Baza je ažurirana 04.03.2026. zaključno sa NN 150/25 EU 2024/2679
1
21 Gž-632/2023-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 21 Gž-632/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz R., …, OIB: …3, koga zastupa punomoćnica K. C. N., odvjetnica u R., …, protiv tuženice P. b. Z. d.d., Z., …, OIB: …, koju zastupa zakonski zastupnik, a ovoga punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. i partneri d.o.o., Z., …, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1207/2019-36 od 2. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice P. b. Z. d.d., Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1207/2019-36 od 2. lipnja 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom suda prvog stupnja je odlučeno:
"I. Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbe članka 1., članka 4., članka 5., članka 6. i članka 7. Ugovora o kreditu zaključenim pod brojem 9011509545 od 08. lipnja 2006. godine, potvrđen kod javnog bilježnika R. Z., javnog bilježnika iz R. dana 12. lipnja 2006. godine pod brojem OU-460/06 između tužitelja I. M. iz R., …, OIB: …, kao korisnika kredita i F. M. iz R., …, OIB: …, kao založnog dužnika i tuženice P. b. Z. d.d. Z., …, OIB: …, a kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima tužene, te kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
II. Nalaže se tuženoj P. b. Z. d.d. Z., OIB …, da tužitelju I. M., R., …, OIB …, isplati iznos 14.126,44 eura / 106.435,57 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana, i to na iznose kako slijedi:
2,65 EUR/19,98 HRK tekućim od 01.07.2006
21,37 EUR/ 161,03 HRK tekućim od 01.03.2008
68,73 EUR/ 517,88 HRK tekućim od 01.04.2008
56,78 EUR/ 427,82 HRK tekućim od 01.05.2008
54,15 EUR/ 407,98 HRK tekućim od 01.06.2008
58,05 EUR/ 437,35 HRK tekućim od 01.07.2008
50,30 EUR/ 379,00 HRK tekućim od 01.08.2008
50,74 EUR/ 382,30 HRK tekućim od 01.09.2008
55,31 EUR/ 416,73 HRK tekućim od 01.10.2008
93,61 EUR/ 705,31 HRK tekućim od 01.11.2008
67,78 EUR/ 510,69 HRK tekućim od 01.12.2008
95,35 EUR/ 718,41 HRK tekućim od 01.01.2009
99,56 EUR/ 750,16 HRK tekućim od 01.02.2009
101,41 EUR/ 764,08 HRK tekućim od 01.03.2009
95,60 EUR/ 720,33 HRK tekućim od 01.04.2009
96,53 EUR/ 727,28 HRK tekućim od 01.05.2009
88,96 EUR/ 670,28 HRK tekućim od 01.06.2009
82,50 EUR/ 621,63 HRK tekućim od 01.07.2009
83,95 EUR/ 632,53 HRK tekućim od 01.08.2009
87,67 EUR/ 660,55 HRK tekućim od 01.09.2009
87,25 EUR/ 657,42 HRK tekućim od 01.10.2009
83,70 EUR/ 630,66 HRK tekućim od 01.11.2009
90,35 EUR/ 680,71 HRK tekućim od 01.12.2009
95,19 EUR/ 717,23 HRK tekućim od 01.01.2010
102,98 EUR/ 775,94 HRK tekućim od 01.02.2010
100,96 EUR/ 760,65 HRK tekućim od 01.03.2010
111,02 EUR/ 836,47 HRK tekućim od 01.04.2010
108,82 EUR/ 819,89 HRK tekućim od 01.05.2010
113,41 EUR/ 854,49 HRK tekućim od 01.06.2010
143,87 EUR/1.084,02 HRK tekućim od 01.07.2010
137,37 EUR/ 1.034,99 HRK tekućim od 01.08.2010
154,93 EUR/1.167,29 HRK tekućim od 01.09.2010
149,28 EUR/ 1.124,75 HRK tekućim od 01.10.2010
137,32 EUR/1.034,67 HRK tekućim od 01.11.2010
143,08 EUR/ 1.078,03 HRK tekućim od 01.12.2010
170,91 EUR/ 1.287,70 HRK tekućim od 01.01.2011
151,73 EUR/ 1.143,18 HRK tekućim od 01.02.2011
158,69 EUR/ 1.195,63 HRK tekućim od 01.03.2011
149,34 EUR/ 1.125,17 HRK tekućim od 01.04.2011
150,74 EUR/ 1.135,76 HRK tekućim od 01.05.2011
174,79 EUR/ 1.316,98 HRK tekućim od 01.06.2011
177,24 EUR/ 1.335,38 HRK tekućim od 01.07.2011
208,56 EUR/ 1.571,36 HRK tekućim od 01.08.2011
180,03 EUR/ 1.356,44 HRK tekućim od 01.09.2011
163,69 EUR/ 1.233,34 HRK tekućim od 01.10.2011
161,66 EUR/ 1.217,99 HRK tekućim od 01.11.2011
160,20 EUR/ 1.207,05 HRK tekućim od 01.12.2011
167,38 EUR/ 1.261,15 HRK tekućim od 01.01.2012
174,94 EUR/ 1.318,05 HRK tekućim od 01.02.2012
175,50 EUR/ 1.322,33 HRK tekućim od 01.03.2012
170,44 EUR/ 1.284,18 HRK tekućim od 01.04.2012
172,95 EUR/ 1.303,07 HRK tekućim od 01.05.2012
175,31 EUR/ 1.320,89 HRK tekućim od 01.06.2012
171,56 EUR/ 1.292,60 HRK tekućim od 01.07.2012
172,82 EUR/ 1.302,11 HRK tekućim od 01.08.2012
170,70 EUR/ 1.286,16 HRK tekućim od 01.09.2012
165,32 EUR/ 1.245,64 HRK tekućim od 01.10.2012
171,01 EUR/ 1.288,44 HRK tekućim od 01.11.2012
174,14 EUR/ 1.312,03 HRK tekućim od 01.12.2012
173,04 EUR/ 1.303,80 HRK tekućim od 01.01.2013
160,88 EUR/ 1.212,16 HRK tekućim od 01.02.2013
171,24 EUR/ 1.290,22 HRK tekućim od 01.03.2013
171,74 EUR/ 1.293,99 HRK tekućim od 01.04.2013
167,39 EUR/ 1.261,17 HRK tekućim od 01.05.2013
155,79 EUR/ 1.173,77 HRK tekućim od 01.06.2013
155,48 EUR/ 1.171,44 HRK tekućim od 01.07.2013
157,98 EUR/ 1.190,30 HRK tekućim od 01.08.2013
162,67 EUR/ 1.225,63 HRK tekućim od 01.09.2013
169,84 EUR/ 1.279,66 HRK tekućim od 01.10.2013
166,15 EUR/ 1.251,83 HRK tekućim od 01.11.2013
168,27 EUR/ 1.267,84 HRK tekućim od 01.12.2013
170,70 EUR/ 1.286,12 HRK tekućim od 01.01.2014
82,19 EUR/ 619,24 HRK tekućim od 01.02.2014
84,86 EUR/ 639,37 HRK tekućim od 01.03.2014
84,05 EUR/ 633,27 HRK tekućim od 01.04.2014
80,92 EUR/ 609,67 HRK tekućim od 01.05.2014
79,64 EUR/ 600,04 HRK tekućim od 01.06.2014
79,98 EUR/602,60 HRK tekućim od 01.07.2014
84,03 EUR/ 633,12 HRK tekućim od 01.08.2014
86,97 EUR/ 655,29 HRK tekućim od 01.09.2014
86,31 EUR/ 650,27 HRK tekućim od 01.10.2014
89,12 EUR/ 671,48 HRK tekućim od 01.11.2014
91,09 EUR/ 686,32HRK tekućim od 01.12.2014
90,04 EUR/ 678,42 HRK tekućim od 01.01.2015
91,44 EUR/ 688,98 HRK tekućim od 01.02.2015
91,45 EUR/689,02 HRK tekućim od 01.03.2015
91,44 EUR/ 688,94 HRK tekućim od 01.04.2015
91,44 EUR/ 688,98 HRK tekućim od 01.05.2015
91,45 EUR/ 689,01 HRK tekućim od 01.06.2015
91,44 EUR/ 688,94 HRK tekućim od 01.07.2015
91,45 EUR/ 689,02 HRK tekućim od 01.08.2015
91,44 EUR/ 688,96 HRK tekućim od 01.09.2015
91,44 EUR/ 688,97 HRK tekućim od 01.10.2015
2.892,90 EUR/ 21.796,56 HRK tekućim od 01.10.2015.
III. Nalaže se tuženici P. b. Z. d.d. Z., OIB …, Z., …, da tužitelju I. M., R., …, OIB … u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 4.479,40 eura / 33.750,00 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računajući od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.".
1.1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:
"U t v r đ u j e s e da je tužitelj povukao toč. II. tužbenog zahtjeva koji glasi na utvrđenja ništetnosti odredbi Dodatka ugovora o kreditu od 03. prosinca 2015. godine
sklopljenog između tužitelja i tuženice.".
2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju nadoknaditi tuženici parnični trošak uvećan za trošak žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.; dalje ZPP), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.
6. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja ništetnosti dijelova ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog 8. lipnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita te tuženice kao kreditora, kojim ugovornim odredbama je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF i kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postajanja obveze po tom Ugovoru o kreditu mijenjala u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke te isplate razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po tome Ugovoru zbog povećanja kamatne stope i valutne klauzule. Budući je predmeti Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 8. lipnja 2006. to se imaju primijeniti odredbe ranijeg važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora.
7. Odredbom čl. 81. ZZP/03 (čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača - Narodne novine, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 58/13. i 41/14.; dalje ZZP/07) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača.
8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:
- da su tužitelj i tuženica zaključili Ugovor o kreditu br. 9011509545 dana 8. lipnja 2006. za kupnju stambenog objekta (namjenski kredit) za iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 116.000,00 CHF s rokom otplate 360 mjeseci s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke o kreditiranju građana za stambene kredite, koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,35 % godišnje, a obračunava se u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima,
- da je kreditor mijenjao početnu kamatnu stopu (4,35 %) u više navrata,
- da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu br. 9011509545 dana 3. prosinca 2015. sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13. i 9/15.; dalje ZPK), a na temelju pismenog prihvata izračuna konverzije od strane tužitelja kao korisnika kredita kojim Dodatkom se regulira konverzija kredita denominiranog u HRK s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u HRK s valutnom klauzulom u EUR te da je čl. 5. Dodatka Ugovora o kreditu utvrđeno da bi iznos preplate na dan 30. rujna 2015. iznosio 2.702,07 eura (20.637,06 kn), koji iznos se ima koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR i da je izmijenjena odredba Ugovora o kreditu u odnosu na kamatnu stopu,
- da su stranke sklopile II. (drugi) Dodatak ugovora o kreditu 18. veljače 2016. radi prijevremene djelomične otplate kredita (uplata u iznosu protuvrijednosti od 35.049,01 eura) i skraćenja roka otplate kredita za 161 mjeseci, tako da preostali rok otplate iznosi 84 mjeseca, a kojim Dodatkom je i sporazumno utvrđeno da nakon izvršene djelomične prijevremene uplate, nedospjela glavnica kredita iznosi 27.931,17 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke,
- da je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi protiv više tuženica podignutoj radi zaštite interesa potrošača u parnici koja se vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-1401/12 te je ovdje tuženica sudjelovala u postupku po kolektivnoj tužbi, u kojim presudama je odlučeno o ništetnosti promjenjive kamatne stope za ugovore o kreditu koje je i tuženica zaključivala sa svojim klijentima u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. u kojem razdoblju je i tužitelj zaključio predmetni Ugovor o kreditu (8. lipnja 2006.),
- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt-249/14 potvrđena navedena drugostupanjska odluka u dijelu kojem je suđeno o povredi kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,
- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci potvrdio stavove sudova nižeg stupnja da su ugovori o kreditu u navedenom razdoblju ugovarali ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu koje su bile lako uočljive i jasne, ali odredbe nisu bile razumljive potrošačima budući da je banka svojim odlukama određivala način promjene kamatne stope koja terminologija banke je visoko stručna i kao takva razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku izobrazbu i bave se bankarskim poslovanjem dok je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva sukladno čemu sud smatra da je takva odredba nepoštena temeljem čl. 84. ZZP/03 te čl. 99. ZZP/07 te da ugovorna kamata za koju se korisnik kredita obvezao platiti banci za korištenje novčanih sredstava koja su mu odobrena kao takva nije bila određena, odnosno odrediva sukladno čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO/05) i
- da je tužitelj u stranačkom iskazu naveo kako je uzeo ovaj stambeni kredit za kupnju stana u kojemu i danas živi sa svojom obitelji, da mu je upravo od strane osobnog bankara J. A. savjetovano da uzme kredit u CHF jer je najpovoljniji i s niskom kamatom. Glede valute CHF da ga se nije upozoravalo da bi se radilo o rizičnoj valuti niti o bilo kakvom riziku u vezi kamatne stope niti mu se objasnilo što bi to moglo utjecati na promjenu kamatne stope, a niti se govorilo o bilo kakvim parametrima za koje ga se pita. Tvrdi da o valuti CHF tada ništa nije znao i vjerovao da je stabilna valuta kao i EUR jer ništa nije ukazivalo o bilo kakvom riziku te valute, da je znao da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i da doista u trenutku potpisa nije bilo nejasnoća, međutim, da mu nije pojašnjeno niti je znao što utječe na promjene bilo kamatne stope bilo valute, ni o čemu to ovisi tako da je očekivao istu visinu rate uz neke manje oscilacije, ali ne ovako velike, a da je konverziju prihvatio samo da smanji ratu, ali se time nije odrekao na potpuno obeštećenje kao i da nije mogao utjecati na odredbe niti jednog ugovora.
9. Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 241. ZOO/05 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
10. Nadalje, navesti je kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi:
"4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.".
11. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženica mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.
12. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, kao i protivno odredbama ZZP/07 te odredbama ZOO/05, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.
13. Dakle, u odnosu na preplaćenu kamatu zastara počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. tako da je petogodišnji rok zastare iz čl. 225. ZOO/05 istekao 14. lipnja 2019.
14. Glede valutne klauzule presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. te zastara nastupa 15. lipnja 2023., dok je u ovom konkretnom slučaju, tužba je podnesena 14. lipnja 2019.
15. U ovom konkretnom slučaju stranke su sukladno Zakonu o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranu (Narodne novine, broj 102/15.; dalje ZID ZPK) sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojima su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora i to ne samo u pogledu valute, nego i u pogledu kamatne stope, a na temelju od strane tužitelja prihvaćenih izračuna konverzije (koji im je dostavljen i za potrebe provjere izračuna omogućen pristup povijesnom pregledu Općih uvjeta kreditiranja Odluka o kamatnim stopama i dnevnih tečaja koji su se primjenjivali za kredite uz valutnu klauzulu u CHF i za kredite uz valutnu klauzulu u EUR) to, po ocjeni suda prvog stupnja, tužitelji sada osnovano potražuju isplatu iznosa po osnovi preplaćenih kamata ugovorenih na kredit u valuti CHF, budući da stranke nisu sklapanjem navedenih dodataka postigle sporazum i o raspolaganju preplatom (utvrdile visinu neotplaćenih glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije te izračunale ukupno preplaćeni iznos po kreditu u CHF i utvrdile da je isti veći od zbroja anuiteta po kreditu preračunatom u EUR na dan uplate) te svoj odnos iznova regulirale.
16. Nadalje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelj i tuženica sklapanjem dodataka predmetnom Ugovoru o kreditu nisu izmijenili odredbe iz osnovnih ugovora u pogledu kamatne stope i iznosa preostalog neotplaćenog kredita te postigli i sporazum o raspolaganju preplatom.
17. Iz Aneksa Ugovora o kreditu koje je tuženica zaključila sa tužiteljem slijedi da su stranke sukladno ZPK, a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, regulirale konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR te temeljem konverzije suglasno utvrdili da će se za iznos manjka, a na temelju izričitog zahtjeva korisnika kredita, uvećati preostala neotplaćena glavnica kredita utvrđena prilikom dospijeća prvog slijedećeg anuiteta po aneksu.
18. Aneks ugovora o kreditima i konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR izvršen je temeljem ZID ZPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum o raspolaganju preplatom/podmirenja manje uplaćenog iznosa, sve na način kako to nalaže zakon.
19. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje Aneksa Ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke, bez prethodnog pregovaranja sa korisnicima kredita, same tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutom u CHF, a identična je situacija i u odnosu na valutnu klauzulu. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF i bez primjene valutne klauzule kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge - izvanugovorne odnose među strankama.
20. Nadalje, kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnovu zahtjeva tužitelja utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a identična je situacija i sa valutnom klauzulom.
21. Stoga, kako odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP/03 propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, to je stajalište suda prvog stupnja pravilno.
22. Naime, svrha čl. 88. ZZP/03, odnosno čl. 138.a ZZP/07 te čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15. i 14/19.) je da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača obligatorno primjeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava, pa je i stav ovog suda da je volja zakonodavca bila da i u parničnom postupku kao što je ovaj, a u kojem se suštinski traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, obvezuje odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača (u prilog tome govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete).
23. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženice da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 502.c ZPP, jer i po ocjeni ovog suda, odluka iz postupka za zaštitu potrošača u smislu prethodno navedenih zakonskih odredbi obvezuje i u ovom postupku. Da je tome tako proizlazi iz odredbe čl. 502.c ZPP kojom je propisano da u slučaju da se fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozovu na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određeni postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi i da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
24. Visina anuiteta bez promjene kamatne stope i bez primjene valutne klauzule dosuđena je sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano te pismeno pojašnjeno i na uvjerljiv način otklonjeni prigovori tuženice, slijedom čega, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u mišljenju vještaka nema proturječnosti niti nedostataka niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja.
25. Vještak dipl. oec. D. B. je u svom nalazu i mišljenju od 30. siječnja 2023. utvrdio:
- da stanje glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. utvrđeno primjenom početno ugovorene kamatne stope i tečaja za CHF važećeg na dan isplate kredita iznosi 57.960,36 eura / 442.672,27 kuna;
- da je tuženica sukladno ZID ZPK u postupku konverzije utvrdila stanje glavnice na dan 30. rujna 2015. godine u simuliranom planu otplate kredita u EUR u iznosu 64.482,63 eura /484.848,59 kuna;
- da je tuženica na dan 30. rujna 2015. godine imala evidentiranu glavnicu kredita u iznosu 96.168,68 CHF što preračunato prema važećem tečaju banke za CHF odnosno EUR na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 88.047,08 EUR/672.459,59 kuna;
- da je prema ishodu otvorenih stavki tuženice stanje glavnice kredita / duga izraženo u valuti HRK važećoj na dan 30. rujna 2015. godine, u odnosu na stanje glavnice na dan odobrenja / isplate kredita, ili glavnica kredita nakon 9 godina otplate (razdoblje u kojem je otplaćeno 111 anuiteta) veća od početne glavnice (542.558,91˂672.459,59);
- da je tuženica u postupku konverzije sukladno ZID ZPK /2015 umanjila glavnicu kredita za iznos od 24.564,45 eura/187.611,00 kuna (672.459,59-484.848,59=187.611,00);
- da kada se glavnica kredita utvrđuje izračunom koji pretpostavlja da su odredbe ugovora o kamati i valuti ništetne umanjenje glavnice kredita iznosi 30.086,72 eura /
229.787,32 kuna (672.459,59-442.672,27=229.787,32);
- da nepriznati iznos umanjenja glavnice iznosi 5.522,27 eura / 42.176,32 kuna (229.787,32-187.611,00=42.176,32);
- da je u izračunu konverzije tuženica sukladno čl. 19.c toč. 5. ZID ZPK utvrdila pretplatu tužitelju u iznosu 2.668,38 EUR, a koji iznos da je utvrđen usporedbom obveza izračunatih u simuliranom planu otplate u EUR, sa stvarnim uplatama za otplatu glavnice i redovne kamate / anuiteta u HRK preračunatim prema tečaju EUR važećem na dan svake pojedinačne uplate i time umanjila glavnicu za iznos od 187.611,00 kuna;
- da priznata pretplata u konverziji podrazumijeva da je tuženica priznala tužitelju restituciju u iznosu od 207.990,75 kuna (187.611,00 kuna+20.379,75 kuna=207.990,75 kuna);
- da izračun koji pretpostavlja da su odredbe o kamati i valuti ništetne daju tužitelju pravo na restituciju u iznosu od 314.426,32 kuna (229.426,32 kuna + 84.639,00 kuna = 314.426,32 kuna);
- da neto preplata na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 14.126,44 eura/106.435,57 kuna (314.426,32-207.990,75=106.435,57), od čega 11.233,54 eura /84.639,00 kuna otpada na novčanu razliku između stvarno isplaćenih mjesečnih anuiteta iz osnovnog Ugovora o kreditu u razdoblju od sklapanja ugovora do datuma provedbe konverzije (30. rujna 2015.) i mjesečnih anuiteta koje bi tužitelj platio tuženici u tom razdoblju da se nije mijenjao početni tečaj CHF, odnosno da se cijelo vrijeme primjenjivao tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita tužitelju.
26. Tužitelju je, dakle plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF-a tuženice na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.
27. Stoga je tuženica nepošteni stjecatelj zbog čega u smislu čl. 323., 1111. i 1115. ZOO/05 mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno, isto i prema odredbi čl. 1086. ZOO/05 gdje je određeno da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.
28. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP te je sud opravdano računao da vrijednost boda iznosi 15,00 kn, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 126/22.), koja je stupila na snagu 5. studenoga 2022., a punomoćnik tužitelja je trošak popisao nakon toga datuma, odnosno 17. travnja 2023.
29. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
30. Prvostupanjsko rješenje koje nije pobijano žalbom ostaje neizmijenjeno.
U Zadru 25. listopada 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Prosenica, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.