Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-734/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ZĐ, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovnog broja: K-124/2025-46 od 7. studenog 2025., na sjednici 23. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ZĐ kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Bjelovaru presudom poslovni broj: K-124/2025-46 od 7. studenog 2025., proglasio je krivim optuženog ZĐ, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st.3. u vezi st. 2. KZ/11, te ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, s time da je na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 optuženima izrečena uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju su osuđeni neće izvršiti ako u roku od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom ZĐ u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme za koje je bio lišen slobode i to od uhićenja 4. listopada 2024. u 12,00 sati do 5. listopada 2024. u 12,00 sati te vrijeme od uhićenja 28. lipnja 2025. u 23,35 pa nadalje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.
1.2. Na temelju odredbe čl. 73. KZ/11 optuženom ZĐ izriče se sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećene KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara, u trajanju od tri godine, a izvršenje sigurnosne mjere započinje izvrsnošću presude. Sud će o izrečenoj sigurnosnoj mjeri obavijestiti nadležnu policijsku postaju.
1.3. Na temelju odredbe čl. 148. st.1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24 i 72/25, dalje: ZKP/08) optuženi ZĐ oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, dok mu se nalaže plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 s osnove nužnih izdataka oštećenice te nagrade i nužnih izdataka njezina opunomoćenika Damira Vukmanovića, odvjetnika u Bjelovaru, u visini od 500,00 eura, u roku 15 dana.
2. Protiv te presude žali se optuženik ZĐ po odvjetniku Krunoslavu Markovinoviću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud usvoji žalbu na način da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da preinači pobijanu presudu na način da donese oslobađajuću presudu.
3. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-850/2023-3 od 17. prosinca 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da se optuženik, premda uvodno u žalbi naznačuje i žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, sadržajno žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, pobijana presuda ispitana i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedeni u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da bi na štetu žalitelj povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08).
6. Žalitelj nije u pravu kada smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem zasniva pobijanu odluku.
6.1. Konkretno, optuženik prvenstveno upire da u ovom slučaju nije bilo materijalnih dokaza, tako da se zaključci prvostupanjskog suda o postojanju odlučnih i drugih važnih činjenica primarno temelje na iskazu oštećenice.
6.2. Nadalje, u žalbi se ističe da je zajednički sin optuženika i oštećenice – ĐĐ prihvatio blagodat ne svjedočenja, a što, po stavu žalitelja, upućuje na zaključak da se inkriminirani događaj stvarno nije dogodio na način kako se to činjenično opisuje u optužnici, budući da bi u suprotnom bilo životno i logično za očekivati da isti otkloni blagodat ne svjedočenja i iskazuje u korist majke s kojom živi.
6.3. Naposljetku, optuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada iskaz svjedoka FĐ, koji mu daje alibi, nije ocijenio kao vjerodostojan i istini dokaza, budući da je taj svjedok u svom iskazu naveo da je ujak i optuženiku i oštećenici te da s nikim od njih nije u zavadi.
7. Prije svega, valja primijetiti da se žalbe optuženika u dijelu gdje upire da to što je svjedok ĐĐ koristio blagodat ne svjedočenja upućuje na zaključak da se inkriminirani događaj stvarno nije dogodio na način kako se to činjenično opisuje u optužnici, budući da bi u suprotnom bilo životno i logično za očekivati da isti otkloni blagodat ne svjedočenja i iskazuje u korist majke s kojom živi ukazuje kao promašena.
7.2. Naime, sudovi svoje zaključke o postojanju odlučnih i drugih pravno relevantnih činjenica ne mogu zasnivati na pretpostavkama, tako da je žalba optuženika u dijelu gdje iznosi pretpostavku da je svjedok ĐĐ koristio blagodat ne svjedočenja iz razloga što se inkriminirani događaj stvarno nije dogodio na način kako se to činjenično opisuje u optužnici ukazuje kao potpuno promašena.
7.3. Žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je kao vjerodostojan dokaz ocijenio iskaz oštećenice, dok nije prihvatio njegovu obranu, premda istu glede alibija potvrđuje svjedok FĐ, koji je u svom iskazu naveo da je ujak i optuženiku i oštećenici te da s nikim od njih nije u zavadi, tako da je, po njegovom mišljenju, riječ o vjerodostojnom i nepristranom svjedoku.
7.4. Suprotno optuženik, prvostupanjski sud je iskaz oštećene KĐ s pravom ocijenio kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu.
7.5. Tako, sud prvog stupnja pravilno uočava da je oštećenica iskazivala jasno, uvjerljivo i dosljedno tijekom cijelog postupka, te da je pritom životno, logično i uvjerljivo opisala postupanje optuženika kritične zgode, pri čemu iznosi i specifične detalje, primjerice da ju je optuženik najprije pozvao da izađe van, da bi potom prema njoj usmjerio crni pištolj, u svezi čega sud prvog stupnja pravilno primjećuje da se njezini navodi o tome kako je reagirala na takvo njegovo postupanje ukazuju kao vrlo konkretni, precizni, životni i logični (naime, ista je opisala da je osjetila potrebu pobjeći od optuženika na suprotnu stranu, te je tako skočila kroz kuhinjski prozor i potrčala prema polju kukuruza gdje se sakrila i nazvala policiju). Uz to prvostupanjski sud uočava da je oštećenica u svom iskazu navela kako se optuženik do njezine kuće dovezao u bijelom kobi vozilu marke Mercedes Sprinter, a kakvo vozilo je žalitelj nesporno koristio u inkriminirano vrijeme.
7.6. Ovaj žalbeni sud dodatno uočava da je oštećenica u svom iskazu osim što je detaljno i precizno opisala optuženikovo i svoje postupanja kritične zgode, na uvjerljiv, životan i logičan način opisala kako svoje tako i optuženikovo emotivno stanje kritične zgode (tako je primjerice navela da je optuženik bio ljutit, te da je u trenutku kada je došla do vrata bijesno krenuo od kombija prema kući držeći u ruci pištolj crne boje, na što su ona i sin zaključali vrata, dok je glede svojeg emotivnog stanja navela da se kritične zgode bojala za svoj život zbog čega je i pobjegla kroz prozor u polje kukuruza, s time da se i dan danas osjeća strah kada se sjeti svega toga).
7.7. Takav dosljedan, uvjerljiv, životan i logičan iskaz, u kojem žrtva iznosi i specifične detalje, te opisuje i emotivno stanje u kakvom su se nalazili sudionici inkriminiranog događaja tijekom njegovog odvijanja, se po stavu ovog žalbenog suda, životno i logikom stvari ne očekuje od osobe koja neistinito iskazuje o događajima koji se stvarno nisu odigrali, odnosno ne na takav način, a kako to u žalbi neosnovano sugerira optuženik.
7.8. Pored svega navedenog, prvostupanjski sud s pravom ne nalazi niti postojanje motiva na strani oštećenice da protiv optuženika podnese lažnu kaznenu prijavu. Naime, obrana je tijekom postupka nastojala prikazati da je ista protiv optuženika podnijela kaznenu prijavu jer se tada između njih vodio sudski postupak radi podjele imovine stečene za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, međutim, sud prvog stupnja, pravilno uočava da oštećenica podnošenjem kaznene prijave protiv žalitelja ne bi ni na koji način stekla povoljniji položaj u tom postupku, a slijedom čega takvu tezu obrane s pravom ocjenjuje kao konstrukciju optuženika s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo.
7.9. Što se tiče iskaza svjedoka FĐ, prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da se iskaz tog svjedoka u određenim momentima razlikuje od obrane optuženika (naime, svjedok FĐ navodi da su inkriminirane zgode kod njega na roštilju pored optuženika bili prisutni i njegova djeca, te unuci, dok optuženik u svojoj obrani govori samo o unucima svjedoka, te ne spominje da bi bila prisutna i njegova djeca).
7.10. Uz navedeno, sud prvog stupnja pravilno uočava da iz iskaza svjedoka FĐ proizlazi da je optuženik u inkriminirano vrijeme živio u kući svoje majke u Gudovcu koja je treća kuća od njegove, tako da se, i po stavu ovog žalbenog suda, ukazuju kao krajnje neuvjerljivi, neživotni i nelogični navodi tog svjedoka da je optuženiku kada mu je ovaj u večernjim satima spomenuo da bi otišao kući u [adresa] rekao da neka radije ostane prespavati kod njega jer je dosta popio, a što je ovaj i učinio, iako je u to vrijeme pretežito boravio u kući svoje majke koja se nalazi na relativno maloj udaljenosti od kuće tog svjedoka.
7.11. Slijedom svega prethodno izloženog, prvostupanjski sud iskaz svjedoka FĐ s pravom ocjenjuje pristranim i iskonstruiranim u skladu s obranom optuženika kako bi se stvorio alibi za njega i na taj način otklonila kaznena odgovornost za terećeno kazneno djelo.
7.12. Stoga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.
8. Premda se optuženik ne žali u tom pravcu, ovaj žalbeni sud je sukladno odredbi iz čl. 478. ZKP/08 razmotrio i pitanje pravilnosti izrečene kaznene sankcije.
8.1. Prije svega, po ocijeni ovog žalbenog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije, te proces njezine individualizacije.
8.2. Slijedom toga, a polazeći od stupnja krivnje s kojim je optuženik počinio terećeno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), prvostupanjski sud je ne nalazeći olakotne okolnosti na njegovoj strani, a cijeneći mu kao otegotno činjenicu da je do sada već bio kazneno osuđivan, kao i prekršajno, između ostalog, i za prekršaj iz domene nasilja u obitelji, a što jasno ukazuje do sada izricane prekršajne i kaznene sankcije očito nisu polučile svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnje činjenja kažnjivih ponašanja, dapače, predmetno kazneno djelo je počinio u vremenu provjeravanja koje mu je bilo određeno u sklopu ranije izrečene uvjetne osude, između ostalog i zbog kaznenog djela prijetnje na štetu iste žrtve, tako da je riječ o specijalnom povratniku, pravilno postupio kada ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. lipnja 2025. pa nadalje.
8.3. Takvu kaznenu sankciju, kako u pogledu vrste tako i mjere, i ovaj žalbeni sud nalazi u svemu primjernoj utvrđenim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako glede zahtjeva generalne, tako i specijalne prevencije.
9. Naposljetku, iako se optuženik se nije žalio niti u tom pravcu, ovaj žalbeni sud je postupajući sukladno ranije citiranoj odredbi iz čl. 478. ZKP/08 razmotrio i pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda kojom je žalitelju izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećene KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara, u trajanju od tri godine, a izvršenje sigurnosne mjere započinje izvrsnošću presude.
9.1. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, zaključuje da se izrečena sigurnosna mjera u svemu ukazuju kao zakonita i pravilna te utemeljena na rezultatima dokaznog postupka.
10. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 23. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović
