Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-879/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Željki Radoš Radičević odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 0253567732, zastupanog po punomoćniku Andreju Šooš Maceljski odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić&Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-579/2025-9 od 27. listopada 2025. i protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-579/2025-10 od 27. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuju presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-579/2025-9 od 27. listopada 2025. i rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-579/2025-10 od 27. listopada 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 131,22 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja poslovni broj P-579/2025-9 od 27. listopada 2025. suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 1. Ugovora o kreditu Br. [broj kredita]. sklopljenog dana **.**.2006. god. između sada pokojnog IC, supruga I-tužiteljice MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te oca II-tužiteljice CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika, a koja glasi:“ Korisnik kredita plaća Banci jednokratnu naknadu u visini od 2,50 % od iznosa kredita, koja dospijeva na naplatu na dan dospijeća prvog anuiteta.”

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d.,Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, da tužiteljicama MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos 49,77 EUR (četrdesetdeveteurasedamdesetsedamcenti) na ime troškova obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 30. rujna 2006. prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01.01.2008. godine po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015..a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 30.prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine do isplate a sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb,OIB: 02535697732, da tužiteljicama MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 214,04 EUR, sa zateznim kamatama počev od dana 27.listopada 2025., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana."

Ujedno je rješenjem istog suda prvog stupnja poslovni broj P-579/2025-10 od 27. listopada 2025., naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročište za objavu presude dana 27. listopada 2025. u iznosu od 31,25 EUR u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude i tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava, zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje Ustav) i člankom 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne Novine – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – dalje Konvencija), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 62,50 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 15,63 EUR i pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR, što ukupno iznosi 131,22 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 1. Ugovora o kreditu broj 9011837342 zaključenog dana 29. kolovoza 2006., u dijelu u kojem je ugovoreno da korisnik kredita plaća banci jednokratnu naknadu u visini od 2,5% od iznosa kredita koja dospijeva na naplatu na dan dospijeća prvog anuiteta, te zahtjev za isplatu iznosa 49,77 EUR.

5. Ispitujući pobijanu presudu i pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, izrijeka je razumljiva i neproturječna razlozima presude, te presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

6. U vrijeme zaključivanja tog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03. – u daljnjem tekstu ZZP/03) koji u članku 81. stavak 1. propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, u stavku 2. propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je u stavku 4. propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

6.1. Prema odredbi članka 85. ZZP/03 ako na temelju zakona i sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive.

6.2. Prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, prema stavku 2. ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio sljedeće činjenično stanje, koje tuženik žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju :

- da je između pravnog prednika tužiteljica sada pok. IC kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen dana 29. kolovoza 2006. Ugovor o kreditu broj [broj kredita] za iznos 15.000,00 kn i odredbom članka 1. korisnik kredita se obvezao platiti jednokratnu naknadu u visini od 2,50% od iznosa kredita koja dospijeva na naplatu na dan dospijeća prvog anuiteta,

- da su tužiteljice rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku poslovni broj O-3660/16-4, UPP/OS-161/16-4 od 25. studenog 2016. proglašene nasljednicama iza pok. ostavitelja IC umrlog **.**.2016.,

- da je predmetna naknada određena paušalno kao postotak od iznosa kredita i plaćeni iznos u konkretnom slučaju nije odraz stvarnih troškova odnosno štete koju je tuženik trpio u svezi obrade kredita,

- da je predmetni Ugovor pisan na obrascu kojeg je unaprijed pripremio tuženik,

- da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo,

te pravilno zaključio da je sporna odredba u predmetnom Ugovoru o kreditu prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, navodeći za to sasvim određene razloge u odlomku 14. i 15. obrazloženja pobijane presude, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne, te je sporna odredba nepoštena prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03 i posljedično tome ništetne prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.

8. Kako se dakle radi o ugovoru na obrascu kojeg je unaprijed pripremio tuženik te se o odredbama ugovora pa tako i spornoj odredbi i odredbama Općih akata banke po prirodi stvari nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pojedinačno pregovarati, a što proizlazi i iz posrednih saznanja tužiteljica, to nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojim upućuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

9. Zahtjev transparentnosti sadržan je u odredbi članka 85. ZZP/03 prema kojem, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive, podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega.

9.1. Kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navedena nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je pravni prednik tužiteljica bio informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i o kojoj visini svaki od njih) i njenoj krajnjoj svrsi. Prosječno pažljiv potrošač u pojedinačnim ugovorima ne bi pristao na plaćanje naknade koja nema stvarne osnove i nije ekvivalentna činidbi druge ugovorne strane, pa je unošenjem takve odredbe u tekst ugovora tuženik postupio protivno interesima prednika tužitelja kao suugovaratelja i suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

10. Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

10.1. Odlukom Suda Europske unije u predmetu broj C-224/19 i C-259/19 zauzeto je pravno stajalište o tome da ugovorna odredba o zajmu sklopljenom između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, u suprotnosti je sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/04, na tuženiku je bio teret dokaza da se o spornoj odredbi pregovaralo, no tuženik na tu okolnost nije predložio niti jedan dokaz niti dokazao da sporna naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratna 2,50% od iznosa kredita, odgovara određenim uslugama, stvarnim troškovima ili određenoj protučinidbi tuženika, kao i da je pravnog prednika tužiteljica prethodno sklapanju ugovora informirao o stvarnoj prirodi i osnovi obveze plaćanja predmetne naknade.

12. Neosnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahţjeva iz čIanka 323. stavka 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljica da im tuženik vrati ono što je stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, zastarni rok od 5. godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/13 i 155/23. – u daljnjem tekstu ZOO) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, pa slijedom navedenog rok zastare u konkretnom slučaju još nije niti počeo teći.

13.Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe članka 322. ZOO, članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi odrebe članka 1111. i članka 1115. ZOO-a kada je pobijanom presudom u točki II. izrijeke naložio tuženiku da tužiteljicama isplati na ime naplaćene jednokratne naknade iznos 49,77 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. i 8. ZOO-a. Tuženik je nesavjestan stjecatelj jer je do stjecanja došlo na temelju odredbe koju je on unaprijed sastavio i koja nema stvarne osnove i nije ekvivalentna činidbi druge ugovorne strane. Sudska praksa na koju se žalitelj poziva nije primjenjiva na konkretan predmet jer nije činjenično identična niti usporediva.

14. Slijedom svega iznijetoga neosnovane su žalbene tvrdnje o ostvarenju povrede prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava koji jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela, te se neosnovanim cijeni pozivanje žalitelja na povredu prava na pošteno suđenje iz članka 6. stavak 1. Konvencije. Pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms - "jednakost oružja"). Prema tom načelu svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Iz spisa predmeta razvidno je da je tijekom postupka tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje, pa stoga u postupku pred sudom prvog stupnja nije dovedena u nejednak položaj u odnosu na tužiteljice. Obrazloženje pobijane presude sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a tvrdnje žalitelja da je riječ o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu ne mogu se prihvatiti kao osnovane.

15. Odluka o parničnom trošku u točki III. izrijeke pobijane presude je pravilna jer je tuženik izgubio spor i stoga je prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 155 ZPP-a, dužan nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak odmjeren s obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora.

16. Zbog navedenoga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

17. Pravilno je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem poslovni broj P-579/2025- 10 od 27. listopada 2025. naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak pristupa na ročište za objavu presude dana 27. listopada 2025. u iznosu 31,25 EUR, primjenom Tbr. 9. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/23) kojom je propisano da za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrada iz Tbr. 7. točka 1., 4., 7. i 8. ali ne više od 50 bodova. Pritom nije odlučno što je presuda objavljena na poratalu e-Oglasna ploča jer isto ne isključuje primjenu Tbr. 9. točka 3. Tarife.

17.1. Netočno tuženik u žalbi tvrdi da je priznata pristojba u iznosu 53,09 EUR, obzirom je tužiteljima priznata sudske pristojba na tužbu i presudu u iznosu od po 13,27 EUR.

18. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 131,22 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

U Karlovcu 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Britvec