Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1195/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužiteljice AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d. d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenima protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-359/25-10 od 07. svibnja 2025. godine i rješenja tog suda poslovni broj P-359/25-10 od 07. svibnja 2025. godine, dana 23. prosinca 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-359/25-10 od 07. svibnja 2025. godine, tako da isto sada glasi:

Utvrđuje se da vrijednost predmeta spora iznosi 256,04 eura.

II Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-359/25-10 od 07. svibnja 2025. godine u dijelu točke III. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.329,64 eura do zatraženog iznosa od 1.454,64 eura, tj. za iznos od 125,00 eura, kao i njezin zahtjev za isplatu pripadajućih zakonskih zateznih kamata na taj iznos tekućih od 07. svibnja 2025. godine do isplate.

III Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-359/25-10 od 07. svibnja 2025. godine u dijelu točke II. izreke za dosuđene troškove parničnog postupka u korist tužiteljice za iznos od 423,39 eura, kao i za dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na taj iznos tekuću od 07. svibnja 2025. godine do isplate.

IV Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-359/25-10 od 07. svibnja 2025. godine u dijelu točke II. izreke za dosuđene troškove parničnog postupka u korist tužiteljice za iznos od 906,25 eura, kao i za dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na taj iznos tekuću od 07. svibnja 2025. godine do isplate, te se u tom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.

V Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

VI Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 48,41 eura.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) utvrđena je ništetnom odredba članka 2. stavka 3. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3205430198/05 od 17. listopada 2005. godine sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, a solemniziranog po javnom bilježniku Vesni Pučar pod brojem OU- 1042/05-1, koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor“.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 256,04 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2005. godine do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.329,64 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. svibnja 2025. godine do isplate, sve pobliže naznačeno u izreci.

3. U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, tj. za ukupan iznos od 1.045,36 eura, kako proizlazi iz cjeline obrazloženja te odluke.

4. U točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

5. Rješenjem suda utvrđeno je da vrijednost predmeta spora iznosi 1.583,26 eura.

6. Protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u naznačenoj presudi pravovremene žalbe podnose tužiteljica i tuženik, s time da tuženik podnosi žalbu i protiv gore navedenog rješenja.

7. Tužiteljica žalbom pobija rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u dijelu točke III. izreke naznačene presude u kojem je odbijen njezin zahtjev za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.329,64 eura do zatraženog iznosa od 1.454,64 eura, tj. za iznos od 125,00 eura koji se odnosi na naknadu troškova zastupanja na ročištu radi objave presude, kao i u odnosu na odbijeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na taj iznos od presuđenja do isplate, i to zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjena materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u tom dijelu preinači, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

8. Tuženik pobija rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u dijelu točke II. izreke naznačene presude za dosuđene troškove parničnog postupka u korist tužiteljice u iznosu od 1.329,64 eura, kao i za dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na taj iznos tekuću od 07. svibnja 2025. godine do isplate, kao i naznačeno rješenje kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.583,26 eura, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, te predlaže da se navedene odluke preinače, ili da se iste ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, te također podnosi zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

9. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

10. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba protivne stranke (tuženika) djelomično osnovana.

11. Sud prvog stupnja u odnosu na pobijani dio naznačene presude i rješenja utvrđuje da je tuženik osporio u tužbi naznačenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 5.000,00 eura kao previsoku, u vezi čega utvrđuje da je deklaratornim tužbenim zahtjevom predloženo utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi, što da sukladno odredbi članka 19. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18 i 51/23, u nastavku teksta: ZSP) predstavlja vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,22 eura, a da je kondemnatornim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica zatražila isplatu iznosa od 256,04 eura, pa pozivom i na odredbe članaka 35. stavak 1. i 2., 37. i 40. stavak 4. ZPP-a odlučuje kao u izreci rješenja.

12. Nadalje utvrđuje da tužiteljici u skladu s odredbama članaka 154. stavak 1., 155. stavak 1. i 2. i 164. stavak 1. i 2. ZPP-a, kao i sukladno odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.583,26 eura, pripada pravo na naknadu troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troška sastava podneska od 25. veljače 2025. godine u iznosu od 200,00 eura, troška sastava podneska od 12. ožujka 2025. godine u iznosu od 200,00 eura, troška zastupanja na ročištu 25. ožujka 2025. godine u iznosu od 200,00 eura, troška zastupanja na ročištu 24. travnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura, te troškova poreza na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 250,00

eura. Osim toga, utvrđuje da istoj pripada i pravo na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 eura, te troška sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 eura. Stoga tužiteljici u točki II. izreke pobijane presude dosuđuje trošak postupka u sveukupnom iznosu od 1.329,64 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a.

13. Nasuprot tome, prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude, jer utvrđuje da taj trošak od kada funkcionira e-Oglasna ploča suda nije nužan, te da namjera zakonodavca kada je propisao uručenje presude na ročištu za objavu i uručenje, odnosno dostavu presude putem e-Oglasne ploče suda nije bila na taj način povećavati troškove parničnog postupka.

13.1. Osim toga, sud prvog stupnja pozivom na potonju odredbu ZPP-a odbija i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova na ime sudske pristojbe za tužbu i presudu preko sveukupno dosuđenog iznosa od 79,64 eura.

13.2. Iz navedenih razloga odlučuje kao u točki III. izreke presude.

14. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanih odluka nije počinjena neka od tih povreda, niti tuženik makar indirektno ukazuje na neku drugu postupovnu povredu.

15. Međutim, u pravu je tuženik kada osporava pravilnost pobijanog rješenja kojim je u povodu njegovog prigovora o previsoko naznačenoj vrijednosti predmeta spora ista utvrđena u iznosu od 1.583,26 eura, a to iz slijedećih razloga.

15.1. Naime, pogrešno je sud prvog stupnja prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta ovog spora primijenio odredbu članka 19. ZSP-a, jer se pravila tog Zakona o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora uzimaju u obzir samo prilikom naplate sudske pristojbe, na što ukazuje odredba članka 14. stavak 2. ZSP-a kojom je propisano da se vrijednost predmeta spora radi naplate pristojbe utvrđuje prema vrijednosti koju predmet spora ima u vrijeme podnošenja tužbe.

15.2. Budući da predmetni deklaratorni dio tužbenog zahtjeva služi za ocjenu osnovanosti postavljenog kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 256,04 eura, to se prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora koja je mjerodavna za izračun visine parničnih troškova uzima u obzir samo vrijednost naznačenog zahtjeva za isplatu, pa je pravilnom primjenom odredbe članka 40. stavak 3. ZPP-a kao vrijednost predmeta spora u ovoj parnici trebalo utvrditi iznos od 256,04 eura, te na taj iznos obračunati trošak koji tužiteljici pripada primjenom odredaba članaka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a.

15.3. Pri tome osnovano žaliteljica ističe da je istoj trebalo dosuditi i trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku na ročištu od 07. svibnja 2025. godine na kojem je objavljena pobijana presuda, a na koje je pristupio zamjenik njegovog

punomoćnika-odvjetnički vježbenik ŠG. Naime, odredbom članka 335. stavak 7. ZPP-a propisano je da stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama istog Zakona o dostavi pismena, već će joj prema stavku 8. istog članka uručiti ovjereni prijepis presude ili će je, iznimno, uputiti da ovjereni prijepis presude može preuzeti neposredno u sudu istoga dana. Budući da je navedeni zamjenik punomoćnika tužitelja pristupio na naznačeno ročište radi objave presude, a imajući u vidu naznačene odredbe ZPP-a, pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška na ime pristupa na gornje ročište za objavu presude, a to stoga jer se radi o trošku koji je u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a bio potreban za vođenje parnice.

16. Stoga je tužiteljici imajući u vidu vrijednost predmeta spora u visini od 256,04 eura trebalo dosuditi slijedeće troškove za radnje njezinog punomoćnika-odvjetnika: iznos od 50,00 eura za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), iznos od ukupno 100,00 eura za sastav podnesaka od 25. veljače 2025. godine i 12. ožujka 2025. godine (iznos od 50,00 eura po podnesku-Tbr. 8. toč. 1. Tarife), iznos od ukupno 100,00 eura za zastupanje na ročištima od 25. ožujka 2025. godine i 24. travnja 2025. godine (iznos od 50,00 eura po ročištu-Tbr. 9. toč. 1. Tarife), iznos od 25,00 eura za zastupanje na ročištu od 07. svibnja 2025. godine na kojem je objavljena presuda (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), te iznos od 68,75 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), dakle sveukupno 343,75 eura. Osim toga, tužiteljici pripada i pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 eura, kao i sudske pristojbe za presudu u visini od 53,09 eura, pa je istoj na ime naknade troškova parničnog postupka trebalo dosuditi trošak u sveukupnom iznosu od 423,39 eura, a u preostalom dijelu odbiti njezin zahtjev po toj osnovi.

17. Slijedom navedenog, valjalo je uvaženjem žalbe tuženika i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a preinačiti pobijano rješenje kojim je utvrđeno da vrijednost predmeta spora iznosi 1.583,26 eura, te odlučiti kao u točki I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

18. Nadalje, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a žalbe tužiteljice i tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijane dijelove rješenja o troškovima postupka sadržanih u pobijanoj presudi, a djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u točki IV izreke ovog rješenja.

19. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

20. Nasuprot tome, tuženiku koji je u povodu žalbe uspio u omjeru od 68,15% ožalbenog dijela rješenja o troškovima postupka valjalo je primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a dosuditi razmjeran trošak žalbenog postupka, i to iznos od 17,03 eura za sastav žalbe po punomoćniku - odvjetniku ( Tbr. 10. toč. 4. Tarife ),

iznos od 4,25 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), te iznos od 27,13 eura na ime plaćene sudske pristojbe za žalbu, dakle sveukupno 48,41 eura, pa je odlučeno kako je naznačeno u točki VI izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 23. prosinca 2025. godine.

S U D A C :

Alen Perhat