REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-387/2025-5

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Ivana Jurišića i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LK, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 3. prosinca 2025. br. K- 326/2025, u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog LK kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku pod brojem K-326/2025 od 3. prosinca 2025., nakon potvrđene optužnice, temeljem članka 127. stavka 4. u vezi člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17 , 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25-dalje u tekstu: ZKP/08), prema optuženom LK produljen je istražni zatvor.

2. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavio optuženik po branitelju Marku Fuštinu, odvjetniku iz Šibenika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Šibeniku „uvaži“ ovu žalbu, ukine pobijano rješenje, te da optuženiku ukine istražni zatvor uz određivanje mjera opreza.

3.Spis je, sukladno s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, prije dostave izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj kao zakonsku osnovu pobijanja ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka tvrdeći da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor iz zakonskog osnova zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke, dok se u izreci pobijanog rješenja navodi da se istražni zatvor produljuje zbog opasnosti od ponavljanja djela. Suprotno navedenoj tvrdnji, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju dao jasne i dostatne razloge za svoju odluku u svim njezinim elementima te ne postoji proturječje između izreke pobijanog rješenja i njegovog obrazloženja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 494. stavka 4. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena ni druga povreda na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije u pravu optuženik kada u žalbi osporava postojanje osnovane sumnje u počinjenje inkriminiranih kaznenih djela tvrdeći da se u konkretnom slučaju ne radi o kaznenom djelu prijetnje jer izrečene riječi nisu bile ozbiljne te da su sve optužbe o obiteljskom nasilju „čista izmišljotina“. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da bi optuženik počinio predmetna kaznena djela, što je ovdje po mišljenju ovog drugostupanjskog suda i ostvareno i to, na osnovu sadržaja predloženih dokaza iz potvrđene optužnice, a posebno iz iskaza oštećene LKČ i svjedoka ZK te DVD snimke glasovne poruke aplikacije WhatsApp, a čime je ostvarena opća pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv istog. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza, a osnovanost sumnje se utvrđuje na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih, dok će odluku o tome je li isti počinio predmetno kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza. Stoga su bez utjecaja na pobijano rješenje žalbeni navodi optuženika u kojima osporava postojanje osnovane sumnje da bi počinio predmetna kaznena djela.

7. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako na strani optuženika postoji iteracijska opasnost koja proizlazi iz okolnosti i načina počinjenja predmetnih kaznenih djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv. Naime, optuženik se tereti da je u duljem razdoblju, od lipnja 2024. pa do 25. ožujka 2025. bivšu suprugu ZKČ vrijeđao i omalovažavao raznim pogrdnim riječima pred njezinim roditeljima, kao i pred zaposlenicima autokuće u kojoj je kupila automobil, a uz to joj i prijetio govoreći joj da će ostati bez roditelja, a da će jedan roditelj završiti u zatvoru, a drugi u zemlji. Osim toga, optuženik je prekršio ranije određene mu mjere opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenicom. Slijedom navedenog, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda sve navedeno u svojoj ukupnosti predstavlja one osobite okolnosti koje upućuju na zaključak kako postoji konkretna i predvidiva opasnost da bi optuženik na slobodi mogao počiniti ista ili istovrsna kaznena djela.

7.1. Stoga je, imajući na umu sve izložene okolnosti, ocjena i ovoga drugostupanjskog suda kako je u konkretnom slučaju neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 kao nužna i jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja, opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, pa mjere opreza, kako to optuženik predlaže u žalbi, obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, za sada ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje prethodno navedenih opasnosti utvrđenih na strani optuženika.

7.2. Kraj takvog stanja stvari žalbeni navod optuženika u kojem tvrdi da razlozi za daljnje produljenje istražnog zatvora moraju biti kvalitativno jači od onih koji su bili za određivanje istražnog zatvora nisu od utjecaja na pobijano rješenje.

8. Nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi kako se u konkretnom slučaju istražni zatvor ukazuje kao penalna mjera, a ne preventivna mjera što bi trebao biti čime optuženik upire na povredu načela razmjernosti. To iz razloga što je prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja povrede tog načela, a sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08 vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Šibenik, 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Nives Nikolac