Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: P-407/2019-74

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužiteljice UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 253/VI, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, Domagojeva 18, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon dana 14. studenoga 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave, u punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika Kristine Krajačić, odvjetnice u Zaboku, dana 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe ugovora o kreditu broj 9012056538, sklopljenog 26. listopada 2006. između tužiteljice UG i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., koje glase:

Članak 4. st.1.: „…koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…“, Članak 7. 2.: „…plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…“.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d isplatiti tužiteljici UG iznos od 13.458,53 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos od 13.206,70 EUR-a od 1. listopada 20215. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice UG, koji glasi: „Utvrđuju se ništetnim odredbe ugovora o kreditu broj 9012056538, sklopljenog dana 26. listopada 2006. između tužiteljice UG i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., koje glase:

Članak 4. st.1.:''Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi … a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,30% (slovima: četiri cijelih trideset posto) godišnje.

Članak 4. st. 2.: ''Visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja korisnika kredita, i to na dan 01.01. (slovima: prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja) do 30.06. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvog srpnja), a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.''

Članak 6.: ''Na dospjele, nepodmirene obveze iz ovog Ugovora, uključujući dospjelu i neplaćenu redovnu kamatu, Banka će za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati zakonsku zateznu kamatu, koja je promjenjiva u skladu s propisima.'' Članak 7. 2.: ''Kredit u iznosu od 95.000,00 CHF (slovima: devedesetpettisuća CHF) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 240 (slovima: dvjestočetrdeset) jednakih mjesečnih anuiteta, … prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovor ili na adresu koju je korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora. '' Članak 12.8.: ''Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se, na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune, o čemu će ih Banka izvijestiti putem svojih distribucijskih kanala.''

Članak 12. 9.: ''Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.''

Članak 12. 10.: ''Korisnik kredita izjavljuje da je, sukladno važećim propisima, upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te da mu je Banka uručila otplatnu tablicu.''

IV. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužiteljici UG naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.122,91 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 23. prosinca 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice UG za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa iz točke IV. izreke ove presude .

Obrazloženje

1. 1. Tužiteljica je u tužbi navela da je s tuženikom 26. listopada 2006. sklopila ugovor o kreditu broj 901205638, kojim se ugovorom tuženik obvezao staviti joj na raspolaganje iznos od 95.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, dok se tužiteljica obvezala vratiti ugovoreni iznos s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Kamatna stopa ugovorena je kao promjenjiva temeljem Odluke banke o kreditiranju građana, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 4,30% godišnje. Rok otplate kredita ugovoren je na razdoblje od 240 mjeseca u toliko jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke. Ugovor o kreditu bio je namjenski za adaptaciju stambenog objekta.

1. 2. Tužiteljica je navela da su nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena godišnja kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana jer tužiteljica nije imala mogućnost pojedinačno pregovarati o tim odredbama te zbog toga što ju tuženik kao potrošača nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu. Tužiteljica je naglasila da je tuženik jednostrano sastavio ugovor na standardiziranom obrascu i dao joj ga je na potpis te da nije imala mogućnost pregovarati o pojedinim odredbama, a također nije imala nikakvih uvida, niti utjecaja na odluke o kamatnim stopama tuženika, temeljem kojih joj je tuženik tijekom cijelog razdoblja otplate kredita obračunavao i podizao kamatnu stopu. Ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile su uočljive u ugovoru, ali tužiteljici kao potrošaču nisu bile razumljive, a nitko joj iste nije niti pokušao objasniti jer su se temeljile na nepoznatim parametrima, koji su ovisili isključivo o odluci kreditora, odnosno iste su bile neodređene i neodredive.

1. 3. Tužiteljica je navela da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF-u jer joj iste nisu bile jasne i razumljive. Navela je da joj je tuženik pri sklapanju ugovora o kreditu isključivo i namjerno prikazivao samo pozitivnu stranu takve valutne klauzule u smislu niže kamatne stope, bez ukazivanja na rizičnost valutne klauzule u smislu mogućnosti znatne promjene tečaja CHF-a u odnosu na kunu tijekom razdoblja otplate kredita.

1. 4. Tužiteljica se u tužbi pozvala na odluke donesene u postupku povodom tužbe radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača – korisnika kredita i to presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je u točci II. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te je navela da prema odredbi čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09. 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), sada propisano u čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 41/14 i 110/15) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite. Slijedom navedenog, tužiteljica tvrdi da se utvrđenja iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti i na ovaj spor.

1. 5. Nadalje, tužiteljica je navela da je, sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine, broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15) s tuženikom sklopila dodatak ugovoru o kreditu, kojim su ugovorne strane izmijenile ugovorne odredbe u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju preplatom.

1. 6. Neovisno o provedenoj konverziji, tužiteljica tvrdi da i nadalje ima pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu iz razloga što joj sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu nije podmiren dug u visini preplaćenih anuiteta temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

1. 7. Tužiteljica je deklaratornim tužbenim zahtjevima zatražila da se utvrde ništetnima odredbe osnovnog ugovora o kreditu i to: čl. 4. st. 1., čl. 4. st. 2., čl. 6., čl. 7. 2. , čl. 12. 8., čl. 12. 9. i čl. 12. 10. ugovora.

1. 8. Kondemnatornim tužbenim zahtjevom tužiteljica je po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi zatražila isplatu iznosa od 40.015,46 kn, a po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli isplatu iznosa od 87.863,16 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog iznosa, pa do isplate.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je prvenstveno istaknuo da je sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu kreditni odnos između stranaka izmijenjen i da je konverzija izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR, što uključuje i kamate. Time je početni kredit u CHF prestao postojati, zbog čega tužiteljica više ne može imati nikakvih tražbina i zahtjeva po osnovnom ugovoru o kreditu. Tuženik je naveo da je dodatak ugovoru o kreditu sklopljen temeljem odredbi ZID ZPK/15, a kako je odredbom čl. 19.c st. 1. t. 6. toga zakona propisano da ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum u smislu te odredbe, otplata kredita se nastavlja prema važećim ugovornim uvjetima, tuženik zaključuje da u ovom slučaju tužiteljica, koja je prihvatila konverziju i sklopila dodatak ugovoru, više ne može postavljati bilo kakav zahtjev u odnosu ugovorni odnos koji je prestao postojati. Što se tiče preplate, naveo je da pretvaranjem uplaćenih iznosa u iznose kojima se namiruju iznosi obroka po novom otplatnom planu u EUR, uplaćeni iznosi po CHF otplatnom planu, a koji su veći od iznosa EUR obroka, raspoređuju se kao preplata, koja se potrošaču priznaje na ime plaćanja budućih obroka te se ne tretiraju kao umanjenje glavnice. Preplata se može iskoristiti na način da se kod plaćanja budućih anuiteta iznos do najviše 50% može zatvoriti preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Tuženik je naveo da iz dodatka ugovoru o kreditu proizlazi da je tužiteljici ukupni iznos preplate utvrđen s osnove preračunatog tečaja, pridružen preplati s osnove iznosa preplaćenih kamata. Kako se Zakonom o potrošačkom kreditiranju uređuju obveze vjerovnika i potrošača u svim ugovorima o kreditima vezanima uz valutnu klauzulu, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojima dužnikova obveza iz kredita nije ispunjena ili prisilno ostvarena, kao što je to i u ovom slučaju, tuženik tvrdi da je tužbeni zahtjev kojim se traži isplata preplaćenih kamata po kreditu u CHF neosnovan u cijelosti jer niti jednim pozitivnim propisom nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, već je korisnicima kredita omogućeno prihvatiti ili ne prihvatiti konverziju kredita denominiranih u CHF. Istaknuo je da iz obrazloženja zakona proizlazi kako je predlagatelj zakona utvrdio da je to zbog znatne aprecijacije tečaja CHF-a i porasta kamatnih stopa na CHF te značajno manje aprecijacije tečaja EUR i pada kamatnih stopa na kredite u EUR, donesena odluka o opisanom zakonskom rješenju, u cilju kako bi se korisnici kredita u CHF izjednačili s korisnicima kredita u EUR. Istaknuo je da interes za podnošenje tužbe prema čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača iz 2009. godine postoji samo dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, odnosno potrebno je utvrditi postoji li u trenutku donošenja odluke suda povreda kolektivnih interesa potrošača koju je potrebno otkloniti. Kako povrede u trenutku podnošenja tužbe više nije bilo, tuženik navodi da odluka suda ne može biti usmjerena na utvrđenje i otklanjanje iste.

2. 2. Tuženik je također naveo da je ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo zakonom dopušteno, da presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nije utvrđeno da bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila nezakonita, da temeljem navedene presude nije ustanovljena fiksna kamatna stopa, već je samo utvrđena nepoštenom odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi, a je li povrijeđen interes ili pravo konkretnog potrošača, ovisi o svakom pojedinom slučaju. Valutna klauzula propisana je odredbom čl. 22. ZOO-a, a ugovaranjem iste ugovorne strane nisu bile u nejednakom položaju jer valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima ugovornog odnosa.

2. 3. Tuženik je napomenuo da je tužiteljica poslovno sposobna osoba, da je prihvatila ugovorne odredbe, da prilikom sklapanja ugovora nije ukazivala na nikakve sporne odredbe ugovora, da se svjesno odluči la na sklapanje ugovora sa svim uvjetima i odredbama istoga prema svojih potrebama i mogućnostima, a da je predmetni ugovor solemniziran kod javnog bilježnika pa ima snagu javnobilježničkog akta, zbog čega smatra neosnovanim da bi predmetne ugovorne odredbe bile ništetne.

2. 4. U odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev tuženik je predložio da u slučaju provođenja financijskog vještačenja, kojim se tuženik inače protivio, treba utvrditi jesu li konverzijom kredita u obračun uključena sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR, što uključuje i kamate jer je kogentnim propisom i to odredbama ZID ZPK/15 detaljno definirano na koji se način utvrđuje preplata konvertiranih kredita, ne ostavljajući strankama mogućnost da prilikom konverzije postupaju drukčije, niti dopuštajući sudovima da određuju vještačenje protivno tim odredbama.

2. 5. Tuženik je zaključno naveo da iz svih propisa koji uređuju poslovanje banaka, zatim Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48, Direktive 93/13 i sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, slijedom čega sama promjenjiva kamata ne može biti ništetna, da su kamatne stope u predmetnom ugovoru određene na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije bila odrediva, da nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate, da je u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka bila ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope te ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Tuženik je naveo da je valutna klauzula također zakonom dopuštena, a da je sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu kreditni odnos između stranaka izmijenjen, pa da tužiteljica nema osnovu za bilo kakav zahtjev za isplatu jer je početni kredit u CHF prestao postojati u potpunosti nakon što je konvertiran jer je tužiteljici ukupni iznos preplate utvrđen s osnove preračunatog tečaja, pridruženog preplati s osnove iznosa preplaćenih kamata, uračunat prilikom konverzije. Konačno, tuženik je istaknuo prigovor zastare tužiteljičine tražbine.

2. 6. Tijekom postupka tuženik se pozvao na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u oglednom sporu, broj Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020., kojim je odlučeno da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te smatra da i zbog toga svako daljnje tužiteljičino potraživanje u svezi s dodatkom ugovoru o kreditu prelazi zakonske okvire.

2. 7. Tuženik je stoga predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 10. veljače 2025. postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 4.405,16 EUR po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te na isplatu iznosa od 7.649,67 EUR po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa, pa do isplate.

4. Nakon tako postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe u vidu smanjenja tužbenog zahtjeva za isplatu.

5. Po provedenom dopunskom financijskom vještačenju, tužiteljica je podneskom od 28. rujna 2025. postavila tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 13.458,53 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos od 13.206,70 EUR od 1. listopada 2015. do isplate.

6. 1. U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu u svrhu dokazivanja, izvršio je uvid u dokumentaciju na stranicama 13-61 spisa, u nalaz i mišljenje financijske vještakinje Gordane Petrlić Badurina na stranicama 205-233 spisa te u dopune nalaza i mišljenja navedene financijske vještakinje na stranicama 239-249, 259-263, 272-278 i 283-296 spisa, izvršio je uvid u dokumentaciju na stranicama 306- 314 spisa, u nalaz i mišljenje financijskog vještaka – društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb na stranicama 318-331 spisa i u dopunu nalaza i mišljenja tog financijskog vještaka na stranicama 363-385 spisa.

6. 2. Sud je odbio kao nepotreban dokazni prijedlog tuženika za saslušanje javnog bilježnika u svojstvu svjedoka jer javni bilježnici prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nisu ovlašteni, niti dužni potrošaču objašnjavati parametre o kojima ovisi rast kamatnih stopa i kretanje tečaja određene valute, pa bi saslušanje javnog bilježnika u svojstvu svjedoka bilo nepotrebno.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan u pretežitom dijelu.

8. Uvidom u ugovor o kreditu na str. 13-17 spisa utvrđeno je da je isti sklopljen 26. listopada 2006. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora. Tuženik se navedenim ugovorom obvezao tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 95.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Kredit je odobren za adaptaciju stambenog objekta. Odredbom čl. 4. ugovora tužiteljica se obvezala tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,30% godišnje. Ugovoreno je da visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita, s time da kamatna stopa ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku promjene. Određeno je da se kamata obračunava u CHF te da je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Člankom 7. ugovora otplata kredita ugovorena je na razdoblje od 240 mjeseci u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. U čl. 7. ugovora sadržana je i izjava korisnika kredita da pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta i da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

9. Uvidom u dodatak ugovoru o kreditu od 17. prosinca 2015., koji je solemniziran kod javnog bilježnika 23. prosinca 2015. (str. 306-310 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim odredbama ZID ZPK/15. Ugovorne strane suglasno su utvrdile da nakon konverzije kredita preostala neotplaćena (nedospjela) glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 41.558,77 EUR, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke. Nadalje, ugovorne strane suglasno su utvrdile da preplata iznosi 5.320,82 EUR, koji iznos se preračunava u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste Banke, važeće na dan 30. rujna 2015. te iznosi 40.637,76 kn. Ugovorne strane su suglasno utvrdile da je u prijelaznom razdoblju nakon 30. rujna 2015. do dana sklapanja dodatka ugovora vršena otplata kredita sukladno otplatnom planu važećem za otplatu kredita denominiranog u kune s valutnom klauzulom u CHF te su utvrdile da razlika u prijelaznom razdoblju između uplaćenog iznosa i iznosa za uplatu anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u EUR, utvrđenog novim otplatnim planom, iznosi 187,30 EUR te se smatra preplatom. Ukupna preplata utvrđena je u iznosu od 5.508,12 EUR, što preračunato u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste banke važeće na dan 30. rujna 2015. iznosi 42.068,27 kn, a koji će se iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja dodatka ugovora na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos od 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenog novim otplatnim planom namirivati preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, s time da za to razdoblje preostalih 50% iznosa dospjelog anuiteta plaća korisnik kredita.

10. 1. Tužiteljica je iskazala da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bila zaposlena u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju, [adresa], nije imala otvoren nikakav obrt, niti trgovačko društvo, odnosno nije obavljala nikakvu samostalnu profesionalnu ili poslovnu djelatnost. Predmetni kredit uzela je radi adaptacije stambene kuće u kojoj živi sa svojom obitelji. Kada je odlučila da će nastaviti živjeti u obiteljskoj kući, znala je da istu treba adaptirati. Bolnica u kojoj je bila zaposlena imala je otvorene račune kod tuženika pa je i ona otišla kod tuženika raspitati se za uvjete dobivanja kredita. Namjeravala je uzeti kunski kredit ili kredit koji je vezan uz EUR. U banci joj je objašnjeno da najveći iznos kredita može dobiti ukoliko se ugovori valutna klauzula u CHF, s time da do tada uopće nije znala za kredite u toj valuti i to joj je bila novost. Rečeno joj je da je to najpovoljniji kredit, da svi uzimaju takve kredite, da će joj kamata biti ista tijekom svih godina otplate kredita i zbog toga je pristala na sklapanje takvog ugovora. U početku su anuiteti kredita bili u redu, ali su nakon nekog vremena počeli izrazito rasti. Imala je ugovoren trajni nalog za otplatu anuiteta te joj se s računa skidao sve veći iznos novca, a plaća joj nije toliko rasla da bi to mogla bez problema pokrivati. Pored toga, suprug je ostao bez posla zbog čega su došli u financijske i obiteljske probleme. Očekivala je da će konverzijom ugovora o kreditu doći u povoljniji položaj, ali niti nakon sklapanja sporazuma o konverziji nije bilo lako otplaćivati kredit. Godine 2021. sklopila je novi ugovor o kreditu kojim je zatvorila predmetni kredit i ishodila nešto nižu kamatnu stopu te sada otplaćuje taj novi kredit.

10. 2. Na pitanje je li joj djelatnik banke objašnjavao što znači promjenjiva kamatna stopa i što znači tečaj CHF, odnosno kakvi su rizici promjene istoga, tužiteljica je izjavila da joj je bilo najvažnije znati iznos kredita, rok otplate i iznos mjesečnih anuiteta, a pojmove promjenjive kamatne stope i tečaja valute ne razumije jer nije takve struke. Ugovor o kreditu je pročitala, ali nije detaljno proučavala sve odredbe, s time da joj je u banci objašnjeno da je to zapravo idealni ugovor za nju te je zbog toga pristala na sklapanje istoga. Djelatnici banke joj ništa posebno nisu objasnili može li i zbog čega doći do promjene tečaja i kamatne stope.

11. 1. Sud je prije svega utvrdio je li tužiteljica ugovor sklopila u svojstvu potrošača i u potrošačke svrhe.

11. 2. Prema odredbi čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 96/03 – u daljnjem tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni su tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije i obvezujućom praksom Suda Europske unije. U interpretativnoj presudi od **.**.2015., U,C-110/14, EU:C:2015:357 Sud Europske unije protumačio je pojam „potrošač“ u smislu čl. 2. t. (b) Direktive 93/13 na način da je istaknuo da bi se, kao što je to navedeno u desetoj uvodnoj izjavi Direktive 93/13, ujednačeni zakonski propisi u području nepoštenih ugovornih odredbi trebali primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između „prodavatelja robe ili pružatelja usluga“ i „potrošača“, pri čemu su ti pojmovi definirani u čl. 2., t. (b) i (c) Direktive. Prema tim definicijama „potrošač“ je svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, a „prodavatelj robe ili pružatelj usluge“ je svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu. Na takvoj definiciji potrošača i prodavatelja robe ili pružatelja usluge temelji se sustav zaštite potrošača u kojem se potrošač u odnosu na prodavatelja robe i pružatelja usluge nalazi u podređenom položaju vezano uz pitanja koja se odnose na mogućnost pregovaranja i na razinu informacija, što dovodi do pristupanja uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe, odnosno pružatelj usluge, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

11. 3. Iz predmetnog ugovora o kreditu, dodatka tom ugovoru i iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica predmetni ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba i za vlastite potrebe. Tužiteljica nije obavljala nikakvu samostalnu poslovnu djelatnost, nije imala otvoren obrt, niti trgovačko društvo, a iz samog sadržaja ugovora proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru u svrhu adaptacije stambenog objekta.

11. 4. Kako je tužiteljica sklopila predmetni ugovor o kreditu u svojstvu potrošača i kako je namjena ugovora bila potrošačka, na predmetni slučaj primjenjuju se odredbe ZZP/03, koje su u tom dijelu u bitnome jednake definiciji potrošača iz odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – u daljnjem tekstu: ZZP/07) te utvrđenja iz pravomoćnih presuda, donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača.

12. 1. Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača podnio je Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. tužbu protiv više banaka, uključujući i tuženika, radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a postupak je vođen pod poslovnim brojem P-1401/2012.

12. 2. Presudom od 4. srpnja 2013. utvrđeno je kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. Navedena presuda je djelomično potvrđena i to u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te je preinačena u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III- 2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je prihvaćena ustavna tužba u dijelu valutne klauzule u CHF te je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak. Odlučujući ponovno o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. Vrhovni sud Republike Hrvatske djelomično je ukinuo dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u odnosu na valutnu klauzulu u CHF te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odbio je žalbu tuženih banaka i potvrdio je odluku Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, koja je presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarskog franka.

12. 3. Zaključno, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno da je i tuženik u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe jer je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tuženik je time povrijedio i prava tužiteljice kao korisnice kredita kad je u predmetnom ugovoru o kreditu unio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena jedna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo te je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

13. 1. Odredbom čl. 138.a ZZP/07, propisan je obvezujući učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015. i Rev-221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača.

13. 2. Odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga zakona.

13. 3. Temeljem navedenih zakonskih odredbi, sud u ovom postupku obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i navedene odluke imaju direktni učinak na ovaj postupak.

13. 4. Odredbe predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, uz koju je vezana glavnica kredita, sadržajno su jednake kao i u pravomoćnim odlukama u spomenutoj parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

13. 5. Prije i tijekom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tuženik kao trgovac i tužiteljica kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom nisu utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope redovne kamate. U predmetnom ugovoru nisu navedeni parametri za promjenjivost kamatne stope i tečaja valute CHF, koji bi se mogli smatrati načelnim i objektivnim kriterijima i koji bi omogućili tužiteljici kao potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita, a to se ne može utvrditi niti iz sadržaja tuženikovih općih akata. Pored toga, tuženik tužiteljicu nije informirao o riziku od eventualnog znatnog rasta tečaja CHF-a tijekom razdoblja otplate kredita, niti o činjenici da Hrvatska narodna banka nije štitila tečaj domaće valute u odnosu na CHF, što je bio osnovni razlog tome da se tečaj CHF-a nije mogao kontrolirati nakon što je došlo do njegovog znatnog porasta u odnosu na kunu. Zbog navedenog su takve ugovorne odredbe nerazumljive, a time i nepoštene.

13. 6. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je 26. listopada 2006., dakle u razdoblju za koje je pravomoćnim sudskim odlukama utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača odredbama ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu stopu redovne kamate i u odnosu na valutnu klauzulu u valuti CHF. Stoga bi na tuženiku, a ne na tužiteljici bio teret dokaza da predmetni ugovor o kreditu ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., što tuženik tijekom postupka nije dokazao.

13. 7. Za pokretanje i vođenje postupka za zaštitu kolektivnog interesa nije nužno da je došlo do povrede nečijeg subjektivnog interesa i za pokretanje postupka radi zaštite kolektivnog interesa po Zakonu o zaštiti potrošača nisu ovlašteni pojedinci, a s druge strane, osobe koje su zakonom ovlaštene za pokretanje takvog postupka nisu ovlaštene tražiti naknadu štete koju su zbog određene nedopuštene prakse pretrpjeli pojedini potrošači, niti su ovlaštene pokretati parnice radi poništenja svih ugovora koje su pojedini potrošači sklopili.

13. 8. Kad sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite radi naknade štete ili izmjene ugovora mogu se pozivati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, a osuđujuća presuda iz postupka kolektivne zaštite obvezuje sudove u postupcima individualne pravne zaštite koju pokrene pojedini potrošač, pa tako obvezuje i ovaj sud.

14. 1. Temeljem pravnih utvrđenja iz kolektivnog spora i temeljem dokaza provedenih u ovom postupku, sud je utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke tuženika i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF-u, prema kojima je tužiteljica bila dužna kredit otplaćivati prema tečaju CHF-a na dan plaćanja mjesečnih anuiteta. Ništetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je sadržana u dijelu odredbe čl. 4. st. 1. ugovora o kreditu i to u dijelu kojim je ista određena kao promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.

14. 2. Preostali dio odredbe čl. 4. st. 1. ugovora nije ništetan, odnosno pravno je valjana odredba prema kojoj se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje banci platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,30% godišnje jer je tužiteljica bila valjano informirana o kamatnoj stopi na dan sklapanja ugovora te se redovnu kamatu po toj stopi valjano obvezala platiti kreditoru. Također je valjana odredba čl. 4. st. 2. ugovora, kojom je određena promjena visine kamatne stope i sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita jer ista po svom smislu i značaju ne podrazumijeva promjenu kamatne stope temeljem jednostrane odluke kreditora, osim što ograničava povećanje kamatne stope preko kamatne stope koja je propisana odlukom kreditora. Promjena visine kamatne stope na način kako je to navedeno u čl. 4. st. 2. ugovora nije bila predmet kolektivnog spora, niti je tužiteljica dokazala da bi joj tijekom otplate kredita kamatna stopa bila povećana temeljem takve ugovorne odredbe. Također nisu utvrđen i razlozi zbog kojih bi bila ništetna ugovorna odredba iz čl. 6. ugovora, kojom je ugovoren obračun i naplata zakonske zatezne kamate za slučaj zakašnjenja ili nepodmirenja ugovorne obveze jer je promjena zakonske zatezne kamate u tom članku ugovora vezana uz propise koji određuju stopu zakonske zatezne kamate, a ne uz jednostranu odluku banke.

14. 3. Sud je stoga prihvatio deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela ugovorne odredbe iz čl. 4. st. 1. ugovora o kreditu kojim je kamatna stopa određena kao promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, dok je preostali dio deklaratornog tužbenog zahtjeva u odnosu na promjenu kamatne stope odbio kao neosnovan.

14. 4. Ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF-u sadržana je u dijelu čl. 7. 2. ugovora o kreditu, u kojem se ispunjenje kreditne obveze tužiteljice određuje prema tečaju CHF-a na dan plaćanja mjesečnih anuiteta.

14. 5. Preostali dijelovi čl. 7. 2. ugovora nisu ništetni (iznos kredita, otplata kredita i kamata u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, način dostave obavijesti o promjenama iznosa anuiteta) jer su to osnovni elementi ugovora o kreditu, bez kojih takav ugovor ne bi mogao nastati, a ujedno je u pogledu iznosa kredita, roka otplate i broja mjesečnih anuiteta postojala suglasnost volja obiju ugovornih strana, odnosno upravo je tužiteljica odlučila koji joj iznos kredita treba i na koji rok otplate. Preostali dio čl. 7. 2. ugovora sadrži izjavu tužiteljice da pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a odredbe čl. 12. 8., 12.

9. i 12. 10. ugovora sadrže također sadržaje jednostrane izjave ugovornih strana kojima potvrđuju određene činjenice (da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima, da pristaju na njihovu primjenu, da korisnik kredita, solidarni dužnik i založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama anuiteta, da ih je banka informirala o posljedicama i rizicima promjene tečaja CHF-a, da je korisnik kredita upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom i da mu je Banka uručila otplatnu tablicu). Jednostrane izjave bilo koje ugovorne strane kojima one potvrđuju određene činjenice ne mogu se utvrđivati ništetnima, već se ništetnima mogu utvrđivati samo ugovorne odredbe kojima se ugovaraju određena prava i obveze.

14. 6. Sud je stoga u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli prihvatio deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe iz čl. 7. 2. ugovora kojim je određeno da je tužiteljica dužna otplaćivati kredit prema tečaju CHF-a na dan plaćanja anuiteta, dok je zahtjev za utvrđenje ništetnim preostalog dijela toga članka te zahtjev za utvrđenje ništetnima odredbi iz čl. 12. 8., 12. t. 9. i 12. 10. ugovora odbio kao neosnovan.

15. 1. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, s time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i prasku suda Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, koja kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

15. 2. Tužiteljičin zahtjev za isplatu je restitucijski zahtjev kao posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatih prema ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate i prema tečaju CHF-a na dan plaćanja tijekom trajanja ugovora nastala šteta u smislu umanjenja imovine, dok je tuženik stekao nepripadnu korist temeljem ništetnih odredbi.

15. 3. Primjenom navedenih pravila na predmetni spor dolazi se do zaključka da ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 4,30% godišnje i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, već prema kunskoj protuvrijednosti CHF-a na dan korištenja kredita.

16. Prema odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05 – u daljnjem tekstu: ZOO), u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula te odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke nepoštene, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO-a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

17. Vezano uz sporno pitanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji kredita, odnosno pitanje ima li tužiteljica, nakon sklapanja sporazuma o konverziji u formi dodatka ugovoru o kreditu, bilo kakvo pravo na isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF -u, ističe se da se u konkretnom slučaju ne radi o konverziji iz čl. 325. ZOO-a jer za to ne postoje pretpostavke. Naime, tuženik prilikom sklapanja osnovnog ugovora o kreditu nije bio savjesna ugovorna strana te je odredbama ZID ZPK/15 bio prisiljen ponuditi potrošačima sklapanje dodatka ugovoru o kreditu. Stoga se ne radi u pravom smislu o ugovoru s valutnom klauzulom u eurima, već o sklapanju dodatka ugovoru, a svođenje kredita u CHF-u na kredit u EUR-ima poslužilo je tome da bi se moglo utvrditi tužiteljičino stanje kreditne obveze i da joj se za ubuduće olakša situacija u koju je bila dovedena izrazito velikim rastom tečaja CHF-a te da se njezin položaj izjednači s položajem potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u eurima. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu rješavala se situacija za ubuduće te isti sadrži točne podatke o preostalom iznosu glavnice, o preplati utvrđenoj konverzijom, načinu korištenja preplate te o daljnjoj otplati kredita s valutnom klauzulom u EUR. Potrebno je stoga utvrditi je li dodatkom ugovora o kreditu tužitelj ica obeštećena za iznose koje je preplatila uslijed povećanja tečaja CHF-a do provedene konverzije, temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koje su sadržane u osnovnom ugovoru o kreditu. Slijedom navedenog, sklapanjem sporazuma o konverziji nije automatski došlo do uspostave ravnoteže između stranaka nakon utvrđenja ništetnima ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Zbog toga nedvojbeno postoji pravni interes tužiteljice na podnošenje ove tužbe, u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Potrebno je, međutim, utvrditi kakav je učinak konverzija kredita imala na ovdje predmetnu tužiteljičinu tražbinu.

18. U odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli do konverzije kredita, tuženik se neosnovano poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Gos 1/2019 od 4. ožujka 2020., prema kojemu sporazum o konverziji na osnovu ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli jer je u ovom predmetu utvrđeno da je dodatak ugovoru o kreditu pravno valjan, što tužiteljica nije niti osporavala, ali po ocjeni ovog suda sklapanje dodatka tom ugovoru ne isključuje njezin pravni interes za utvrđenje ništetnima predmetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu, niti za podnošenje zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta temeljem ništetnih odredbi.

19. 1. Radi utvrđenja postojanja i visine tužiteljičine tražbine sud je odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, koje je povjereno stalnoj sudskoj vještakinji za financije Gordani Petrlić-Badurina.

19. 2. U nalazu i mišljenju od 12. prosinca 2022. financijska vještakinja je u bitnome navela da razlika između iznosa mjesečnih anuiteta koje bi tužiteljica plaćala po početno određenoj kamatnoj stopi od 4.30% godišnje i iznosa mjesečnih anuiteta koje je plaćala tijekom kreditnog razdoblja do dana konverzije (30. rujna 2015.) iznosi 5.081,36 CHF, a nastala razlika se odnosi na povećanje kamate u iznosu od 6.507,18 CHF, dok je glavnica manja za 1.488,81 CHF. Promjena tečaja između početnog tečaja na dan isplate kredita (1 CHF = 4,623406) uzrokovala je povećanje anuiteta za 62.208,00 kn.

19. 3. Tuženik je iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje navodeći da su nalaz i mišljenje utemeljeni na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, što nije bila ugovorna volja stranaka, ističući da je zadatak vještaka prema prijedlogu tužitelja i rješenju suda bio utvrditi razliku preplaćenih kamata u slučaju da se kamatna stopa nije mijenjala, kao i preplatu kredita zbog promjena u tečaju, a s obzirom na stavove Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tuženik je naveo da je financijsko vještačenje bilo nepotrebno. Tuženik je predložio provođenje dopunskog financijskog vještačenja iz razloga što su odredbama ZID ZPK/15 bili definirani mjerodavni tečajevi i mjerodavna kamatna stopa, koji se trebaju primijeniti kod izračuna preplate, što je vještakinja trebala uzeti u obzir prilikom vještačenja.

19. 4. Tužiteljica je iznijela prigovor na nalaz i mišljenje smatrajući da je vještakinja novčane iznose trebala izraziti u kunama i eurima, ili samo u eurima.

19. 5. U dopunskom nalazu i mišljenju od 16. ožujka 2023. vještakinja je povodom prigovora tužiteljice isplatu kredita i uplate anuiteta uskladila s tečajem EUR- a po srednjem tečaju tečajne liste tuženika. U mišljenju je navela je temeljem obračuna kredita u EUR, preračunatom po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja u odnosu na početno utvrđeni otplatni plan, tužiteljica uplatila 50.290,21 EUR, dok bi po početnom otplatnom planu uplatila zbog promjene tečaja 39.004,96 EUR, iz čega proizlazi preplata od 11.282,245 EUR. Uz fiksni tečaj i kamatu tužiteljica bi uplatila 39.340,32 EUR, što znači da u tom slučaju preplata iznosi 10.949,89 EUR.

19. 6. Tuženik se očitovao na dopunski nalaz i mišljenje osporavajući ispravnost dopunskog izračuna. Tuženik je naveo da je vještakinja trebala konvertirati utvrđene iznose preplate po zakonom utvrđenom fiksnom tečaju za konverziju u valutu EUR, a da nije koristila fiksni tečaj konverzije, već da je kunske iznose konvertirala u EUR prema tečaju važećem na dan plaćanja svakog mjesečnog anuiteta, čime je u potpunosti promijenila osnovno vještačenje te je u dopuni iskazala znatno veći iznos preplate u odnosu na osnovno vještačenje, na koje nije bilo matematičkih prigovora. Predložio je od vještakinje zatražiti dopunsko vještačenje kako bi vještakinja iznose preplate izražene u kunama preračunala u EUR po zakonom utvrđenom fiksnom tečaju konverzije.

19. 7. Tužiteljica je također iznijela primjedbe na dopunski nalaz i mišljenje navodeći da je prilikom konverzije nebitan trenutak uplate kredita, već da je bitno da se preplaćeni kunski iznosi konvertiraju u EUR prema zakonom utvrđenom fiksnom tečaju na dan konverzije (1 EUR = 7,53450 kn). Također je predložila da se posebno iskažu preplaćeni iznosi za promijenjenu kamatnu stopu i za promjenu tečaja, jer je u dopunskom nalazu i mišljenju to iskazano zbirno.

19. 8. U dopunskom nalazu i mišljenju od 9. srpnja 2023. financijska vještakinja je dostavila pregled razlika preračunatih na temelju kunskog obračuna po otplatnom planu i stvarno uplaćenog, s time da je razliku između ta dva podatka izrazila dodatno u EUR po zakonskom fiksnom tečaju konverzije. Temeljem takvog preračuna, iznijela je mišljenje da je tužiteljica preplatila iznos kredita za 11.189,05 EUR.

19. 9. Tužiteljica je ponovno iznijela primjedbe na dopunski nalaz i mišljenje, navodeći da vještakinja opet nije postupila prema zadatku suda, odnosno da nije jasno izrazila iznose u kunskoj protuvrijednosti i protuvrijednosti u EUR te navela koliko je tužiteljica preplatila svoju obvezu s osnova promjene kamatne stope, a koliko s osnova promjene tečaja CHF-a. Tužiteljica je predložila da se predmet ponovno dostavi financijskoj vještakinji, s time da pored navedenog, izračuna i tzv. negativne razlike za razdoblje u kojem su tečaj CHF-a u odnosu na kunu i kamatna stopa bili niži od inicijalnih.

19. 10. U slijedećem dopunskom nalazu i mišljenju od 10. prosinca 2023. vještakinja ponovno nije zasebno izrazila iznose s osnove preplaćenog tečaja i iznose s osnove promjene kamatne stope, pa je povodom primjedbi tužiteljice dostavila dopunski nalaz i mišljenje od 18. ožujka 2024. U tom je mišljenju navela da zbog utjecaja negativne kamatne stope u slučaju obračuna po fiksnom anuitetu i promjenjivom tečaju u slučaju neuzimanja u obzir negativne tečajne razlike, dolazi do rasta anuiteta s 351.303,43 kn, odnosno 46.625,98 EUR na 353.139,38 kn, odnosno 46.869,65 EUR, pa razlika iznosi 243,67 EUR. Temeljem analize učinaka stope i tečaja, vještakinja je utvrdila da je u slučaju fiksne stope iznos anuiteta u CHF isti, dok se iznos u kn i EUR mijenja. Ako se obračunava po fiksnoj tečaju, anuiteti iznose 289.544,78 kn, odnosno 38.429,20 EUR, dok u slučaju promjene tečaja dolazi do porasta vrijednosti anuiteta na 351.303,43 kn ili 46.625,98 EUR, odnosno 353.139,38 kn ili 46.869,65 EUR, ako se uzima u obzir samo utjecaj pozitivnih tečajnih razlika. Utjecajem tečaja dolazi do porasta anuiteta za 8.440,45 EUR. Promjena kamatne stope uzrokuje povećanje anuiteta i u CHF sa 62.625,86 CHF na 67.644,22 CHF (porast od 5.018,36 CHF). Na EUR je kamatna stopa imala učinak porasta anuiteta sa 38.429,10 EUR na 42.031,95 EUR, odnosno za 2.602,75 EUR.

19. 11. Nakon ponovnih primjedbi tužiteljice da vještakinja nije provela vještačenja sukladno zadatku suda, odnosno da nije izrazila preplaćene iznose s osnova promjene kamatne stope i tečaja ovisno o mjesečnim uplatama tužiteljice, već samo zbirno, sud je prihvatio prijedlog tužiteljice za provođenje financijskog vještačenja po drugom vještaku, a novo vještačenje povjereno je društvu Centar za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb.

20. 1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještačenja - Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb od 10. siječnja 2025. utvrđeno je da pod pretpostavkom da se u razdoblju otplate kredita nisu mogli mijenjati kamatna stopa i tečaj CHF-a:

- ukupan iznos preplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamate u anuitetu te rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju do izračuna konverzije, iznose 13.206,70 EUR, od kojeg je iznosa tužiteljica preplatila na ime promjene kamatne stope iznos od 5.318,94 EUR, a zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznos od 7.887,76 EUR,

- ukupno je manje plaćen iznos od 1.151,87 EUR, od kojeg iznosa je zbog pada kamatne stope manje plaćen iznos od 913,78 EUR, a zbog pada tečaja ispod tečaja na dan isplate kredita iznos od 238,09 EUR,

- sveukupni iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita zbog promjene kamatne stope i tečaja na više i na niže u odnosu na početni tečaj CHF-a koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 12.054,83 EUR i to u odnosu na promjenu kamatne stope iznos od 4.405,16 EUR, a u odnosu na promjenu tečaja iznos od 7.649,67 EUR.

20. 2. Iz nalaza i mišljenja je također utvrđeno da je prilikom izračuna konverzije tuženik uzeo u obzir sve uplate tužiteljice te je postupao u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te je priznao preplatu tužiteljice u iznosu od 5.508,12 EUR.

20. 3. Tuženik je iznio primjedbe na nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb navodeći da se isti temelji na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i tečaj, a što nije bila ugovorna volja stranaka. Smatra da je vještačenje bilo nepotrebno jer su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu, pri čemu je postupio u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Tuženik je također istaknuo da iznos kojeg tužiteljica potražuje tužbenim zahtjevom u sebi sadrži i iznos preplate priznat konverzijom kredita, pa da bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljica bila dvostruko obeštećena. Slijedom navedenog tuženik smatra da bi tužiteljica za iznos konverzijske preplate trebala umanjiti svoju tražbinu.

20. 4. Sud je stoga odredio dopunsko financijsko vještačenja radi izračuna zakonskih zateznih kamata na preplaćene anuitete kredita do 30. rujna 2015. i radi uračunavanja efekta konverzije u tužiteljičinu tražbinu.

20. 5. U dopuni nalaza i mišljenja od 9. srpnja 2025. financijski vještak je iznio mišljenje da zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose po osnovu rasta kamatne stope i rasta tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana izračuna konverzije, ukupno iznose 5.759,95 EUR. Pod pretpostavkom da bi se vršio prijeboj zateznih kamata s iznosom konverzijske preplate, preostali iznos zateznih kamata na preplaćene mjesečne iznose obračunate do dana

30. rujna 2015., iznosi 251,83 EUR.

20. 6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka – društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb jer je utemeljen na cjelokupnoj relevantnoj dokumentaciji u spisu, a nalaz i mišljenje te dopuna istoga napravljeni su u cijelosti u skladu sa zadatkom suda. Tuženikovi prigovori na nalaz i mišljenje su pravne naravi te su isti obrazloženi u preostalom dijelu obrazloženja ove odluke.

21. Iz rezultata financijskog vještačenja utvrđeno je da izvršenom konverzijom predmetnog kredita tužiteljica nije u cijelosti obeštećena za iznose anuiteta koje je više platila temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika i o valutnoj klauzuli u CHF-u, već samo s iznosom preplate koja joj je priznata prilikom konverzije od 5.508,12 EUR. U smislu odredbe čl. 172. ZOO-a, iznosom preplate smatra se djelomično namirenom tužiteljičina tražbina po osnovi zakonskih zateznih kamata obračunatih do 30. rujna 2015., nakon preostaje dio nenamirenih zakonskih zateznih kamata od 251,83 EUR te u cijelosti glavna tražbina u iznosu od 13.206,70 EUR (od čega po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 5.318,94 EUR, a po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 7.887,76 EUR). Tužiteljica za navedeni iznos nije obeštećena konverzijskom preplatom te je osnovan njezin posljednji postavljeni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od ukupno 13.458,53 EUR, s time da osnovano traži zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 13.206,70 EUR od 1. listopada 2015. do isplate, jer su kamate izračunate i izražene u apsolutnom iznosu od 30. rujna 2015. te su djelomično namirene s iznosom konverzijske preplate, a na nenamireni dio kamata do 30. rujna 2015. od 251,83 EUR tužiteljica nema pravo tražiti daljnje kamate, jer bi to bilo protivno odredbi čl. 31. ZOO-a, pa tako na iznos od 251,83 EUR tužbenim zahtjevom ne traži isplatu kamata. Sud je stoga u cijelosti prihvatio kondemnatorni tužbeni zahtjev.

22. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare tužiteljičine tražbine. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe i to u odnosu na zahtjev koji se temelji na ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi od 13. lipnja 2014., a u odnosu na zahtjev koji se temelji na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu predana sudu 11. lipnja 2019., do dana podnošenja tužbe nije protekao je opći zastarni rok od pet godina za tražbinu po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti za tražbinu po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli. Pravni stav o pitanju nastupanja zastare u konkretnom slučaju sadržan je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev - 2245/17 od 20. ožujka 2018., prema kojemu u slučaju ustanovljenja ništetnosti u postupku kolektivne zaštite potrošača zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sud je ocijenio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva jer se isti temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i prvotni tužbeni zahtjev iz tužbe, a tužiteljica bez svoje krivnje prije provođenja financijskog vještačenja nije mogla znati za točan opseg i iznos svoje tražbine, da bi ju mog la precizno istaknuti u tužbi.

23. Sud je stoga tuženiku naložio da tužiteljici isplati zatraženi iznos glavne tražbine. Kako se za iznos obuhvaćen tužbenim zahtjevom bez osnove povećala imovina tuženika, jer je tuženik ovaj iznos primio temeljem ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, to bi tuženik ovaj iznos tužitelju bio dužan vratiti zajedno s kamatom koja u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od njegove dospjelosti, a kako je to navedeno u nalazu financijskog vještaka. Tuženik je nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnima.

24. 1. Odluka o troškovima parničnog postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a. Kako je tužiteljica u pretežitom dijelu uspjela u parnici, a nije uspjela samo s dijelom deklaratornog tužbenog zahtjeva, što nije utjecalo na postojanje osnove njezine tražbine, niti na troškove postupka, sud je tuženiku naložio da joj u cijelosti naknadi troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka. Vezano uz tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva, ističe se da se tumačenje čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ protivi se sustavu u kojem potrošač snosi dio postupovnih troškova ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa zbog utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, jer to može odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor te ne smije rezultirati nepravednim raspodjelama troškova koje bi obeshrabrile potrošača u ostvarivanju prava. Osim toga, kada se smanjenje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 191. st. 3. ZPP-a ne smatra preinakom tužbe kojoj bi se tuženik mogao protiviti, onda bi bilo pogrešno pravno shvaćanje da se tuženik može protiviti djelomičnom povlačenju tužbe u situaciji kada tužiteljica iz iste činjenične i pravne osnove, a nakon izrade nalaza i mišljenja financijskog vještaka, zahtijeva isplatu manjeg iznosa tražbine. U takvim bi okolnostima inzistiranje na primjeni odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a i na odlučivanju o prethodno postavljenom tužbenom zahtjevu predstavljalo pretjerani formalizam, kojim se ne bi ostvarila svrha vođenja parničnog postupka. Sud stoga smanjenje tužbenog zahtjeva nije smatrao djelomičnim povlačenjem tužbe te je meritorno odlučio o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

24. 2. Tužiteljici su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kako slijedi:

- za sastav tužbe u iznosu od 250 bodova , po tbr. 7./1.,

- za sastav podnesaka od 3. prosinca 2019., 18. rujna 2020., 30. prosinca 2022. i 21. travnja 2023. u visini od po 250 bodova za svaki podnesak po tbr. 8./1.,

- za sastav podnesaka od 16. travnja 2024., 10. veljače 2025. i 29. rujna 2025. po tbr. 8./3. u visini od po 100 bodova za svaki podnesak po tbr. 8./3.,

- za zastupanje na ročištima 12. prosinca 2019., 29. rujna 2020., 19. listopada 2023., 29. travnja 2025. i 14. studenoga 2025. u visini od po 250 bodova za svako ročište, po tbr. 9./1.,

- što ukupno iznosi 2800 bodova ili 5.600,00 EUR, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% ili 1.400,00 eura, pa je sveukupni trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku 7.000,00 EUR.

24. 3. Tužiteljici nisu odmjereni troškovi za sastav podnesaka od 3. prosinca 2020. i 3. rujna 2025., jer isti nisu bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, a također niti za sastav podneska od 15. veljače 2023., jer istoga nema u spisu.

24. 4. Tužiteljici su odmjereni i troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 216,21 EUR, dok joj troškovi pristojbe na rješenje o pristojbi u iznosu od 13,27 EUR nisu odmjereni, jer isti ne bi nastali da je tužiteljica pristojbu na tužbu platila u trenutku podnošenja tužbe sudu. Također joj nisu odmjereni troškovi sudske pristojbe na presudu jer je prema odredbi čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/2018 i 51/2023), s verzijom koja je na snazi od 20. svibnja 2023., oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi jer se radi o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa

24. 5. Konačno, tužiteljici su odmjereni troškovi s osnova plaćenih predujmova za financijska vještačenja u ukupnom iznosu od 906,70 EUR, pa njezini sveukupni troškovi postupka iznose 8.122,91 EUR.

24. 6. Preko dosuđenog iznosa troškova postupka, sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu istih kao neosnovan.

25. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Zaboku 23. prosinca 2025.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Dobriša Rubes, Zagreb, Ilica 253/VI

2. Odvjetničko društvo Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte