1                            Broj: Ppž-460/2023

 

 

                              

                                                                                                                                               Broj: Ppž-460/2023

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, odlučujući o žalbi okr. S.P., podnesenoj protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu od 20. prosinca 2022., broj 18. Pp J-2280/2013-61, u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. S.P., ukida se prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbijen zahtjev okrivljenika za naknadu troška prekršajnog postupka koji se odnosi na sastav žalbe od 2. kolovoza 2017. te se predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. S.P. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu od 20. prosinca 2022., broj 18. Pp J-2280/2013-61, odbijen je kao neosnovan zahtjev okr. S.P. za naknadu troškova u prekršajnom postupku.

 

2. Protiv tog rješenja, okr. S.P. je pravodobno podnio žalbu s prijedlogom da se ista prihvati.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Prije svega, ovaj sud nije razmatrao žalbene navode koji se odnose na zahtjev za naknadu troškova svjedokinji V.P., jer okr. S.P. nije ovlašten podnositi zahtjev u njeno ime. Stoga je prvostupanjski sud taj dio zahtjeva okr. S.P. pravilno odbio kao neosnovan.

 

5. Nadalje, osnovano je prvostupanjski sud odbio dio zahtjeva okrivljenika koji se odnosi na naknadu putnih troškova za dolazak na dva ročišta osobnim automobilom na relaciji Zagreb – Kaštela - Zagreb. Naime, naknada putnih troškova okrivljeniku vrši se na temelju čl. 4., 5. i 6. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku, čl. 8. Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika te Izmjenama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 1. veljače 2018.

 

6. S obzirom da je čl. 4. st. 1. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku propisano da pravo na naknadu putnih troškova obuhvaća naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, a to su, prema st. 3. tog Pravilnika, tramvaj, vlak, autobus, brod i zrakoplov te s obzirom da je čl. 4. st. 4. istog Pravilnika propisano da pravo na korištenje osobnog automobila pripada samo ako se iz objektivnih razloga ne može koristiti sredstvo javnog prometa za dolazak u sud, a da je čl. 5. istog Pravilnika propisano da pravo na naknadu troškova pripada za putovanje obavljeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom i da se putni troškovi dokazuju i obračunavaju na temelju priloženih isprava, ovaj sud smatra da je u pravu prvostupanjski sud kada zahtjev okr. S.P. za naknadu putnih troškova odbija kao neosnovan, jer je okrivljenik taj svoj zahtjev obrazložio samo paušalnim navođenjem ukupnog broja prijeđenih kilometara, litara potrošenog pogonskog goriva i iznosom plaćene cestarine, a ne i potrebnim podacima i dokazima o objektivnim razlozima zbog kojih nije mogao koristiti sredstvo javnog prometa za dolazak u sud.

 

7. Odredbom čl. 138. st. 5. Prekršajnog zakona propisano je da osoba koja traži da joj se naknadi kakav trošak, sudu podnosi troškovnik s potrebnim podacima i dokazima o nastalom trošku. Imajući na umu da pravo na korištenje osobnog automobila pripada samo ako se iz objektivnih razloga ne može koristiti sredstvo javnog prometa za dolazak u sud te da pravo na naknadu troškova pripada za putovanje obavljeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom, a okrivljenik uz zahtjev nije priložio nikakav podatak iz kojeg bi bilo vidljivo da on doista, za dolazak na ročišta 23. svibnja 2016. i 20. lipnja 2016. iz objektivnih razloga nije mogao koristiti neko sredstvo javnog prometa ili da sredstvo javnog prometa ne bi zadovoljilo uvjete iz čl. 5. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku, to ovaj sud smatra da takav njegov zahtjev ne sadrži potrebne podatke i dokaze o nastalom trošku, kako je to izričito propisano u čl. 138. st. 5. Prekršajnog zakona. Ovo tim više što je čl. 4. st. 5. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku propisano da se, u slučaju korištenja osobnog automobila za dolazak u sud, zahtjevu za naknadu troškova obvezno prilaže izvješće o prijeđenom broju kilometara na najkraćoj dionici puta prema podacima Hrvatskog autokluba, što okrivljenik, čak i u slučaju da je dostavio prethodno navedene potrebne podatke i dokaze, a nije, također nije dostavio.

 

8. Nadalje, pobijano prvostupanjsko rješenje je osnovano i u dijelu kojim je zahtjev okrivljenika za naknadu troškova dnevnice odbijen kao neosnovan. Ovo iz razloga što je čl. 9. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku propisano da naknadu izgubljene plaće isplaćuje poslodavac, nakon čega poslodavac stječe pravo sudu postaviti zahtjev za naknadu isplaćenog iznosa odnosno da se, u slučaju da se radi o poljoprivrednicima, obrtnicima i drugim osobama koje samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom sredstvima u vlasništvu građana ili drugu profesionalnu djelatnost, naknada za izgubljenu zaradu zbog dolaska u sud vrši na temelju podnesenih dokaza o izgubljenoj zaradi i njezinoj visini, što okr. S.P. nije podnio.

 

9. Međutim, neosnovano je prvostupanjski sud odbio dio zahtjeva za naknadu troškova prekršajnog postupka koji se odnosi na sastav žalbe od 2. kolovoza 2017. navodeći da „spisu ne priliježe punomoć odvjetnika“, jer je punomoć kojim je okr. S.P. opunomoćio odvjetnika I.F. za zastupanje u ovom prekršajnom predmetu dostavljena uz podnesenu žalbu i nalazi u spisu. Također, u odnosu na ovaj dio zahtjeva okrivljenika, prvostupanjski sud neosnovano navodi i da je okrivljenik isti trebao dokumentirati dostavljanjem računa „kojim mu odvjetnik potvrđuje naplatu svog potraživanja na ime sastavljanja žalbe“. Takvo stajalište prvostupanjskog suda nije osnovano, jer je dugogodišnja sudska praksa u prekršajnim predmetima prihvatila stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u predmetima broj Kzz-25/08 od 13. siječnja 2009. i Kzz-52/10 od 24. studenog 2010., prema kojima, ako zahtjev za naknadu troškova branitelja sadrži visinu zatražene naknade po obavljenoj radnji, koji uvjet je u ovom prekršajnom predmetu ispunjen, na sudu je da ocijeni osnovanost takvog zahtjeva na temelju stanja spisa i njegovu visinu na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa prema tome, okrivljenik nije dužan predočavati bilo kakve druge dokaze kojima bi potkrijepio svoj zahtjev. Stoga je prvostupanjsko rješenje trebalo ukinuti u tom dijelu i vratiti prvostupanjskom sudu, koji će, uvažavajući navode ovog rješenja, o tom dijelu zahtjeva okrivljenika odlučiti novom i na zakonu osnovanom odlukom.

 

10. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 211. st. 2. t. 2. i 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 25. listopada 2023.

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.