Poslovni broj: Gž -2200/2022-2

Poslovni broj: Gž -2200/2022-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu mr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz Š., , OIB:…, zastupanog po punomoćnici J. P. – B., odvjetnici u Č., protiv tuženice A. B. d.d. Z., OIB:…-, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu K. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: 1 P-259/2022-3 od 25. listopada 2022., dana 25. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika pa se ukida rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: 1 P-259/2022-3 od 25. listopada 2022., a predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.  

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud dana 25. listopada 2022. donio sada pobijano rješenje slijedećeg sadržaja:

„I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari temeljem čl. 213. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 – koji se primjenjuje u ovom postupku) i to do okončanja postupaka koji se vode pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske po podnesenim revizijama, a koji se odnose na pravna pitanja u svezi provedene konverzije spornih ugovora o kreditu, koja je provedena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15), a vezano uz tumačenje čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

II. Postupak će se nastaviti po okončanju postupaka koji se vode pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, odnosno kad ovaj sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka završetak tih postupaka.“

2. Protiv prvostupanjskog rješenja tuženica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1.. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19. 80/22. i 114/22., dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tuženica predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje. Ona naime smatra se u predmetnom slučaju nisu ispunile zakonske pretpostavke predviđene odredbom članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a.

3. Žalba tuženice je osnovana.

4.              Predmet razmatranja ovog drugostupanjskog suda jest pitanje jesu li se u konkretnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke za prekid predmetnog parničnog postupka, predviđene odredbom članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a, jer upravo na ovoj odredbi prvostupanjski sud temelji pobijano rješenje.

5.              Predmetni postupak vodi se po tužbi tužitelja protiv tuženice radi isplate u svezi s eventualnom ništetnosti određenih odredbi ugovora o kreditu koji je između stranaka zaključen 4. listopada 2016.

6.              Zaista, odredbom članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a, na koju se poziva prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, je propisano kako će sud prekinuti postupak ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12. ZPP-a). Odredbom članka 12. stavak 1. ZPP-a određeno je da kada odluka suda ovisi o prethodnom pitanju postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

7.               Razvidno je kako prvostupanjski sud prekida postupak dok Vrhovni sud Republike Hrvatske u činjenično i pravno istim ili sličnim postupcima ne donose odluke, odnosno zauzme pravni stav, a što je navedeno već u izreci prvostupanjskog rješenja koje je citirano u ovoj drugostupanjskoj odluci.

8.               Da bi prvostupanjski sud mogao donijeti rješenje o prekidu postupka, jer je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju, potrebno je da isti taj sud bude vezan za pravomoćnu odluku donesenu u nekom drugom postupku, na čije se okončanje čeka i zbog kojeg se prekida postupak. Dakle, u konkretnom slučaju ako prvostupanjski sud ne bi bio vezan za odluke županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje bi se donijele u neodređenim, hipotetskim postupcima koji bi se vodili ili vode između radnika i tuženice kao njihovog poslodavca, u činjenično i pravno istim ili sličnim situacijama, kao ova predmetna, tada prvostupanjski sud ne bi bio ovlašten prekinuti postupak u smislu odredbe članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a. Kako se ti postupci, na koje sugerira prvostupanjski sud, vode ili će se voditi između drugih tužitelja i tuženika (dakle ne između parničnih stranaka u ovom postupku), to neovisno o svemu drugom, pravomoćnim odlukama donesenim u tim postupcima, ovaj prvostupanjski sud, u ovom predmetnom parničnom postupku, ne bi bio vezan. Osim toga odluke sudova koje bi po podnesenim pravnim lijekovima (revizijama) eventualno bile predmet razmatranja na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, kao najvišem sudu u državi, već su pravomoćne, pa je dodatno neosnovano određivati prekid postupka pozivajući se na odredbu članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a.

9. Pored toga za reći je i slijedeće. Moglo bi se zaključiti da prvostupanjski sud zapravo prekida parnični postupak očekujući da sudska praksa zauzme pravni stav u činjenično i pravno sličnim situacijama odnosno postupcima. Sudska praksa mogla bi se definirati kao usuglašena stajališta koju su sudovi iskazali u svojim odlukama. Premda formalno sudska praksa nije izvor prava, ipak sudovi često, u bitnome, slijede pravna shvaćanja viših sudova,osobito najvišeg suda u državi, Vrhovnog suda Republike Hrvatske. No, sudskom bi se praksom, pogotovo ne "usuglašenim stajalištima" teško mogla nazivati jedna ili par odluka viših sudova pa i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u kojima bi bili izneseni jednaki pravni stavovi u činjenično i pravno istim ili sličnim predmetima. Stoga je nejasno na koji bi način i kada prvostupanjski sud  zaključio da je sudska praksa u svezi pravne problematike iz predmetnog parničnog postupka usuglašena. S tim u svezi ostaje nejasno i to koliko bi dugo predmetni prekid postupka trajao tj. kako i kada bi prvostupanjski sud  zaključio da je "prethodno pitanje" riješeno, pa da on može nastaviti prekinuti postupak.

10. Konačno, a u kontekstu odluke da se prekida postupak dok Vrhovni sud Republike Hrvatske ne zauzme pravni stav u istovrsnim predmetima, za kazati je i ovo. Odredbom članka 40. stavak 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16. 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22. i 16/23.), propisano je, pored ostalog, kako pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, obvezno je za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda. Obvezatnost spomenutih pravnih shvaćanja proteže se dakle, samo na drugostupanjska vijeća odnosno suce odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno suda kao cjeline, a ne i na prvostupanjske sudove. No, za primijetiti je kako prvostupanjski sud uopće ne navodi da bi takva sjednica svih sudaca odnosno odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na kojoj bi se razmatrala pravna problematika, o kojoj se raspravlja i u predmetnom parničnom postupku, trebala biti održana.

11. Dakle, u zaključku, prvostupanjski je sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka i to baš onu predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 1. ZPP-a, jer je nepravilno primijenio odredbu članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a, sve u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a, a što je dovelo do nezakonitog rješenja o prekidu postupka. Stoga je žalbu tuženice trebalo uvažiti, pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

U Splitu 25. listopada 2023.