jer su podaci o visini mirovine, o visini plaće i o stanju na bankovnom računu tajni podaci koja nije mogla pribaviti. Upućuje na činjenicu da je iz dokumentacije koju je priložila uz tužbu vidljivo da je u većem dijelu utuženog razdoblja zaštićena najamnina iznosila upravo 112,40 kn, a da je iznos izračunat od strane GSKG d.o.o. sukladno tada važećim propisima. Navodi da je stan, s obzirom da je u njemu živjela zaštićena najmoprimka, bio u stanju pogodnom za stanovanje, a da je sam stan sebi uredila zaštićena najmoprimka koja je u njemu i boravila. Što se tiče površine stana, navodi da je stan koristila kao sustanarka, što znači da je samostalno koristila 35,30 m2, a u sustanarskom odnosu 15,30 m2. Tužiteljica navodi da je na takav način HR koristila 50,60 m2, odnosno površinu koja je veća od one koju tužiteljica navodi u tužbi. Ističe da je bila u posjedu predmetnog stana, odnosno da je imala ključeve od istog, ubirala najamninu i brinula o održavanju stana. Upućuje da je do potresa došlo tek nakon utuženog razdoblja pa bilo kakve posljedice istog nemaju utjecaja na odluku u ovom postupku. Tužiteljica čini nespornim da se zaštićena najamnina trebala povećavati, kako to navodi tuženica, za 1,20 puta pa da bi tako zaštićena najamnina u biti od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2019. zapravo iznosila 247,28 kn mjesečno, a da bi od 1. rujna 2019. do kraja prosinca 2019. iznosila 382,16 kn mjesečno. Također, čini nespornim da bi se porezna davanja trebala obračunati na način kako to navodi tuženica, odnosno da bi se od iznosa tržišne najamnine trebala odbiti porezna davanja te da bi se tek nakon toga trebalo oduzeti od dobivenog iznosa iznos zaštićene najamnine. Upućuje na činjenicu da je visina pričuve u utuženom razdoblju iznosila 2,14 kn/m2, odnosno za stan površine 41,63 m2 je iznosila 89,08 kn pa da je stoga zaštićena najamnina tijekom cijelog razdoblja bila viša od iznosa pričuve. Navodi da stoga tužiteljica od tuženice traži isplatu 41.441,18 kn / 5.500,19 EUR (za kolovoz 2018. - 2.604,71 kn, za rujan 2018. - 2.464,38 kn, za listopad 2018. - 2.462,57 kn, za studeni 2018. - 2.466,19 kn, za prosinac 2018. - 2.451,72 kn, za siječanj 2019. - 2.462,57 kn, za veljaču 2019. - 2.457,15 kn, za ožujak 2019. - 2.458,96 kn, za travanj 2019. - 2.468,11 kn, za svibanj 2019. - 2.458,96 kn, za lipanj 2019. - 2.460,76 kn, za srpanj 2019. - 2.453,53 kn, za kolovoz 2019. - 2.451,72 kn, za rujan 2019. - 2.320,46 kn, za listopad 2019. - 2.331,31 kn, za studeni 2019. - 2.333,13 kn, za prosinac 2019. - 2.334,95 kn) sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od 11. dana u svakom mjesecu tijekom utuženog razdoblja do isplate.

7. Tuženica zatim u nastavku postupka čini nespornim da, s obzirom da je do potresa došlo nakon utuženog razdoblja, isti nema utjecaj na odluku u ovom postupku. Čini nespornim i da je pričuva za predmetni stan niža od iznosa zaštićene najamnine te da je površina stana kojeg je koristila HR na temelju ugovora o najmu 41,63 m2, no i dalje osporava visinu tržišne najamnine u iznosu 9,66 EUR/m2. Upućuje na to da je HR imala opciju preseliti se u kuću na adresi [adresa], na kojoj adresi je prijavljeno prebivalište imala njena kćer GR od 26. travnja 2000. do danas, a koju nekretninu je kasnije stekla HR na temelju presude zbog ogluhe, a koja je i prije toga bila u njenom izvanknjižnom vlasništvu. Upućuje na to da se kći HR zove GR, a ne AR, kako je to pogrešno navedeno u ugovoru, a da je takva pogreška zapravo posljedica propusta prednice tužiteljice prilikom sklapanja ugovora. Osporava da bi tužiteljica imala pravo na razliku u visini punog iznosa razlike između zaštićene najamnine i tržišne najamnine, no navodi da bi konkretno ključna bila primjerena naknada.

8. Sud je izveo dokaz čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora (list 7-10, 12) s povratnicama (list 11, 13 spisa), odgovora na taj isti zahtjev (list 14-15 spisa), rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba od 21. kolovoza 2001. (list 16-23 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (list 24-26 spisa), ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom (list 27-29 spisa), izračuna visine zaštićene najamnine (list 30 spisa), ugovora o korištenju stana u sustanarskom odnosu (list 31-34 spisa), izvatka iz matice rođenih (list 35-36 spisa), dopisa Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba (list 37-38 lista), tečajne liste Zagrebačke banke d.d. (list 39-55 spisa), poreznog rješenja Porezne uprave (list 56-57 spisa), rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Marine Dabelić od 11. siječnja 2022. (list 86-88 spisa), povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige (list 96-97, 122-129, 335-337 spisa), prijepisa posjedovnog lista (list 98 spisa), izvoda iz katastarskog plana i prikaz nekretnine na Geoportalu (list 99-100 spisa), prikaz podataka o aktu za uporabu građevine (list 101 spisa), rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovog suda (list 130-132 spisa), ugovora o darovanju nekretnina (list 133-136 spisa), prikaza brze procjene statičke stabilnosti objekata (list 182-185 spisa), izvješća o tržištu nekretnina za 2019. (list 186-192 spisa), dopisa Ministarstva financija od 9. ožujka 2021. (list 200-201 spisa), vanjskog uvida u podatke JRO MUP RH (list 202 spisa), uvid u podatke predmeta ovog suda poslovni broj P-1371/2020 (list 357-358 spisa), priloga međuvlasničkom ugovoru (list 399 spisa) i računa za zajedničku pričuvu (list 400 spisa). Sud nije izvodio dokaz građevinskim vještačenjem, a koji prijedlog je tužiteljica naknadno povukla (list 520 spisa).

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete (izmakle koristi) za koju navodi da joj je nastala u razdoblju od kolovoza 2018. do prosinca 2019. po osnovi razlike između iznosa tržišne cijene najma stana u [adresa] (dvosobni stan na drugom katu lijevo) i iznosa zaštićene najamnine koju je tužiteljica primala od HR, s obzirom da tužiteljica navodi da joj je nastala šteta zbog ograničenja u izvršavanju vlasničkih prava, odnosno zbog toga što nije bila u mogućnosti slobodno raspolagati svojom nekretninom (ugovoriti cijenu najma za isti).

11. Među strankama je nesporno da je HR kao zaštićeni najmoprimac koristila stambeni prostor na adresi u [adresa] površine 41,63 m2 te da su troškovi pričuve tijekom utuženog razdoblja niži od zaštićene najamnine te da je porezna davanja potrebno obračunati u odnosu na iznos tržišne najamnine. S druge strane sporno je da li bi tužiteljica imala pravo na isplatu zaštićene najamnine, odnosno osnova, no i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je i da li postoji aktivna legitimacija u odnosu na 1/2 dijela predmetnog prostora, s obzirom da tužiteljica osporava valjanost ugovora o darovanju.

12. Tužiteljica se, prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora (list 7-10 i 12 spisa, povratnice na listu 11 i 13 spisa), čime je ista postupila sukladno obvezi propisanoj čl. 186.a st. 1. i 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).

13. Tužiteljica je podneskom od 27. srpnja 2023. (list 333-334 spisa) povukla tužbu u pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu 383,64 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. Tuženica se u roku od petnaest dana od dostave navedenog podneska tužitelja, to jest obavijesti o povlačenju o istome nije izjasnila, pa se sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) smatra da je na predmetno povlačenje pristala. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužba u spomenutom dijelu povučena i odlučio kao u izreci rješenja.

14.1. Presudom Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) u predmetu Statileo protiv Hrvatske (zahtjev br. 12027/10) od 10. srpnja 2014., kojoj je prethodio postupak u kojem je podnositelj zahtjeva tvrdio da nemogućnost naplate najamnine za najam stana koji koristi zaštićeni najmoprimac predstavlja povredu njegovih vlasničkih prava, utvrđeno je da je došlo do miješanja u vlasnička prava podnositelja zahtjeva jer "zaštićeni najam" ima za posljedicu niz ograničenja koja onemogućavaju najmodavce u ostvarivanju prava na korištenje njihove imovine, da je pravna osnova za to miješanje bio Zakon o najmu stanova i sa Zakonom povezana Uredba o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine" broj 40/97, 107/15), što znači da je miješanje bilo predviđeno zakonom i da su pravni propisi težili cilju koji je u općem interesu. Međutim, ESLJP je konkretno utvrdio da u konkretnom slučaju nije postojala pravilna raspodjela socijalnog i financijskog tereta, da je na podnositelja zahtjeva stavljen nerazmjeran i pretjeran pojedinačni teret i da nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava podnositelja zahtjeva. Na navedeni način povrijeđen je čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, ESLJP utvrđuje da se temeljni problem zbog kojeg je utvrđena povreda Konvencije tiče zakonodavstva i da se proteže izvan pojedinačnog interesa podnositelja zahtjeva, radi čega smatra da Republika Hrvatska treba poduzeti odgovarajuće zakonodavne i/ili druge opće mjere kako bi osigurala relativno osjetljivu ravnotežu između interesa najmodavaca, uključujući njihovo pravo na ostvarivanje dobiti od svoje imovine te općeg interesa zajednice uključujući dostupnost zadovoljavajućeg smještaja za one u lošijem položaju.

14.2. Zaključak je bio da zakonska regulativa koja je u utuženom razdoblju propisivala institut zaštićenog najma stanova u privatnom vlasništvu, predstavlja protupravno postupanje tuženika jer je njome povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo vlasništva vlasnika stanova, koje u uzročnoj vezi dovodi do štete na strani vlasnika stanova u visini razlike između tržišne najamnine koju su mogli ostvariti i zaštićene najamnine koju su ostvarili od zaštićenih najmoprimaca, a što je, vezano za pretpostavke odgovornosti za štetu, sukladno pravnom stavu rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je zbog povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, Republika Hrvatska dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu te da pritom vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, a i pravo na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu (odluka broj Rev- 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018.).

15.1. Čitanjem ugovora o korištenju stana u sustanarskom odnosu (list 31-34 spisa) sud je utvrdio da je UR na korištenje dodijeljene na korištenje dvije sobe i kuhinja uz pravo na korištenje WC-a i hodnika (čl. I ugovora), a da je ista zauzvrat bila u obvezi plaćati stanarinu unaprijed najkasnije do 15. dana u mjesecu (čl. VII ugovora).

15.2. Čitanjem rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove (Odjel za upravno pravne poslove) Grada Zagreba klasa: UP/I-942-01/97-01/88, urbroj:

251-18-02-01-52 od 21. kolovoza 2001. (list 16-23 spisa) sud je utvrdio da su se tim istim rješenjem BR u vlasništvo vratili odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine zgrade u [adresa], a koja je sagrađena na zkčbr. [katastarska čestica] koja je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa da joj je tako među ostalim vraćen u vlasništvo dvosobni stan na drugom katu lijevo površine 39,44 m2 kojeg koristi UR (točka 1. rješenja). Također, čitanjem tog istog rješenja sud je utvrdio da su BR i najmoprimci stanova u spomenutoj zgradi dužni sklopiti ugovor o najmu kojim se utvrđuju međusobna prava i obveze, sukladno odredbama posebnog zakona, u roku 60 dana od pravomoćnosti tog rješenja te da ako vlasnik odbije sklopiti ugovor o najmu, stanar može zahtijevati ostvarenje svog prava podnošenjem tužbe nadležnom sudu u roku 60 dana od dana kad je vlasnik odbio sklopiti ugovor o najmu prilikom čega će odluka suda u cijelosti zamijeniti ugovor o najmu (točka 8. rješenja). Spomenuto rješenje postalo je pravomoćno 18. lipnja 2002. (pravomoćnost je iskazana na prvoj stranici predmetnog rješenja).

15.3. Iz ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) od 18. listopada 2002. (list 27-29 spisa) proizlazi da je prednica tužitelja s HR sklopila ugovor kojim daje HR (zaštićeni najmoprimac) u najam dvosobni stan na drugom katu lijevo ukupne površine 41,63 m2 te da najmoprimac stan koristi sa svojom kćerkom AR (član obiteljskog domaćinstva). Iz ugovora proizlazi i da je HR zauzvrat prednici tužiteljice u obvezi bila plaćati zaštićenu najamninu u iznosu 63,69 kn i to najkasnije do 10. dana tekućeg mjeseca.

15.4. Treba reći da iz izvatka iz matice rođenih (list 35-36 spisa) proizlazi da je UR **.**.1976. promijenila svoje prezime u Međeši pa da se nedvojbeno radi o istoj osobi koja je spomenuta u predmetnom rješenju, odnosno koja je sklopila ugovor o korištenju stana u sustanarskom odnosu (koji se nalazi na listu 31-34 spisa), odnosno kasnije ugovor o najmu stana s prednicom tužiteljice, a što tuženica u konačnici niti ne osporava tijekom postupka.

15.5. Čl. 8. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98; dalje: ZNS/98), koji je bio na snazi u trenutku donošenja naprijed spomenutog rješenja Gradskog ureda, propisano je da zaštićenu najamninu (među ostalim) plaćaju korisnici stanova koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Dakle, iz spomenute odredbe proizlazi da je HR (ranije UR) stekla status zaštićenog najmoprimca na temelju odredbe ZNS/98. Tim istim rješenjem prednici tužiteljice je bila nametnuta obveza da sklopi ugovor o najmu s (među ostalim) HR.

15.6. Treba reći da bi, prema stavu ovog suda, bilo sasvim nerazumno očekivati da se prednica tužiteljice nakon donošenja predmetnog rješenja, ali i kasnije tijekom važenja sklopljenog ugovora o najmu, upuštala u preispitivanje imovinskog stanja HR, unatoč tome što je predmetno pravo, odnosno status zajedničkog najmoprimca ista stekla na temelju zakona. Prednica tužiteljice zapravo nije imala niti razloga posumnjati u status zaštićenog najmoprimca HR, s obzirom da je ista bila stranka ugovora o korištenju stana u sustanarskom odnosu, odnosno nositelj stanarskog prava u smislu čl. 8. ZNS/98-a pa je tužiteljica u biti sklapanjem ugovora postupila sukladno obvezi nametnutoj joj točkom 8. rješenja Gradskog ureda.

15.7. Vezano uz konkretno pravno pitanje, potrebno je osvrnuti se i na čl. 37. st. 2. ZNS/98, kojim je propisano da najmodavac, koji smatra da niti jedna od osoba zatečenih u stanu na dan stupanja na snagu ZNS/98-a nema pravni položaj nositelja stanarskog prava, može pokrenuti postupak pred sudom radi utvrđivanja pravnog položaja konkretnog zaštićenog najmoprimca. Stav je ovog suda da vođenje računa o imovinskim prilikama najmoprimaca pri određivanju zaštićene najamnine, kao i izlaganje sudskim troškovima u slučaju pokretanja postupka u smislu spomenutog čl. 37. st. 2. ZNS-a ne smije biti riješeno prevaljivanjem na teret najmodavca i to osobito u slučaju kad se najmodavcu istovremeno nameće obveza sklapanja ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom s 12 najmoprimaca na istoj adresi, kao što je to u konkretnom slučaju. Stoga sud nije izvodio dokaze čije izvođenje je na okolnost utvrđenja imovinskih prilika HR i njenih članova domaćinstva predlagao tuženik (izvođenje dokaza saslušanjem HR koja je preminula u tijeku postupka i GR, uvid u spis poslovni broj P-1371/20) jer su isti sasvim neodlučni za odluku u ovom postupku.

15.8. Uz već naprijed navedeno, u odnosu na navode tuženice da je HR imala u vlasništvu useljivu nekretninu treba reći da je čitanjem povijesnog prikaza zemljišnoknjižnog uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrdio da je HR bila vlasnik nekretnine zkčbr. [katastarska čestica] – [adresa]., kuća i dvorište te pomoćna zgrada ukupne površine 290 m2, a da je nekretninu stekla na temelju presude zbog ogluhe poslovni broj P-1371/2020-8 o 17. srpnja 2020. Dakle, sud nalazi utvrđenim da je HR stekla predmetnu nekretninu 9. prosinca 2020. u smislu čl. 126. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17), odnosno na temelju odluke suda i to u trenutku pravomoćnosti iste. Prema redovnom tijeku stvari, pravomoćnost sudskih odluka iskazuje nakon njihova donošenja pa je logično da HR nije mogla steći vlasništvo nekretnine prije 9. prosinca 2020. S obzirom da tužiteljica u ovom postupku isplatu iznosa razlike između tržišne i zaštićene najamnine traži za razdoblje od kolovoza 2018. do prosinca 2019., okolnost da je HR stekla predmetnu nekretninu nije od utjecaja na odluku u ovom postupku.

16.1. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, treba reći da iz ugovora o darovanju nekretnina od 3. listopada 2019. (list 133-134 spisa) proizlazi da je prednica tužiteljice darovala tužiteljici 1/2 dijela dvosobnog stana na drugom katu lijevo površine 39,44 m2 koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a koja nekretnina je označena kao E-10, a nalazi se u zgradi na adresi [adresa], a koja je u zemljišne knjige upisana kao kčbr. [katastarska čestica] u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Stranke tog istog ugovora su u čl. 2. konstatirale da se tužiteljica (obdarenica) već nalazi u posjedu darovane joj nekretnine. Čitanjem povijesnog prikaza zemljišnoknjižnog uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 122-129 spisa) sud je utvrdio da je uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine prema ugovoru o darovanju provedena 20. siječnja 2022., odnosno da je tužiteljica tada stekla pravo vlasništva 1/2 dijela predmetne nekretnine.

16.2. Tuženik je tijekom postupka navodio da je ugovor o darovanju ništetan s obzirom da zasigurno nije došlo do prave predaje posjeda jer se u stanu u tom trenutku nalazila HR. Budući da je iz ugovora o darovanju vidljivo da je tužiteljica već bila u posjedu predmetne nekretnine, a s obzirom da tuženica navodi da do stjecanja posjeda nije niti došlo, upravo je tuženica dužna dokazati da je navedeni ugovor ništetan (čl. 219. st. 1. ZPP-a). Tuženica tijekom postupka nije dovela u sumnju valjanost ugovora o darovanju. Tuženica u tom smislu nije predlagala izvođenje dokaza iz kojih bi proizlazilo da je ugovor ništetan, već iznesenu činjenicu temelji na argumentu da tužiteljica nije mogla imati posjed stana jer se u istom nalazila zaštićena najmoprimka. Posjed je pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima glede određene stvari, a pošto iz navedene dokumentacije proizlazi da je tužiteljica glede predmetne nekretnine takav posjed imala, a tuženica nije istinitost takvih činjenica uopće dovela u sumnju, sud nalazi utvrđenim da je ugovor o darovanju valjan. Dakle, tužiteljica je od 3. listopada 2019. vlasnica 1/2 predmetne nekretnine.

16.3. Tužiteljica je preuzela postupak, koji je prethodno prekinut zbog smrti njene pravne prednice sukladno čl. 212. t. 1. ZPP-a. Time je tužiteljica na temelju čl. 15. st. 1. ZPP-a stupila u procesnu poziciju svoje prednice pa je za odluku u ovom postupku glede (ne)postojanja aktivne legitimacije odlučno utvrditi da li je (te ako jest, u kojem razdoblju) prednica tužiteljice bila vlasnica predmetnog stana u kojem se nalazila zaštićena najmoprimka. Dakle, sasvim je neodlučno za odluku u ovom postupku da li je sama tužiteljica vlasnica nekretnine pa stoga ista ima pravo tražiti isplatu razlike tržišne najamnine i zaštićene najamnine za razdoblje tijekom kojeg je njena prednica bila vlasnica nekretnine.

16.4. Kako je prednica tužiteljice bila vlasnica spomenutih 1/2 dijela nekretnine do 10. listopada 2019., tako u odnosu na taj dio ima pravo tražiti isplatu 1/2 razlike između tržišne i zaštićene najamnine. Što se tiče preostale 1/2 dijela nekretnine, s obzirom da je prednica tužiteljice bila vlasnica tog dijela sve do svoje smrti, a što proizlazi iz spomenutog izvatka iz zemljišne knjige (list 126 spisa) i iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-10335/21 od 11. siječnja 2022. (list 87 spisa), tužiteljica je u tom slučaju aktivno legitimirana tijekom cijelog utuženog razdoblja.

17.1. Stranke su tijekom postupka učinile nespornim da je površina stambenog prostora koji je HR koristila na temelju ugovora o najmu 41,63 m2 pa je, kako bi se utvrdila visina iznosa, isplatu kojeg tužiteljica traži u ovom postupku te na koju ima pravo, potrebno utvrditi visinu odgovarajuće najamnine (tržišne najamnine), odnosno tražbine koju bi ostvarivala da nije bila ograničena u uživanju svog prava vlasništva.

17.2. Treba reći da stanje stana, a niti razmještaj, odnosno sadržaj i namjena prostorija, nisu odlučni prilikom utvrđivanja tržišne najamnine istog, jer prednica tužiteljice zapravo nije raspolagala svojim stanom, niti je to pravo imala. Stoga je naprijed navedeno pravno neodlučno u smislu tržišne vrijednosti najma nekretnine.

17.3. Iz potvrde Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove Grada Zagreba klasa: 371-01/2019- 001/97, urbroj: 251-14-12/001-19-2 od 13. prosinca 2019. (list 37-38 spisa) proizlazi da prosječna cijena najamnine koji se po svom položaju može usporediti sa stanom u stambenoj zgradi u [adresa] tijekom 2018. bila 9,66 EUR po m2.

17.4. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženica tijekom postupka nije osporavala vjerodostojnosti iste.

17.5. Na temelju naprijed navedene potvrde, koja je izrađena na temelju parametra koji su podudarni s predmetnom nekretninom (korisna površina, koeficijent lokacije i iskoristivosti prostora, broja etaža, vrijednost položaja i drugo), sud nalazi utvrđenim da bi prednica tužiteljice, da je mogla slobodno raspolagati svojim vlasništvom na način da stan iznajmi po tržišnoj najamnini, mogla po osnovi najamnine dobiti 9,66 EUR po m2, odnosno iznos od 402,14 EUR (9,66 EUR/m2 x 41,63 m2) mjesečno u razdoblju od kolovoza 2018. do rujna 2019., iznos od 201,08 EUR (402,15 EUR : 2) u razdoblju studenog i prosinca 2019., dok bi joj za listopad 2019. po toj istoj osnovi bilo isplaćeno 259,51 EUR, odnosno 116,73 EUR za 9 dana tijekom kojih je bila vlasnik nekretnine u cijelosti (402,14 EUR : 31 dan u listopadu 2019. = 12,97 EUR; 12,97 EUR x 9 = 116,73 EUR) i 142,78 EUR za 22 dana tijekom kojih je bila vlasnik 1/2 dijela nekretnine (402,14 EUR : 31 dan u listopadu 2019. = 12,97 EUR; 12,97 EUR : 2 = 6,49 EUR; 6,49 EUR x 22 = 142,78 EUR).

17.6. Primjenom tečajne liste Zagrebačke banke d.d., odnosno tečaja koji se primjenjuje na 10. dan u mjesecu tijekom utuženog razdoblja (list 39-55 spisa), zaključuje se da je prednica tužiteljice mogla tijekom utuženog razdoblja po osnovi tržišne najamnine ostvariti u kolovozu 2018. iznos od 3.016,05 kn (402,14 EUR x 7,50), u rujnu 2018. iznos od 3.010,01 kn (402,14 EUR x 7,485), u listopadu 2018. iznos od 3.008,00 kn (402,14 EUR x 7,48), u studenom 2018. iznos od 3.012,02 kn (402,14 EUR x 7,49), u prosincu 2018. iznos od 2.995,94 kn (402,14 EUR x 7,45), u siječnju 2019. iznos od 3.012,02 kn (402,14 EUR x 7,49), u veljači 2019. iznos od 3.001,97 kn (402,14 EUR x 7,465), u ožujku 2019. iznos od 3.003,98 kn (402,14 EUR x 7,47), u travnju 2019. iznos od 3.014,03 kn (402,14 EUR x 7,495), u svibnju 2019. iznos od 3.003,98 kn (402,14 EUR x 7,47), u lipnju 2019. iznos od 3.005,99 kn (402,14 EUR x 7,475), u srpnju 2019. iznos od 2.997,95 kn (402,14 EUR x 7,455), u kolovozu 2019. iznos od 2.995,94 kn (402,14 EUR x 7,45), u rujnu 2019. iznos od 2.999,96 kn (402,14 EUR x 7,46), u listopadu 2019. iznos od 1.943,73 kn (259,51 EUR x 7,49), u studenom 2019. iznos od 1.507,09 kn (201,08 EUR x 7,495) i u prosincu 2019. iznos od 1.508,10 kn (201,08 EUR x 7,50).

17.7. Zatim je potrebno obračunati porezna davanja koja bi prednica tužiteljice bila u obvezi platiti da je predmetni stan mogla slobodno iznajmljivati, s obzirom da se u izgubljenu zaradu ne uračunava dio zarade koji je ostvaren neplaćanjem poreza i doprinosa. Identični pravni stav o navedenom pravnom pitanju zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-934/2004-2 od 17. prosinca 2008., a koji stav je kasnije reafirmiran u odluci broj Revd-2739/2025-2 od 8. srpnja 2025.

17.8. Stranke su učinile nespornim da se spomenuta davanja obračunavaju u odnosu na iznos tržišne najamnine. Porez na dohodak od imovine ostvarenog od najamnine i zakupnine porezni obveznik plaća po stopi od 12 % (čl. 62. st. 1. Zakon o porezu na dohodak; "Narodne novine" broj 115/16, 106/18; dalje: ZPD), dok iz poreznog rješenja Porezne uprave na listu 57 spisa proizlazi da se prirez porezu na taj dohodak obračunava po stopi 18 % na utvrđeni porez na dohodak. Dakle, iznos tržišne najamnine naveden u točki 17.5., odnosno 17.6. obrazloženja potrebno je najprije umanjiti za priznati izdatak u visini 30 % da se dobije porezna osnovica (čl. 57. st. 1. ZPD-a) pa zatim se treba od tog iznosa porezne osnovice izračunati 12 % da bi se dobio porez na dohodak, dok se prirez tom porezu izračunava u visini 18 %. Zatim se dobiveni iznosi poreza i prireza tom porezu oduzimaju od iznosa tržišne najamnine. Navedenim računskim postupkom dobiva se za razdoblje kolovoza 2018. iznos od 2.717,11 kn (3.016,05 kn x 30 % = 904,81 kn; 3.016,05 kn – 904,81 = 2.111,24; 2.111,24 x 12 % = 253,34; 253,34 x 18 % = 45,60; 3.016,05 – 253,34 – 45,60 = 2.717,11 kn), za rujan 2018. iznos od 2.711,66 kn (3.010,01 kn x 30 % = 903,00 kn; 3.010,01 – 903,00 = 2.107,01; 2.107,01 x 12 % = 252,84; 252,84 x 18 % = 45,51; 3.010,01 – 252,84 – 45,51 = 2.711,66 kn), zatim za listopad 2018. iznos od 2.709,85 kn (3.008,00 kn – 30 % = 2.105,60; 2.105,60 x 12 % = 252,67; 252,67 x 18 % = 45,48; 3.008,00 kn – 252,67 – 45,48 = 2.709,85 kn), za studeni 2018. iznos od 2.713,47 kn (3.012,02 kn x 30 % = 903,60; 3.012,02 – 903,60 = 2.108,42; 2.108,42 x 12 % = 253,01; 253,01 x 18 % = 45,54; 3.012,02 – 253,01 – 45,54 = 2.713,47 kn), za prosinac 2018. iznos od 2.698,99 kn (2.995,94 kn x 30 % = 898,78; 2.995,94 – 898,78 = 2.097,16; 2.097,16 x 12 % = 251,66; 251,66 x 18 % = 45,29; 2.995,94 – 251,66 – 45,29 = 2.698,99 kn), za siječanj 2019. iznos od 2.713,47 kn (3.012,02 kn x 30 % = 903,60; 3.012,02 kn - 903,60 = 2.108,42; 2.108,42 x 12 % = 253,01; 253,01 x 18 % = 45,54; 3.012,02 kn – 253,01 – 45,54 = 2.713,47 kn), za veljaču 2019. iznos od 2.704,43 kn (3.001,97 x 30 % = 900,59; 3.001,97 – 900,59 = 2.101,38; 2.101,38 x 12 % = 252,16; 252,16 x 18 % = 45,38; 3.001,97 – 252,16 – 45,38 = 2.704,43 kn), za ožujak 2019. iznos od 2.706,24 kn (3.003,98 kn x 30 % = 901,19; 3.003,98 – 901,19 = 2.102,79; 2.102,79 x 12 % = 252,33; 252,33 x 18 % = 45,41; 3.003,98 - 252,33 – 45,41 = 2.706,24 kn), za travanj 2019. iznos od 2.715,29 kn (3.014,03 kn x 30 % = 904,20; 3.014,03 - 904,20 = 2.109,83; 2.109,83 x 12 % = 253,17; 253,18 x 18 % = 45,57; 3.014,03 – 253,18 – 45,57 = 2.715,28 kn), za svibanj 2019. iznos od 2.706,24 kn (3.003,98 kn x 30 % = 901,19; 3.003,98 – 901,19 = 2.102,79; 2.102,79 x 12 % = 252,33; 252,33 x 18 % = 45,41; 3.003,98 – 252,33 – 45,41 = 2.706,24 kn), za lipanj 2019. iznos od 2.708,04 kn (3.005,99 kn x 30 % = 901,79; 3.005,99 - 901,79 = 2.104,20; 2.104,20 x 12 % = 252,50; 252,50 x 18 % = 45,45; 3.005,99 - 252,50 – 45,45 = 2.708,04 kn), za srpanj 2019. iznos od 2.700,81 kn (2.997,95 kn x 30 % = 899,38; 2.997,95 – 899,38 = 2.098,57; 2.098,57 x 12 % = 251,82; 251,82 x 18 % = 45,32; 2.997,95 – 251,82 – 45,32 = 2.700,81 kn), za kolovoz 2019. iznos od 2.699,00 kn (2.995,94 kn x 30 % = 898,78; 2.995,94 - 898,78 = 2.097,16; 2.097,16 x 12 % = 251,65; 251,65 x 18 % = 45,29; 2.995,94 – 251,65 – 45,29 = 2.699,00 kn); za rujan 2019. iznos od 2.702,62 kn (2.999,96 kn x 30 % = 899,98; 2.999,96 – 899,98 = 2.099,98; 2.099,98 x 12 % = 251,99; 251,99 x 18 % = 45,35; 2.999,96 – 251,99 – 45,35 = 2.702,62 kn), za listopad 2019. iznos od 1.751,07 kn (1.943,73 kn x 30 % = 583,12; 1.943,73 – 583,12 = 1.360,61; 1.360,61 x 12 % = 163,27; 163,27 x 18 % = 29,39; 1.943,73 – 163,27 – 29,39 = 1.751,07 kn), za studeni 2019. iznos od 1.357,72 kn (1.507,09 kn x 30 % = 452,12; 1.507,09 – 452,12 = 1.054,97; 1.054,97 x 12 % = 126,59; 126,59 x 18 % = 22,78; 1.507,09 – 126,59 – 22,78 = 1.357,72 kn) i za prosinac 2019. iznos od 1.358,62 kn (1.508,10 kn x 30 % = 452,43; 1.508,10 – 452,43 = 1.055,67; 1.055,67 x 12 % = 126,68; 126,68 x 18 % = 22,80; 1.508,10 – 126,68 – 22,80 = 1.358,62 kn).

17.9. Od navedenih iznosa potrebno je konačno oduzeti iznos zaštićene najamnine. Prednica tužiteljice navela je da je od zaštićene najmoprimke primala zaštićenu najamninu tijekom cijelog utuženog razdoblja u cijelosti.

17.10. Iz izračuna visine zaštićene najamnine od 6. rujna 2019. (list 30 spisa) proizlazi da je minimalna zaštićena najamnina za prostor površine 41,63 m2, a koji se nalazi na predmetnoj adresi, 112,40 kn. Čl. 28.a ZNS-a propisano je da se zaštićena najamnina za stan u privatnom vlasništvu povećavala svakih 12 mjeseci i to 1,20 puta zaštićene najamnine koju je najmoprimac plaćao na dan 31. kolovoza 2018. pa bi tako zaštićena najamnina za razdoblje od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2019. iznosila 247,28 kn mjesečno, a da bi od 1. rujna 2019. do kraja prosinca 2019. iznosila 382,16 kn mjesečno. Tako razlika između tržišne najamnine, koja je umanjena za porez na dohodak i prirez tom porezu koja bi ista morala platiti tijekom utuženog razdoblja te iznosa zaštićene najamnine za kolovoz 2018. iznosi 345,70 EUR / 2.604,71 kn (2.717,11 kn – 112,40 kn), za rujan 2018. iznosi 327,08 EUR / 2.464,38 kn (2.711,66 kn – 247,28 kn), za listopad 2018. iznosi 326,84 EUR / 2.462,57 kn (2.709,85 kn – 247,28 kn), za studeni 2018. iznosi 327,32 EUR / 2.466,19 kn (2.713,47 kn – 247,28 kn), za prosinac 2018. iznosi 325,40 EUR / 2.451,71 kn (2.698,99 kn – 247,28 kn), za siječanj 2019. iznosi 327,32 EUR / 2.466,19 kn (2.713,47 kn – 247,28 kn), za veljaču 2019. iznosi 326,12 EUR / 2.457,15 kn (2.704,43 kn – 247,28 kn), za ožujak 2019. iznosi 326,36 EUR / 2.458,96 kn (2.706,24 kn – 247,28 kn), za travanj 2019. iznosi 327,56 EUR / 2.468,00 kn (2.715,29 kn – 247,28 kn), za svibanj 2019. iznosi 326,36 EUR / 2.458,96 kn (2.706,24 kn – 247,28 kn), za lipanj 2019. iznosi 326,60 EUR / 2.460,76 kn (2.708,04 kn – 247,28 kn), za srpanj 2019. iznosi 325,64 EUR / 2.453,53 kn (2.700,81 kn – 247,28 kn), za kolovoz 2019. iznosi 325,40 EUR / 2.451,72 kn (2.699,00 kn – 247,28 kn), za rujan 2019. iznosi 307,98 EUR / 2.320,46 kn (2.702,62 kn – 382,16 kn), za listopad 2019. iznosi 181,69 EUR / 1.368,91 kn (1.751,07 kn – 382,16 kn), za studeni 2019. iznosi 129,48 EUR / 975,56 kn (1.357,72 kn – 382,16 kn) i za prosinac 2019. iznosi 129,60 EUR / 976,46 kn (1.358,62 kn – 382,16 kn).

18. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu ukupno 5.012,45 EUR, odnosno za kolovoz 2018. - 345,70 EUR, za rujan 2018. - 327,08 EUR, za listopad 2018. - 326,84 EUR, za studeni 2018. - 327,32 EUR, za prosinac 2018. - 325,40 EUR, za siječanj 2019. - 327,32 EUR, za veljaču 2019. - 326,12 EUR, za ožujak 2019. - 326,36 EUR, za travanj 2019. - 327,56 EUR, za svibanj 2019. - 326,36 EUR, za lipanj 2019. - 326,60 EUR, za srpanj 2019. - 325,64 EUR, za kolovoz 2019. - 325,40 EUR, za rujan 2019. - 307,98 EUR, za listopad 2019. -181,69 EUR, za studeni 2019. - 129,48 EUR i za prosinac 2019. - 129,60 EUR pa je sud u navedenom dijelu na temelju čl. 1045. i 1046. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev. Tužiteljica ima pravo i na isplatu zateznih kamata na dosuđeni dio i to od 11. dana u svakom mjesecu tijekom utuženog razdoblja pa do isplate i to na temelju čl. 183. st. 1. u vezi s čl. 29. st. 1. ZOO-a. Odluka o stopi zateznih kamata donesena je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a pa je u konačnici o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

19. S druge strane, tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu u kojem tužiteljica od tuženice traži isplatu 488,22 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 0,01 EUR od 11. travnja 2018. do isplate, na iznos od 127,73 EUR od 11. listopada 2018. do isplate, na iznos od 180,18 EUR od 11. studenog 2018. do isplate i na iznos od 180,30 EUR od 11. prosinca 2018. do isplate te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

20.1. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju na odredbi čl. 154. st. 5., čl. 163. te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19; dalje: Uredba/19) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23; dalje: Uredba/23) te u skladu s vrijednosti predmeta spora i priloženim troškovnicima stranaka (list 512 i 522 spisa).

20.2. Tužiteljici, koja nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg nisu nastali dodatni troškovi, priznat je trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini 100 bodova i sastava tri podnesaka (od 5. travnja 2023., 27. srpnja 2023. i 27. listopada 2023.) u visini ukupno 300 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), zatim trošak zastupanja na jednom ročištu (od 25. travnja 2023.) u visini 25 bodova (Tbr. Tbr. 8/4 Tarife) i trošak zastupanja na 5 ročišta (od 7. veljače 2023., 7. rujna 2023., 18. prosinca 2023., 22. listopada 2024. i 30. listopada 2025.) u visini 500 bodova (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini 1025 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi 2.562,50 EUR. Priznat joj je i trošak pristojbe za tužbu u iznosu 52,65 EUR (Tar. br. 1. Uredbe/19), kao i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 105,30 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe/23). Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u iznosu od ukupno 2.720,45 EUR. Također, prihvaćen je i njen zahtjev za isplatu zateznih kamata na odmjereni trošak od dana donošenja presude do isplate (list 5 spisa) na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

20.3. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 21. siječnja 2021. jer takva radnja nije nastala tijekom postupka, a niti trošak sastava podneska od 15. travnja 2023. jer isti prema ocjeni ovog suda nije bio potreban u ovoj parnici.

20.4. Zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen.

20.5. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III i IV izreke ove odluke.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana primitka presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženici po zastupnici