Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Stalna služba u Našicama

Trg dr. Franje Tuđmana 14

31500 NAŠICE

Posl. broj: P-12/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Marini Godžirov, u pravnoj stvari tužitelja TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Burić, odvjetnici iz Osijeka, protiv tužene HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, radi namirenja tražbine iz založnog prava, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. studenog 2025. godine, u prisutnosti tužitelja TĐ, punomoćnice tužitelja Marine Burić, odvjetnice iz [adresa], tužene HĐ i zamjeničke punomoćnice tužene BĐ, odvjetnice iz [adresa], a javno objavljene dana 23. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Tužena HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao založni vjerovnik, dužna je trpjeti namirenje tražbine TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao založnog vjerovnika, u iznosu od 2.524,48 eur zajedno da zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.01.2021. godine u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to iz kupoprodajne cijene ostvarene sudskom prodajom založenih nekretnina kčbr. [katastarska čestica] [adresa], oranica, površine 1330 m2, dvorište površine 521 m2, poslovna zgrada, [adresa] površine 135 m2, dvorišna zgrada površine 28 m2, dvorišna zgrada površine 43 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (317276).

II Nalaže se tuženoj HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.036,10 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2025. godine, do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koje je na snazi na dana 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 19. siječnja 2021. godine po punomoćnici podnio ovom sudu tužbu protiv tužene u kojoj navodi da su dana 20. veljače 2012. godine zaključili ugovor o zajmu broj ovjere OV-755/12 kod javnog bilježnika iz [adresa] temeljem kojeg je tužena od tužitelja pozajmila iznos od 90.000,00 kuna te je temeljem navedenog ugovora izvršena uknjižba prava zaloga na nekretnini tužene, a koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nekretnina i to kčbr. [katastarska čestica] sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s rokom vraćanja do 30. lipnja 2014. godine. Tužena nije u ugovorenom roku dobrovoljno ispunila obvezu sukladno odredbi čl. 3 i 4 Ugovora o zajmu a kako je vlasnica nekretnina na kojima tužitelj ima uknjiženo založno pravo od 15.2.2012. godine pod brojem Z-306/12, to predlaže da sud tuženu obaveže na trpljenje namirenja tražbine tužitelja sa zakonskom zateznom kamatom kao i prouzročenih parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tužena je po punomoćniku odvjetniku Matku Mamilović osporila tužbu u cijelosti kako u osnovi tako i u visini smatrajući da nije dužna tužitelju platiti utuženi iznos. Istaknula je zastaru potraživanja tužitelja jer da je čl. 3 Ugovora o zajmu ugovoreno da se zajam mora vratiti do 30.6.2014. godine pa je tužitelj sa tužbom mogao ustati do 1.7.2019. godine sukladno općem zastarnom roku. Kako je tužitelj ustao s tužbom tek 2021. godine tužiteljeva tražbina je zastarjela. Osim toga navodi da je Ugovor o zajmu ništetan jer da tuženica nikada nije primila novce od tužitelja već su sav dogovor oko zajma vršili tužitelj i njezin bivši suprug ČĐ, koji je u međuvremenu vratio pozajmljeni iznos tužitelju. Stoga je predloženo da sud odbije tužbu tužitelja u cijelosti te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao stranke, tužitelja IĐ i tuženu HĐ, svjedoke ŠĐ i ČĐ, izvršio uvid u Ugovor o zajmu zaključen između TĐ i HĐ dana 10. veljače 2012. godine, zk. ul. [broj ZK uloška] za kčbr. [katastarska čestica] i zk. ul. [broj ZK uloška] za kčbr. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina], obračun zateznih kamata priloženih tužbi, te je proveo i financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Siniši Ćupurdiji.

4. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19- u nastavku teksta ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Odredba čl. 8. ZPP-a sadrži načelo slobodne ocjene dokaza kao ovlaštenje suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može utvrditi postojanje, odnosno nepostojanje neke činjenice.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da tužena trpi namirenje tražbine tužitelja koju tužiteljica nije vratila u cijelosti, a koja je osigurana uknjižbom založnog prava na nekretninama koje se sastoje od kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nekretnina i to kčbr. [katastarska čestica] sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sada upisano kao kčbr. [katastarska čestica] [adresa], oranica, površine 1330 m2, dvorište površine 521 m2, poslovna zgrada, [adresa] površine 135 m2, dvorišna zgrada površine 28 m2, dvorišna zgrada površine 43 m2 upisana u zk.ul.

151 k. o. [katastarska općina] (317276).

7. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je upisana kčbr. [katastarska čestica], uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je upisana kčbr. [katastarska čestica], sve u vlasništvu tužiteljice HĐ te da je u istima uknjiženo založno pravo 15. veljače 2012. godine pod poslovnim brojem Z-306/12 i to na temelju Ugovora o zajmu od 10.2.2012. godine, gdje je uknjiženo založno pravo za iznos od 90.000,00 kuna s rokom vraćanja do 30. lipnja 2014. godine za korist tužitelja IĐ iz [adresa].

8. Ugovorom o zajmu od 10.2.2012. godine zaključenom između TĐ kao zajmodavac i HĐ kao zajmoprimca, ugovoreno je pozajmljivanje novca u iznosu od 90.000,00 kuna koju zajmodavac pozajmljuje zajmoprimcu, a zajmoprimac se obavezuje vratiti pozajmljeni iznos novca zajmodavcu najkasnije do 30. lipnja 2014. godine. Čl. 4 citiranog ugovora određuje da se na pozajmljeni iznos neće obračunavati kamata ukoliko isti bude vraćen u ugovorenom roku, a u protivnom obračunat će se zakonom predviđena zatezna kamata dok je u čl. 6 ugovoreno da radi osiguranja povratka zajma zajmoprimac izričito izjavljuje da dozvoljava da se na njezinim nekretninama izvrši uknjižba založnog prava u korist zajmodavca za iznos od 90.000,00 kuna s rokom vračanja do 30. lipnja 2014. godine.

9. U svom iskazu tužitelj TĐ potvrdio je zaključenje Ugovora o zajmu temeljem kojeg je isplatio 90.000,00 kuna s tim da je prethodno tužena zajedno sa svojim tadašnjim suprugom ČĐ sudjelovala u dogovoru o posudbi. Potvrdio je da je dio novca vraćen, međutim ostala je razlika koja je rezultirala podnošenjem tužbe sudu u kojoj je tereti upravo tuženu, a ne njenog supruga, za povrat novca jer je upravo s tuženom i zaključio ugovor o zajmu, a ona je i vlasnica založenih nekretnina.

10. U svom iskazu tužena HĐ je suprotno navodima odgovora na tužbu sada priznala da je istina da je s tužiteljem zaključila ugovor o zajmu 2012. godine, da je stjecajem okolnosti ostalo dugovanje s kamatama koje je tužitelju spremna namiriti jer želi da se postupak što prije završi. Posebno je istaknula da je s tužiteljem zaključila ugovor o zajmu na inicijativu i na nagovor svoga bivšeg supruga ČĐ.

11. Saslušan kao svjedok ČĐ, bivši suprug tužene potvrdio je da mu je tužitelj ponudio pozajmicu u iznosu od 90.000,00 kuna radi otvorenja caffe bara u [adresa] i da je pozajmicu sam u cijelosti primio a da je pozajmica trebala biti vraćena na način da u taj objekt tužitelj postavi poker aparate, a zaradu bi dijelili na pola. Kako su kasnije bili donijeti propisi kojima su bili zabranjeni poker aparati caffe bar je prepustio bratu a sam otišao u Njemačku zaraditi novac za vraćanje duga. Rekao je da je tužitelju vratio ukupno 83.000,00 kuna. Nažalost nije vodio nikakvu evidenciju o vraćanju novca.

12. Svjedok ŠĐ , zaposlenik u ugostiteljskom objektu ČĐ, nije imao saznanja o ugovoru o zajmu, o tome čiji su bili poker aparati u objektu, niti tko je uzimao novce od njih.

13. Založno pravo stječe se upisom u zemljišne knjige a što je regulirano Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 - dalje ZZK). Uvidom u izvatke iz zemljišnih knjiga sud je utvrdio da je na navedenim nekretninama bilo uknjiženo pravo zaloga na iznos od 90.000,00 kuna s rokom vraćanja 23. lipnja 2014. godine za korist tužitelja IĐ.

14. Iz obračuna priloženih spisu kao i nalaza i mišljenja vještaka Siniše Ćupurdija, o provedenom financijsko knjigovodstvenom vještačenju, koji je sud usvojio te ga cijeni kao stručan i dovoljno obrazložen, a stranke na isto nisu imali primjedbi, proizlazi da tužena duguje temeljem ugovora o zajmu zaključenog 10.2.2012. godine preostalu nenaplaćenu glavnicu u iznosu od 19.020,66 kuna odnosno 2.524,48 eur. U nalazu i mišljenju vještak Siniša Ćupurdija je prikazao obračun zateznih kamata od 1.7.2014. do 19.1.2021. godine (datum podnošenja tužbe), te je našao da su u razdoblju od 21. srpnja 2014. do 19. studenog 2015. godine izvršene uplate u ukupnom iznosu od 79.900,00 kuna, da je podmireno dugovanje po osnovi predmetnog ugovora prema kojem su se od 1. srpnja 2014. godine imale zaračunavati zakonske zatezne kamate, s tim da izvršenim uplatama su najprije zatvorene do tada dospjele kamate, a zatim glavnica. Vještak je potvrdio da je prema ugovoru o zajmu odobrena glavnica u iznosu od 90.000,00 kuna, a ugovoreno je kako se na glavnicu neće obračunavati kamate ukoliko ista bude vraćena u ugovorenom roku, a s obzirom da ugovorena glavnica nije vraćena u roku prema ugovoru o zajmu je izračunata zatezna kamata na način da su uzete izvršene uplate s kojima su prvo zatvorene dospjele zatezne kamata zatim glavnica te je vještak obračunao da preostala nenaplaćena glavnica iznosi 2.524,48 eur.

15. Slijedom gore navedenih dokaza sud je našao utvrđenim da tužena u ugovorenom roku nije ispunila obvezu sukladno odredbi čl. 3. i 4. Ugovora o zajmu od 10. veljače 2012. godine, a vlasnica je nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] vrt ukupne površine 136 čhv, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] vrt ukupne površine 136 čhv, kčbr. [katastarska čestica] vrt ukupne površine 174 čhv i kčbr. [katastarska čestica] zgrada i dvorište ukupne površine 99 čhv, sada sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] u naravi ŽĐ oranica u površini od 1330 m2, dvorište u površini od 521 m2, poslovna zgrada [adresa] u površini od 135 m2, dvorišna zgrada u površini od 28 m2 i dvorišna zgrada u površini od 43 m2, sveukupne površine 2057 m2, na kojim nekretninama tužitelj TĐ ima uknjiženo založno pravo upisano pod oznakom Z-306/12 od 15.2.2012. godine, pa je tako dužna trpjeti namirenje preostalog duga - tražbine tužitelja sukladno tužbenom zahtjevu.

16. U pogledu prigovora zastare tužene sud smatra da je on neosnovan. Tražbina tužitelja nije u zastari s obzirom da se tužena nije pridržavala anuitetne otplate za koju se propisuje opći zastarni rok od 5 godina. Sud ističe da sve i da je nastupila zastara potraživanja po ugovoru o zajmu, u konkretnom slučaju je predmet spora namirenje tražbine osigurane založnim pravom, pa sukladno čl. 222 ZOO-a, je predviđeno da kada i protekne vrijeme zastare vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom, može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, kao što je to i u konkretnom slučaju.

17. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbama iz čl. 154 st. 1 ZPP-a u svezi sa čl. 155 st. 1 istog zakona. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom troškovniku.

18. Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur, sastav podnesaka od 22.11.2022. godine, 6.3.2024., 25.4.2024., 29.10.2024., 5.12.2024., u iznosu od 50,00 svaki (Tbr. 8 toč. 4), podnesaka od 20.3.2023. godine, 16.7.2025., godine u iznosu od 200,00 eura svaki, zastupanje na ročištima i to do 25.10.2022., 7.3.2023. i 17.7.2025. godine u iznosu od 50,00 eur svaki, te na ročištima od 22.2.2023., 10.10.2023., 25.3.2024. i 11.11.2025. godine 200,00 eur, svaki, što čini iznos od 1.800,00 eura. U cijelosti je priznat kao nužan trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 200,00 eur. Na tako određeni trošak tužitelju je i priznat trošak sudske pristojbe za tužbu 106,76 eur, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, čime sveukupni trošak tužitelja iznosi 2.106,76 eur. Kako je tužitelj u ovoj pravnoj stravi uspio sa 50,82 % prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva to je ovaj sud tužitelju priznao trošak parničnog postupka u iznos od 1.036,10 eur. Na tako utvrđeni iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanom člankom 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

19. Stoga je sud u pogledu parničnih troškova i zatraženih zateznih kamata na iste riješio kao pod točkom II izreke, a budući da je odredio postotak uspjeha tužitelja u ovoj pravnoj stvari, zahtjev za naknadu troškova koje je tužitelj dostavio u spis smanjio je za iznos od 49,18 %, te riješio kao pod III izreke.

20. Slijedom gore navedenog odlučeno je kao u izreci.

Našice, 23. prosinca 2025.

S U T K I N J A:

Marina Godžirov

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tužene