Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-188/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UPŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ranku Zatezalu odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupanog po punomoćniku Marku Kallay odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj P-673/2024-9 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj P-673/2024-9 od 31. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu od 401,40 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-673/2024-9 od 31. siječnja 2025. suđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog dana 06.05.2008. godine, između tužitelja UPŠ iz [adresa]. ,OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59.,OIB 53056966535 kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59.,OIB 53056966535 da tužitelju UPŠ iz [adresa]. ,OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.245,05 EUR ( 31.984,33 kn) koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta, počam od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 01.08.2015. a od 01.08.2015. za 3 postotna poena, te nastavnim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama i to:

- na iznos od 0,85 EUR / 6,43 kn počam od 30.06.2008. do isplate

- na iznos od 13,36 EUR/ 100,64 kn počam od 31.10.2008. do isplate

- na iznos od 4,26 EUR/ 32,06 kn počam od 30.11.2008. do isplate

- na iznos od 15,82 EUR/ 119,23 kn počam od 31.12.2008. do isplate

- na iznos od 17,60 EUR/ 132,63 kn počam od 31.01.2009. do isplate

- na iznos od 18,41 EUR/ 138,68 kn počam od 28.02.2009. do isplate

- na iznos od 12,64 EUR/ 95,23 kn počam od 31.03.2009. do isplate

- na iznos od 6,50 EUR/ 48,95 kn počam od 30.04.2009. do isplate

- na iznos od 20,47 EUR/ 154,23 kn počam od 31.05.2009. do isplate

- na iznos od 3,28 EUR/ 24,75 kn počam od 30.06.2009. do isplate

- na iznos od 18,57 EUR/ 139,89 kn počam od 31.07.2009. do isplate

- na iznos od 4,68 EUR/ 35,26 kn počam od 31.08.2009. do isplate

- na iznos od 4,72 EUR/ 35,60 kn počam od 30.09.2009. do isplate

- na iznos od 4,04 EUR/ 30,41 kn počam od 31.10.2009. do isplate

- na iznos od 5,67 EUR/ 42,72 kn počam od 30.11.2009. do isplate

- na iznos od 7,02 EUR/ 52,91 kn počam od 31.12.2009. do isplate

- na iznos od 8,90 EUR/ 67,09 kn počam od 31.01.2010. do isplate

- na iznos od 8,65 EUR/ 65,14 kn počam od 28.02.2010. do isplate

- na iznos od 11,21 EUR/ 84,44 kn počam od 31.03.2010. do isplate

- na iznos od 10,91 EUR/ 82,17 kn počam od 30.04.2010. do isplate

- na iznos od 11,97 EUR/ 90,16 kn počam od 31.05.2010. do isplate

- na iznos od 20,01 EUR/ 150,75 kn počam od 30.06.2010. do isplate

- na iznos od 18,60 EUR/ 140,12 kn počam od 31.07.2010. do isplate

- na iznos od 23,83 EUR/ 179,51 kn počam od 31.08.2010. do isplate

- na iznos od 22,23 EUR/ 168,21 kn počam od 30.09.2010. do isplate

- na iznos od 19,73 EUR/ 148,69 kn počam od 31.10.2010. do isplate

- na iznos od 25,95 EUR/ 195,55 kn počam od 30.11.2010. do isplate

- na iznos od 33,89 EUR/ 255,31 kn počam od 31.12.2010. do isplate

- na iznos od 28,73 EUR/ 216,46 kn počam od 31.01.2011. do isplate

- na iznos od 30,94 EUR/ 233, 12 kn počam od 28.02.2011. do isplate

- na iznos od 28,77 EUR/ 216,75 kn počam od 31.03.2011. do isplate

- na iznos od 29,49 EUR/ 222,21 kn počam od 30.04.2011. do isplate

- na iznos od 40,40 EUR/ 304,40 kn počam od 31.05.2011. do isplate

- na iznos od 41,80 EUR/ 314,95 kn počam od 30.06.2011. do isplate

- na iznos od 52,00 EUR/ 391,80 kn počam od 31.07.2011. do isplate

- na iznos od 47,73 EUR/ 359,61 kn počam od 31.08.2011. do isplate

- na iznos od 42,95 EUR/ 323,60 kn počam od 30.09.2011. do isplate

- na iznos od 45,02 EUR/ 339,18 kn počam od 31.10.2011. do isplate

- na iznos od 44,86 EUR/ 338,02 kn počam od 30.11.2011. do isplate

- na iznos od 47,65 EUR/ 358,99 kn počam od 31.12.2011. do isplate

- na iznos od 50,14 EUR/ 377,77 kn počam od 31.01.2012. do isplate

- na iznos od 50,73 EUR/ 382,20 kn počam od 29.02.2012. do isplate

- na iznos od 49,46 EUR/ 372,62 kn počam od 31.03.2012. do isplate

- na iznos od 50,79 EUR/ 382,66 kn počam od 30.04.2012. do isplate

- na iznos od 51,80 EUR/ 390,62 kn počam od 31.05.2012. do isplate

- na iznos od 50,86 EUR/ 383,18 kn počam od 30.06.2012. do isplate

- na iznos od 51,47 EUR/ 387,82 kn počam od 31.07.2012. do isplate

- na iznos od 50,82 EUR/ 382,92 kn počam od 31.08.2012. do isplate

- na iznos od 49,10 EUR/ 369,92 kn počam od 30.09.2012. do isplate

- na iznos od 51,53 EUR/ 388,27 kn počam od 31.10.2012. do isplate."

- na iznos od 52,87 EUR/ 398,38 kn počam od 30.11.2012. do isplate

- na iznos od 52,43 EUR/ 395,04 kn počam od 31.12.2012. do isplate

- na iznos od 48,57 EUR/ 365,94 kn počam od 31.01.2013. do isplate

- na iznos od 52,40 EUR/ 394,78 kn počam od 28.02.2013. do isplate

- na iznos od 53,00 EUR/ 399,33 kn počam od 31.03.2013. do isplate

- na iznos od 51,89 EUR/ 390,99 kn počam od 30.04.2013. do isplate

- na iznos od 47,77 EUR/ 359,96 kn počam od 31.05.2013. do isplate

- na iznos od 47,94 EUR/ 361,17 kn počam od 30.06.2013. do isplate

- na iznos od 49,30 EUR/ 371,43 kn počam od 31.07.2013. do isplate

- na iznos od 51,34 EUR/ 386,80 kn počam od 31.08.2013. do isplate

- na iznos od 54,08 EUR/ 407,47 kn počam od 30.09.2013. do isplate

- na iznos od 53,11 EUR/ 400,18 kn počam od 31.10.2013. do isplate

- na iznos od 54,32 EUR/ 409,25 kn počam od 30.11.2013. do isplate

- na iznos od 55,66 EUR/ 419,38 kn počam od 31.12.2013. do isplate

- na iznos od 56,63 EUR/ 426,65 kn počam od 31.01.2014. do isplate

- na iznos od 58,32 EUR/ 439,39 kn počam od 28.02.2014. do isplate

- na iznos od 58,20 EUR/ 438,48 kn počam od 31.03.2014. do isplate

- na iznos od 56,97 EUR/ 429,26 kn počam od 30.04.2014. do isplate

- na iznos od 56,80 EUR/ 427,97 kn počam od 31.05.2014. do isplate

- na iznos od 57,34 EUR/ 432,04 kn počam od 30.06.2014. do isplate

- na iznos od 59,44 EUR/ 447,83 kn počam od 31.07.2014. do isplate

- na iznos od 61,27 EUR/ 461,65 kn počam od 31.08.2014. do isplate

- na iznos od 61,31 EUR/ 461,92 kn počam od 30.09.2014. do isplate

- na iznos od 62,97 EUR/ 474,41 kn počam od 31.10.2014. do isplate

- na iznos od 64,21 EUR/ 483,81 kn počam od 30.11.2014. do isplate

- na iznos od 64,04 EUR/ 482,54 kn počam od 31.12.2014. do isplate

- na iznos od 65,13 EUR/ 490,72 kn počam od 31.01.2015. do isplate

- na iznos od 65,50 EUR/ 493,51 kn počam od 28.02.2015. do isplate

- na iznos od 65,86 EUR/ 496,19 kn počam od 31.03.2015. do isplate

- na iznos od 66,23 EUR/ 499,01 kn počam od 30.04.2015. do isplate

- na iznos od 1.179,29 EUR/ 8.885,38 kn počam od 31.05.2015. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.303,50 eur.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.431,45 eur sa zateznom kamatom određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku 15 dana.".

2. Protiv te presude u točki I., II. i IV. izrijeke žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog apsolutno bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja u pobijanom dijelu preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 62,50 EUR i sudske pristojbe na žalbu u iznosu 88,90 EUR, što ukupno iznosi 401,40 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbe članka 2. i 7. Ugovora o [broj kredita] od 6. svibnja 2008., u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj švicarskog franka (u daljnjem tekstu: CHF), te zahtjev za isplatu po osnovi preplaćenih iznosa.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena apsolutno bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, razumljiva je i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

8. Pravilno je sud prvog stupnja po pitanju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, u pobijanoj presudi odlučivao temeljem presude donijete u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14, Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., u kojem postupku je sudjelovao tuženik kao banka.

8.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. ,Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, pravomoćno je utvrđeno je da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva, te na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno člancima 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003. - u daljnjem tekstu ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007., 125/2007, 79/2009. – u daljnjem tekstu ZZP/07), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. U vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013. – u daljnjem tekstu ZZP/07) koji je u članku 96. stavak 1. propisivao da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te u stavku 2. propisivao da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. U stavku 4. tog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9.1. Prema odredbi članka 102. stavak 1. ZZP/07, nepoštena ugovorna odredba je ništetna, te prema stavku 2. ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

10. Sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarskog franka lako su uočljive, međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužiteljica mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz tih odredbi, to iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača i stoga su ništave sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.

11. U odredbi članka 502.c ZPP-a riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda pod kojima se pojedine fizičke i pravne osobe mogu pozvati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; oni se mogu pozvati na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kada bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali sa onim što bi oni htjeli zaštititi.

12. Na tuženiku je prema odredbi članka 96. stavak 4. ZZP/07 bio teret dokaza da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo, no tuženik tu činjenicu nije ničim dokazao obzirom je od saslušanja predloženog svjedoka odustao na ročištu 13.veljače 2023. Sud prvog stupnja pravilno nije prihvatio tuženikov dokazni prijedlog saslušanja javnog bilježnika jer je to nepotreban dokaz, obzirom je relevantno samo razdoblje predugovorne faze u kojoj je tuženik bio dužan informirati tužiteljicu o eventualnim rizicima valutne klauzule, te se u tom pogledu upućuje žalitelj na jasno stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u predmetima broj U-3-5475/2021, U-III- 4613/21, U-III-4372/21, U-III-3073/21.

13. Glede prigovora da tužiteljica nema svojstvo potrošača valja navesti da je odredbom članka 3. ZZP/07 propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tužiteljica je u svojem iskazu navela da joj je kredit bio potreban za kupnju osobnog automobila i u osobne, a ne poslovne svrhe, pa je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da tužiteljica ima status potrošača.

14. Presude donesene u kolektivnom sporu temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. ZZP/03 , članci 99. i 102. ZZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993. - dalje: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.

14.1. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača između ostalog regulirano je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 78/12.) i Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine broj broj 41/14., 110/15. i 14/19. ) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

15. Slijedom iznijetoga, žalbeni razlozi tuženika kojim ukazuje da nije riječ o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama, da je sud zanemario okolnosti konkretnog slučaja, ne mogu se prihvatiti kao osnovani. Sudska praksa na koju se tuženik poziva u žalbi nije činjenično identična i stoga nije primjenjiva u ovom predmetu.

16. U situaciji utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, tuženik je prema odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 25/2011., 78/2015., 29/2018.,114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje ZOO) u vezi odredbe članka 1111. ZOO-a, dužan vratiti tužiteljici sve što je primio temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema odredbi članka 1115. ZOO-a po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a. Naime, iznos stečen temeljem ništetne ugovorne odredbe predstavlja imovinu koja je stečena bez pravne osnove, a tuženik je suprotno žalbenim navodima nesavjesni stjecatelj jer je u do stjecanja došlo na temelju ugovornih odredbi koje su po njemu unaprijed bile sastavljene.

17. Prema odredbi članka 327. stavak 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba, a prema odredbi članka 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

18. Drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati postojanje pravnog interesa tužiteljice za traženje deklaratorne zaštite u žalbenom postupku jer se postojanje pravnog interesa se u smislu odredbe članka 187. stavak 2. ZPP-a provjerava do donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, a provjeravanje nakon donošenja odluke bi bilo suprotno načelu ekonomičnosti postupka, a kako ta povreda nije niti pogrešna primjena materijalnog prava, to nije ostvaren žalbeni razlog tuženika.

19. Neosnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare. Prilikom odlučivanja o prigovoru zastare tražbine, pravilno je sud prvog stupnja pozivom na odredbe članka 215. stavak 1. ZOO-a, članka 241. ZOO-a i članka 245. stavak 1. ZOO-a utvrdio da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 u kojem je presuda od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. od kada je zastara počela iznova teći, a kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 31.svibnja 2021. unutar petogodišnjeg roka zastare iz članka 225. ZOO-a, proizlazi da nisu zastarjele tražbine po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

19.1. Odluka o odbijanju prigovora zastare utemeljena je na pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u zapisniku broj Su-33/2022 od 30. siječnja 2022., te po Sudu Europske unije u predmetima C-609/19; spojen predmetu C-776/19 i C- 782/19.

20.Odluka o parničnom trošku u stavku IV. izrijeke pobijane presude je pravilna jer je tuženik izgubio spor i stoga je prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 155 ZPP-a, dužan nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak.

20.1.Nakon što je tužiteljica povukla djelomično tužbeni zahtjev, za dio koji je povučen, tužbeni zahtjev više ne egzistira, tako da je tužiteljica uspjela u cijelosti s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i u odnosu na osnovu i u odnosu na visinu.

20.2.Napominje se da je u odnosu na visinu prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi u iznosu 41.805,55 kn / 5.548,55 EUR, nakon provedenog financijskog vještačenja prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu utvrđena visina od 4.425,05 EUR, a oba ta iznosa se nalaze u istom platnom razredu prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023. – dalje Tarifa), time da je tužiteljica u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev uspjela i s osnovom koja je bila i u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu. Stoga tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška uslijed povlačenja dijela tužbenog zahtjeva za isplatu.

21.Trošak pristupa ročištu za objavu presude predstavlja trošak potreban za vođenje parničnog postupka na koji ima pravo stranka koja je ročištu pristupila i uspjela u parnici. Stranka ima pravo prema Tbr. 9. točka 3.Tarife na naknadu troškova za ročište za objavu presude ukoliko je njezin punomoćnik bio nazočan na tom ročištu, a što je ovdje bio slučaj na ročištu 16. veljače 2014.

22. Slijedom svega iznijetoga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučit kao u točki I izreke ove presude.

23. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 401,40 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

24. U nepobijanom dijelu pod točkom IV. izrijeke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (članak 365. stavak 2. ZPP-a.).

U Karlovcu 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec