REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2414/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dominiku Musulin, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate i ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 7. studenog 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika SA i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika NA, dana 20. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. Ugovora o kreditu broj 188-50- 2644334 kojeg su tužitelj DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditor sklopili 27.1.2005.g., ovjeren kod Javnog bilježnika Ranka Spevec iz Velike Gorice, dana 28.1.2005.g. pod poslovnim brojem OU-80/2005, koji glasi: „…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 1. Ugovora o kreditu broj 188-50- 2644334 kojeg su tužitelj DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditor sklopili 27.1.2005.g., ovjeren kod Javnog bilježnika Ranka Spevec iz Velike Gorice, dana 28.1.2005.g. pod poslovnim brojem OU-80/2005, koji glasi: „Kunska protuvrijednost…po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.

III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7. Ugovora o kreditu broj 188-50- 2644334 kojeg su tužitelj DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditor sklopili 27.1.2005.g., ovjeren kod Javnog bilježnika Ranka Spevec iz Velike Gorice, dana 28.1.2005.g. pod poslovnim brojem OU-80/2005, koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…“

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 966,73 EUR / 7.283,82 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom

od 0,09 EUR / 0,65 kn od dana 31.10.2008.g.,

od 2,79 EUR / 21,01 kn od dana 31.12.2008.g.,

od 4,74 EUR / 35,68 kn od dana 31.1.2009.g.,

od 5,62 EUR / 42,31 kn od dana 28.2.2009.g.,

od 3,19 EUR / 24,05 kn od dana 31.3.2009.g.,

od 3,65 EUR / 27,53 kn od dana 30.4.2009.g.,

od 0,53 EUR / 4,00 kn od dana 30.11.2009.g.,

od 2,72 EUR / 20,50 kn od dana 31.12.2009.g.,

od 5,83 EUR / 43,95 kn od dana 31.1.2010.g.,

od 5,12 EUR / 38,57 kn od dana 28.2.2010.g.,

od 9,35 EUR / 70,41 kn od dana 31.3.2010.g.,

od 8,54 EUR / 64,37 kn od dana 30.4.2010.g.,

od 10,11 EUR / 76,14 kn od dana 31.5.2010.g.,

od 23,63 EUR / 178,03 kn od dana 30.6.2010.g.,

od 20,84 EUR / 157,05 kn od dana 31.7.2010.g.,

od 29,35 EUR / 221,13 kn od dana 31.8.2010.g.,

od 26,41 EUR / 198,99 kn od dana 30.9.2010.g.,

od 31,66 EUR / 238,51 kn od dana 30.11.2010.g.,

od 44,34 EUR / 334,10 kn od dana 31.12.2010.g.,

od 35,36 EUR / 266,42 kn od dana 31.1.2011.g.,

od 38,51 EUR / 290,15 kn od dana 28.2.2011.g.,

od 34,50 EUR / 259,96 kn od dana 31.3.2011.g.,

od 35,22 EUR / 265,39 kn od dana 30.4.2011.g.,

od 52,23 EUR / 393,52 kn od dana 31.5.2011.g.,

od 53,89 EUR / 406,00 kn od dana 30.6.2011.g.,

od 68,09 EUR / 513,06 kn od dana 31.7.2011.g.,

od 60,80 EUR / 458,07 kn od dana 31.8.2011.g.,

od 52,81 EUR / 397,87 kn od dana 30.9.2011.g.,

od 51,95 EUR / 391,41 kn od dana 31.10.2011.g.,

od 51,33 EUR / 386,77 kn od dana 30.11.2011.g.,

od 55,14 EUR / 415,49 kn od dana 31.12.2011.g.,

od 58,47 EUR / 440,52 kn od dana 31.1.2012.g.,

od 58,24 EUR / 438,83 kn od dana 20.2.2012.g.,

zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom do 31.12.2007.g. po kamatnoj stopi iz članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008.g. do 31.7.2015.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1.1.2023.g. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku na ime parničnog troška platiti tužitelju iznos od 2.419,81 € s zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate sve temeljem čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu dana 27. siječnja 2005. godine na iznos od 21.138,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju švicarskog franka tuženika važećem na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,85% godišnje. Iz priloženog ugovora je vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu sklopljenom 2005č. godine. Radi se o unaprijed formuliranom ugovoru. Tužitelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i to u dijelu koji se odnosi da je tuženi u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača, ovdje korisnika kredita. Tužitelj smatra da su odredbe dijela čl. 1, čl. 2 i čl. 7 ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu ništetne te traži ništetnost istih te predlaže isplatu svega onoga što je tužitelj preplatio s osnova ništetne ugovorene valutne klauzule. Također potražuje parnični trošak sa kamatama.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, stavlja prigovor zastare, prigovor potrošača, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnoga troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, saslušan je tužitelj, provedeno je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Petri Blašković.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužitelj potpisnik kredita sa ovdje tuženikom radi kupnje osobnog vozila.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora sadržane u čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu te isplatu svega onoga što je tužitelj preplatio temeljem promjene tečaja CHF. Te također tužitelj traži zahtjevom utvrđenje ništetnosti odredbe koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu iz čl.2 Ugovora.

9. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužitelj korisnik kredita a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužitelju isplatiti kredit od 21.138,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

10. Nije sporno da je za vrijeme otplate kredita valuta CHF rasla.

11. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

12. Prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva. Tuženi nije obavijestio tužitelja niti ga je upozorio na mogućnost rasta tečaja kroz mjesece otplate kredita do njegove konačne isplate. O tečaju tj. o valuti se nije pregovaralo, niti se tužitelja upozorilo na rizike sklapanja ugovora sa valutnom klauzulom odnosno sa valutnom klauzulom u CHF.

13. Također ugovor treba tumačiti i primjenom čl. 320. ZOO-a u korist tužitelja obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženi, pri čemu tužitelj nije mogao prigovarati o navedenom spornom članku ugovora. Tuženi je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Navedena ugovorena valutna klauzula u CHF čiji se tečaj mijenjao ovisilo je o odluci banke bez da su pri tom ugovoreni relevantni kriteriji za takvu odluku i da je tužitelj o istima upoznat.

14. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora a putem navedene ugovorne odredbe tuženi je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je Ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

15. S obzirom da je odlukom sudova i to Visokog trgovačkog suda u RH, Trgovačkog suda u Zagrebu, Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kolektivnom sporu kojima je utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, sukladno jednostranoj odluci banke, a koje su sadržane i u ugovoru o kreditu isti obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi utvrđenja ništetnosti i isplate protiv banaka, a kako je objašnjeno odnosno odlučeno u izreci pod toč. I,II i III ove presude.

16. Radi utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja po Petri Blašković te je istim vještačenjem utvrđeno da ukupan iznos preplate u razdoblju otplate kredita iznosi 1.283,92 eura koji je iznos tužitelj preplatio s osnova promjenjive kamatne stope i to 317,19 eura i s osnova rasta tečaja 966,73 eura. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično zbog pada tečaja iznosi 468,82, eura pa slijedom toga sveukupan iznos koji je više plaćen zbog promjenjive kamatne stope i tečaja iznosi 815,10 eura. Ukupno više plaćeno zbog promijene kamatne stope u razdoblju od početka kredita do kraja otplate iznosi 317,19 eura, a ukupno više plaćeno između tečaja za valutu CHF kod otplate uzimajući u obzir rast i pad tečaja iznosi 497,91 euro.

17. Na isti nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, dok tuženi također nije imao primjedbi na računski dio nalaza i mišljenja.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja po vještaku Petri Blašković smatrajući da je isti sačinjen stručno, objektivno, prema pravilima financijske struke.

19. Tužitelj je nakon dostavljenog nalaza postavio tužbeni zahtjev kao u podnesku od 04. ožujka 2025. godine pa je sud slijedom provedenog dokaznog postupka i utvrđenja prihvatio zahtjev tužitelja u cijelosti temeljem odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima kojim je tuženi dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu temeljem stjecanja bez osnove.

20. Također za napomenuti jest da je sud tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od dana izvršenog plaćanja svakog pojedinog iznosa anuiteta pa do isplate sukladno čl. 323 i čl. 29 . st 2 i 8 ZID-a ZOO-a.

21. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud smatra u cijelosti neosnovanim, s obzirom da se isplata utuženih iznosa temelji na ništavosti odredbe Ugovora o kreditu koja prema stajalištu ovoga suda ne podliježe zastari.

22. Ništavost je sredstvo pomoću kojeg se sprečava pravno djelovanje učinka ugovora koji je u suprotnosti s prirodnim propisima, a posljedica je u konkretnom slučaju je da tuženik mora tužiteljici vratiti ono što je od nje primio s osnove ništave ugovorne odredbe pa bi ograničenje zastarom prava tužitelja obveze vrijedio institut ništetnosti koje je bez vremenski. U ovom konkretnom slučaju primjenjuje se zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima a isti rok počinje teći od 14. lipnja 2018. godine što znači da tužitelj nije u zastari jer je tužba podnesena 30.ožujka 2021. godine. Glede zastare sve je odlučeno i objašnjeno u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12.

23. Sud je saslušao tužitelja koji je naveo da je podigao kredit te je isti iskazao da je podigao kredit radi kupnje automobila, podigao je kredit u švicarskim francima. Bio je zaposlen, nije detaljno znao što znači valutna klauzula, u ugovoru nije mogao ništa mijenjati. Rata kredita na početku mu nje bila 1.300,00 eura da bi kasnije narasla na 2.300,00 eura. Iz banke mu nitko nije javio da bi si mogao olakšati kredit, niti se on interesirao. Nitko mu nije objasnio rizike sklapanja ugovora. Kredit je plaćao on, ugovor je pročitao, nije znao da se kamatna stopa mijenja. Navodi da auto i danas vozi.

24. Sud je povjerovao iskazu tužitelja u cijelosti jer smatra da je iskaz logičan, životan, istinit. Isti iskaz govori u prilog svemu onome što je sud gore u obrazloženju istakao.

25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

26. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT I to za sastav tužbe 100 bodova, podnesak od 18.5.2021. 100 bodova, ročište 10.5.2022. 100 bodova, podnesak od 3.11.2023. 100 bodova, ročište 14.10.2024. 100 bodova, ročište 14.1.2025. 100 bodova, podnesak od 10.9.2025. 100 bodova, ročište 7.11.2025. 100 bodova, odnosno ukupno 800 bodova ili 1.600,00 eura. Sud priznaje 25% PDV-a tako da je trošak 2.000,00 eura. Priznaje trošak vještačenje u iznosu od 331,81 euro, priznaje pristojbu na tužbu u iznosu od 44,00 eura i presudu u iznosu od 44,00 eura, tako da je ukupan iznos parničnog troška tužitelja u ovom postupku 2.419, 81 euro.

28. Sud nije priznao tužitelju trošak ročišta za objavu presude iz razloga što navedeni trošak nije nužan obzirom da se presuda objavljuje putem e-oglasne ploče a punomoćnik tužiteljice je u sustavu e-komunikacije pa se navedena presuda može isti dan preuzeti.

U Zagrebu, 20. siječnja 2026. godine

Sudac

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika