Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6915/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice IL, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenice IL, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci od 20. lipnja 2025., klasa:211-07/25-1/9487, urbroj: 511-15-14-25-1, u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Povodom prigovora okrivljenice IL, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se okrivljenici IL, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),, u izrečenu novčanu kaznu od 1.240,36 eura uračunava vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva kao 79,64 eura (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), pa je okrivljenici preostalo za platiti iznos novčane kazne od 1.160,72 eura (tisućustošezdeset eura i sedmadesetdva centa), koju je dužna platiti u roku od 60 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti
II U ostalom dijelu odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenice IL, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenica IL obvezna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašena je krivom okrivljenica IL i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 1.240,36 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
Okrivljenica je obvezana i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 79,98 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica IL je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o zaštitnoj mjeri i prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da se iskreno kaje zbog svoga ponašanja, vozačka dozvola joj je potrebna zbog posla, opisuje okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja djela i osobne i obiteljske prilike zbog kojih nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članku 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Međutim, ovaj sud je po službenoj dužnosti utvrdio da u izreci prvostupanjske odluke nije sukladno članku 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva u trajanju od dva dana (prema priloženoj Naredbi od 20 lipnja 2025.) kao 79,64 eura, pa je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio odluku o novčanoj kazni kao pod točkom I. ove presude.
7. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa izrečena novčana kazna predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.
8. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. K tome, uzimajući u obzir i žalbene navode o imovinskim prilikama okrivljenice koji nisu potkrepljenim adekvatnim dokazima, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.
9. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žaliteljica radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žaliteljici za obveze radnog mjesta, što nije ničim ni dokumentirao, eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoku koncentraciju alkohola od 1,72 g/kg, više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.
1. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
12. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 23. prosinca 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Postaji prometne policije Vinkovci u 3 otpravka: za spis i okrivljenicu.
