1                            Broj: Ppž-8407/2023

 

                               

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. V.M., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 25. travnja 2013., broj: 89. Pp-2139/2022, u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se žalba okr. V.M. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. V.M. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) / 376,73 HRK (tristo sedamdeset šest kuna i sedamdeset tri lipe)[1] u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 25. travnja 2013., broj: 89. Pp-2139/2022, proglašena je krivom okr. V.M. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je izrečena kazna zatvora 15 dana te, na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenica u vremenu provjeravanja od jedne godine ne počini 1 ili više prekršaja za koje joj bude izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, s time da se vrijeme lišenja slobode 14. i 15. travnja 2022. uračunava u izrečenu kaznu zatvora, tako da, u slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljenici preostaje kazna zatvora 13 dana. Istom presudom, okrivljenica je obvezana i na naknadu troškova prekršajnog postupka 13,28 eura.

 

              2. Protiv te presude, pravodobnu je žalbu podnijela okrivljenica, putem branitelja, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke suda o prekršajnoj sankciji i troškovima prekršajnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenica navodi da je povrijeđena odredba članka 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona, o pitanju postoji li optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja ili je optužni prijedlog prekoračen.

 

5.1. Suprotno okrivljenici, drugostupanjski sud ne nalazi da bi izmjenom pravne kvalifikacije optužbe prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona.

 

5.2. Naime, okrivljenici je optužbom stavljeno na teret počinjenje prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (prekršaj počinjen na štetu osobe starije životne dobi), a okrivljenica je proglašena krivom za počinjenje prekršaja iz čl. 22. st. 1. istog Zakona (osnovni oblik prekršaja nasilja u obitelji), a činjenični opis prekršaja ostao je isti kao u optužbi. Suprotno tvrdnjama žaliteljice, činjeničnim opisom djela u optužnom prijedlogu navedeni su bitni elementi prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. U činjeničnom opisu optužnog prijedloga tako stoji: “…na što je Vinka zaključala vrata u strahu od V. V.M. je ovakvim svojim ponašanjem kod majke V.M.izazvala osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva“, pa iz činjeničnog opisa djela prekršaja jasno proizlazi posljedica nastanka uznemirenosti i povrede dostojanstva kod žrtve, a prvostupanjski nije dodavao bitne elemente bića prekršaja.

 

5.3. Sud je ovlašten izmijeniti činjenični opis prekršaja za koji donosi osuđujuću presudu ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onog koji mu je stavljen na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužnom aktom stavljeno na teret. U konkretnoj situaciji, izmjena pravne kvalifikacije išla je u korist okrivljenice, jer je proglašena krivom za lakše djelo od onog za koje je bila optužena, dok se činjenični opis prekršaja nije izmijenio. Ovdje valja napomenuti da je prvostupanjski sud učinio izmjenu pravne kvalifikacije, s obrazloženjem da u činjeničnom opisu nedostaje naznaka da je djelo počinjeno na štetu sobe starije životne dobi, zanemarivši pri tome činjenicu da zakonsko obilježje prekršaja mora proizlaziti iz činjeničnog opisa prekršaja, što je u konkretnom slučaju bilo ostvareno naznakom godine rođenja žrtve u postupku. Dakle, povredu koju je prvostupanjski sud učinio nije išla na štetu okrivljenice, već u njezinu korist.

 

5.4. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenice zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona.

 

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, okrivljenica navodi da pobijana presuda ne sadrži razloge o krivnji u odnosu na nehaj ili namjeru te ne sadrži razloge o ubrojivosti okrivljenice. Pobijana presuda se tako ne može ispitati, jer u presudi nedostaju svi potrebni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni su proturječni. U odnosu na prekršajnopravnu sankciju, navodi se kao pobijana presuda ne sadrži odlučne činjenice o olakotnim i otegotnim okolnostima jer je prvostupanjski sud naveo kako je, osim prometne neosuđivanosti koju je cijenio olakotno, uzeo u obzir još i težinu počinjenog prekršaja i okolnosti pod kojim je prekršaj počinjen, ali nije naveo kako ih je cijenio.

 

6.1. U odnosu na navode o obliku krivnje okrivljenice, treba navesti kako čl. 25. Prekršajnog zakona jasno propisuje, između ostalog, da je kriv za prekršaj onaj počinitelj koji je postupao iz nehaja, dok se namjera, kao oblik krivnje, samo iznimno može propisati propisom o prekršaju. Dakle, za postojanje krivnje dovoljan je nehaj, kako je to propisano odredbom čl. 25. st. 1. Prekršajnog zakona, dok se namjera utvrđuje kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, a o čemu se ne radi kod prekršaja koji su predmet ovog prekršajnog postupka. Stoga, ne može se prihvatiti osnovanom žalbena tvrdnja da je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka ostvarena time što obrazloženje presude ne sadrži razloge glede postojanja oblika krivnje. Nadalje, s obzirom na to da u činjeničnom opisu prekršaja za koja je okrivljenica proglašena krivom nije opisan ni jedan od oblika krivnje iz čl. 28. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud bi, upravo time da je u obrazloženju pobijane presude obrazlagao oblik krivnje, počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona. Ovakav stav jasno proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kzz-5/2022 od 8. veljače 2022.

 

6.2. Što se tiče činjenice ubrojivosti okrivljenice tempore criminis, valja navesti da iz Otpusnog pisma Opće bolnice Zadar od 14. travnja 2022. (3 dana nakon inkriminiranog događaja), ne proizlazi sumnja u ubrojivost okrivljenice. Dapače, navedeno je da je okrivljenica uredno orijentirana, da nema indikacije za prisilnim zadržavanjem, da nije psihotična te da je puštena s odjela istoga dana, pa prvostupanjski sud opravdano nije posumnjao u ubrojivost okrivljenice, opravdano nije proveo vještačenje te tako nije bilo niti potrebe za obrazlaganjem činjenice ubrojivosti okrivljenice.

 

6.3. Prvostupanjski sud je prilikom obrazloženja prekršajnopravne sankcije u obrazloženju presude naveo: „Prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne ovaj sud je kod okrivljenice uzeo u obzir kao olakšavajuće okolnosti njezinu dosadašnju prekršajnu neosuđivanost, ali su isto tako uzeti u obzir i sve druge okolnosti iz čl. 36. Prekršajnog zakona, a osobito težina počinjenog prekršaja te okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen“. Sud tako nije jasno naveo kako je cijenio (olakotno ili otegotno) težinu počinjenog prekršaja i okolnosti pod kojim je prekršaj počinjen. Međutim, takvo obrazloženje suda  u kojem  se ne navodi kako je pojedina okolnost cijenjena, ne može se podvesti pod bitnu povredu odredbe iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, jer navođenje koje su okolnosti olakotne, a koje otegotne, nisu odlučne činjenice u smislu odredbe čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona. Naime, sukladno čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona, sud  u obrazloženju presude treba navesti koje je okolnosti uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne (što je prvostupanjski sud i učinio), a ne treba izričito i navoditi kako ih je cijenio (olakotno ili otegotno).

 

6.4. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba okrivljenice zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

 

7. U žalbi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica u bitnom ističe ubrojivost okrivljenice te sposobnost svjedokinje V.M. da bude svjedokom postupku.

 

7.1. Neosnovano okrivljenica ističe kako prvostupanjski sud nije proveo dokaze glede ubrojivosti okrivljenice tempore criminis, pa da je na taj način činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, a iz razloga koje je ovaj sud već iznio u t. 6.2. Osim toga, treba navesti da se okrivljenica u prvostupanjskom postupku branila aktivno, ali nije isticala da bi u vrijeme počinjenja djela bila neubrojiva, a niti je iskazivala sumnju u tom pravcu. U vezi s tim, kada okrivljenica tek sada u žalbi iznosi određene činjenice za koje je nedvojbeno znala i za vrijeme trajanja prvostupanjskog postupka, žalbeni navodi se ne mogu smatrati osnovanim sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona. Navedena zakonska odredba propisuje da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren. Stoga ovi žalbeni navodi ne mogu s uspjehom biti isticani u žalbenom postupku zbog ograničenja iz čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona.

 

7.2. Nadalje, neosnovano okrivljenica navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer je sud cijenio istinitim iskaz svjedokinje V.M., a da nije prethodno u odnosu na nju provedeno psihologijsko vještačenje. Okrivljenica smatra kako je vještačenje bilo potrebno provesti zbog dobi svjedokinje - 82 godine te zbog iskaza svjedokinje L.M., kćeri svjedokinje V.M., u kojem navodi kako je njezina majka „od smrti supruga potonula, lošijeg zdravlja, malo se gubi, da je plašljiva inače te da majka misli da ona ima malu djecu, a ona ima odraslu djecu“. Prvostupanjski sud nije imao razloga posumnjati u sposobnost percipiranja konkretnog događaja koji se nedavno dogodio i vjerodostojnost iskazivanja svjedokinje samo zbog njezine starije životne dobi i općenitih navoda druge svjedokinje koji nemaju takvu snagu kojom bi doveli u sumnju njezinu sposobnost da bude svjedok u postupku. Također, u odnosu na navode kako je žrtva „plašljiva inače“ treba navesti da je u konkretnoj situaciji ispunjen objektivni element prekršaja psihičkog nasilja u obitelj jer postoji protupravna količina u ponašanju okrivljenice, a to da je žrtva plašljiva, je očekivano s obzirom na njezinu dob, pa upravo zato prekršaj počinjen na štetu osobe starije životne dobi i predstavlja kvalificirani oblik prekršaja nasilja u obitelji (bez obzira na to što okrivljenica nije proglašena krivom za kvalificirani oblik prekršaja).

 

7.3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

8. U žalbi zbog odluke o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji i troškovima, okrivljenica navodi kako je sud propustio kao olakotnim uzeti okolnosti da je okrivljenica majka jednog djeteta, da skrbi za svoju majku i vodi brigu o njenom liječenju, da je zaposlena i završila fakultete.

 

8.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerene stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao kaznu zatvora primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona, ujedno primijenivši mjeru upozorenja – uvjetnu osudu tako da se izrečena zatvorska kazna neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku 1 godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Po ocjeni ovog Suda izrečena kazna zatvora okrivljenici primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Ovaj drugostupanjski sud smatra olakotnim prekršajnu neosuđivanost okrivljenice, dok otegotnim smatra težinu počinjenog prekršaja – okolnost da je žrtva osoba starije životne dobi, pa je ovaj sud mišljenja da težina počinjenog prekršaja opravdava izbor izrečene kazne. Okolnosti koje okrivljenica navodi u prigovoru ne mogu se uzeti kao olakotne. Naime, okolnost da je okrivljenica majka jednog punoljetnog djeteta (što proizlazi iz osobnih podataka okrivljenice) ne utječe na njezino imovinsko stanje, navod da okrivljenica skrbi o svojoj majci nije dokazan, dok okolnost da je okrivljenica završila fakultet i da je zaposlena tek ukazuje na njeno povoljno imovinsko stanje, pa nema značaj olakotne okolnosti.

 

8.2. Odluku o troškovima prekršajnog postupka, okrivljenica pobija identičnim navodima kao i odluku o izrečenoj novčanoj kazni. Međutim, visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom tijelu, vrlo je blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) i primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja, zaposlena je i nema podataka da bi bila u obvezi uzdržavati još neku osobu, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.

 

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja, zaposlena je i nema podataka da bi bila u obvezi uzdržavati još neku osobu pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.

 

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 25. listopada 2023.

 

 

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

 

Nikolina Maretić, v.r.                                                                                  Gordana Korotaj, v.r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.