REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-eu-127/2025-4

U  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja RČ, vlasnika obrta [obrt], autoprijevoznički obrt, Duga Resa, Tina Ujevića 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Marko Zečević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zečević i dr., Zagreb, Selska cesta 3, protiv tuženika SILVAN TRANSPORT & LOGISTICS SP. Z.O.O., Poljska, Poznan, Ul. Gen. R 16/G/124, radi isplate, dana 23. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud se proglašava međunarodno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

II. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Postupak u ovom predmetu vodi se prema odredbama Uredbe (EZ) 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti, izmijenjene Uredbom (EU) 2015/2421 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) 861/2007 o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti i Uredbe (EU) 1896/2006 o uvođenju postupka za europski platni nalog (dalje u tekstu: Uredba o ESMV).

2. U tužbi (točka 8.1. popunjenog obrasca A Uredbe) se navodi da je tužitelj po narudžbi i nalogu tuženika pružio usluge prijevoza i to 17. siječnja 2023. na destinaciju DE-44135 Dortmund, 2. studenog 2023. na destinaciju AT-4481 Sten i 24. travnja 2023. na destinaciju DE-66571 Eppelborn, za koje usluge da je tuženik dužan izvršiti plaćanje naknade u Hrvatskoj, a što tuženik nije učinio. Kao dokaz iznijetih navoda, uz tužbu se dostavljaju, između ostalog, računi za naknadu za izvršeni prijevoz te CMR tovarni listovi koji su pratili teret koji se je prevozio cestom.

3. Iz utuženog računa 84/0001/214 od 17. siječnja 2023. proizlazi da se odnosi na izvršeni cestovni prijevoz na relaciji Nizozemska (NL – Barneveld) – Njemačka (DE – Dortmund, Köln, Pulheim).

4. Iz utuženog računa 861/0001/214 od 24. travnja 2023. proizlazi da se odnosi na izvršeni cestovni prijevoz na relaciji Italija (IT – Porto Viro) – Njemačka (DE – Eppelborn).

5. Iz utuženog računa 2414/0001/214 od 2. studenog 2023. proizlazi da se odnosi na izvršeni cestovni prijevoz na relaciji Belgija (BE – Seneffe) – Austrija (AT – Asten).

6. Prijevoz na navedenim relacijama potvrđuju i dostavljeni CMR tovarni listovi.

7. Dakle, proizlazi da teret koji se je prevozio niti je preuzet na prijevoz u Hrvatskoj, niti je u Hrvatskoj isporučen, što znači da usluga prijevoza nije pružena u Hrvatskoj.

8. Postupak za europske sporove male vrijednosti mora biti pokrenut pred nadležnim sudom.

9. Nadležnost se utvrđuje prije svega temeljem odredaba Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj: 1/1992., dalje u tekstu CMR Konvencija), budući da se mjesto primanja robe na prijevoz i mjesto odredišta nalazi u dvije različite države, a sve te države su potpisnice navedene CMR Konvencije, ali i temeljem odredaba Uredbe (EU) 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinaka) (dalje u tekstu: Uredba Bruxelles I.bis).

10. Prema odredbi čl. 31. st. 1. CMR Konvencije postupak koji proizlazi iz prijevoza obavljenog po toj Konvenciji tužitelj može pokrenuti postupak kod svakog suda države ugovornice označen sporazumom između stranaka i, osim toga, kod sudova države na na čijem području:

a) tuženi ima svoje redovno mjesto boravka ili ima svoje glavno poslovno sjedište ili ogranak ili zastupništvo preko kojeg je ugovor o prijevozu sklopljen ili b) se nalazi mjesto gdje je prijevoznik preuzeo robu ili gdje se nalazi mjesto označeno za isporuku,

11. i ni kod kojih drugih sudova.

12. Tužitelj ne tvrdi da su stranke ugovorile nadležnost suda u Republici Hrvatskoj.

13. S druge strane, tuženik niti ima sjedište na području Hrvatske (njegovo sjedište je u Poljskoj), niti ima naznake u predmetnom spisu da bi tuženik na području Hrvatske imao osnovanu podružnicu ili predstavništvo putem kojih bi sklopio predmetne ugovore o međunarodnom cestovnom prijevozu robe s tužiteljem.

14. Naposljetku, kao što je već prethodno navedeno, teret koji se je prevozio niti je preuzet na prijevoz u Hrvatskoj, niti je u Hrvatskoj isporučen.

15. Stoga ne postoji međunarodna nadležnost ovog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari u smislu odredaba CMR Konvencije.

16. Prema odredbi čl. 7. st. 1. a) i b) al. 2. Uredbe Bruxelles I.bis, osoba s domicilom u jednoj državi članici može biti tužena u drugoj državi članici, u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze, pri čemu se za potrebe te odredbe, ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze smatra, u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru.

17. U ugovoru o prijevozu robe karakterističnu činidbu čini pružatelj usluge prijevoza, stoga je bitno utvrditi u kojim državama članicama EU su u konkretnom slučaju pružene usluge prijevoza, a može se smatrati da su usluge prijevoza pružene u državama u kojima je roba preuzeta na prijevoz te u kojima je ista isporučena.

18. S obzirom da Hrvatska nije bila niti država preuzimanja robe na prijevoz, niti država isporuke robe niti u jednom od izvršenih prijevoza za koje se potražuje naknada u ovom postupku, to usluge prijevoza nisu pružene u Hrvatskoj, slijedom čega ovaj sud nije međunarodno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tuženika s domicilom u Poljskoj niti u smislu odredaba Uredbe Bruxelles I.bis.

19. U dijelu u kojem nije uređen odredbama Uredbe, europski postupak za sporove male vrijednosti uređen je postupovnim pravom države članice u kojoj se postupak vodi (čl. 19. Uredbe o ESMV), dakle, odredbama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP).

20. Prema odredbi čl. 16. st. 3. ZPP-a kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu

21. Stoga se je ovaj sud oglasio međunarodno nenadležnim i dobacio tužbu u ovoj pravnoj stvar.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.