Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž Ovr-322/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu po sutkinji toga suda Ivani Mašić, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice BG, [adresa]. 17, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Zdilaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika Dević d.o.o., Zagreb, II. Rudeški ogranak 40, OIB: 09010814905, zastupanog po punomoćnici Mili Mikecin Mišetić, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-817/23-6 od 5. svibnja 2023., 23. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-817/23-6 od 5. svibnja 2023. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II izreke.
II Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-817/2023-6 od 5. svibnja 2023. riješeno je:
„I/ Utvrđuje se da je ovršenik odustao od prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i od prijedloga za odgodu izdavanja naloga za prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr2864/19 od 29. rujna 2020. godine.
II/ Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova ovršnog postupka u iznosu od 622,14 Eura / 4.687,51 kuna, kao neosnovan.
III/ Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadom troškova ovršnog postupka u iznosu od 870,99 Eura / 6.562,47 kuna, kao neosnovan.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje u dijelu pod točkom II izreke pobija ovršenik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje; ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje; OZ). U žalbi navodi da prilikom donošenja odluke sud nije analizirao dokaze u spisu niti je dao valjane razloge o odlučnim činjenicama čime da je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. u vezi članka 21. OZ-a, da je podnošenje prijedloga rad zaštite prava i interesa za njega bilo nužno, pa da je pogrešan zaključak suda da je ovršenik sam sebi prouzročio štetu jer da povodom očito šikanoznog zahtjeva za izravnu naplatu postupanje Financijske agencije nije mogao predvidjeti. Ističe da je nakon što su stranke obaviještene o vraćanju osnove za plaćanje ovrhovoditeljica podnijela temeljem iste osnove za plaćanje, presude Pr-2864/19 od 29. rujna 2020. dana 17. travnja 2023. godine, novi zahtjev za izravnu naplatu slijedom čega da je ovršeniku ponovno blokiran račun u istom iznosu. Predlaže žalbu prihvatiti i rješenje u pobijanom dijelu preinačiti ili ukinuti uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe ovršenika i po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi pobijano rješenje bilo obuhvaćeno kojom od bitnih povreda odredaba ZPP-a koji se u ovome postupku primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. OZ-a, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
6. Pobijano rješenje nije doneseno uz počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP u vezi članak 21. stavak 1. OZ budući da je jasno i može se ispitati.
7. Obrazlažući pobijano rješenje sud prvog stupnja navodi da je odredbom članka 14. stavak 5. OZ propisano da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio, pa kako sud nalazi da radnje koje je ovršenik poduzeo u ovom postupku ne predstavljaju radnje koje mu je ovrhovoditeljica neosnovano prouzročila, već se radi o troškovima koje je ovršenik sam sebi prouzročio, odbija ovršenikov zahtjev za naknadu troška ovog postupka.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je ovršenik 21. ožujka 2023. podnio prijedlog u smislu odredbe članka 210. OZ te da je prijedlog povukao jer je Financijska agencija izvršila provjeru te utvrdila nepodobnost za ovrhu kako ovršne isprave, tako i potvrde Porezne uprave te je njegov račun deblokiran slijedom čega je predložio obustavu ovog postupka.
9. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, i prema stajalištu ovoga suda, prvostupanjski sud pravilno zaključio da ovršenik u ovom postupku nema pravo na naknadu troška postupka u smislu odredbe članka 14. OZ. Naime, iako je podnošenje prijedloga ovršenika iz članka 210. OZ u širem smislu bilo potaknuto inicijalnim postupkom ovrhovoditeljice odnosno podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji, proizlazi da razlog povlačenja prijedloga nije radnja ovrhovoditeljice, kao niti meritorna odluka suda, već postupanje Financijske agencije po zahtjevu za izravnu naplatu odnosno vraćanje osnove za plaćanje.
10. Pritom se napominje, u odnosu na žalbene navode ovršenika, da naknadno podnošenje novih zahtjeva za izravnu naplatu temeljem iste presude ne može retroaktivno stvarati pravo na trošak u ovom postupku.
11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ, valjalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje te odlučiti kao pod točkom I izreke ovoga rješenja.
12. Zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP, u vezi članka 21. stavak 1. OZ jer isti nije uspio u žalbenom postupku, zbog čega je odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.
U Karlovcu 23. prosinca 2025.
Sutkinja
Ivana Mašić
